Važnost zemlje i teritorija

Čak i najprimitivniji divljak je potpuno svjestan suštinske važnosti prostora i teritorija u kojem može živjeti i opstati njegovo pleme. Ovo je od tolike važnosti, da će se oni

boriti i riskirati svoje živote ne bi li sačuvali svoj teritorij, ili se proširili i preuzeli teritorij susjednog plemena. Čak i prije nego što je bijeli čovjek stigao na obale Amerike, stotine indijanskih plemena stalno su se međusobno borile. Za što su se borili? Borili su se za zemlju, prostor i teritorij na kojem bi njihovo pleme moglo loviti i živjeti, podizati svoje šatore i na kojoj bi njihovi potomci mogli napredovati i širiti se. Ovaj nagon i ovo znanje je tako suštinsko i tako instinktivno da su čak i ptice i životinje svjesne ove osnovne prirodne činjenice. U mnogim slučajevima i one obilježavaju svoj teritorij. Znajući da samo na određenom teritoriju mogu osigurati uvjete potrebne za život, one ga obilježavaju i štite.

Promatrali smo mudrost obitelji vukova, koji obilježavaju teritorij koji im je potreban, skoro svakog tjedna ponovno osvježavaju granice tog teritorija. Vidjeli smo i kako ostale obitelji vukova imaju svoj teritorij i kako poštuju granice teritorija susjedne obitelji. Svaka obitelj ima instinktivne mudrosti da shvati kako su zemlja i teritorij osnova za njihovu egzistenciju. Oni je obilježavaju i čuvaju. Prava na teritorij su očigledno ozbiljna stvar među obiteljima vukova i dobro su organizirana.

U obitelji mačaka, lavovi će učiniti isto. Oni znaju da im treba teritorij na kojem će živjeti, i oni će ga obilježiti i smatrati ga svojim za lov i osiguranje neophodnih potreba u cilju očuvanja svoje obitelji. Određene vrste majmuna ne samo da određuju svoj teritorij, već i hijerarhiju svog plemena. Čak i ptice, kada ih čujemo kako nešto veselo cvrkuću, za što vjerujemo da je pjesma sreće, u stvari objavljuju svijetu da je to njihov teritorij i upozoravaju napasnika da ga se kloni. Na Arktiku, plodni glodari, s druge strane, imaju drugačije rješenje ovog problema. Da bi održali populaciju u skladu sa teritorijem koji im je dostupan i da bi spriječili da ovaj predio postane prenapučen, oni će, svakih nekoliko godina, učiniti masovan samoubilački odlazak u ocean i na stotine njih će se podaviti.

Ja, naime ovdje govorim o tome da su zemlja i teritorij sinonimi za razvoj populacije, bez obzira da li se radi o životinjama, pticama ili ljudskim bićima. Zemlja i teritorij su suštinski važni, ne samo radi osiguranja neophodnih uvjeta za život, već i kao nešto što osigurava životni prostor. Jedna kvadratna milja zemljišta može osigurati hrane i sirovina samo za ograničen broj ljudi. Još uvijek postoje neki ljudi koji će poricati ovu činjenicu, tvrdeći da uz napredak tehnologije možemo beskrajno osiguravati stalno povećanje proizvodnje i da u tome ne postoje granice. To jednostavno nije točno. Ne samo da postoji krajnja granica produktivnosti tla, bez obzira koliko se tehnologije upotrijebi, već se, povećanjem populacije sve više i više obradive zemlje oduzima u korist izgradnje stanova, gradova, životnog prostora, autocesta, cesta, kanala, ... Sjetite se, na primjer, plodnih plantaža naranči koje su pred samo 30 godina postojale u Južnoj Carolini. Sada su skoro sve nestale, tako što je sve to prostranstvo sada prekriveno stambenim blokovima.

