Viđenja neidentificiranih letećih objekata
Piloti zrakoplova tvrtke 'Trans World Airways', 8. 03. 1950. vidjeli su NLO u blizini Daytona, Ohio. Obližnji zrakoplovni stožer 'Wright-Patterson, zaprimio je još dvadesetak izvješća o NLO-ima iz istog područja. Vojno osoblje Obavještajnog centra za zrakoplovnu tehnologiju (Air Technical Intelligence Center) u tom je području također vidjelo NLO-e. Dva vojna pilota, koji su vidjeli NLO, opisali su ga kao velik, kružni i metalni predmet.
Taj se predmet pojavio i na radaru. Nakon što ga je vidjela posada vojnog zrakoplova, objekt je velikom brzinom uzletio visoko u nebo i nestao (Hall, 1964., str. 84).
Postoje brojna vojna izvješća o NLO-ima koji su uhvaćeni radarom.
Nekad se takvi radarski kontakti objašnjavaju kao učinci nepravilnog širenja.
Stručnjak za atmosferske pojave, koji je pisao o radarskim kontaktima s NLO-ima, rekao je sljedeće u Condonovu izvješću: "Naizgled postoje neki veoma neobični učinci širenja, koji se rijetko susreću ili se o njima rijetko izvješćuje, a događaju se pod tako neuobičajenim atmosferskim uvjetima, da bi mogla biti riječ o nepoznatoj pojavi... Čini se da je to jedini razuman zaključak koji se može izvesti na temelju istraživanja nekih od najneobičnijh slučajeva." Drugim riječima, jedini način objašnjenja pojavljivanja NLO-a na radarima bila bi pretpostavka
nepoznatih učinaka emisije radijskih signala (Condon, 1969., str. 175). Naravno, drugo objašnjenje moglo bi biti da je riječ o izvanzemaljskim letećim strojevima nepoznatih kapaciteta.Uvečer 13. i 14. 08.a 1956., vojni kontrolori leta, radarski operateri i vojni piloti izvijestili su o pojavljivanju NLO-a, koji su se pokretali velikom brzinom, ujedno se neobjašnjivo zaustavljajući i iznova polijećući iznad i oko američko-britanskih ratnih zrakoplovnih stožera u Lakenheathu i Bentwatersu. Dana 13. 08. u 22 h, radarski operateri u Bentwatersu su uočili objekt, koji se pokretao iz smjera istoka prema zapadu brzinom od 3200-6400 km/h. Istodobno, osoblje zrakoplovnog kontrolnog tornja u Bentwatersu zamijetilo je blistavo svjetlo koje se pomicalo u istom smjeru 'nevjerojatnom brzinom', na visini od 1200 m iznad zemlje.
Radarski operater u Bentwatersu izvijestio je radarski kontrolni centar u Lakenheathu o pojavi neidentificiranog objekta na radaru. Jedan operater je uočio nepokretan predmet u zraku, oko 40 km jugozapadno od Lakenheatha.
Taj se predmet nalazio na putanji leta predmeta koji su operateri u Bentwatersu osobno vidjeli i zabilježili na radaru. Nakon toga su operateri u Lakenheathu ugledali objekt, koji se odjednom počeo kretati brzinom od 600-950 km/h. Nekoliko se puta zaustavio i iznova krenuo. Svaki put kada bi krenuo, prešao je udaljenost od 13 do 30 km u različitim smjerovima. Ta zaustavljanja i kretanja (koja su uključivala trenutačno ubrzanje od 950 km/h) nisu zabilježena samo radarom, već i vizualnim kontaktom sa zemlje.
RAF je poslao jednog od svojih lovaca za neidentificiranim objektom.
Uz upute radarskih operatera na tlu, pilot lovca ugledao je objekt i zabilježio ga je na svom radaru. Nakon toga je nestao. Radarski operateri potom su ga ponovno odveli do mjesta na kojemu se nalazio objekt. Kada ga je pilot drugi put vidio, objekt se kretao velikom brzinom iza njega, slijedeći ga. Pilot se potom počeo uspinjati, pa ponirati i okretati ne bi li ga objekt izgubio iz vida, no, kako su potvrdila radarska promatranja, objekt ga je nastavio slijediti održavajući istu udaljenost. Budući da je ostao bez goriva, pilot se okrenuo prema stožeru. Objekt ga je slijedio još neko vrijeme, nakon čega se zaustavio usred zraka. Potom se ponovno počeo kretati prema sjeveru, brzinom od 950 km/h, te nestao iz radara. Potraga drugog lovca nije rezultirala uspjehom.
U izvješću iz Lakenheatha, koje je uključeno u projekt 'Blue Book', piše:
"Činjenica da su nevjerojatna ubrzanja i iznenadna zaustavljanja objekta zabilježena radarom i vizualnim kontaktom sa zemlje, nedvojbeno potvrđuje vjerodostojnost izvješća." Condonska komisija, koja je izvijestila o zapisima projekta Američkog ratnog zrakoplovstva, 'Blue Book', o viđenjima NLO-a, protumačila je viđenja iz Lakenheatha kao 'neidentificirana'.
Izvješće COMETA-e odbacilo je pokušaje Phillipa Klassa da objasni taj slučaj kao spoj pojavljivanja meteora i radarskih anomalija (COMETA, 1999., str. 12-13; Condon, 1969., str. 250-256; Thompson, 1993., str. 89).
