17. Velika rasprava o radiju

Javno objavljenih pogre.aka te.ko se rije.iti. One koje se tiču

izuma radija pro.ele su mnoge izvore podataka, povijesti

znanosti, .ivotopise znanstvenika i naj različiti ja glasila.

Zbrka koju je djelomice prouzročio i sam Tesla slu.beno je

bila razja.njena 1943. godine, kad je Vrhovni sud Sjedinjenih

Američkih Dr.ava izmijenio prvotno utvrđeno Marconijevo

prvenstvo te presudio da je Nikola Tesla svojim osnovnim

patentima vezanim za radio preduhitrio sve ostale takmace.*

Godine 1956., prilikom proslave stote obljetnice Teslina

rođenja, udruga radioin.enjera ulo.ila je velike napore da se to

ispravi. Stoga je čudno .to se u djelu kakvo je Rječnik američkih

.ivotopisa mo.e pronaći članak uglednog profesora

elektrotehnike i računalnih znanosti, u kojemu navodi izvore

podataka iz četrdesetih, pedesetih i .ezdesetih godina

dvadesetog stoljeća, ne spominjući ni jednom riječju presudu

Vrhovnog suda.1 Jo. je čudnije .to isti pisac spominje upravo

članke o Tesli koje su napisali Anderson, O’Neill, Swezey i

Haradan Pratt (Zapisnici Instituta radioin.enjera), od kojih je

svaki pojedinačno nastojao podrobnim istra.ivanjima uskladiti

povijesne podatke. Slavni američki i europski povjesničari

uporno su ponavljali tu pogre.ku.

Iako ispravka tek treba prodrijeti u enciklopedije,

suvremeni autoriteti u radioin.enjeringu sla.u se oko Teslina

posve jasnog prvenstva na području koje je godinama ostajalo

nerazja.njeno zbog neujednačenih i proturječnih tvrdnji ne

samo Marconija,

:l. lipnja 1943., Slu.bena izvje.ća Sjedinjenih Američkih Dr.ava: »Predmeti

presude Vrhovnog suda SAD-a«, svezak 320: »Tvrtka Marconi VVireless

Telegraph lompanv of Anerica protiv dr.ave SAD«.

248

Velika rasprava o radiju

nego i mnogih drugih učenih glava kao .to su Lodge, Pupin,

Edison, Fessenden, Popov, Slabv, Braun, Thomson i Stone .

da navedemo samo poznatije među pionirima.

Dr. James R. Wait pi.e: »Jednostavan nacrt, zasnovan na

Teslinu prikazivanju iz 1893. godine, predstavlja rođenje

be.ičnih komunikacija. Dodu.e, uslijedilo je nakon teoretskog

i eksperimentalnog istra.ivanja Hertza, koji je pokazao .to se

događa na udaljenosti od izboja iskri.ta. Ipak je punih

nekoliko godina prethodilo Marconijevim izumima i

praktičnom radu na be.ičnoj telegrafiji.«2

m. i«.

tT . ~ ■i’i’j

Fio. 184.

Slike 165 i 185, koje se spominju u predmetu Vrhovnog suda Sjedinjenih

.Američkih Dr.ava, potječu iz 1893. godine s Teslina predavanja i često se

navode kao dokaz kojim se podupire njegova tvrdnja da je izumio radio.

Anderson nagla.ava da su neki pobrkali zaključke .to se tiče

načela prijenosa i prijema radiosignala te pitanja prijenosa glasa .

značajnog unapređenja koje je u praksu proveo DeForestov

TESLA - DVTEK IZVAN VREMENA

audion, odnosno triodna vakuumska cijev. »U raspravi o pravu prvenstva kod

izuma radija treba biti vrlo točan oko definicija«, pi.e on. »U... pravnom slučaju

tvrtke Marconi Wireless Telegraph Company of America protiv dr.ave SAD« (u

kojemu je 21. lipnja 1943. godine donesena presuda protiv tvrtke Marconi, čime

je oboren i Marconijev osnovni patent), iz op.irnih iskaza mnogih tehničkih

stručnjaka s područja radiotehnike i fizikalnih znanosti razvila se sljedeća

definicija:

»’Sustav radiokomunikacija zahtijeva po dva usklađena kruga i na oda.iljaču i

na prijemniku, pri čemu sva četiri moraju biti ugođena na istu frekvenciju.’ Ova

definicija ne obuhvaća promjenjivu modulaciju koju je omogućila tek pojava

DeForestova audiona, i pomoću koje je postalo ostvarivo oda.iljanje i prijem

glasa i glazbe. Ona se ne odnosi na način .irenja elektromagnetskih valova - to

jest valova koji se .ire zemljom i/ili valova koji se .ire zrakom, ni utjecaj koji

prvi imaju na druge. Međutim, ona neizravno opisuje namjerno i odabrano

emitiranje na određenoj frekvenciji te selektivan prijem na toj istoj frekvenciji.«3

Marconijeva izvorna prijava za patent bila je predana 10. studenog 1900.

godine, no odbijena je zbog ranijih odcrića do kojih je do.ao Sir Oliver Lodge.

