15. Veličanstven i proklet

Kad je Tesla sredinom siječnja 1900. godine stigao u

NewYork, na njega su se obru.ili izvjestitelji i urednici

različitih listova i časopisa.

Posve očekivano, znanstveno bratstvo s Istoka ponavljalo

je izjavu profesora Holdena i napadalo Teslu zbog tvrdnje da

je primio poruku izvanzemaljskog podrijetla - ako ni zbog

čega drugog, barem zato jer im nije objasnio kako je to uopće

izveo. No, Teslin je grijeh bio veći od toga. Kako je to napisao

u svom pismu Julianu Havvthorneu iz philadelphijskog lista

North .American neposredno prije odlaska iz Colorada, ti su

mu signali ukazali na to da »inteligentna bića sa susjednog

planeta« moraju biti na znatno vi.em znanstvenom stupnju

razvoja od Zemljana, pretpostavka koju razni doktori znanosti

nisu bili u stanju olako progutati.

Tesla je izgarao u nastojanjima da odgovori na te »poruke«

iz svemira. Posve uvjeren u to da raspola.e trenutno

najopse.nijom i najrevolucionarnijom postojećom

tehnologijom, odmah je započeo podnositi nove patente za

radio i prijenos energije, zasnovane na svojim pokusima iz

Colorada.

Kao prvi korak zamislio je izgradnju sredi.njeg svjetskog

radiosustava koji bi mogao ponuditi sve one usluge u kojima

mi danas uistinu u.ivamo - međusobno povezivanje radio

telefonskim mre.ama, sinkronizaciju vremenskih signala,

opće distribuiranje poruka i vijesti, d.epne prijemnike,

privatne komunikacije, usluge prijenosa vijesti putem radija...

O njemu je govorio kao o svjetskom sustavu za prijenos

obavijesti.

Prvi patent koji je podnio nakon povratka (br. 685 012) odnosio

se na pojačavanje snage električnih oscilacija pomoću

216

Veličanstven i proklet

tekućeg zraka kojim bi se rashlađivala zavojnica te bi se tako

smanjivao njezin električni otpor. Godine 1900. i 1901.

odobrena su mu i druga dva patenta vezana za ukopane

vodove za prijenos energije i metodu njihove izolacije

zamrzavanjem okolnog dielektričnog medija poput vode.

Jedan od patenata koji mu je bio iznova izdan (br. 11 865),

odnosio se na »plinovito« rashlad-no sredstvo - očito ključnu

riječ koja je nehotice bila ispu.tena iz njegovog izvornog

patenta br. 655 838. Time je postao jednim od utemeljitelja

kriogenog in.enjeringa i rashladnih tehnika.

Mnogo godina kasnije, tijekom 1970-ih, u Americi, Rusiji

i Europi počelo se raditi na razvojnim projektima vezanima za

metode uporabe supravodiča u podzemnom prijenosu velikih

količina električne energije, .to je u sebi uključivalo i uporabu

raznolikih kriogenih rje.enja. Dr.avni laboratorij Brookhaven

na Sveučili.tu Upton u dr.avi NevvTork nalazio se na čelu tih

međunarodnih nastojanja. Metoda laboratorija Brookhaven

sliči Tesli-noj, osim .to je predmet suvremenog rada bilo

rashlađivanje vodiča na nekoliko stupnjeva iznad apsolutne

nule. Sličnost postaje jo. veća kad se promotri Teslin patent

br. 685012 iz 1901. godine, u kojemu je opisao iznimno

sna.no rashlađivanje vodiča kojim bi se smanjio njihov otpor,

smanjujući tako na najmanju moguću mjeru gubitke i

rasipanje energije pri provođenju struje. Ovo je jo. jedan

primjer nepriznavanja njegova pionirskog rada -mo.da i stoga

.to je to u američkom patentnom uredu moglo pokrenuti čitavi

niz poni.tavanja kasnije prijavljenih patenata.

Utrka oko prvenstva na području radioprijenosa na velike

udaljenosti odvijala se u korist Marconija, čijim je uspjehom

tijekom Teslina izbivanja svjetski tisak preplavio svoje

stranice. Tesla se podrugivao jadnim naporima učinjenima u

Americi, kao .to je bilo signaliziranje rezultata utrke jahti na

Long Islandu. Naime, on je najavio svoj plan da će

radionadzorom upravljati svojim robotiziranim brodom na

svjetskoj izlo.bi u Parizu, i to iz svog ureda na Manhattanu!