Osoblje ruskih zrakoplovnih snaga 21. 03. 1990., primijetilo je NLO-e u regiji Pereslavl-Zalesski, koja se nalazi istočno od Moskve. General Igor Maltsev, zapovjednik ruskih zrakoplovnih snaga, obavijestio je o tom događaju u novinama
Rabochaya Tribuna. Rekao je da je borbeni zrakoplov poslan da presretne prvi NLO, koji je zabilježio radar i koji je osobno vidjelo stotinu promatrača: "Budući da nisam stručnjak za NLO-e, mogu samo povezati podatke i iznijeti svoju pretpostavku. Kako proizlazi iz podataka prikupljenih od tih svjedoka, NLO je bio disk promjera 100-200 m.Sa svake strane nalazila su se blještava svjetla. Osim toga, objekt se okretao oko svoje osi, izvodeći okomite i vodoravne manevre u obliku slova 'S'.
Nakon toga je NLO počeo lebdjeti iznad tla, da bi potom uzletio brzinom 2 ili 3 puta većom od one suvremenih borbenih zrakoplova." Viđeni su i drugi NLO-i. General Maltsev je rekao: "Objekti su letjeli na visini od 100 do 7000 m. Pritom su se kretali posve bešumno i zapanjujuće okretno. Izgledalo je kao da uopće nemaju inerciju. Drugim riječima, na neki su način prevladavali gravitaciju. Rijetko koji suvremeni zemaljski strojevi pokazuju takva svojstva." (COMETA, 1999., str. 16;
Rabochaya Tribuna, 1990.).Uvečer 30. 03. 1990., kapetan belgijske policije izvijestio je sjedište belgijskih zrakoplovnih snaga o pojavi NLO-a. Tamošnji su časnici bez odlaganja odlučili provjeriti tu vijest. Nakon toga su zaprimili i druga izvješća o viđenjima NLO-a, koje su zabilježili i radari radarskog centra NATO-a u Gionsu, kao i belgijski državni centar za radarsku kontrolu u Semmerzakeu. Analitičari sjedišta belgijskog zrakoplovstva isključili su uobičajena objašnjenja lažnih radarskih kontakata, osobito iznenadne promjene temperature. Zrakoplovi F-16, koji su poslani da presretnu nepoznati objekt, uspostavili su radarsku vezu. U novinama
Paris Match objavljeno je sljedeće: "Od početne brzine od 280 km/h, objekt je dosegnuo brzinu od 1800 km/h, spuštajući se s visine od 3000 m do 1700 m... u samo jednoj sekundi! Ta nevjerojatna brzina jednaka je 40 jedinica gravitacijske sile (G). Takva bi brzina prouzročila trenutačnu smrt pilota. Pilot može podnijeti brzinu od oko 8 G ... Spustio se na visinu od 1700 m, nakon čega je ubrzano počeo ponirati, spustivši se na visinu od 200-ak m iznad tla, pri čemu je izbjegao radarima lovaca i zemaljskoj kontroli u Glonsu i Semmerzakeu.Taj se manevar dogodio iznad predgrađa Bruxellesa, koje obiluju umjetnom rasvjetom, radi čega su piloti izgubili iz vidokruga predmet koji je letio ispod njih. Isti se scenarij ponovio dva puta tijekom sljedećih nekoliko sati. Velik broj promatrača na zemlji svjedočio je fantastičnoj igri skrivača. Među njima je bilo 20 policajaca, koji su vidjeli i predmet i zrakoplove F-16. Taj je susret trajao 75 minuta." Neobična značajka tog događaja je što nepoznati objekt nije probio zvučni zid, iako je vozio brzinom većom od brzine zvuka. Bio je to samo jedan od nekoliko stotina pojavljivanja NLO-a u Belgiji otprilike u istom razdoblju. Belgijsko zrakoplovstvo je u suradnji s civilnim organizacijama koje su se bavile istraživanjem NLO-a, izvješćivalo i istraživalo slučajeve njihova pojavljivanja (Thompson, 1993., str. 100-101).
Zrakoplov "Air France"-a na letu 3532, 28. 01. 1994. letio je iz Nice u London. Kapetan zrakoplova bio je Jean-Charles Duboc, a kopilot Valerie Chauffour. U 13:14h, zrakoplov se nalazio na visini od 11.900 m, oko 50 km zapadno od Pariza. Glavni stjuard, pilot i kopilot zamijetili su na udaljenosti od oko 50 km okrugli predmet, zaključivši da leti na visini od 10.500 m. Nepoznati je predmet bio prilično velik i izgledao je kao da mijenja oblik od zvonolikog do oblika diska. Nakon toga je iznenada nestao iz njihova vidokruga. Kapetan je o tome obavijestio navigacijski kontrolni centar u Reimsu, koji, međutim, nije zabilježio nikakve druge letove u tom području.
Ali centar za zračnu obranu ustanovio je da je kontrolni centar u Cinq-Mars-la-Pileu na radaru zabilježio pojavu neidentificiranog objekta u blizini leta 3532. Taj su objekt pratili 50 sekunda, nakon čega je nestao u istom trenutku kada je posada zrakoplova izvijestila o njegovu nestanku.
Centar za zračnu obranu je nakon istraživanja ustanovio da nijedan drugi zrakoplov nije imao zakazan let u blizini tog područja, a isključili su i teoriju o meteorološkom balonu. Taj je slučaj istražio i sjeverni regionalni zrakoplovni navigacijski centar Francuske (COMETA, 1999., str. 11).
bglavac
irida
edin.kecanovic