Ne samo to, ljudska populacija će se brže širiti u onim predjelima gdje ima mnogo prostora. Prazni prostor kao da poziva na uzgajanje većih obitelji. Sjetite se, na primjer, ranih pionira na zapadu. Gdje god je prostor bio širom otvoren, bijeli pioniri su imali velike obitelji. Nasuprot tome, bijeli stanovnici gradova, naročito u stambenim blokovima, gdje je velika gustoća naseljenosti, imaju male obitelji. U stvari, najbolji dijelovi naše rase dolaze iz ruralnih područja, mada mnogi od njih mogu migrirati u gradove i postati slavni i bogati.

Gledajući na to, sa stajališta cijele zemlje, uviđamo, na primjer, da je u zemljama kao što su Škotska i Irska, gdje je prostor ograničen, i plodnost smanjena. Irska ima populaciju od oko tri do tri i pol milijuna stanovnika, a Škotska oko pet milijuna stanovnika. Sa ograničenim prostorom, ove brojke su se vrlo malo izmijenile u posljednjih 100 godina, a postojala su čak i razdoblja kada se populacija smanjivala. Za razliku od ovoga, na primjer, broj ljudi škotskog i irskog porijekla u Americi, bez obzira što u novom svijetu žive relativno kratko, takav je da sada postoji nekoliko puta

više Iraca i Škota u Americi nego u njihovoj domovini. Sve ovo ide u prilog prirodnoj  činjenici, po kojoj je narodu, da bi opstao, potreban prostor i teritorij. Drugim riječima, treba im zemlja.

Činjenica je da na zemaljskoj kugli ima korisne zemlje toliko koliko je ima i da je neće biti više. Isto tako važna je i činjenica da se svjetska populacija povećava ogromnim koracima i u tome su obojene rase nadmoćne. To je zahvaljujući pomoći koju je tehnologija bijelog čovjeka pružala obojenim rasama i Židovima koji iskorištavaju bijelog čovjeka i od njega uzimaju hranu i sirovine i daju je obojenim rasama. O činjenici da židovska promidžba ovo naziva filantropijom i humanošću nećemo ni razgovarati. To nije ni nalik tome. To je kriminalni čin iskorištavanja namijenjen širenju obojenih rasa i smanjenju Bijele rase. Ne treba mnogo mašte da bi se zamislilo što to znači za budućnost.

Ukoliko se Bijela rasa ubrzo ne probudi i ne počne preuzimati svoju sudbinu u svoje ruke, bit će gurana u sve manji životni prostor na površini ove planete. Kada bijeli čovjek bude oslabljen do točke da ga obojene rase mogu dokrajčiti bez sile, Židov, koji je zadojio obojene rase mržnjom, dat će znak za uništenje ostatka Bijele rase.

Nemojmo činiti greške - zemljišno prostranstvo ovog svijeta i njeni resursi striktno su ograničeni, i približava se vrijeme kada će se Bijela rasa ili organizirati da nastani svijet ili će je sa lica zemlje izgurati obojene rase. S obzirom da sada nema, niti će ikada biti, dovoljno prostora i za Bijelu rasu i za obojene rase da se razvijaju na licu zemlje, ja bih prije da opstanemo mi nego oni. Siguran sam da ni jedan pripadnik Bijele rase ne bi želio da bude izguran i poklan i da tako nestane. Ukoliko se to dogodi, to će biti zato što smo mi suviše ljubazni, dobri, suviše glupi da se borimo za svoj opstanak.

Ne, priroda nije stvorila Bijelu rasu kao svoj najviši i najbolji domet samo da bi je uništile inferiorne obojene mase i otjerale sa lica zemlje. Niti je priroda odredila bilo koji dio zemlje, poput Afrike, za obojene rase, ili za crnce, ili za bilo koga drugog. Sami prirodni zakoni nalažu, a povijesno iskustvo jasno pokazuje, da zemlja i teritorij pripadaju onima koji imaju volje, odlučnosti i snage da ga osvoje, nasele i očuvaju je od svih mogućih napasnika.