U međuvremenu, kako ga je podsjetio George ScheriF,

trebalo je rije.iti gorući problem vezan za njegov račun u

banci. Tijekom

917

TESLA :OVJEK IZVAN VREME

svog osmomjesečnog boravka u Coloradu, prekoračio je

dopu.tene iznose za punih 100 tisuća dolara...

Kome se obratiti? Pukovniku J.J. A.? Georgeu

Vvestinghouseu? Thomasu Fortuneu Ryanu? J. Pierpontu

Morganu? C. Jordanu Mottu? Iako su ga po novinama

ismijavali, njegov se dobar glas među kapitalistima uspio

očuvati. Ono .to je uvijek iznova ostavljalo dojam na tu

tvrdokornu gospodu bio je rekord tvrtke Vvestinghouse

Company u zadr.avanju monopola nad patentima izmjenične

struje unatoč nastojanjima suparničkih industrijalaca da sru.e

njezine obrambene zidine.

U potrazi za novim izvorom kapitala potrebnog za

razvijanje svojih izuma, Tesla je iznova počeo redovito

posjećivati Pkver’s Club u Gramercv Parku, Dvoranu palmi u

hotelu WaIdorf-j4storia i navraćati, naravno, u hotel Delmonico.

Iz istih je razloga predlo.io Rober-tu Johnsonu da mu u novom

broju mjesečnika Century objavi članak posvećen izvorima

energije i tehnologiji budućnosti. Dogovor je pao i on je

prionuo na pisanje tog članka, koji je na kraju pod nazivom

»Problem povećanja ljudske energije« iza.ao u broju od lipnja

1900. godine. Samo, ispostavilo se da je članak, kao i većina

Teslinih zapisa, vi.e sličio filozofskom traktatu nego svje.em i

zanimljivom prikazu istra.ivanja iz Colorada, kako je Johnson

pri.eljkivao. Bez obzira na to, članak je izazvao pravu

senzaciju.

Dijelom su tome pridonijele fotografije kojima je članak

popraćen - neke od brojnih snimljenih u Coloradu na kojima

je izumitelj pribjegao blagom obliku varki, koje su uključivale

ne samo vremenske, već i dvostruke ekspozicije. Prikazivale

su ga kako mirno sjedi na drvenom stolcu zadubljen u svoje

bilje.ke dok oko njegove glave sijevaju munje koje bi mogle

usmrtiti sobu prepunu ljudi. (Iako je u Coloradu bilo mjesnih

fotografa, radi tih je snimaka naručio dolazak gospodina

Allevja, svog omiljenog fotografa s Manhattana, kako bi

snimio njegove pokuse izvođene s pojačalom-oda.iljačem).

Vremenske ekspozicije trajale su otprilike sat ili dva, .to je

svakako izazvalo mnogo vi.e dramatičnih svjetlosnih efekata

nego .to bi ih izazvali pojedinačni izboji. I mada on nije

čitavo to vrijeme sjedio na stolcu - jer bi ga struja

218

Veličanstven i proklet

zasigurno ubila - Tesla je znao da je tim snimkama potreban

ljudski lik kako bi se naglasio njihov dramatski učinak.

Bilo je to neugodno poziranje jer su se pokusi, a stoga i

fotografiranje, izvodili noću kad bi temperatura obično pala

ispod nule. U svom je dnevniku objasnio kako se snimalo:

»Naravno, izboji se nisu odvijali dok su me snimali, kako bi se

mo.da moglo pomisliti! Prvo bi se na ploči snimila bljeskanja

munja pri slabom svjetlu ili polutami, potom bih ja sjeo na

stolac pri čemu bi ekspozicija bila izvedena pod lučnim

svjetlom, i na kraju - kako bi se naglasile osobine raznih sitnih

pojedinosti - koristilo bi se malo praha za bljeskalicu.«1 Na taj

se način kroz Teslino tijelo nije vidjela struktura praznog

stolca, kao na nekoj čudnoj vrsti rendgenske snimke.

Rezultati snimanja bili su takvi kakve je samo po.eljeti

mogao. Svi koji su vidjeli te fotografije ostali su zabezeknuti.

Kad ih je poslao profesoru A. Slabvju, o kojemu se počelo

govoriti kao o ocu njemačkog radija, ovaj mu je odgovorio

kako je očito da je Tesla prona.ao ne.to jedinstveno i da nikad

prije nije vidio ni.ta slično.

