KADA JE obrazac našega života istkan iz filozofije koja govori »Dobro je biti važan, ali je važnije biti dobar«, pokrećemo moćnu, korisnu i kreativnu energiju. Način na koji reagiramo i što činimo za druge svakako nam se vraća istom mjerom. Kada smo dobri, ljubazni, puni ljubavi, velikodušni, otvoreni, pošteni i iskreni, drugi će često prema nama reagirati upravo tako. Naša važnost za druge često ovisi o pokazivanju, posredstvom riječi i djela, činjenice da nam je iskreno stalo do njih i do toga što se događa s njihovim životom.

Kao pripadnici ljudske zajednice, posve prirodno uživamo kada nas netko cijeni i poštuje. Osjećamo toplo zadovoljstvo kada netko prepozna naša postignuća ili uviđa potencijal u našim sposobnostima koji mi sami možda nismo prepoznali. Ipak, trajno samopoštovanje počiva na tome kako mjerimo vlastitu vrijednost i sposobnost suočavanja sa životnim izazovima. Znamo da možemo imati plodonosniji život ako svim iskustvima i situacijama pristupamo s ljubavlju i uz prikladan i pozitivan stav. Kada uviđamo bit svoje temeljne vrijednosti, znamo da je ljubaznost jednostavno jedan od izraza doživotnog procesa osobnog razvoja koji treba istraživati i njegovati.

Naš se život razvija iz obrazaca naših misli, stavova i vrijednosti.
Ako držimo da »istina uvijek pobjeđuje«, tada u našoj svijesti nema mjesta lažima i prijevarama.

Oni koji se u ovome svijetu ponašaju
dobro imat će dobrotu.— Kuran

Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno
živjeti.— Psalmi 133:1 

Kad u životu provodimo Zlatno pravilo »Prema drugima se odnosi kako bi htio da se drugi odnose prema tebi«, izražavamo iskrenost i želju za plemenitim ciljevima i svrhom, kao i poštovanje prema prirođenoj
duhovnoj vrijednosti svakog pojedinca.

Čovjek na svijet dolazi nag i nag s njega odlazi; nakon sve te muke i truda ne odnosi ništa, osim djela koja je ostavio za sobom.— Iz Rashija

Henry David Thoreau rekao je: »Sviće samo onaj dan u kojem smo budni«. Koliko smo budni prema procesu postizanja potpunije svijesti? Kako možemo postati svjesniji sebe i korijena vlastitog ponašanja?
Kako možemo postati svjesniji potreba, ciljeva i vizija drugih?
Na koji način možemo njegovati veću svijest u raznoraznim životnim područjima? Svjesno širenje svakako nam u velikoj mjeri pomaže da budemo »bolji«. Ali nastojimo li biti i najbolji, dobri koliko god
možemo biti?

U Dragocjenome sjemenu, lijepoj pjesmi Russella A. Kempa, nailazimo na određene savjete za dobrotu, zajedno s opisom stvaranja raja na zemlji:

U tome kako živimo, u tome što čitamo,

U tome što dijelimo s tuđim potrebama,

U tome kako se razvijamo, u tome čemu težimo,

U uzdizanju vizije do još veće visine;

U dobrim djelima i riječima hvale,

U mirnim satima i aktivnim danima,

U sitnicama koje su uistinu velike,

Sijemo dragocjeno sjeme Kraljevstva.

Kakvo sjeme mi sijemo? Sjeme našega života može se pojaviti u prelijepim i počesto nadahnjujućim iskazima ljubavi prema drugima.
Kroz povezanost s božanskim možemo ostvariti mnogo toga korisnoga.
Zračimo li svetošću svojega bića prema van, radi kolektivne dobrobiti sviju? Jesmo li se oslobodili egoistične zamke vlastite važnosti? Znamo da univerzalna božanska inteligencija protječe kroz sve nas. Ako stoga svoje aktivnosti gradimo na temelju duhovnih načela, počinjemo o sebi razmišljati u odnosu na druge s kojima dijelimo ovaj planet.

Naš se svijet sastoji od zbira pojedinaca koji u našem životu igraju raznorazne uloge. Ljubav i sklad koje osjećamo važno djeluju na druge. Ne prepuštamo važnost svoje jedinstvene individualnosti; umjesto toga svoj utjecaj i pomoć usmjeravamo radi ostvarivanja uzvišenijeg, boljeg i zdravijeg sklopa okolnosti. Kada se obraćamo božanskome kada našim životom upravljaju načela, na nas neće utjecati ništa neprikladno. Umjesto toga, djelujemo usredotočeno i s prelijepom jednostavnošću koja je ujedno i dražest i snaga duše koja se razvija.
Uviđamo pravo značenje riječi: »Dobro je biti važan, ali je važnije biti dobar«.