VIDJELAC I VIĐENO

Filozofija Vedante opisuje nadugačko i naširoko razliku između "Vidioca" (drik) i "viđenog" (driśya), Subjekta (višayi) i objekta (višaya), "Ega" (Aham) i "ne-Ega" (idam). "Vidjelac" jest onaj koji percipira, identičan je sa Subjektom i s Egom, a po prirodi je Svjesnost i Inteligencija. "Viđeno" je percipirana stvar, identična s objektom i s ne-Egom, te je po prirodi mrtva. "Vidjelac" je sve svjesno; stoga su "Vidjelac" i "viđeno", Subjekt i objekt, "Ego" i "ne-Ego" međusobno suprotni i nikad ne treba identificirati jednog s drugim. Pridajemo li svojstva Subjekta objektu, ili obrnuto, svojstva objekta Subjektu, bit ćemo žrtve iluzornog nadređivanja (vlastite projekcije tj. umišljaja), što je rezultat vlastitog neznanja. Pa ipak, opće iskustvo pokazuje da u svakodnevnom      praktičnom životu ljudi ne razlikuju između Subjekta i objekta, već nadređuju/pridaju svojstva jednoga drugome. Zbog neznanja oni brkaju Subjekt s objektom. Ovakvu zbrku možemo vidjeti u djelima i mislima našeg svakodnevnog života, te je očita u uobičajenim rečenicama poput "Ovo sam Ja" ili "Ovo je moje", gdje identificiramo "Ja", koje je po prirodi Čista Svjesnost, s takvim materijalnim objektima kao što su tijelo, um, osjetila, kuća ili zemlja. Zbog iste zbrke asociramo Vječno Jastvo s takvim svojstvima tijela kao što su rođenje, rast, bolest i smrt; te ovu zbrku izražavamo rečenicama "Rođen sam", "Rastem", "Bolestan sam" ili "Umirem".

Razlikovanje između "Vidioca" i "viđenog" jest put koji vodi k realizaciji Istine. "Vidjelac" je nepromjenjiva i homogena Svjesnost ili princip znanja. On percipira, on je Subjekt, stvarni "Ego". Viđeno je ono što je percipirano; ono je izvan Vidioca i stoga je identično s objektom. Ono je materija, ne-Jastvo i "ne-Ego". Viđeno je mnogostruko i promjenjivo.

Vidjelac vidi objekt zato što je on jedan i nepromjenjiv. Različite objekte svijeta, koji se međusobno razlikuju po veličini, boji ili obliku te su promjenjivi po prirodi, percipira oko; samo oko, u relativnom smislu, jest jedno i nepromjenjivo. Isto vrijedi i za druga osjetila, naime za uho, nos, jezik i kožu. Oko međutim, sa svojim promjenjivim svojstvima sljepoće, tuposti ili oštrine, jest objekt a um je subjekt, jer je um u relativnom smislu jedinstvo. Konačno, um, obdaren takvim promjenjivim svojstvima poput želje, sumnje, odlučnosti, postojanosti, vjere, straha i neustrašivosti, jest objekt kojeg percipira Jastvo ili Svjesnost, jer je Jastvo jedinstvo. Jastvo je, za razliku od osjetila i od uma, konačni Subjekt ili Vidjelac. Svjesnost koja pripada Jastvu postoji vječno. Ne može se govoriti o rođenju, rastu, propadanju ili o smrti Jastva. Da  Svjesnost posjeduje takva svojstva, tada bi trebao postojati i Vidjelac ovih svojstava. Tko bi bio Vidjelac? Neko drugo Jastvo ili Svjesnost. A tko je Vidjelac ove druge Svjesnosti? Pitanje za pitanjem do u beskonačnost. U postojanje Jastva ili Svjesnosti ne može se sumnjati, jer je onaj koji sumnja Jastvo ili Svjesni Entitet. Ono se ne može negirati, jer je negator sâm Jastvo, ili Svjesni Entitet. Prisustvo nepobitnog Jastva, ili Svjesnosti, dominira svakom fazom razmišljanja, a bez njega razmišljanje nije moguće. Vedanta stoga zaključuje da svi entiteti, od grubih, dodirljivih objekata vanjskog svijeta do uma, moraju po prirodi biti "viđeno", objekt. Oni su po prirodi mrtvi (jada) i

promjenjivi. Međutim, Jastvo ili Svjesnost jest istinski "Vidjelac" ili Subjekt, nepromjenjivo Znanje; Ono nikad ne može biti zamišljeno kao mrtvo ili neinteligentno. Kao što Upanišade tvrde, Znalca nikad ne možemo zamisliti kao lišenog Znanja. On je Čista Svjesnost koja je Atman u čovjeku i Brahman u univerzumu. Cilj Vedante jest dokazati stvarnost Atmana i Brahmana i njihovu potpunu identičnost.