Izumiteljev radni dnevnik iz Colorada otkriva nam da je

razlog za neprestano eksperimentiranje s fotografijom bilo

njegovo razočaranje rezultatima snimaka dobivenih nakon

pokusa s kuglastim munjama. »Vrlo je va.no koristiti bolja

sredstva za fotografiranje strujanja koja stvaraju ovu pojavu.

Trebale bi se pripremiti puno osjetljivije ploče i njih bi trebalo

isku.avati. Čak bi i kori.tenje boja na filmu moglo pomoći i

odvesti nas do nekih pa.nje vrijednih zapa.anja.«2

On je, nadalje, također razmi.ljao o »vrijednosti sna.no

pobuđenih vakuumskih cijevi i njihovoj uporabi za potrebe

fotografiranja. Jer konačno bismo, usavr.avanjem naprave i

pravilnim odabirom plina u cijevi, fotografa morali učiniti

neovisnim o sunčevoj svjetlosti i omogućiti mu da svoj posao

obavlja pod posve jednakim uvjetima... Takve će mu cijevi

omogućiti da sam, po vlastitoj volji, određuje okolnosti

snimanja i ugađa svjetlosne efekte.«3

219

TESLA - DVTEK IZVAN VREMEN,

Članak u Centurvju s opisanim fotografijama i njegovim

predviđanjima jo. ga je vi.e gurnuo u sredi.te kontroverzi. I

mada su se njegovi kolege znanstvenici obarali na njega, tisak

mu je uglavnom i dalje ostajao vjeran.

»U posljednje se vrijeme tisak općenito dobro zabavlja

zahvaljujući Nikoli Tesli i njegovim predviđanjima o svemu .to

će se pomoću struje moći učiniti u budućnosti«, pisao je

Dispatch (u broju od 23. veljače 1901. godine), list iz

Pittsburgha, VVestinghouse-ovog područja. »Neke od

njegovih smionih zamisli, uključujući prijenos signala na

Mars, navode na pomisao da bi gospodinu Tesli bilo bolje

manje se baviti predviđanjima, a vi.e konkretnim ostvarenjima.

Bez obzira na to, nedavno donesena odluka Američkog

okru.nog suda za ju.ni Ohio u cijelosti je priznala činjenicu

da Tesla ni u kojem slučaju nije bez zasluga i vrijednih i

značajnih postignuća...

Gospodin Tesla raspola.e velikim bogatstvom entuzijazma

i plodonosne ma.te u pogledu budućnosti, .to prirodno izaziva

i zadirkivanja. Ali svi oni koji ne znaju da Tesla svojim djelom

spada u prve redove pronalazača, potpuno su neupućeni u

modernu povijest elektrike.«

I od urednika stručnog glasila elektroin.enjera, Thomasa

Commerforda Martina, stigla mu je rječita podr.ka:

»Gospodin Tesla pravi je junak vizionarstva kojega su

zavarali povremeni bljeskovi zvijezda. No, rastuće osude od

strane njegove braće po struci izazvane su time .to je on vidio

dalje, .to je prvi ugledao slaba.na svjetlucanja na dokučivim

novim kontinentima znanosti...«

Publicitet je . bio on dobar ili lo. . bio upravo ono .to

je Tesla .elio, jer je jo. uvijek očajnički nastojao privući

pozornost mogućih financijera. Jedan od prvih koji mu se

javio (iako ne i najznačajniji) bio je Stanford White, slavni

arhitekt. Njih su se dvojica sreli jedne večeri u Pkvers Clubu,

čije je preuređenje White upravo zavr.io. Osjetiv.i sna.no

uzajamno razumijevanje, zadubili su se u .ivahni razgovor.

VVhitea su odu.evile Tesline vizije

220

Veličanstven i proklet

budućnosti prikazane u mjesečniku Century. Kad mu je

izumitelj počeo opisivati izgled postrojenja koje je zamislio za

svoj sredi.nji svjetski radiosustav, arhitekt mu je postao

gorljivim partnerom u velikoj zamisli.

A ta velika zamisao nije ni bila tek obična sanjarija. Jo.

dok je bio u Coloradu, u Teslinoj su se njujor.koj radionici,

pod nadzorom Scherffa i njegova mladog pomoćnika, počeli

sklapati oscilatori. Radovi su, kao i uvijek, bili tajni i strogo

čuvani. Čim se Tesla vratio, stupio je u vezu s Georgeom

Vvestinghouseom, znajući da bi mu njegovi in.enjeri mogli

po narud.bi izraditi strojeve koji će mu trebati.