Tužan odraz činjenice da bijelom čovjeku nedostaje prepredenosti, ili još bolje izdajničke lukavosti Židova, koji kontrolira svjetsku povijest posljednjih nekoliko tisuća godina, jest to da je bijeli čovjek sada gusto zbijen u manjim dijelovima svijeta dok se obojene rase i mulati šire na ogromnoj većini teritorija planete. Na primjer, Afrika, koja je jedan od najizdašnijih prostora na površini zemlje, najviše je nastanjena inferiornom crnom rasom. Sjedinjene Države, relativno nova zemlja, imaju 2,3 puta veću gustoću naseljenosti od afričkog kontinenta.

Ili, usporedimo visoko nadarene i energične ljude Njemačke, koji su sada zgurani na teritorij manji od Teksasa, dok nazadna mongolska plemena istočne Azije zauzimaju ogromne prostore na desetine puta veće od Njemačke.

Ili, uzmimo britanski narod, sada zguran u njihovo malo otočno kraljevstvo, bez svojih kolonija, usprkos pobjedama u oba svjetska rata. I onda, kao sol na ranu, Židovi, koji ne samo da su iscjepkali veliku britansku imperiju, već i namjerno ubacuju horde obojenih u samo britansko kraljevstvo, ubrizgavajući umjetno zagađenje tamo gdje zagađivanja nikada nije bilo.

Da, naše pravo na zemlju i teritorij svijeta je najsvetije pravo koje ima Bijela rasa. Priroda nije obdarila bijelog čovjeka samo pravom da posjeduje prostranstva svijeta, već i inteligencijom, energijom i snagom kojom će primijeniti to pravo. Bila bi užasna sramota i neizvršenje dužnosti sa naše strane, ukoliko ne uspijemo to ostvariti i neispunjavanje obaveze koju nam je priroda jasno naznačila. Ukoliko ne uspijemo zato što nemamo pameti i hrabrosti, počinit ćemo najžalosniji zločin protiv samih sebe i naših budućih generacija.

No, neki srceparajući glasovi će se umiješati i pitati se da možda kada predlažete takav smjer, ne napuštate civilizaciju i vraćate se zakonima džungle? Na to ja odgovaram, ne dragi moj prijatelju, mi ne napuštamo civilizaciju. Naprotiv, šireći Bijelu rasu i smanjujući obojene rase, mi se krećemo naprijed po najsigurnijom stazi očuvanja civilizacije. Morate se sjetiti da je samo Bijela rasa stvorila svaku civilizaciju koja je ikada postojala, i kada bi ta rasa s vremenom bivala izmiješana i odumirala, umrla bi i civilizacija. No, u svakom slučaju, nismo ni izbliza zainteresirani

Vječna religija prirode

za očuvanje civilizacije kao takve, kao što smo zainteresirani za očuvanje i osiguranje budućnosti za vlastitu vrstu i za vlastitu rasu. To je prvi, najvažniji i najviši zakon prirode i mi ćemo biti otpadnici ukoliko odustanemo od takvog postupka, ukoliko izbjegnemo ispunjenje uloge koju su nam priroda i sudbina namijenili.

Prilično je diskutabilno to što ti isti srceparajući glasovi, koji do neba zapomažu o pravima i očuvanju crnaca i ostalog ološa, djeluju potpuno indiferentno što se tiče sudbine Bijele rase. Ostaju potpuno nezainteresirani kada ih podsjete na činjenicu da su, u našoj generaciji, Rusi pod upravom Židova, izbacili devet milijuna Nijemaca iz njihove domovine u Pruskoj i Istočnoj Njemačkoj, sa teritorija koji oni nastanjuju posljednjih nekoliko tisuća godina. Ne pogađa ih naročito ni kada ih podsjetite na povijesnu činjenicu da su Židovi za vrijeme i poslije ruske Revolucije ubili oko 20 milijuna bijelih Rusa, elite, inteligencije i originalnih stvaratelja umjetnosti, civilizacije, industrije i prosvjetljenja ruskog carstva. Niti su iste ove srceparajuće duše uzdrmane kada ih podsjetimo na nedavna povijesna zvjerstva, kada su Židovi izbacili 1,5 milijuna Arapa sa njihovih imanja i iz njihovih kuća i protjerali ih u pustinju, izbacili ih sa zemlje koju su oni naseljavali posljednje dvije tisuće godina. Ovo su Židovi učinili bez ikakvog legitimiteta, tvrdeći jedino da se to nalazi u osnovi njihove lažne religiozne mućke. Onda su nastavili zagađivati umove Bijele rase do te točke da ih je ogromna većina bijelih naroda, koji bi trebali znati bolje, podržala i pomagala da počine ovo povijesno zvjerstvo.

