VII  USAVRŠENI /Arahanta-vaggo/

60           0nome tko nigdje ništa ne žali, tko je oslobođen u svakom pogledu, s koga su popadali svi okovi, nepoznate su opreke.

61           Pažljivi se naprežu, ne raduju se udobnosti kao labudovi kad odlaze sa jezera napustaju domaću okolinu.

62           0ni što ne gomilaju posjed, koji se razumno hrane, čije je životno područje ispraznost, i bespredmetnost, i oslobođenost - njihovo je kretanje teško slijediti kao lijet ptica po zraku.

63           U kome su utjecaji požude prekinuti, tko je ravnodušan prema hrani, čije je zivotno podrueje ispraznost, bespredmetnost i oslobodenost - njegovo je kretanje teško slijediti kao lijet ptica po zraku.

64           Čija su osjetila smirena kao konji koje je obuzdao kočijaš, čiji je ponos tako uklonjen kao i priliv strasti - tome zavide i bogovi;

65           ne opire se kao ni zemlja, podložan je kao kamen temeljac, kao jezero u kojem nema mulja - za takve ne postoji ni tok rađanja ni umiranja.

66           Njegov je duh smiren, mirna mu je i riječ i djelo; tako je dosegao utihnuće oslobođen uravnoteženom spoznajom.

67           Najuzvišeniji čovjek nije lakovjeran, nego je znalac onoga što nije tvorevina, tko je razriješio sve veze, odrekao se prohtjeva - takav je doista natčovjek.

68           Ili u selu ili u šumi, u dubinama ili na čvrstom tlu, gdje god borave usavršeni, to je tlo radosti.

69           Raduju nas šume kojima se ne raduje svjetina.

Tamo će se obradovati obestrašćeni koji ne srljaju za užicima.