Vvestinghouseu je napisao da su njegovi pokusi u

Coloradu nedvojbeno pokazali izvedivost telegrafskog

komuniciranja s bilo kojom točkom na zemaljskoj kugli

»pomoću strojeva koje sam usavr.io«. Za to bi mu trebali

motor i generator istosmjerne struje od najmanje 300 konjskih

snaga s obje strane Atlantika, a to je bila skupa investicija.

»Vi ćete, naravno, shvatiti«, povjerio rriu je, »da

razmi.ljam o uspostavljanju takve komunikacije samo kao o

prvom koraku usmjerenom ka daljnjem i jo. značajnijem

radu, naime, ka prijenosu energije. No, budući da će to biti jo.

mnogo veći i skuplji pothvat, primoran sam prvo prikazati

osobine tog sustava kako bi kapital stekao povjerenja u

mene...«4 Također je od VVesting-housea zatra.io da mu

posudi 6 tisuća dolara, za koje mu jamči svojim engleskim

tantijemima.

Industrijalac je pozvao Teslu da mu bude gostom u njegovom

privatnom »vagonu-palači« na putu od NewYorka do

Pitts-burgha, kako bi raspravili sve .to je potrebno. Tijekom

vo.nje Tesla mu je objasnio da bi njegovo postrojenje

nadma.ilo postavljanje vodova preko Atlantika kako svojom

brzinom, tako i sposobno.ću da se istodobno oda.ilju mnoge

poruke. Predlo.io je Westinghouseu da zadr.i vlasni.tvo nad

svim strojevima koje bi mu isporučio te da u određenom

stupnju sudjeluje u pothvatu. Ali Westinghouse je naučio

svoju lekciju u okrutnom svijetu financija. Stoga je Tesli

preporučio da potra.i financijsku pomoć

221

TESLA ČOVJEK IZVAN VREMENA

među kapitalistima koji tragaju za prilikama u koje bi ulo.ili

vi.ak svog bogatstva.

Jedan od takvih kojima se Tesla obratio bio je i Henry O.

Havemever, poznat po nadimku .ećerni sultan zbog moćnog

monopola koji je izgradio na preradi .ećera. Tesla,

velikodu.an u svojim darovima bez obzira na to imao u tom

trenudcu novca ili ne, poslao je svog izaslanika sve do

Nevvporta u dr.avi Rhode Island sa skupocjenim prstenom

optočenim safirima kao vjenčanim poklonom za Sultana.

Na.alost, njegov je potez ostao bez odaziva.

Svoje planove o svjetskom sustavu oda.iljanja vijesti

povjerio je jo. Astoru i Ryanu. Iako je nepoznato u kolikoj je

mjeri pukovnik Astor sudjelovao u tom projektu, Tesla je kod

njega najvjerojatnije imao uspjeha, jer kad se 1913. godine

procjenjivala Astorova imovina, iza.lo je na vidjelo 500

dionica koje je posjedovao u tvrtki Nikola Tesla Companv.

Proljeće 1900. godine donijelo je Tesli agoniju i

frustraciju. On i Robert poti.teno su čitali novinski oglas

bankarske tvrdce F. P. Warden & Companv: »NOVAC...

Marconi potvrđuje da će Vam se ulaganje isplatiti od 100 do

1000 posto vi.e od bilo kojeg drugog posla u koji biste mogli

ulo.iti.« Dionice tvrtke British Marconi Company u početku su

se nudile po cijeni od 3 dolara, da bi se sad već prodavale po

22 dolara.

Tesla je htio tu.iti Marconija vjerujući da se ovaj ogrije.io

o njegova patentna prava. Jo. su ga vi.e razjarile posljednje

rečenice spomenutog oglasa: »Marconijev sustav prihvatili su

ljudi kao .to su Andrevv Carnegie i Thomas A. Edison te

novine diljem svijeta. Edison, Marconi i Pupin postali su

savjetodavni in.enjeri u tvrda .American Company.«

Evo ih - trojke koja se udru.ila da bi mu preotela

prvenstvo njegova odcrića radija. Tesla je napisao pismo

Robertu, glumeći da osjeća optimizam u pogledu od.tete koju

bi mogao dobiti u takvom sudskom sporu: »Odu.evljen sam

.to sam iz oglasa koji Vam prilazem vidio kakve sve

odgovornosti snosi Andrevv Carnegie. On je pravi čovjek

kojega treba prozvati zbog nastalih .teta. Moji izgledi rastu!«5

222

Veličanstven i proklet

Među svim ljudima koji su pročitali Teslin članak u

Centuryju i ostali zadivljeni smiono.ću njegovih vizija nalazio

se jedan čovjek koji je savr.eno i u cijelosti odgovarao svim

izumiteljevim potrebama i .eljama: J. Pierpont Morgan.