Tesli je prvi patent odobren 1898. godine. Osim toga, Tesla je izričito naveo koji

se od njegovih patenata odnose na be.ični prijenos energije, a koji na

komuniciranje signalima, iako se čini da je upravo to zbunilo neke od kritičara

njegovih patenata vezanih za radio.

Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Dr.ava ustvrdio je kako je Teslin patent

broj 645 576, podnesen 2. rujna 1897. i odobren 20. o.ujka 1900., prethodio

Marconij evo j kombinaciji s četiri usklađena kruga.4

Velika rasprava o radiju

drugo - u tome je bio i ostao jedini među svim pionirima s

područja radija.

Tesla je rekao: »Vjerujem da svjetska telegrafija po svom

načelu rada, sredstvima koja se koriste i mogućnostima

primjene predstavlja radikalan i plodonosan odmak od svega

onoga .to je dosad postignuto. Nimalo ne sumnjam da će se

pokazati vrlo djelotvornom u prosvjetljivanju masa, posebno u

jo. neciviliziranim zemljama i na manje pristupačnim

područjima, da će materijalno pridonijeti općoj sigurnosti,

udobnosti i pogodnostima te odr.avanju miroljubivih odnosa.

Ona podrazumijeva uporabu velikog broja postrojenja, od

kojih će svako biti u stanju emitirati pojedinačne signale u

najudaljenije dijelove Zemlje. Svako će od njih po

mogućnosti biti smje.teno blizu nekog civilizacijskog

sredi.ta, a novosti koje će primati oda.iljat će se bilo kojim

kanalom u sve dijelove kugle zemaljske. Jeftin i jednostavan

uređaj koji će stati u d.ep moći će se tada uključiti bilo gdje

na kopnu ili moru te će korisniku omogućiti da do njega dopru

vijesti iz svijeta ili neke posebne poruke namijenjene njemu

osobno. Tako će se cijela Zemlja pretvoriti u jedan ogroman

mozak koji je u stanju poslati odgovor u svaki od svojih

dijelova. Budući da će jedno jedino takvo postrojenje od samo

stotinjak konjskih snaga moći raditi sa stotinama milijuna

uređaja, čitav će sustav doslovno imati neograničeni radni

kapacitet .to će nevjerojatno olak.ati sve potrebe i pojeftiniti

emitiranje obavijesti.«

O tim je zamislima također raspravljao u mjesečniku

Centurv u lipnju 1900. godine, nakon svog povratka iz

Colorada.

