Veoma opasna situacija

Osho,

bio sam privučen tvojom komunom Rajneeshpuram u Americi kao  magnetom - sluteći svojim bićem da nema drugog mjesta na ovoj planeti gdje se može iskusiti život u njegovoj potpunosti. Nisam pročitao nijednu od tvojih knjiga, pa čak ni jednu knjigu iz oblasti traganja za istinom, sviješću ili izdizanja svjesnoga. Začuđen sam kako sam dospio do tvog izvora kada čak nisam osjećao ni žeđ, ili, bolje reći, nisam okusio ovakvu žeđ.

Život je misterija i zato nije uvijek moguće naći objašnjenje tome što se dogodilo s tobom i zašto se to dogodilo. Kao prvo, zašto si ti na svijetu?. Nema odgovora na to. Zašto se ljubav iznenada rodi a da ti se ne pruži ni nagovještaj? Ne postoji ni jednog racionalnog odgovora na ta pitanja. Zašto ti tako divno izgleda ružin cvijet? Ti ne možeš to objasniti.

Ti kažeš: “Bio sam privučen tvojom komunom kao magnetom, a da nisam znao zašto sam ja tu.” Nitko ne shvaća to. Misliš li da svi ljudi ovdje znaju zašto su ovdje? Misliš li da i ja znam zašto sam ovdje? Najviše što se može reći je: “Ja sam ovdje zbog vas, a vi ste ovdje zbog mene. Ali to ne objašnjava ništa.” Kažeš da samo slutiš svojim bićem da nema drugog mjesta na planeti gdje se može život iskusiti u svojoj potpunosti. . . Pa to je i više nego što je potrebno - da budeš privučen, magnetično.

Svi žele u svom srcu da žive potpuno, ali to društvo ne dopušta, kultura te od toga štiti; religija kontrolira, a porodica zasijeca krila na svaki način. Oko tebe su ljudi čiji je interes da ti ne živiš život potpuno. Stvarno je iznenađujuće zbog čega oni imaju interes da ti ne živiš potpuno: sva eksploatacija čovječanstva počiva na tome.

Čovjek koji živi potpuno neće piti alkohol, ni koristiti neku drugu vrstu droge. Prirodno, ljudi koji ubiru miliune dolara iz alkohola neće ti dopustiti da živiš potpuno. Živjeti potpuno je tako prijatno da ti nećeš uništavati svoje veselje pijući alkohol. Alkohol je potreban jadnim ljudima, ljudima koji su u nevolji, koji žele bilo kako da zaborave svoje probleme, svoju nevolju - pa makar i na nekoliko sati. Alkohol neće promijeniti ništa - ali kratki odmor od nekoliko sati biva nužnost za miline ljudi.

Ako čovjek živi potpuno, tada je njegov svaki trenutak ispunjenje, i redova pred kino- dvoranama neće biti. Tko želi da gleda drugog dok vodi ljubav? Zar je to potrebno kada ti sa svojom voljenom možeš voditi ljubav? Zašto je potrebno da ideš u kino kada tvoj život predstavlja misteriju po sebi koju treba razotkriti. . . Tko je taj što je zainteresiran tre- ćerazrednom filmskom pričom?

Čovjek koji živi potpuno, biva neambiciozan. On je sretan upravo sada i stoga nema nikakve potrebe da traži više. Uobičajeno ludilo ljudskog uma, da želi više i više - dolazi iz

razloga što se ne živi potpuno. Uvijek u tebi postoji raskol - nešto uvijek nedostaje. Ti znaš da stvari mogu biti bolje, Shodno takvom djelomičnom življenju, sve životne ambicije se rađaju i tako se pokreće sva društvena igra: ljudi žele da budu bogati, žele biti poznati, žele biti političari, ljudi žele biti predsjednici i ministri vlade.

Sve do sada, čovječanstvo je ovisilo o tome hoće li se čovjeku dopustiti da živi potpuno a da se ne stvaraju sve vrste barijera, jer potpuni čovjek bi poremetio nečije interese u svijetu. Potpuni čovjek je najveća opasnost za takve nečije interese. Ti ne možeš oboriti čovjeka koji u potpunosti živi veselo svoj život. Ti ga ne možeš prisiliti da ide u nepravedni rat, da ubija ljude i da Buddhe ubijen. Tvoja čitava struktura društva došla bi tako u pitanje.

Sa usponom potpunog čovjeka bila bi drukčija struktura društvenog uređenja: neambiciozna, ali neizmjerno radosna , - bez velikih i moćnih ljudi. Možda ti i nisi nikada o tome razmišljao, ali veliki ljudi postoje samo zato što miliuni ljudi nisu veliki - inače, tko bi pamtio jednog Gautam Budu? Ako bi bilo na miliune Buddha, Mahavira, Isusa - koga bi interesirali takvi pojedinci?

Ovih nekoliko ljudi su postali veliki jer se miliunima drugih nije dopuštalo da žive potpuno. Tko bi išao u crkve kada narod ne bi bio bijedan... Tko bi išao u hramove, sinagoge, džamije? Tko bi onda bio tamo? Tko bi se zanimao za Boga, nebo i pakao? Čovjeku koji živi svaki trenutak takvim intenzitetom da život tako postaje raj, da život po sebi postaje božanski, nije potrebno da klanja pred mrtvim statuama, pred mrtvim spisima, ukorijenjenim ideologijama, glupim predrasudama. Potpuni čovjek je veliki rizik u svijetu za postojeće vladajuće dinastije.

