Australac Geoff Page i umjetnik Bevan Hayward (čije je aboridžinsko ime Pooaraar) izdali su prekrasnu knjigu fotografija, pjesama i priča naslovljenu Veliki Zaborav (The Great Forgetting), Naslov knjige je izreka koju Aboridžini iz Australije odavno koriste da bi opisali što se dogodilo njihovoj kulturi, kao posljedica dvjesto godina prisilne asi­milacije u bijelu australsku kulturu europskih temelja. Još nedavnije, pisac Daniel Quinn uporabio je taj izraz u svojim knjigama Ishmael i Priča o B (The Story of B) da bi opisao fenomen kad osvajačka/asimilirajuća kultura istodobno uništava i zaboravlja ne samo kulturu ko­ju asimilira nego i ostatke podrijetla vlastite kulture.

Prosječnog stanovnika Južne Amerike u današnje vrijeme, bez ob­zira kojega je podrijetla, ne zanimaju kultura i život naroda koji su na tom kontinentu živjeli prije Pizarrova dolaska, niti o njima išta zna. Vrijeme Inka je zaboravljeno, postalo je dijelom prapovijesti, o njemu se ne uči na satovima povijesti u peruanskim školama, nego je 'dodi­jeljeno' tajnovitim područjima arheologije i paleoantropologije.

Narod je izbrisan iz postojanja, većina je umrla od malih boginja, a kasnije pod mačem osvajača, a njihovo zlato i dragocjenosti bijahu opljačkane. A onda su zaboravljeni.

Ali to nije bio prvi Veliki Zaborav.

Kad su oko 1530. ispitivali preživjele nakon pokolja Inka, rekli su da su Inke prva civilizacija na kontinentu Južne Amerike. Bog sunca Inti stavio je tamo prvog muškarca i prvu ženu, rekoše, a od njih je po­tekao cijeli narod. Znalo se rodoslovlje svakoga, tko je čiji sin ili kćer, unatrag sve do prvog muškarca i prve žene.

Ali premda je to bilo vjerovanje prosječnog Inke 1530. godine, nije to bila prava povijest tog područja. U sjevernim planinskim predjelima Perua, na primjer, Inke su vladali od otprilike 800. do 1500. godine nakon Krista.

Ali od 400. do 800. područje je bilo pod nadzorom naroda Marcha-uamachua. Prije njih, oko 10. godine n. Kr., tim je područjem vladala carevina Recuay. Prije njih bile su, redom, carevine Chavin, Kotosh, Huacaloma i Galgada, koja se pojavila oko 2000. pr. Kr. Prije Galgade bili su Lauricocha (od 8000. pr. Kr. do 2000. pr. Kr.), a narod Guitarrero živio je tamo od otprilike 10000. pr Kr. do 8000. pr. Kr.

Sve su te narode Inke zaboravili, baš kao što je većina modernih Peruanaca zaboravila Inke.

I premda su se Inke pojavili prije tisuću i petsto godina, prakticirali su tehnike i imali kulturu dominacije, tlačenja i genocida. Carstvo su sagradili osvajanjem susjednih naroda i pretvarajući ih u robove. Nji­hovu je carevinu sačinjavala mala vladajuća elita, otpirlike 1% stano­vništva, koja je nadzirala dvije trećine, a možda čak i 90% ukupne imovine cijele nacije. U tim aspektima nisu bili toliko različiti od Špa­njolaca koji su ih osvojili, ili od suvremenih zapadnoeuropskih/ame­ričkih kultura. Sve su to Mlade Kulture.

S druge strane, neke od Starijih Kultura koje su preživjele dolazak Inka, postoje još i danas. Na primjer, kolumbijski narod Kogi i danas na tlo, oceane, rijeke, šume i nebo gleda kao na žive i svete. S jedna­kim su užasom s kojim danas gledaju kako potomci europske kulture siluju ovaj planet prije tisuću i petsto godina gledali kako Inke osvajaju i potlačuju narode i zemlju. Znaju da su prije njih bili drugi, da je Zemljina povijest nevjerojatno stara i duga i da će planet nastaviti s nama ili bez nas.