Oni koji su na duhovnom putu znaju da bi trebali nastojati vidjeti Boga posvuda, uvijek. Mnogima, međutim, nije jasno što to zapravo znači.

Prava istina postojanja je da je sve stvoreno Božji samoizraz. Mi smo Njegovo očitovanje u pojedinačnom, kroz koje On traga za daljnjim, novim izrazom.

Čovjek to ne razumije i stvara lažna uvjerenja o istini. On oko sebe vidi raznorazna ograničenja. Osjeća se odvojenim od Boga, ovisnim o svom vlastitom trudu.

Vidjeti Boga posvuda, znači podsjetiti se na tu istinu. Jasno da ćemo svu svoju pažnju posvetiti onome što u danom trenu radimo, ali »negdje u primozgu«, da tako kažem, održavat ćemo misao da to Bog djeluje kroz nas. Možete voziti auto i pažljivo motriti cestu a istovremeno u dnu mozga imati na umu da kad stignete na odredište morate obaviti telefonski razgovor.

Dobro je često se podsjetiti na to da Bog isto tako djeluje kroz druge ljude; to je osobito dobro imati na umu tijekom važnog razgovora za posao. Ponaša li se druga osoba neprijazno, pomislite da - sagledano iz pravog ugla - kroz nju djeluje Bog, i da će se njeno ponašanje popraviti.

Oni koji nastupaju u javnosti - pjevaju, glume ili drže govore, trebali bi njegovati misao: »Bog preko mene liječi ovo gledateljstvo.« To će u nekoj mjeri pomoći svakome u gledalištu i učiniti gledatelje otvorenima, i punima razumijevanja.

To je istinska primjena Božje prisutnosti.