Drugi pionir radioindustrije, J. S. Stone, rekao je u svom

osvrtu na rad Lodgea, Marconija i Thomsona: »Među svim

tim imenima kao daleko najuglednije ističe se ime Nikole

Tesle. Tesla sa svojim gotovo nadnaravnim pronicanjem

fenomena izmjenične struje, koja mu je omogućila... uvođenje

revolucije u način prijenosa električne energije otkrićem

rotacijskog motora, znao je kako treba upotrijebiti rezonanciju

da mu slu.i ne samo kao mikroskop pomoću kojeg se mogu

vidjeti električne oscilacije, kao .to je to učinio Hertz, nego i

kao stereoptikon... U radio telegrafiji te.ko je

25

TESLA - ČOVIEK IZVAN VREMENA

bilo učiniti bilo kakva pobolj.anja, osim nekih manje va.nih,

a da se pritom barem dijelom ne slijedi trag tog pionira. On se

kao pravi genij, praktičan i uspje.an s uređajem koji je osobno

zamislio i konstruirao, na.ao toliko ispred svog vremena da su

ga i najbolji među nama sasvim pogre.no dr.ali sanjarom.«5

Među mnogim uglednicima iz radioindustrije koji su podr-

.ali takve stavove (iako u ime pravde treba reći ne ba. na

vrijeme) nalazio se i general T. O. Mauborgne, biv.i voditelj

odjela za veze i glavni časnik za signalizaciju u američkoj

vojsci. U listu Radio-elektronika (broj od veljače 1943., svega

nekoliko tjedana nakon Tesline smrti) iznio je sljedeće: »Tesla,

’čarobnjak’... osvojio je ma.tu čitavoga mojeg nara.taja svojim

prelijepim uzletima u nepoznata carstva svemira i

elektriciteta... [oslikavao je] zapanjujuće slike koje su daleko

nadilazile predod.be njegovih suvremenika, od kojih je tek

nekolicina shvatila - i to mnogo godina nakon Marconijeva

rada - da je veliki Tesla bio prvi koji, ne samo .to je razradio

načela električnog usklađivanja ili rezonancije, već je u

stvarnosti jo. davne 1893. godine izradio potpuni sustav

be.ičnog prijenosa obavijesti.«6)

Čak je i profesor Pupin sa Sveučili.ta Columbia 12. svibnja

1910. godine, dok je kao stručni svjedok tvrtke Adantic

Commu-nication Company svjedočio u parnici koju je protiv nje

povela tvrtka Marconi Wireless Company of America zbog

navodne povrede patentnih prava (Pupin će s vremenom

promijeniti stranu na koju će stati kao stručni svjedok),

posvjedočio sljedeće:

»Dok je William Marconi jo. bio vi.ljast mladac, zaposlen

kod gospodina Riggija u Italiji, iz obične je znati.elje

uzemljio obje .ice da vidi kakvi se rezultati time mogu dobiti.

Tako je proizveo be.ične valove, ne shvativ.i u cijelosti

značaj svega toga.« Pupin je zaslugu za otkriće be.ičnog

prijenosa pripisao Nikoli Tesli, koji je »svoje odcriće

besplatno predao čitavom svijetu.«7

Drugi pionir radioin.enjerije, umirovljeni kapetan

američke mornarice E. J. Quinby, prisjetio se ranih dana

razvijanja komercijalnog radija u Americi iz vlastitih

iskustava:

252

Velika rasprava o radiju

»Dok su se ostali .estoko borili po sudovima .irom svijeta

oko toga čiji su patenti uistinu valjani u preva.nom sustavu

ugađanja kojim se izbjegavala radiointerferencija, čini se da se

nitko nije sjetio kako je Tesla taj predmet obradio odavna, jo.

prije početka novog stoljeća, svojim sveobuhvatnim i

osnovnim patentom o ugađanju električnih krugova na

rezonanciju. Bez te osobine dana.nja radioindustrija, koja se

neprestano .iri, pretvorila bi se u potpuni kaos. Odluka

Vrhovnog suda, konačno donesena 1943. godine, utvrdila je da

je Tesla prethodio svima ostalima, .to je svim kasnijim

patentima vezanima za to pitanje oduzelo valjanost.«

Quinby je naglasio kako Tesla, dodu.e, nije uspio osobno

ostvariti svoj san o svjetskom be.ičnom sustavu, ali je ipak

.ivio dovoljno dugo da vidi praktičnu uporabu sustava koji je

toliko jasno izlo.io.

»Visokofrekventni alternatori, koje je Tesla izradio između

1890. i 1895. godine, proizvodili su do 20 kHz unatoč

kritičarima koji su to smatrali neizvedivim, optu.iv.i ga da je

tek nepraktični sanjar«, dodao je Quinby. »Profesoru

Reginaldu A. Fessendenu ostalo je da poka.e kako ti uređaji

mogu proizvesti val-nosač za glasovnu modulaciju,

uklanjajući istodobno pozadinske .umove izazvane iskrenjima

prigu.enih valova i lučnim oda.iljačima, kojima su

eksperimentirali ostali. Fessenden se slo.io s Teslom da su

oda.iljači prigu.enih valova lo.e rje.enje te da budući

uspje.an razvoj radija počiva na generatorima kontinuiranih

valova.«8

Tako je na Badnjak 1906. i za Novu godinu 1907.

Fessenden prenerazio i odu.evio slu.atelje du. istočne obale

Sjedinjenih Dr.ava, a odmah potom izazvao i pravu poplavu

pisama obo.avatelja kad je sa svog oda.iljača u Brant Rocku, u

Massachusettsu, počeo emitirati program koji se sastojao od

glasovnih poruka i glazbenih brojeva. Pri tome je koristio

visokofrekventni alternator koji je osobno izradio prema

Teslinu nacrtu i načelima.