Sastali su se da bi porazgovarali o svjetskom sustavu. Tesla

je instinktivno bio manje razgovorljiv nego svojedobno s

VVesting-houseom. Nije bilo potrebe novčara zamarati

gomilom tehničkih podataka. Umjesto toga ga je zasuo

podacima vezanim za novac i moć. Opisao je Morganu plan za

kanale svih valnih du.ina, koji bi se mogli emitirati iz jedne

jedine postaje. Time bi financijer dobio potpuni monopol nad

emitiranjem radioprograma. Tamo gdje su ostali s tog

područja mislili samo u ograničenim okvirima prijenosa

vijesti od točke do točke, ih na poruke .to se be.ično .alju s

broda na obalu, Tesla je govorio o emitiranju po čitavom

svijetu. Morgan je bio zainteresiran.

Nakon tog sastanka, Tesla mu je 26. studenoga 1900.

uputio pismo. U njemu je podrobno opisao sve .to nudi. Već je

uspio odaslati poruke na razne udaljenost do gotovo tisuću i

dvije stotine kilometara, naveo je, ali je u stanju konstruirati

postrojenja za telegrafsko komuniciranje preko Adantika, a

ako ustreba, i preko Pacifika. Mogao je selektivno, bez

uzajamnog uplitanja, upravljati velikim brojem instrumenata i

pored toga osigurati apsolutnu privatnost poruka. Za sve to

imao je potrebne patente, dodao je, i stoga se mogao slobodno

upustiti u dogovore svih vrsta.

Predlo.io je da se njegovo ime odabere za bilo koju korporaciju

koja bi mogla biti osnovana, a tro.kove je procijenio na

otprilike 100 tisuća dolara za izgradnju postrojenja na

Adantiku u roku od .est do osam mjeseci, odnosno na 250

tisuća dolara za postrojenje na Pacifiku, za koje bi bio

potreban rok od godinu dana.6

Morganu nije ni spomenuo be.ični prijenos energije, ne

stoga .to bi odustao od svoje zamisli, nego zato .to bi takav

sustav prijenosa energije neke od postojećih bankarovih

investicija učinio zastarjelim. U svakom slučaju, nije se moglo

očekivati da bi se gospodin Morgan mogao zagrijati za

zamisao da struju

I.LA ’JEK '.VAN VREME

isporučuje siroma.nim plemenima Zulu, ili mo.da

Pigmejcima koji ni ne znaju .to je novac.

Morgan je odgovorio da pristaje financirati Teslu u iznosu

do 150 tisuća dolara. No, odmah je upozorio da je to ujedno

najveći iznos do kojega namjerava ići. Iako je unaprijed

doznačio tek dio spomenutog iznosa i usprkos tome .to je

zemljom divljala inflacija, čime mu se gotovo svakodnevno

smanjivalo stanje na računu, Teslu je obuzeo pravi zanos.

Njihov se odnos (.to nesumnjivo nije bilo strano Morganu)

ubrzo sveo na sličan onome između dvorjanina i kralja.

Morgan je bio »velik i velikodu.an čovjek«. Teslin će rad

»glasno pronijeti Va.e ime diljem svijeta. Vi ćete ubrzo

uvidjeti da znam duboko cijeniti plemenitost Va.e odluke, ali i

da znam kako Va.u početnu filantropsku investiciju uvećati za

vrijednost 100 puta veću od one koju ste mi stavili na

raspolaganje na jedan tako veličanstven, tako kraljevski

način...«7

Morgan, kojega nisu pretjerano zanimale poslovne

investicije filantropske naravi, odgovorio je poslav.i Tesli

nacrt ugovora i tra.eći da u njegovu korist, na ime jamstva za

zajam, potpi.e vlasni.tvo nad 51 posto u svim njegovim

patentima vezanima za radio.8

Tesla je Morganu uputio poruku u kojoj je citirao mi.ljenje

iz pisma uglednog znanstvenika, a u to vrijeme već i člana

njemačke vlade, profesora Slabvja: »Već neko vrijeme

posvetio sam se istra.ivanjima na području be.ične telegrafije

koju ste Vi utemeljili na tako jasan i precizan način... Zanimat

će Vas, kao oca telegrafije, da čujete...« Ovo je Morganu

trebalo ukazati na istinu vezanu za tvrdnje koje su objavljivali

Marconi i ostali. U toj je poruci svom meceni Tesla jo.

primijetio kako ni Raphael, a ni Kolumbo ne bi ostvarili

uspjehe bez potpore imućnih sponzora.

