VEDANTA I OBOŽAVANJE

Česta je zabluda da je Vedanta, koja propovijeda stvarnost Brahmana, ili Impersonalnog Apsoluta, te iluzornost svijeta, uključujući božanstva i druga bića, ikonoklastična te da ne tolerira obožavanje. Realizacija iluzornosti svijeta percipiranog osjetilima je bez sumnje cilj filozofije Vedante, ali čovjek koji se nalazi u neznanju ne može nijekati aktualnost fenomena/pojavnog svijeta. Sve dok je čovjek u neznanju, svijet je za njega stvaran, pa su takvi i njegovi parovi suprotnosti kao što su dobro i zlo, pravednost i nepravednost. Samo visoko kvalificirani duhovni aspirant može pojmiti Impersonalni Apsolut i meditirati na njega. Samo on može tražiti Brahmana i ostvariti ga direktno meditacijom. Za ostale ljude pristup Impersonalnoj Stvarnosti nalazi se putem Personalnog Boga. Stoga se obožavanje Iśvare ili Personalnog Boga preporučuje na početku duhovnog života. Obožavanje i predanost osposobljavaju početnika da fiksira svoj um na Boga i da ojača svoju snagu koncentracije. Tako dugo dok se čovjek smatra psihofizičkim bićem, dok je svjestan svog tijela, uma i ega, te tako dugo dok nije potpuno svjestan Atmana ili Čistog Duha kao istinskog Jastva, on ne može efikasno meditirati na Impersonalnu Stvarnost. Svjestan svojih brojnih slabosti i ograničenja, on osjeća potrebu za molitvom i drugim vrstama

9     Bhagavadgita XVII, 5-6

10   Katha Upanišad I, iii, 3-9

vanjske pomoći. On obožava Personalnog Boga radi zaštite, vođenja i milosti. Premda na kraju obožavatelj shvati da su on i Personalni Bog jedno te isto, da su samo manifestacije Brahmana, on tako dugo dok je svjestan svoje individualnosti i dok je u njemu ma koji trag ega, on pravi razliku između sebe i Personalnog Boga, a Personalni Bog se smatra najvećom stvarnošću na relativnom nivou. Sa stanovišta imena i formi, igračka lav i igračka ovca, premda su obje od gline, ne mogu biti iste; slično tome, s relativne točke gledišta, čovjek i Personalni Bog, premda Ne- dualisti priznaju da su oba manifestacije Brahmana, ne mogu biti isti. Međutim, isti lav i ovca, reducirani na glinu, gube svoju razlikovnost; slično tome, čovjek i Personalni Bog, reducirani na svoj Konačan Uzrok, Brahmana, gube svoju razlikovnost. Za ljude, žrtve neznanja,  postoji potreba za molitvom i obožavanjem.

Za aspiranta Vedante, simbolička priroda Personalnog Boga naglašavana je od samog početka. Stvarnost iza Božanstvenosti jest Nepersonalni Apsolut. Cijeli relativni univerzum i svi materijalni objekti su različite manifestacije Apsoluta; Personalni Bog je Njegova najveća manifestacija. Personalni Bog nije kreacija ili imaginacija ljudskog uma. On je stvaran kao i univerzum. Kada putem samokontrole i meditacije aspirant postane sve manje i manje svjestan univerzuma i svog ega, on vidi sve više i više Apsolut. Konačno se i obožavatelj i Personalni Bog stope u Apsolut. Od realizacije Personalnog Boga do Znanja o Impersonalnoj Istini je mali korak.

Dok još nisu apsorbirani u sjedinjenost s Apsolutom, nedualisti pokazuju vrlo egzaltirani duh odnosno veoma visok stupanj obožavanja za personalne aspekte Božanskog Duha. Razmotrite npr. sljedeću duhovnu pjesmu iz Mahanirvana Tantre:

Klanjam se Tebi, Vječni Uzroče svijeta;

Klanjam se Tebi, Čista Svjesnosti, Dušo koja održavaš cijeli univerzum;

Klanjam se Tebi, koji si Jedno bez dualnosti (bez drugoga), koji daruješ Oslobođenje;

Klanjam se Tebi, Brahmane, koji si sve-prožimajuća Stvarnost bez obilježja (osobina, atributa, dodataka).