Tijekom Prvog svjetskog rata, ka.e Quinby, tvrtka General

Electric Company - zahvaljujući nadarenim in.enjerima kakvi

su bili Steinmetz, Alexanderson i Dempster, uspjela je

postupnim

253

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

povećavanjem mali li pokusnih modela alternatora rađiof’rekventija

proizvesti gigantske proizvodne modele od 200 kW’ od kojih

je prvi bio postavljen u postaji u New Brunswicku, u dr.avi New

Jerseyh .to je pripadala tvrtki Morcani VVorJdvviJi; VVirdcss

Compjriy. Njime su zamijenili sna.ni oda.iljač s iskri.tem koji

vi.e nije radio na zadovoljavajući način,

Da ironija bude veća. među uzvanicima koji su trebah svjedočili

pu.tanju u pogon pouzdane prekooceanske postaje nalazio

se i Tesla, Iz te je postaje predsjednik Wbodrow VVilson u travnju

19 J 9. godine objavio caru VVilhelmu uvjete koji se pred njega

postavljaju prilikom predaje.

Kapelan Quinby dodaje: »Kasnije, kad je predsjednik VVilson

krenuo na svoje povijesno putovanje u Europu na palubi broda

Predsjednik VVasftinfltnn. tijekom plovidbe je uspostavljena veza

između postaje u New Brunsvvicku i predsjednika Wiisona . zahvaljujući

pionirskom djelu Nikole Tesle koji je jo. davne 1895, g

od ine predstavio svoj visokofrekvcnmi alternator.«

Koliko god to Tesli bilo bolno, Marconi je prvi uspio svrnuti

pozornost svijeta na sebe svojim uspjehom na polju radija, a potom

je vrio mudro uspijevao zadr.ati vodeću uiogu ti njegovu

daljnjem razvijanju kroz tvrtku Marconi Wotdvfiie Wirefess

Cumponv.

Dana 13. svibnja 1915, godine profesor Pupin iznova se na.ao

u ulozi stručnog svjedoka, svjedočeći u korist optu.ene tvrtke

Atluntic CornmunictitiĐn Companv, a protiv tu.itelja Marconija.

Međutim, tom je prilikom, sudeći prema novinskim izvje.ćima sa

suđenja, zaključio da je on osobno izumio be.ični prijenos »prijo

Marconija i prije Nikole Tesle«,5

U svojim je pokusima, objasnio je, prona.ao be.ične valove,

ali nije shvatio njihovo značenje. Međutim, Tesla je »svoja otkrića

predao čovječanstvu, i upravo je to jedna od točaka zbog koje

stručnjaci tvrtke Mmtk Commuuication Compttny očekuju da se

odbaci Marconijevo prisvajanje prava na određene patente za

be.ični prijenos.«10

Na kraju je, u kolovozu 1915. godine, i sam Tesla podigao

tu.bu protiv Marconija. Tvrtka Martom VVbrJđVide VVireless

Comjwny

254

Velika rasprava o radiju

podigla je pak tu.bu protiv Vlade Sjedinjenih Dr.ava zbog

navodnog kr.enja prava nad »Marconijevim« patentima

tijekom Prvog svjetskog rata. Desetljećima se vodio rat za

patente vezane za be.ični prijenos pa nije ni čudo .to je do.lo

do sveopće zbrke.

Nju je temeljito obradio Anderson u knjizi »Prvenstvo u

izumu radija - Tesla protiv Marconija«, monografiji koju je

naručila udruga The Aitique Wireless .Association (nova serija, broj

4 iz o.ujka 1980. godine). U njoj Anderson izvje.tava kako je

pionir radioindustrije, bojnik Armstrong, na zanimljiv mada

pomalo zbunjujuć način osvijetlio čitavu raspravu. On je

kratko prije svoje smrti 1953. napisao pismo Andersonu,

javiv.i .mu kako je po njegovu mi.ljenju Tesla pravi izumitelj

navođenog (robotiziranog) oru.ja, ali da su poduzeti znatni

napori kako bi se umanjila njegova prava na taj izum. No,

rekao je Anderson, on nije vjerovao da bi se Tesli trebao

pripisati i izum radija.

»On je svojim napisima o problemu be.ičnog

signaliziranja zasigurno opčinio i nadahnuo neke od ranih

istra.ivača na tom području, mo.da i samog Marconija«,

pisao je taj Pupinov za.titnik, koji je sada i sam postao poznat

kao izumitelj u radioindu-striji.

