Budućnost, tj. Čovjekova budućnost, u
sebi svakako sadrži element nepredvidivoga. — Teilhard de Chardin

Vizija je umijeće koje nam omogućuje
da vidimo i nevidljivo. — Jonathan Swift

Svijet je prepun uglavnom nevidljivih
stvari. — Howard Nemerov

NEKI ASTRONOMI koji se bave otkrivanjem neopisivo velikih kompleksnosti makrokozma i nuklearni fizičari koji istražuju fantastičnu raznolikost mikrokozma zaključuju da svemir ima nedvojbena obilježja inteligentnog plana stvaranja. Glasoviti fizičar Sir James Jeans napisao je: »Svemir sve više izgleda ne toliko kao veliki stroj, nego kao velika misao«.

Svatko na svoj način, mnogi znanstvenici potvrđuju stav sv. Pavla: »Ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno« (Korinćanima II, 4:18). Ili, kao što Henry Drummond piše u knjizi Prirodni zakoni u duhovnome svijetu: »Fizička obilježja duhovne materije čine abecedu koju nam je u ruke stavio Bog, a njezino proučavanje, uz ispravno provođenje, omogućit će nam da lakše i točnije čitamo tu veliku knjigu koju nazivamo Svemirom... Zakon je velik ne stoga što je pojavni svijet velik, nego jer te linije koje nestaju vode do
Vječnog poretka«.

U knjizi U skladu s beskonačnim Ralph Waldo Trine piše:
»Sve postoji u nevidljivome prije nego što se manifestira ili ostvari u vidljivome i u tom je smislu točno da su nevidljive stvari stvarne,
dok su one koje vidimo nestvarne. Nevidljive su stvari uzrok; vidljive posljedica. Nevidljive su stvari vječne, dok se vidljive mijenjaju
i prolazne su«.

Što nam ti veliki umovi, prosvijetljeni mislioci i mnogi drugi govore o beskraju nevidljivoga? Je li naš svijet i život na ovome planetu još nevjerojatniji nego što uviđamo? Jesu li svi predmeti i događaji koje primjećujemo tek vršak divovskog ledenjaka mogućnosti?

U visokocijenjenom uvodu u Einsteinov rad, Lincoln Barnett napisao je 1957. u knjizi Svemir i dr. Einstein: »U razvoju znanstvene misli, jedna je činjenica postala nedvojbeno jasna: nema te zagonetke fizičkoga svijeta koja ne ukazuje na jednu višu misteriju... Čovjek ne može izbjeći nemoguću situaciju u kojoj je i sam dio svijeta koji nastoji istražiti; njegovo tijelo i ponosni mozak mozaici su koje čine iste elementarne čestice koje čine i mračne oblake međuzvjezdanog prostora«.

Takve uzvišene misli neki put gotovo izazivaju vrtoglavicu!
Možda bi nam mogla pomoći jednostavna usporedba.
O, svijetu nevidljivi, mi smo ti, O, svijetu
neopipljivi, mi dodirujemo te,
O, svijetu nespoznatljivi, mi te poznajemo. — Francis Thompson

Duh je stvaran i vječan; materija je
nestvarna i prolazna. — Mary Baker Eddy

Bog i sva njegova obilježja vječni su. — Benedict Spinoza 

Stotine pčela ugibaju i na njihovo mjesto dolaze nove pčele, no košnica svakako živi dalje. Čovjekovo tijelo čine milijarde stanica usklađena djelovanja. Svakodnevno odumiru milijuni stanica, a umjesto njih pojavljuju se nove. To je čovjekovu oku uglavnom nevidljivo; ali je ipak ključno za naše funkcioniranje i zdravlje.

Jeste li kada trčali livadom ili stajali na brežuljku i osjetili kako vam vjetar miluje tijelo? Je li stvarnost vjetra bila manja zato što je nevidljiv? Vjetar je stvaran koliko i tijelo i jednako prolazan!
Bi li gusjenica porekla vlastitu prirodnu transformaciju u predivnog leptira jer ne vidi sam proces u kojem se to događa?
Dovodimo li u pitanje postojanje kozmičkih zraka i radiovalova iako su nevidljivi? Tehnologija je potvrdila stvarnost njihova postojanja.

Na trenutak u noći ugledat ćemo sebe i svoj svijet, taj otok među zvjezdanim strujama — hodočasnike smrtnosti, koji putuju od obzora do obzora, preko vječnoga mora prostora i vremena. — Henry Beston

Zahvaljujući Einsteinovoj teoriji relativnosti lakše nam je shvatiti da vrijeme i prostor možda ipak nisu onakvi kako izgledaju.
Nova otkrića ukazuju na to da je »vidljivo poput ljestava i vodi do nevidljivog; dok je prolaznost tek skela oko vječnoga«. Jesu li te riječi poziv na to da se suzdržimo od prosuđivanja na temelju vanjskoga izgleda i da odvojimo dovoljno vremena da se »zagledamo dalje i dublje od prvog dojma, onoga što je očito«?
Važno je u prvom planu svijesti uvijek držati misao da su božanska načela dio duha i, premda su nevidljiva, daleko stvarnija od
vidljivih, opipljivih stvari. Duhovna načela još su dalekosežnija od matematičkih načela. Može li nam se Stvoritelj sve više i više otkrivati
kroz marljivo traženje posredstvom suvremene znanosti?