Budući da je priljev novca, očito, osiguran, Tesla je počeo

tra.iti zemlji.te na kojem će izgraditi oda.iljač. James D.

VVarden, rukovoditelj tvrtke Suffolk Countrv Land Compair/, koji

je posjedovao dvije tisuće hektara zemlje na Long Islandu,

stavio je izumitelju na raspolaganje dvije stotine hektara u

predjelu Shorehama.9 Taj

224

Nikola Tesla 1885. u dobi od 29 godina. Fotografija

Saronyja,

Teslina omiljenog fotografa. (Smithsonian Institution,

Dr.avni muzej američke povijesti)

Teslina rodna kuća. Odmah do nje je crkva koju je kao svećenik vodio njegov otac.

(Muzej Nikole Tesle, Beograd, Jugoslavija. Fotografija: P. S. Callahan)

Jedan od Teslinih izvornih dvofaznih indukcijskih motora. Kad se spojio s njegovom

vi.efaznom metodom proizvodnje i prijenosa struje, ovaj je motor postao temeljem

na kojemu se potom izgradila suvremena industrija proizvodnje električne struje.

(Smithsonian Institution, Dr.avni muzej američke povijesti)

»Za Teslu«. Fotografija Edisona.Teslina prvog poslodavca u Americi. vlastoručno

potpisana. (Muzej Nikole Tesle)

George VVestinghouse osnovao je 1886. godine tvrtku VVestinghouse

Electric and

Manufacture Company i kupio Tesline patente vezane za izmjeničnu

struju.

(VVestinghouse Electric Corp.)

rta odr.ano 8’ :1a rin

reučili.t mi

zumi koji su prikaza ala;

noj strani rotirajuće ien

je Teslin turbinski rr j ilf

Model radionadziranog robotiziranog broda

koji je Tesla izumio sredinom 1890-ih

godina. Drugi su »teleautomati« mogli i

zaroniti, (časopis Century, 1900.)

Tesla, snimljen u svom laboratoriju 1898.

godine. Prikazana naprava je nespojena

zavojnica koja prikazuje djelovanje dvaju

krugova različitih frekvencija ugođenih na

rezonantnu frekvenciju - danas jedan od

osnovnih krugova koji se koristi u računalima.

Napon na kraju zavojnice koja se nalazi

nasuprot promatrača (osvijetljen Teslinim

cijevima) iznosi oko pola milijuna volti.

(Zahvaljujući susredjivosti L.j4ndersona)

ftm oWH slami uumitc-eve

JW/JW rujiine. Ba kfpa&at,

srodi. ili tri Ja, radija t na

tamdju aMcmnoij d/dovairja

mtozii pare koji a spiraljie

IcKtdD IzmaJa mrialm/r.

merfj]fl gmavo jjri/jufcJ/emJj

itoJmua.

godi]

<{

Fotomonta.a, objavljena u listu The VVorld

Today, prikazuje Teslinu teoriju da bi se

primjenom načela mehaničke rezonancije Zemlja

mogla »raspoloviti poput jabuke«.

Mark Tvvain i glumac Joseph Jefferson u posjetu Teslinu laboratoriju 1899. godine. (Knji.nica

Sveučili.ta Columbia)

<:vji

Katharine Johnson; fotografija prenesena iz

knjige njezina supruga Prisjeti se proteklog.

(Zahvaljujući susretljivosti tvrtke

Little Brovvn and Companv)

Teslina ispitoa stanica u Colorado Springsu

Nadvisuje ju 65-metarski jarbol.

(Smithsonian Institution, Dr.avni muzej

američke povijesti)

Robert Undervvood Johnson s Teslom, snimljeni u izumiteljevom laboratoriju (Knji.nica Sveučili.ta

Columbia)

Teslin kobni toranj na Long Islandu, izgrađen između 1901. i 1903. godine. Bio

je

namijenjen emitiranju radiovijesti i be.ičnom prijenosu energije preko Atlantika.

