Važnost želučane kiseline

Koliko ljudi zna kolika je vrijednost njihove želu­ čane kiseline? Koliko nas cijeni njenu važnost za  naše opće zdravlje? Gotovo nitko ne uviđa koliko je presudno imati normalnu količinu solne kiseline u že­ lucu.  Ne znam zašto me nijedan od  brojnih liječnika koje sam posjetila nikada nije pitao za moju želučanu kiselinu,  ili ju  testirao.  Nikada nisam čula svoje pri­ jatelje da pričaju o njihovoj želučanoj kiselini. Sretna sam što sam doznala za njenu važnost od jednog ve­ terinara koji mi je pomagao sastaviti zdravu prehranu

za mog psa.

Na moje iznenađenje, pronašla  sam  desetke knji­ ga i znanstvenih članaka o vezi između razine solne kiseline i ljudskog zdravlja. Ta tema proučava se već desetljećima. Profesor W. A. Walker s Katedre za pre­ hranu Harvardske škole za javno zdravlje kaže: «Me- dicinske istraživače od 1930-ih zabrinjavaju posljedice nedostatka solne kiseline. Iako još uvijek nisu potpuno

61

jasne sve posljedice po zdravlje, neke su dobro doku­ mentirane.»3 3

Niska kiselost u želucu (hipoklorhidrija) stanje je koje se javlja kad ljudsko tijelo nije sposobno proizvo­ diti odgovarajuće količine želučane kiseline. Niska ki­ selost u želucu neizbježno i dramatično utječe na pro­ bavu i apsorpciju većine hranjivih tvari neophodnih za zdravlje. Većina minerala, uključujući i tako važne kao što su željezo, cink, kalcij i vitamine B kompleksa (fol- nu kiselinu i druge) treba određenu količinu želučane kiseline da bi uopće mogli biti apsorbirani. Bez želučane kiseline, neizbježno dolazi do nedostataka hranjivih tvari koji vode do bolesti.

Pored  apsorpcije,  želučana  kiselina  ima  mnoge druge  važne  funkcije.  Na  primjer,  želučana  kiselina trebala  bi uništavati  sve  štetne  mikroorganizme,  pa­ togene bakterije, parazite i njihova jajašca, te gljivice koje uđu u tijelo kroz usta. Zbog toga, kod nedostatka želučane  kiseline  ne  postoji  barijera  protiv  parazi­ ta. Razgovarala sam s gastroenterologom koji uzima uzorke želučane kiseline od svojih pacijenata  i često pronalazi raznovrsne parazite koji bujaju upravo tamo gdje bi trebali biti uništeni. Već samo zbog tog razloga htjela bih da je moja želučana kiselina jaka.

Želučana kiselina pomaže kod probavljanja velikih molekula bjelančevina.34 Ako je razina želučane kiseli­ ne niska, nepotpuno probavljeni dijelovi bjelančevina apsorbiraju se u krvotok i izazivaju alergije i imuno­ loške poremećaje.

Prirodna razina solne kiseline (HC1) opada sa sta- rošću osobe, posebno nakon četrdesete. Tada većina ljudi počinje dobivati sijede dlake kao rezultat nedo­ statka hranjivih tvari uzrokovanog sniženom razinom

želučane kiseline. Razina solne kiseline može se po­ četi smanjivati i ranije ako zlostavljamo svoj probav- ni trakt, ili cijelo tijelo, suvišnim količinama hrane, upotrebom kemikalija i stresom. Prejedanje, posebno pretjeran unos masti i bjelančevina, iscrpljuje stanice stijenke želuca koje luče HC1.35