»Međutim,... njemu nije uspjelo dokučiti ili pokusima

odtri-ti onu bitnu zamisao koju je otkrio Marconi, a koja je

dovela do stvarnog be.ičnog oda.iljanja signala u praksi.

Naglasio sam kako bi Tesla, da je nastavio s radom na temelju

njegove pogre.no postavljene teorije, ipak vrlo vjerojatno

otkrio načela koja je otkrio Marconi te bi tako postao poznat

kao izumitelj be.ične telegrafije. Ipak, on to nije učinio pa se

zasluge za izum s pravom pripisuju Marconiju.«11

Tesli je slava, nastavio je Armstrong, »već bila osigurana

zahvaljujući njegovim postignućima vezanim za energiju,

njegovim proročanstvima o mogućnosti be.ičnog prijenosa te

izumu daljinski upravljanih uređaja za naoru.anje«.

Čini se kao da je Armstrong .elio reći da, budući da je

Tesla već slavan kao istra.ivač na jednom ili dva područja

znanosti, vi.e ionako nije va.no hoće li mu se odati du.no

priznanje i za

255

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

bitna otkrića na trećem području. Mo.da je takav čudan način

gledanja na stvari djelomice odra.avao rastuću posvećenost

akademskih krugova specijalizacijama na određenim

područjima jer vi.e nisu bili u modi znanstvenici koji su se

razumjeli u sve, te je trebalo zanijekati mogućnost postojanja

novog, prikrivenog Leonarda.

Armstrong je u pismu Andersonu ponudio otkriti »ključnu

tajnu« zbog koje je Marconijev rad postigao uspjeh, a Teslin

nije. U siječnju 1954. godine Anderson ga je izričito upitao o

tome. No, ubrzo nakon toga potresla ga je vijest o

neočekivanoj smrti bojnika Armstronga. Ipak, kasnije je

upoznao dvojicu znanstvenika koji su dobro poznavali

bojnika i njegovo »neupitno podr.avanje Marconijeva

prvenstva«. Oni su mu otkrili da je Armstrong mislio na

uzemljenje u sustavu oda.iljanja i prijema. Anderson je ostao

prenera.en.

»Ba. svaki Teslin patent - bilo za prijenos energije ili

komunikaciju . imao je uzemljenje«, pisao mi je. »Zapravo,

pitanje povezivanja sa zemljom predstavljalo je kamen

temeljac čitave Tesline zamisli. Međutim, i usprkos činjenici

da je Vrhovni sud taj Marconijev patent proglasio nevaljanim,

Armstrong se dr.ao svog uvjerenja. Pretpostavljam da me

zapanjilo upravo to .to je Armstrong previdio tu va.nu točku

koja je sama za sebe predstavljala tako jasan dokaz.«12

Haraden Pratt, djelatnik Instituta radioin.enjera* i biv.i

predsjednik povijesne komisije osnovane u okviru tog

instituta, napisao je da je Tesla svoje zamisli vezane za radio i

uređaje koje je proizveo ostavio drugima da ih nastave

razvijati i prilagođavati za manje ambiciozne, ali praktičnije

svrhe od njegovih.

»Iz tih razloga«, napomenuo je, »Teslin je utjecaj na

razvitak radija bio poznat tek ograničenom broju ljudi.

Nekolicina istaknutih ljudi, koji su čitali njegova predavanja

odr.ana tijekom 1890-ih godina ili su im i sami prisustvovali,

ostali su za svagda

Institut radioin.enjera je sada slu.beno postao dijelom Instituta elektroin

.enjera i elektroničara.

256

Velika rasprava o radiju

nadahnuti njegovim otkrićima, a neki koji su tek kasnije

zaronili u istra.ivanje pozadine razvoja Tadi ja postali su

svjesni prvenstva i pionirskog značenja njegova doprinosa.

»Daleko ispred svoga vremena, posve pogre.no progla.en

sanjarom od svojih suvremenika, Tesla se ističe, ne samo kao

velik izumitelj, nego i kao veliki učitelj, posebice na području

radija. Njegov nevjerojatan rani uvid u fenomen izmjenične

struje omogućio mu je, mo.da vi.e nego bilo kojoj drugoj

osobi, da svojim opse.nim i sveobuhvatnim predavanjima i

prikazivanjima mudro pronikne u njezine osobine te da u

ostalima, koji jo. nisu bili upoznati s tim posve novim

područjem proučavanja, pobudi zanimanje za njegovim

unapređivanjem i novim praktičnim primjenama.«13

Sve u svemu, gledajući unazad, danas nam je lak.e uvidjeti

kako se prava istina mogla tako zamagliti nego li je to bilo

moguće u Teslino doba.