Ti to možeš i vidjeti. Zašto sam ja bio odbijen od čitavog svijeta - to nije bilo bez razloga. Da su me razapeli ja ne bih bio u mogućnosti da kažem Bogu: “Oprosti im, oni ne znaju što rade.” Kao prvo, nema Boga kojem bi ja trebao reći bilo što; a kao drugo, ja ne mogu reći da oni rade nešto čega nisu svjesni. Ja mogu samo reći: “Oni rade upravo ono što žele raditi i to rade sasvim svjesno.”

Njihov čitavi životni stil je u opasnosti. Možda taj način života njima ne pruža radost, blaženstvo, ali to je njihov način života. čak i njihova bijeda je njihova bijeda. I taj jadni svijet je u navodnoj većini i ne mogu tolerirati narod koji nema ništa a i dalje je sasvim sretan i ispunjen, tako nevjerojatno radostan da su njihova srca uvijek puna pjesme i uvijek spremni da zaplešu.

Američki javni tužilac otvarajući novu konferenciju je rekao: “Primarni posao je bio da uništimo Rajneeshovu komunu.” Stvarno je čudno zašto bi jedna velika nacija sa toliko moći bila zabrinuta zbog jedne male komune od pet tisuća ljudi, koja je živjela sasvim nezavisno od Amerike, u pustinji? Najbliži američki grad je bio udaljen čak preko trideset kilometara. Zašto su bili zabrinuti? Zašto su me u svim kršćanskim crkvama osuđivali? I to sve iz prostog razloga što su tih pet tisuća ljudi živjeli bez ikakvih zabrana. Oni su stvarno živjeli u potpunoj slobodi, oni su odbacili sve prepreke. Oni su radili možda najviše što se može - dvanaest sati na dan i još su imali energije da navečer plešu satima, da pjevaju do kasno u noć; imali su potom energije da ustanu rano ujutro i da meditiraju satima.

Ovo je stvaralo veoma opasnu situaciju. Ako ljudi, koji nemaju ništa, žive tako veselo, a zašto onda svi kršćani Amerike, koji imaju sve, žive tako jadno?

Mi čak i slavimo smrt - a oni nisu spremni ni da slave život. Kad god neki sanijasin umre, to je prilika da se proslavi i da mu se da dobar oproštaj, plešući i pjevajući. On odlazi na vječno putovanje i možda ga nećemo nikada više sresti, zato to i nije trenutak za oplakivanje, za jad, suze i kuknjavu.

Ovo je postalo nevolja za Ameriku. Stoga je to bio prioritet da se uništi komuna - i oni su učinili sve to na ilegalan, kriminalan i nekonstruktivan način. Ovih pet tisuća ljudi su bili bespomoćni. Nikada nisu ni mislili da biti veseo može biti opasnost po njihov život, da se u mizernom svijetu treba ponašati kako se i drugi ponašaju. Kada svi plaču i kukaju, ti se ne smiješ smijati, u protivnom će te ljudi koji plaču ubiti..

Ti si bio privučen komunom jer nisi čitao nijednu knjigu i stoga što nisi već bio opterećen pozajmljenim znanjem. Ti nisi bio u traganju za istinom, jer bi, inače prirodno,

prvo pogledao u spise, pošao rabijama, popovima, učenim ljudima. Pošto nisi bio zainteresiran za traženje istine i nisi čitao moje knjige, ili bilo čije knjige, ti si zadržao bezazlenost, neopterećenost.

To je kvaliteta koji ti je stvorio utisak privučenosti komunom. A kada si u komuni, tada vidiš da se može živjeti na sasvim drugi način, na inteligentniji način; da je čovjek jednostavno tražio svoju mogućnost, mogućnost u kojoj je mogao otkriti sebe, mogao otkriti novi prostor bića, novo cvijeće blaženstvena, novu ljubav - ljubav koja neće postati obrobljavanje već ljubav koja će te učiniti slobodnijim no što si ikad bio - ljubav koja će ti dati slobodu.

I prvi put možeš biti svjestan da je pet tisuća ljudi, svih rasa, svih religija, gotovo iz svih zemalja moglo živjeti zajedno u ogromnoj porodici. Samo treba vidjeti pet tisuća ljudi kako jede u istoj kuhinji - a za vrijeme festivala je bilo i dvadeset tisuća ljudi, i nitko se nije zanimao za to tko je kršćan, a tko židov, tko je muhamedanac. Nitko nije ni pitao: “Koja je tvoja religija?”

Svi se slažu sa time da je naša religija da živimo potpuno, ispunjeno i dopustimo svakome da živi u dosluhu sa svojim načinom, sa svojim sviđanjima i svojim nesviđanjima a ne da se miješamo na bilo koji način u tuđi život, a isto takao da ne dopuštamo nikome da se miješa u naše živote. Pet tisuća individualnosti.. . a žive kao da su jedna organska cjelina.

To je shodno tvojoj inteligenciji i bezazlenosti da si dospio do ovog izvora. I kada si ti žedan ili nisi... Postoje žeđi o čemu tvoj svjesni um ne zna ništa, to je veoma duboko u tvojoj nesvijesti, ali kada dođeš do izvora, ti nađeš veliko zadovoljenje. Ti i možeš biti nesvjestan svoje žeđi, ali ti ćeš biti uvjeren da si nešto utolio u sebi.