Autohtoni narodi poznavali su mnoge različite pre­ hrane kroz povijest, ovisno o njihovom okolišu. Zajed­ ničko im je bilo to što su jeli velike količine vlakana. Istraživači su procijenili da su australopitek i neki dru­ gi autohtoni narodi konzumirali oko 150 grama vlaka­ na dnevno.36  Kad vidimo tu brojku, lako je zaključiti da je njihova želučana kiselina bila prilično jaka, bitno jača od naše. Također su imali puno jače zube, čeljusti  i čeljusne mišiće. Bili su u stanju u ustima sažvakati žilavu, vlaknastu hranu do kremaste konzistencije, a onda bi njihovi želuci pomoću solne kiseline nastavili probavljati tu dobro sažvakanu tvar. Od toga vreme­ na naša su se tijela dramatično promijenila. Napravite jedan eksperiment: uzmite komadić bilo kojeg povrća ili zeleni list, sjednite i žvačite ga što duže možete. Kad osjetite da ste ga spremni progutati, ispljunite ga na dlan i pogledajte ga. Vidjet ćete da će još uvijek biti daleko od kremaste konzistencije. Imajte na umu da će vaše tijelo biti u stanju asimilirati samo hranjive tvari iz najsitnijih čestica. Velike čestice neće biti probavlje- ne i pretvorit će se u kiseo otpad. Jedan moj prijatelj koji je liječnik i često radi krvne pretrage pokazao mi je na monitoru povezanom s računalom jedan takav ne- probavljeni komad u krvi jednog veganskog pacijenta.

Šokirala sam se kad sam vidjela da svaki put kad je taj sićušni neprobavljeni komad dodirnuo crvena krv­ na zrnca, ta su zrnca istog trenutka umrla. Na kraju je

taj komadić neprobavljene hrane završio okružen sa stotinjak mrtvih stanica u nekoliko slojeva. Taj mi je prijatelj objasnio da se takvi toksični djelići nakupljaju u našem tankom crijevu, zbog čega ljudi imaju proši­ rene, ispupčene trbLihe.

Ako pored nedovoljnog žvakanja neki od nas ne­ maju potrebnu koncentraciju solne kiseline, tad vrlo vjerojatno imaju nedostatak većeg broja hranjivih tva­ ri. Da bi moglo stvarati solnu kiselinu, ljudsko tijelo mora naporno raditi. Kako starimo, naša tijela postaju slabija i ne mogu stvarati odgovarajuće količine solne kiseline. Zato većina ljudi s godinama ima sve manje želučane kiseline.

Sa starenjem dobivamo sjedine. Primijetila sam da većina ljudi kojima je dijagnosticirana vrlo niska razi­ na želučane kiseline ima primjetno više sijedih dlaka, što je neizravan znak nedostatka hranjivih tvari. S dru­ ge strane, postoje mnogobrojne dobro dokumentirane priče o ljudima kojima se vratila prirodna boja kose kao rezultat redovnog konzumiranja izmiksanog zele­ nja, a jedna od njih je i Ann Wigmore.

Miksanje je slično žvakanju, i zato uzimanje izmik- sane hrane može dovesti do dramatičnog poboljšanja našeg zdravlja. Nakon usitnjavanja u mikseru velike brzine, dijelovi hrane postaju idealne veličine za asi­ milaciju. Kao rezultat toga, tijelo ne zadržava hrami u želucu tako dugo, nego ju odmah šalje u tanko crije­ vo, omogućujući tijelu da stvara manje solne kiseline. Zbog toga, jedenje izmiksane hrane štedi našu energiju i održava nas mladolikima usprkos starenju.

Godinama nisam uspijevala shvatiti zašto neki lju­ di brzo izgLibe višak kilograma nakon što pređu na prehranu  sirovom  hranom.  Ti  ljudi  jednostavno  ne

mogu ostati na sirovoj hrani jer im je neugodno živje­ ti uz neprestane primjedbe njihovih prijatelja i rođa­ ka da su premršavi. Slažem se da ljudi ne bi  trebali biti premršavi. Nakon što sam dLigo istraživala utje­ caj smanjene kiselosti u želucu na asimilaciju hrane, upitala sam neke od svojih prijatelja s problemom s težinom jesu li  ikada provjerili svoju razinu kiseline u želucu. Nekoliko njih kasnije mi se javilo i reklo da im je dijagnosticirano da imaju vrlo malo ili nimalo želučane kiseline. Njihov liječnik prepisao  im je  da Liz obroke uzimaju pilule solne kiseline. Jedna bliska prijateljica pokušavala je jesti sirovo nekoliko godina i postala je tako mršava da se njen sLipmg zabrinuo za njeno zdravlje. Otišla je k liječniku i dijagnosticirali su joj aklorhidriju (odsutnost solne kiseline). Liječnik joj je dao pilule s HCl-om i ona je nastavila sa svojom si­ rovom prehranom. Ta prijateljica povratila je svu SVOJLI težinu.