Samo Ti si utočište (pružaš zaštitu), jedini objektu obožavanja; Ti si jedini Uzrok univerzuma, Duša svega što jest;

Samo Ti si Stvoritelj svijeta, njegov Održavatelj i Razaratelj;

Ti si nepromjenjiv Vrhovni Gospodar, Apsolut; Ti si nepromjenjiva Svjesnost Ti si nepromjenjiv Vrhovni Gospodar, Apsolut;

Ti si nepromjenjiva Svjesnost. Strah i trepet strahota! Užas užasa; Sklonište svih bića! Čistoća čistote!

Samo Ti vladaš svima njima s najvišeg mjesta, Najviši nad uzvišenima, Zaštitniče zaštitnika.

Svemoćni Gospodaru/Oče, koji se manifestiraš kao Oblik svih stvari, premda se Tvoja Suština ne pokazuje (ne očituje) i nerazoriva je;

Ti, kojeg ne možemo percipirati osjetilima, pa ipak si prava Istina: Nedokučiv, nepromjenjiv, sveprožimajući, skriven i bez oblika;

O Oče! Svjetlosti univerzuma! Zaštiti nas od zla.

Samo na Tebe meditiramo; samo Ti si predmet našeg obožavanja/molitve! Klanjamo se samo Tebi, nedualnom Svjedoku univerzuma.

U Tebi, koji jedino postojiš i koji si naša vječna Podrška, tražimo spas, Neovisni Gospodaru, Brode Sigurnosti u oceanu ovog svijeta.

Napredni   nedualist,   međutim,   shvaća   koliko   su   uobičajeni   detalji   ritualnog   obožavanja neadekvatni, kao što vidimo iz sljedeće pjesme:

Kako je uopće moguće zazivati/moliti Sveprožimajući Apsolut? Kako naći mjesto Onome Koji je jedini Obdržavatelj svih stvari? Kako nuditi zahvalnost Onome koji je u stvari Čista Svjesnost,  Ili čistiti Ono što je oduvijek čisto?

Zašto prati vodom Ono što je oduvijek neokaljano,

Ili nuditi odjeću onome koji Sâm obdržava univerzum? Zašto stavljati svete niti na Njega kome ne treba pomoć? Kakva je korist davati cvijeće Onome koji ne osjeća miris?

Kakva zadovoljstva u miomirisima može naći On koji je potpuno nevezan, Ili u ljepoti dragulja, On koji je Izvor svake ljepote?

Beskorisni su darovi u hrani Onome koji je uvijek sit!

Kako je moguće koračati oko Njega, koji je neograničen u svakom smjeru? Kako pozdraviti Njega, koji je Jedan bez drugoga?

Kako da pjesme zadovolje Onoga kojeg Vede ne mogu razotkriti?

Kako mahati svjetlima pred Samosvjetlećim (koji sjaji sâm od Sebe, sâm po Sebi) Gospodinom, pred Sveprožimajućom Stvarnosti,

A kako postaviti13 negdje sliku Njega, koji je u potpunosti i "unutra" i "vani"?

Stoga savršeni poznavatelji Brahmana, uvijek i u svim uvjetima, komuniciraju s Gospodinom kontemplacijom o potpunom jedinstvu s Njim.