Hladnokrvan, hladan pogled na današnje činjenice i brojke ne bi trebao ostavljati sumnju u to da se Bijela rasa nalazi na silaznoj putanji ka propasti. Ne samo da se mulati i crnci razmnožavaju većom stopom od nas (zahvaljujući našem velikodušnom davanju hrane, tehnologije i medicine) već mi ubrzano ostajemo bez zemlje i vitalnih resursa.

Svjetska populacija se ubrzano uvećava. Godine 1650. svjetska populacija je iznosila oko pola milijarde ljudi. U to vrijeme, njen porast se izražavao u postotku od 0,3 % godišnje. Po takvoj stopi rasta godišnje, bilo bi potrebno 150 godina za duplo uvećanje populacije. Međutim, prirast populacije se svake godine povećava. Godine 1970. stopa priraštaja se popela na 2,1 % godišnje, što je sedam puta više nego 1650. godine. Po ovoj stopi, za udvostručavanje populacije bit će potrebno samo 33 godine.

Današnja svjetska populacija iznosi 3,6 milijarde ljudi, pretežno obojenih. Do 2000. godine, predviđa se da će populacija dostići brojku od zapanjujućih sedam milijardi, sa obojenim ološem koji preplavljuje sve predijele svijeta, uključujući i one u kojima još uvijek dominiraju bijelci. Za šezdeset godina, po ovoj stopi, bit će četiri puta više ljudi koji nastanjuju zemlju nego danas. Predviđate li koje boje?

Pozabavimo se sada dostupnim resursima zemlje, uključujući obradivu zemlju, svježu vodu, metale, šume i energente. U najbolju ruku, na zemlji je pristupačno 7,86 milijardi hektara obradive zemlje, što pokazuju nedavna istraživanja. Otprilike polovica ove zemlje, odnosno najbogatija i najpristupačnija polovina, danas se obrađuje. Druga polovica je manje podobna i zahtjeva ogromna ulaganja da bi se do nje stiglo, da bi se ona raščistila, navodnila i oplodila prije nego što bude u stanju da nam osigura bilo kakvu hranu.

Na osnovu nedavnog izvještaja Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih Naroda (FAO), pretvaranje ove neobradive zemlje u obradivu nije financijski opravdano, čak i uz ovako veliku potrebu za hranom danas u svijetu. Sve ovo uprkos tome što danas svijet skoro umire od gladi i neuhranjenosti. Kada bi se današnji svet hranio po standardima Sjedinjenih Država, trebalo bi nam 225% više zemlje od one koja se danas obrađuje, zemlje koje nema.

Odakle će nam stizati hrana da nahranimo gladne horde 2000. godine?

Odgovor je da će biti gladi i političkih prevrata, uz najžešću borbu za opstanak. To će biti rasni rat, i ukoliko Bijela rasa ne bude psihološki pripremljena da obrani svoje silom i oružjem, bit će poražena.