Da bi hranjive tvari mogle biti apsorbirane, hrana u želucu treba biti razgrađena, i mehanički i pomoću kiselina, u vrlo male komadiće od 1 do 2 mm. Sirovo voće i povrće u sebi sadrže najvrednije hranjive tvari, ali ih je posebno teško probaviti zato što njihovu žila­ vu celuloznu strukturu treba razbiti da bi hranjive tva­ ri izašle. Ako nema dovoljno želučane kiseline, tijelo nije u stanju uzeti sve potrebne hranjive tvari, posebno bjelančevine, i počinju se javljati nedostaci. Upoznala sam nekoliko ljudi s takvim problemom koji su se osje­ ćali kao da SLI U zamci. Dok bi jeli samo sirovu hranu Lispijevali bi se osloboditi simptoma određenih bole­ sti koje su imali, ali bi postali vrlo mršavi. Onda bi u svoju prehranu dodali kuhanu hranu kako bi postigli svoju željenu težinu, ali vratili bi im se njihovi neželje-

ni simptomi. Zbunjeni, stalno su mijenjali prehranu ne znajući što da rade.

Zato sam osjetila veliku sreću kada sam, nakon što sam održala nekoliko predavanja o zelenim kašastim sokovima, počela primati pisma poput ovog:

«lako je sirova hrana riješila moj artritis, nikada je se nisam mogao pridržavati duže od dva mje­ seca jer sam na isključivo sirovoj hrani gubio te­ žinu tako brzo, do 60 kila, da bi se moja žena us- paničila misleći da umirem, pa bih morao opet prijeći na kuhanu hranu od koje bi mi se vratio artritis. Kad sam počeo piti zelene kašaste so­ kove, moja težina se stabilizirala! Sad sam već šest mjeseci na sirovoj hrani i održavam svoju normalnu težinu od 70 kilograma. Hvala vam!» (N. H. Canada)

Već sam vidjela mnoge slučajeve u kojima su ljudi s probavnim problemima bili u stanju uvelike pobolj­ šati svoju asimilaciju dodavanjem izmiksanog zelenja svojoj prehrani. Iako kuhanje namirnice čini mekšima i probavljivijima, procesom zagrijavanja uništava se većina neophodnih vitamina i enzima u hrani. Miksa- nje je daleko manje štetno od kuhanja zato što čuva sve neophodne hranjive tvari u hrani.

S niskom  razinom želučane kiseline povezane su mnoge bolesti.5  Evo tek nekih: razmnožavanje bakteri­ ja,  kronična kandidijaza,  paraziti, Addisonova bolest, multipla  skleroza,  artritis,  astma,  autoimuni  poreme­ ćaji, celijačna bolest, karcinom želuca, depresija, der­ matitis,  dijabetes, ekcemi,  vjetrovi, bolest žučne vre­ ćice, polipi na želucu, gastritis, hepatitis, hipertireoza,

mijastenija gravis, osteoporoza, psorijaza, rozaceja, ulcerozni kolitis, urtikarija i vitiligo. Zbog toga je slav­ ni istraživač, dr. Theodore A. Baroody, u svojoj divnoj knjizi Alkalize or Die, zapisao: «Solna kiselina je apso­ lutno neophodna za život».38 Drugim riječima, nitko ne može biti potpuno zdrav bez normalne razine sol­ ne kiseline.

Molim vas, nemojte pomiješati kiselost u želucu s

alkalnošću krvi. Naša krv mora biti blago alkalna, i o tome ćemo govoriti u narednim poglavljima. «Solna kiselina je jedina kiselina koju naše tijelo stvara. Sve druge kiseline su nusproizvodi metabolizma, i ukla­ njaju se što je moguće brže.»39