METODE VEDANTE

Opisavši uvod u Vedantu, prijeći ćemo sada na samu filozofiju. Metode kojima učitelji Vedante dolaze do Istine poznate su pod nazivom adhyaropa i apavada. Adhyaropa označava iluzornu nadređenost/prekrivanje zbog neznanja, zbog čega neku stvar percipiramo kao drugu stvar te zbog čega svojstva jedne stvari pripisujemo drugoj. Tako, kroz adhyaropu, uže nam se čini kao zmija te izgleda da ima ista svojstva kao i zmija; ili nam se neki trupac u polutami čini poput čovjeka. Vedantisti također daju ilustraciju pustinje, koja u slučaju fatamorgane izgleda kao da sadrži vodu, i školjki rasutih po plaži koje na mjesečini izgledaju poput komadića srebra. Na isti način, tvrdi Vedanta, svojstva ne-Jastva (anatma) krivo nadređujemo/pripisujemo Jastvu (Atman). Na taj način Jastvo, koje je vječno, besmrtno, oduvijek čisto, iznad vremena i prostora, nedirnuto zakonom o uzroku i posljedici te po prirodi Čista Svjesnost, izgleda poput jive ili pojavnog bića – fizičkog entiteta, podložnog gladi i žeđi, bolestima i smrti, te drugim ograničenjima relativnog svijeta. Putem istog nepronicljivog neznanja, svojstva Jastva su nadređena/pridana ne-Jastvu. Tako Svjesnost, Inteligencija, Blaženstvo i druga slična svojstva, koja uistinu pripadaju Jastvu, krivo se pripisuju ne-Jastvu, koje se odnosi na tijelo, osjetila i um, a sve je to po prirodi nesvjesno i inertno. Tako ponovno, zbog ove adhyarope, držimo da je Stvarnost nestvarna, a nestvarnost Stvarna. Tako se Brahman, Čista Svjesnost, čini neznalici kao univerzum s mnogo imena i formi i također kao individualna duša. Svi ljudi, bilo na ovaj ili onaj način, žrtve su ove čudnovate i neobjašnjive iluzije. Njihove misli i djela u relativnom svijetu obojene su i određene ovom iluzijom.

Apavada, ili negacija, jest eliminacija, putem diskriminacije/razlikovanja, krivo nadređenih svojstava u cilju otkrivanja istinske prirode stvari. Tako, negirajući svojstva iluzorne vode u fatamorgani, otkrivamo istinsku prirodu pustinje; negirajući svojstva iluzorne zmije, otkrivamo istinsku prirodu užeta, a negirajući svojstva iluzornog čovjeka otkrivamo pravu prirodu trupca; negirajući atribute iluzornog srebra – pravu prirodu školjaka. Na sličan način, negiranjem putem diskriminacije/razlikovanja svojstva ne-Jastva, otkrivamo istinsku prirodu Jastva ili Atmana, a

11    Takva djela poput nuđenja mjesta za sjedenje, hrane ili cvijeća, pranje vodom, davanje odjeće, kićenje svetim nitima, mahanje svjetlima te postavljanje božanstva na stalak, spadaju u rituale propisane hindu religijom radi obožavanja Personalnog Boga putem slike.

negirajući svojstva relativnog svijeta, istinsku prirodu Brahmana.

Vrlo je važno zapamtiti da svojstva krivo nadređena/pripisana nekoj stvari, ne pripadaju stvarno toj stvari i ne mogu ni najmanje utjecati na prirodu te stvari. Tako, iluzorna voda iz fatamorgane ne može natopiti niti zrnce pijeska u pustinji; iluzorna zmija ne može prenijeti svoj otrov i zastrašujuća svojstva bezazlenom užetu; iluzorni čovjek ne može oživjeti beživotni trupac, a iluzorno srebro ne može bezvrijednu školjku učiniti dragocjenom. Slično tome, takva nadređena/pridana svojstva poput rađanja i umiranja, gladi i žeđi, boli i zadovoljstva, ne mogu ni na koji način izmijeniti istinsku prirodu Jastva koje je Postojanje-Znanje-Blaženstvo Apsolut. Privid nikad ne može utjecati na Stvarnost.