Ne samo da nam ponestaje zemlje, već sve brže ostajemo bez sirovina kojima smo izgrađivali i pokretali našu naprednu tehnologiju. Potrošnja naših vitalnih resursa, koji se više ne mogu obnoviti, kao što su bakar, željezo, nafta, aluminij, srebro, živa itd., sve se više povećava i

brža je od eksplozije populacije. Dok je sadašnja stopa povećanja populacije 2,1 % godišnje, stopa povećanja potrošnje bakra je 4,6 %, aluminija 6,4 % godišnje. Izračunato je da će, po ovoj stopi, rezerve aluminija biti iscrpljene za 31 godinu, bakra za 21 godinu. Iako ćemo možda otkriti nove izvore, i oni su, kao obradiva zemlja, ograničeni. Kao i u slučaju dobre zemlje i do novih nalazišta se sve teže i teže stiže, sve je skuplje i skuplje iskopavati ih i u svakom slučaju, strogo su ograničeni.

I dok je ovo pobrojeno, zahvaljujući ograničenom prostoru, vrlo važno, a postoje samo nekompletne i površne analize zemlje i izvora sirovina dostupnih na ovoj zemljinoj kugli, to ipak prilično točno pokazuje cjelokupnu sliku - a posljedice su sasvim jasne: nema ni zemlje ni sirovina koje su dovoljne da izdrže sadašnju eksploziju populacije još jedne generacije, čak ni za slijedećih petnaest godina. Nešto će se dogoditi.

Pitanje vrišti čak do nebesa: tko će preživjeti? Bijela rasa koja je stvorila sadašnji visoki nivo tehnologije ili obojeni, mulati i ološ?

Sa Židovima, koji kontroliraju vlade i glavne svjetske centre moći; uz podršku obojenih i crnaca da se bace na bijelce; uz ohrabrenje da se još brže množe; uz opterećivanje bijelog čovjeka sa sve više i više parazita na njegovim leđima, stigli smo do krajnje eksplozivnog kraja. Iako izgleda da je bijeli čovjek potpuno svjestan opasnosti u kojoj se nalazi, izgleda da ne shvaća da je on žrtva određena za uništenje. Bijela rasa se ponaša kao da je drogirana i bespomoćna. Ostaje neorganizirana i nesposobna da podigne prst u svoju vlastitu obranu.

Pouka iz svega ovoga je vrlo uznemirujuća. Ona je jasna i jednostavna. Moramo drastično promijeniti naš pogled na našu ulogu u svijetu. Ne možemo se više igrati slatkog darežljivog Djeda Mraza prema obojenom šljamu svijeta. Ne smijemo više promovirati razmnožavanje obojenih ljudi svijeta, koji nas svi mrze gorućom strašću. Ne, moramo završiti sa takvom samouništavajućom idiotarijom.

Bijeli ljudi moraju krenuti sa novom vjerom i dijametralno suprotnom politikom. Moramo se boriti da bismo sačuvali svoje. Moramo postati izuzetno rasno svjesni i ujedinjeni. Moramo se organizirati. Ujedinjeni i organizirani, deset puta smo moćniji od Židova, crnaca i obojenih zajedno. Mi moramo spasiti našu rasu.

Moramo iz svega ovoga shvatiti da nema dovoljno zemlje sa prirodnim resursima za Bijelu rasu i za obojeni ološ da bi mogli jedni i drugi opstati. Moramo naučiti lekcije iz povijesti kojima su nas naši američki pioniri učili u osamnaestom i devetnaestom stoljeću: da izbacimo obojene rase i prisvojimo dobru zemlju.

Vjerujemo u duh pionira Amerike. Priroda nas je potapšala po ramenu i pokazala nam ostatak puta. Sada je naša najveća dužnost da nastavimo. Kao našim pradjedovima i naša je sveta dužnost da zahtijevamo za sebe i za naše buduće bijele generacije svu dobru zemlju i resurse ove naše planete Zemlje.

Osnovna ostavština Kreativističkog pokreta, što se ovoga tiče, za sva vremena je jasna i jednostavna: smanjiti obojene rase, raširiti Bijelu rasu, sve dok ne naselimo sve predjele obradive zemlje na ovoj planeti Zemlji u cijelosti. Nema alternative.