(Zahvaljujući susredjivosti L.Andersona; prema fotografiji Lilian McChesney)

Umjetnički prikaz Teslina viđenja rata u budućnosti. Strukture nalik na tornjeve

(nadahnute tornjem s Long Islanda) ukazuju na daljinski upravljane načine

obrane

od robota koji napadaju. Kao .to je Hugo Gernsback napisao u mjesečniku

Znanost i

izumi, gdje se pojavio ovaj crte.: »U konačnoj će se borbi sukobljavati samo

strojevi. No, bit će to i zbiljski kraj Znanosti.« (Gernsback Publications)

?*&■

W? /^g^

.--J&*

NIKOI*^.^

Predlo.ak za poslovni papir sa zaglavljem Tesline tvrtie, kojim se namjeravalo

podsjetiti

na njegove značajnije izume. Pronađen u tornju na Long Islandu; ovako bi

otprilike izgledao

da je ikada bio tiskan. (Zahvaljujući susretljivosti L.Aidersona)

Tesla u svom uredu u Zapadnoj 40. ulici, smje.tenom nasuprot njujor.ke gradske

knji.nice. (Knji.nica Sveučili.ta Columbia)

U dobi od punih 75 godina Tesla je prikazao dva svoja nova plana o

iskori.tavanju energije

iz prirode. Lijevo je sustav zagrijavanja Zemlje, a desno preteča suvremenih

sustava za

iskori.tavanje toplinske energije oceana. Crte.i potječu iz 1931. godine, a bili su

objavljeni u listu Svakida.nja znanost i mehanika. (Gernsback Publications) I

~, .♦ * .

Neki Teslini svakodnevni, osobni predmeti iz vremena kad je otmjeni Teslin lik bio dobro

poznat svima na Manhattanu. (Muzej Nikole Tesle)

Veličanstven i proklet

se komad zemlji.ta, izoliran i okru.en .umom, nalazio preko

puta farmi Jemime Randall i Georgea Hegemana, a bio je

stotinjak kilometara udaljen od Brooklvna. Odu.evljeni Tesla

nadjenuo mu je ime Wardenclyffe i odmah u ma.ti zamislio

kako se razvija u jedan od prvih industrijskih parkova

Amerike. Na izgradnji svjetske radiopostaje bit će zaposleno

dvije tisuće ljudi dok će njihove obitelji stanovati u obli.njim

novoizgrađenim naseljima.

U o.ujku 1901. godine Tesla je krenuo u Pittsburgh da bi s

Westinghouseom utanačio narud.be za generatore i

transformatore. Za to su vrijeme njegovi ljudi du. engleske

obale tragali za sličnim mjestom prikladnim za podizanje

radiopostaje na toj strani oceana. Bio je suvi.e obuzet poslom

i pripremama da bi razmi.ljao o Pari.koj izlo.bi. Tako je ona

do.la i pro.la bez prikazivanja njegova izuma koji bi potresao

svijet.

W D. Crovv, Whiteov savjetnik za arhitekturu, bio je

najbli.i Teslin suradnik na radovima vezanim za konstrukciju

tornja. Na njegovu vrhu nalazila se divovska bakrena

elektroda u obliku u.tipka, promjera 30 metara. Kasnije je

toranj sve vi.e počeo nalikovati gigantskoj gljivi. Oktogonalni

toranj, u cijelosti izrađen od drvenih greda prethodno slo.enih

na du, uzdizao se iz prostrane zidane zgrade. No, ukupna

visina te nevjerojatne strukture izazivala je zabrinutost znalaca

zbog vjetrovitosti tog područja.10

13. rujna Tesla je Stanfordu Whiteu uputio sljedeće pismo:

»Ni upola me nije toliko zatekla i zaprepastila vijest o atentatu

na predsjednika [William McKinlev je ustrijeljen 6. rujna],

koliko Va.i tro.kovnici .to sam ih sinoć primio zajedno s

Va.im ljubaznim pismom.

Jedno je sigurno: ne mo.emo izgraditi taj toranj onako

kako je bio zami.ljen.

Ne mogu Vam izreći koliko mi je .ao, jer moji proračuni

pokazuju da bismo takvom strukturom mogli doprijeti i preko

Pacifika...«11

Neko su vrijeme razmi.ljali o tome da se vrate na stariji

projekt, kod kojeg bi trebalo izgraditi dva, a mo.da i tri znatno

manja tornja, no na kraju je ipak izgrađen jedan toranj koji se

uzdizao

22S

TESLA - ČOVJEKIZVANVREMENA

do visine od 61 metra. Unutar njega nalazio se čelični stup

koji je bio ukopan 38 metara u zemlju. Taj stup . koji je bio

opasan drvenom oblogom debljom od četvornog metra i

okru.en spiralnim stepenicama . bio je zami.ljen tako da ga

zračni pritisak mo.e podići do gornje platforme tornja.