Mno.tvo je nagrada oti.lo u ruke znanstvenika, izumitelja i

in.enjera koji su uspje.no savladali praktični dio onoga .to se

danas zove »komercijalni radio«. Kako je Tesla mnogo vi.e

vremena provodio u teoretskim visinama svog tornja od

bjelokosti, slava bi mu se tek povremeno nasmije.ila, a sreća

ga je na du.i rok zanemarila.

U poznim mu se godinama dogodilo ne.to .to je razotkrilo

svu dubinu njegovih osjećaja vezanih za veliku raspravu o

pravu prvenstva na području radija. Jednog je dana u siječnju

1927. godine, prilikom svog posjeta Americi, mladi

Jugoslaven imenom Dragislav L. Pedcović, uspio s njim

dogovoriti sastanak. Tesla je tada .ivio na petnaestom katu

hotela Pennsylvania, između 34. ulice i Broadwayja. Bila su to

za njega te.ka vremena i pomalo se pretvorio u pustinjaka.

Pedcovića je pozvao da mu se pridru.i tijekom ručka u

njegovoj sobi, za stolom punim kalifornijskog voća i povrća,

ribe i meda.

Nakon uvodnog razgovora, Petković je poku.ao doprijeti

do tajne neprijateljskih osjećaja koji su vladali između Tesle i

Pupina. Jednom je prilikom o tome upitao i Pupina, ali se on

umjesto

257

TESLA - ČOVIEK IZVAN VREMENA

odgovora obrecnuo na njega: »Koliko će dugo na.i ljudi

veličati jedino tajanstvene osobe, umjesto onih koji su

svakome jasni i razumljivi?«

A sada, kad je isto pitanje uputio Tesli, izumitelj se

namr.tio i podigao ruku, kao da se .eli za.tititi od nečega vrlo

neugodnog. Nakon kraće stanke objasnio je Petkoviću kako

ga je u ranim danima u Americi, kad su se obojica - i on i

Pupin - jo. borili za puko pre.ivljavanje, Pupin upitao bi li mu

.elio pomoći oko učenja engleskog jezika. Prema Teslinu

kazivanju, Pupin je tada imao te.koća sa zadr.avanjem svog

posla u telefonskoj tvrtki. Tesla je pomogao Pupinu, ali ga je u

nekoj kasnijoj prigodi, dosta netaktično, podsjetio na učinjenu

uslugu. Pupin mu je bijesno uzvratio da je bio posve sposoban

sam naučiti sve .to mu je trebalo te da Tesla »za njega nije

učinio ba. ni.ta«. Takav je odgovor Teslu povrijedio, ali je

ubrzo zaboravio čitavu priču.

Međutim, kasnije, kad je predavao na Sveučili.tu

Columbia, prikazujući svoj transformator i izla.ući teorije o

radiju i be.ičnom prijenosu električne energije i

komunikacija, »gospodin Pupin i njegovi prijatelji prekinuli

su moje izlaganje zvi.danjem te sam uz velike napore uspio

umiriti zavedenu publiku«. No to nije bilo najgore od svega.

»Tijekom sudske parnice koju sam pokrenuo protiv gospodina

Marconija jer mi je ukrao uređaj i nacrte iz patentnog

ureda«, nastavio je navodno Tesla, »pozvao sam gospodina

Pupina kao svog zemljaka da svjedoči na sudu u moju korist.

No, on je pre.ao na stranu gospodina Marconija koji je, nakon

pune tri godine parničenja, pod zakletvom bio primoran

priznati kako je prijenos energije na velike udaljenosti ipak

moj izum.«

Tesla je zastao na trenutak, a potom dodao: »Neka

budućnost poka.e istinu i procijeni svakoga od nas prema

njegovu radu i postignućima. Sada.njost je njihova, ali je zato

budućnost . za koju sam radio . moja.«

Tako je kraj posjeta i ručka dočekao sa suzama u očima, ali i

uz smije.ak. Njegov gost i on u ti.ini su se okomili na sočnu

dinju. A tada je posjetitelju na pamet palo jo. jedno pitanje.

258

Velika rasprava o radiju

»Mo.ete li mi .togod reći o gospodinu Marconiju?«

Bila je to jedna od malobrojnih zabilje.enih zgoda u kojima

je Tesla iskočio iz svoje uglađenosti. Smireno je odlo.io .licu

na

stol.

»Gospodin Marconi«, izjavio je, »običan je magarac.«14