16.          VELIKA BOŽJA TAJNA

Neću vam pričati o privatnom razgovoru sa Sai Babom, jer ne znam tko će sve čitati ovu knjigu.

Nešto se pokrenulo u toj maloj sobi dok sam bio sam sa Babom, i sada učiteljeve riječi mnogo jasnije odzvanjaju u mom umu.

***Bog je, dakle, jedno stanje spoznaje! Moj um počinje promišljati tu postavku. Sve se savršeno slaže i opravdava meditaciju mistika, tišinu u kojoj žive, uzdržanost duhovnih učitelja da otkriju određene tajne, njihov ne uvijek razumljiv stav, ponašanje koje katkada djeluje suprotno uobičajenim pravilima duhovnog traganja. No hoće li običan čovjek biti u stanju prihvatiti ovakvu informaciju? Je li stiglo vrijeme otkrivanja određenih istina? Je li ljudski um spreman razoriti građevinu koju je sagradio oko lika Boga, kako bi učinio mjesto potpuno drugačijoj, mada ne i novoj, postavci? Radi se o postavci različitoj od onoga na što smo mi zapadnjaci naučeni, no staroj koliko i svijet: svaki je učitelj istine pružio dovoljno podataka koji su spremnijim sljedbenicima omogućavali usvajanje sadržaja tih informacija. No, kažem sam sebi, ako  najveći dio čovječanstva nije pojmio učenje velikih učitelja, hoće li biti na to spreman danas kada je znanost dostigla tako visoku razinu?

Tih sam dana nastojao što više razgovarati s ljudima. Ashram je pun ljudi koji misle da poznaju posljednje istine. Ne nalazim nikoga tko je u stanju razumjeti tu postavku. Ponetko je zabezeknut pa čak i iznerviran onim što smatra mojom pretpostavkom.

Jedne večeri otvaram knjigu sa Babinim govorima i čitam upravo ono što mi je Galvin pred par dana otkrio. No Baba ne pruža dodatna objašnjenja. Baci kamen i sakrije šaku. Pokrene i pusti da tragatelj sam dalje vodi razgovor i obrađuje sadržaj.

Poslije par dana, upravo prije ulaska na daršan, ponovno susrećem Galvina. Pitam ga može li mi ukazati na one Babine govore u kojima se razjašnjava postavka koju mi je iznio.

„Baba je do pred nekoliko godina govorio za mnoštvo a samo je u intimnosti privatnih susreta otkrivao neke tajne. Ako Baba mnoštvu govori na taj način, očigledno je da najveći dio ljudi još nije u stanju pojmiti vrhunske istine. No u posljednje je vrijeme počeo jasnije govoriti. Vidljivo je da smatra da se sada dobar dio njegovih sljedbenika sposoban popeti stepenicu više”.

Govoreći uvuče ruku u torbu i izvuče knjigu Babinih govora te mi je pruži. Je li predvidio moju zbunjenost i bio spreman na moje pitanje?

Iznenađeno ga gledam. On se smije. Već je napravio „uho” na stranici koja je sadržavala odgovore na moja pitanja. U dahu pročitam taj odlomak, misleći kako ću odmah sve shvatiti, no spoznajem da  ga  moram ponovno pročitati mirnije i razmišljajući nad svakom riječi.

Po završetku daršana se bezglavo bacam na čitanje. Više nema sumnje. Stvari stoje upravo tako. Prožima me velika radost. Sav treperim kao onda kada sam, kao dijete, dobio dugo željenu igračku. Nadvlada me zanos. Znači Bog je ovdje, nadohvat ruke, udaljen dva koraka, i čeka samo da bude otkriven! Koprena koja nas dijeli od božanstvenosti je tako tanana da se pitam kako je čovjeku tako teško da je ostvari. Izgubili smo vrijeme, učinili su da izgubimo dragocjeno vrijeme. No tko je učinio da izgubimo vrijeme? Svi nastojimo krivnju za naše kašnjenje pripisati drugome, a krivnja je samo naša. Mi smo svoje povjerenje poklonili ljudima koji čak i ne znaju što je Bog. Govorim sebi da je susresti Sai Babu bila velika sreća, da je to sreća za čitavo čovječanstvo. Istina konačno izlazi na površinu i biti će prenesena, prije ili kasnije, cijelom zemljom. Svi ljudi planeta moraju saznati te istine. Baba je zbog toga došao, da nas izvuče iz neznanja. Neznanje je naš veliki neprijatelj a neznalice su neprijatelji duhovnih tražitelja.

Sve ono što sam prethodnih dana nastojao saznati o Sai sljedbenicima, njihovom ponašanju, onome što Sai Organizacija treba raditi, sve mi djeluje glupo. Dovoljno je podignuti veo sa te tajne da bi se moglo ljude uvjeriti da se ponašaju na određeni način, jer će tako u tren oka ostvariti božanskost koja im je urođena. Jesam li lakovjeran? No na koji drugi način Sai Baba može riješiti probleme svijeta i nagovoriti ljude da krenu određenim putem, ako ne otkrivanjem te tajne? Shvaćam da žurim ispred  vremena, čak Babi  sugeriram rješenje naših tisućgodišnjih teškoća. Smijem se svojoj uobraženosti i lakomislenosti. A opet, kažem sam sebi, ako Baba ne otkriva otvoreno tu postavku, znači da je ljudi još ne mogu prihvatiti.

Kad bi sve bilo tako jednostavno kako mi se čini, sve bi teškoće čovječanstva bile riješene. Radi se, dakle, o postavci koja nije svima razumljiva! Ono što je nama sasvim jednostavno, drugima to nije. Matematičara koji objašnjava neki teorem razumiju samo stručnjaci, a ne laici; to je sigurno. Treba li dakle biti stručnjak i u ovom području da bi se moglo razumjeti Boga?

***Sve sam više uvjeren da bi se naziv duhovni tragatelj sasvim dobro mogao promijeniti u stručnjak metafizičar. Svaki tehničar govori jezikom koji razumiju samo oni upućeni u posao. Kada sam se počeo služiti

računalom nisam razumio ni objašnjenja koja su mi pružali. Taj je tehnički jezik bio za mene kineski i činilo se da mladić koji je na sebe preuzeo zadatak da me pouči uza sav svoj trud ne postiže nikakav uspjeh. Potrošio sam mnogo vremena da bih zagospodario softverom a i danas je moje znanje vrlo ograničeno.

I u traženju Boga treba naučiti osnovna znanja i slijediti put koji polako i postepeno vodi prema razumijevanju. Da bi se pristupilo metafizici potrebna je osnovna škola. Neophodno je napredovati korak po korak, dosljedno i ustrajno. Oni koji trenutno postižu Spoznaju su geniji, i kao takvi vrlo rijetki. I u metafizici, kao i u bilo kojoj drugoj znanstvenoj disciplini, postoje geniji. Geniji metafizike se zovu mistici.