Wardenclyffe je bio nadaleko vidljiv objekt, jednako

veličanstven kao i zamisao na osnovi koje je nastao, a po

svom konceptu i izvedbi ne.to najsjajnije .to je Zlatno doba

elektroin.enjeringa u Americi ikada proizvelo. Bio je

veličanstven, ali i proklet.

Budući da je izumitelj toliko nestrpljivo očekivao

naručenu opremu, Westinghouse je odredio čovjeka posebno

zadu.enog za njezinu isporuku. No sporost kojom su

pristizala sredstva od Morgana, nagnala je Teslu da se

pozabavi i drugim poslovima dok je čekao da se dostavi sve

.to mu je potrebno za Wardenclyffe. Stoga je svoje urede

preselio u njujor.ki toranj Metropolitan kako bi imao bolji

uvid u poslovna strujanja.

Jedan od njegovih načina za prikupljanje sredstava bilo je

razvijanje posebne vrste indukcijskih motora koje je gradio

West-inghouse, no na njima bi se uvijek pojavljivali novi

problemi. Tako je Tesla u tom razdoblju ugradio

VVestinghouseovu opremu u Edisonovo njujor.ko

postrojenje. U međuvremenu, George Scherff je po.ao čak do

Meksika tragajući za novim poslovnim mogućnostima.

Veliko je razočaranje za Teslu predstavljala činjenica .to

Vlada nije naručila njegove uređaje za obrambeno nadziranje

obale radiosustavom. Kad su u Kongresu prihvatili Zakon o

obrani obale i vojnim utvrdama, za koji se osiguralo 7,5

milijuna dolara, u jednoj je svojoj poruci Johnsonu napisao da

će mo.da barem kojih pola milijuna dolara »investirati u

teleautomate tvog prijatelja Nikole«, dok će ostatak bez imalo

dvojbi pronaći put do »d.epova političara«. Čak je i ta cinična

poruka odavala nepokolebljivost njegova optimizma.

No, ubrzo su se pojavili dodatni razlozi za ogorčenje.

Krajem 1901. godine svjetski je tisak preplavilo izvje.će o

velikom Mar-conijevu uspjehu, jer je 12. prosinca signalom

uspio odaslati

226

Veličanstven i proklet

slovo »S« preko Atlantskog oceana, od Cormvalla do

Nevvfound-landa. Ono .to je Morgana i mnoge druge

zaprepastilo bila je činjenica da je Marconi to učinio bez

ikakvih velikih projekata i planova sličnih onima čijom se

izgradnjom bavio Tesla.

Nema dvojbe, oni nisu znali da je Marconi zapravo

iskoristio Teslin osnovni radiopatent br. 645 576, koji je ovaj

prijavio jo. 1897. godine, a bio mu je odobren 20. o.ujka

1900. Nikakvo čudo .to je otada Tesla počeo ogorčeno govoriti

o »metodi Borgia--Medici«, jer su mu time oduzeli slavu,

priznanja i bogatstvo. No, radiotehnologija je u ono vrijeme

predstavljala pravi misterij i za većinu znanstvenika, pa kako

to onda ne bi bila jednom prosječnom investicijskom bankaru.

Koliko god bio ljutit, Tesla nije gubio vrijeme. Oči je upro

u svoju veličanstvenu opsesiju, koja je iz dana u dan izrastala

usred ratarskog predjela Long Islanda. U početku joj se divio

iz kućice koju je za sebe zakupio u blizini gradili.ta. A kad je

Scherff napustio Manhattan, vratio se svojim odajama u hotelu

VVaHod-Astoha da bi odade mogao bolje oslu.kivati

pulsiranje Wall Streeta. Opet su Scherff i on svakodnevno

razmjenjivali i po nekoliko pisama i telegrama. A kako

jeWardenclyffe od NevvTorka udaljen samo sat i pol vlakom,

barem jednom tjedno otmjeno odjeveni izumitelj osvanuo bi

na kolodvoru u pratnji svog poslu.itelja, koji bi u pozama.noj

ko.ari vukao iza njega goleme količine biranih jela, i ukrcao

se na vlak u smjeru Long Islanda.

Neprestano je strahovao zbog za.tite i tajnosti svog

projekta. Dotle su stanovnici New Havena očarano i sa

zanimanjem pratili rast neobičnog osmerokutnog tornja nalik

na gljivu koji se nadvio nad drveće njihove sjeverne obale. A

građani obli.njeg Shorehama bili su uvjereni da se nalaze tik

pred vratima slave svjetskih razmjera i čudesnog industrijskog

napredca i blagostanja.