NOVA GLEDIŠTA O AIDS-U　

''Tajna njege bolesnika je u brizi za bolesnika"

- Sir William Osler

U ovom poglavlju podijelit ću s vama rezultate mojih dugogo- dišnjih istraživanja fizioloških uzroka i odnosa sindroma stečenog gubitka imuniteta (AIDS, SIDA) prema poremećaju metabolizma koji može biti uzrokovan teškim emocionalnim i tjelesnim stre- som. Smatram da AIDS nije virusna bolest, nego poremećaj me- tabolizma izazvan određenim neumjerenostima u načinu života. Također bi mogao biti uzrokovan teškom neishranjenošću u siro- mašnijim društvima koja su pogođena glađu. Znam da je ovo gledište u potpunoj suprotnosti s trenutnim vjerovanjima koja su nametnuli mediji predstavljajući AIDS kao društveni problem, ali odgovornost predanog znanstvenika je da uzmu u obzir i istraže sve aspekte ovog problema. Tek počinjemo shvaćati što bi AIDS mogao biti. Znamo što on nije: bolest izazvana virusom! Na kraju ovog poglavlja upoznat ću vas s razvojem događaja u vezi s istra- živanjem AIDS-a. Također ću vam pokazati da sam bio jedan od predvodnika rasprave.

U ovom trenutku, i iz perspektive poremećaja metabolizma izazvanog stresom, možda postaje moguće i bolje razumjeti AIDS. Ne bismo smjeli zatvarati oči pred novim informacijama samo zato što smo uvjereni da se radi o stanju izazvanom skupinom virusa koji se nazivaju virusi ljudske imunodeficijencije (Human Immu- ne Deficiency Virus, HIV).

Prije nekog vremena znanstveno je dokazano i priznato da osobe koje boluju od AIDS-a pokazuju izraženo odstupanje od normalnog "sastava aminokiselinskih zaliha" - inventara ami- nokiselina dostupnih u njihovom tijelu. Njima neprestano i izra- zito nedostaju metionin, cistin i cistein - vrlo važne amino- kiseline. Oni također imaju višestruko povećane razine arginina i glutamata. Čini se da ovo stanje drastične neravnoteže amino- kiselina traje neko vrijeme prije nego što pacijent postane teško bolestan. Izgleda da kod klinički očiglednih i prepoznatljivih pacijenata s AIDS-om prevladava ovaj obrazac sastava aminoki- selina. U odjeljku o triptofanu objašnjeno je da se zalihe amino- kiselina u tijelu mogu promijeniti i istrošiti ako se neke od njih koriste više od drugih.

U seriji drugih pokusa, kada su mediju kulture stanica koji je sadržavao stanice koje mogu stvarati virus dodani IL-6 i jedna slična tvar (TNF - faktor tumorne nekroze), izdvojile su se čestice označene kao HIV. Ako se prije dodavanja IL-6 ili TNF-a istom mediju stanične kulture doda cistein, čestice HlV-a se ne stvaraju. Dakle, postoji izravna korelacija između stvaranja HlV-a kod AIDS-a i sadržaja aminokiselina u stanici koja stvara virus. Na temelju toga postaje očigledno da su oboljeli od AIDS-a žrtve poremećaja ravnoteže u sastavu aminokiselina u njihovim tijeli- ma. Kad bi mogli ispraviti metabolizam svojih bjelančevina, bili bi u stanju preživjeti, i njihova bi tijela mogla pružiti dovoljan otpor za obranu od akutnih infekcija. Napokon, čak i za proizvod- nju antitijela za obranu od bakterija, tijelu su potrebni sastojci - osnovne aminokiseline u pravom omjeru.

Na žalost, mi gledamo samo virus, a ne primjećujemo fiziolo- šku neravnotežu kod oboljelih od AIDS-a. Također je nesreća što ne razumijemo metaboličku ulogu IL-6 koji je podređen mehani- zmima otpuštanja kortizona i stvaranja IL-1. Te tvari, i druge njima slične, stvaraju se da bi mobilizirale sirovine iz tjelesnih rezervi za borbu protiv stresa i otklonile moguća oštećenja koja bi mogla nastati iz suočavanja s nekim uzročnikom stresa. Njihova je uloga povezana s mehanizmom razgradnje bjelančevina iz mišića i njihovim pretvaranjem u osnovne aminokiseline koje se koriste u jetri. Tako je opći pravac kod ozbiljnih oštećenja nasta- lih zbog stresa mobilizacija esencijalnih sastojaka za njihovu hitnu ponovnu upotrebu - proces u kojem tijelo jede samo sebe. Boksač s modricama, ili osoba koja je doživjela nesreću ili vi- šestruku operaciju, ovisit će o ovim procesima koji razgrađuju tkiva koja su nedjelotvorna i nesposobna za život, te popravljaju i preoblikuju mjesto oštećenja. Ako je rekonstrukcija velikih razmje- ra i u nju su uključeni IL-6 i njegov pratilac TNF, raspad DNA i RNA oštećenih i umirućih stanica proizvest će fragmente koji će raščistiti krhotine, otprilike kao kad je potrebno razmontirati že- ljeznu konstrukciju velike građevine koja se ne može odvući bul- dožerom, nego ju je potrebno rastaviti i odnijeti dio po dio. U istraživanju kirurških rana ovo je dobro poznat proces.

Krajnje je nesretna okolnost što virolozi tu "akciju raščišćavanja prostora" koju u tijelu provode ove dvije tvari predstavljaju kao korake u stvaranju HlV-a u kulturi stanica. Na ovom dijelu nepove-

zanih informacija temelji se cijela tvrdnja da je AIDS bolest uzrkovana virusom. Zašto? Zato što je napravljen test koji mjeri i prikazuje određene fragmente koje stvaraju IL-6 i TNF. Izgleda da se neke od tih DNA ili RNA čestica označavaju kao HIV - i zato ih ima nekoliko vrsta. Još gore je što aminokiselinski sastav samog FflV-a podsjeća na sastav vazopresina. Cjepivo koje bi zaustavilo HIV najvjerojatnije bi zaustavilo i aktivnost vazopresina. Čini se da je to razlog zašto još nije proizvedeno djelotvorno cjepivo protiv AIDS-a. Krajnja je nesreća "komercijalizacija ideje" da će sve HIV--pozitivne osobe uskoro umrijeti od AIDS-a, jer tjeskoba od spozna- je da se boluje od neizlječive bolesti i sama može biti ubojica.

Ne ulazeći u emocionalnu stranu ovog problema i strogo se držeći znanstvenog razumijevanja ljudskog tijela, moramo postati svjesni još jedne jednostavne činjenice. Tkiva vagine te anusa i rektuma stvorena su za različite ciljeve. Istina je da i jedno i drugo imaju slične senzorne sustave povezane s jedinstvenim centralnim mehanizmom za bilježenje boli i zadovoljstva, ali strukturno oni nisu isti. Vagina ima debelu, višeslojnu staničnu podstavu koja je stvorena za podnošenje trenja i naprezanja, i ne apsorbira lako sjeme. Ima čak i mehanizam za lučenje podmazujuće tekućine kako bi se ova naprezanja lakše podnijela. Nadalje, sperma ima kemijske osobine koje povećavaju debljinu i otpornost staničnih membrana vagine i penisa koje se njom prekriju.

Sjemena tekućina koja se izlučuje sa spermom ima vrlo slo- žen sastav. Ona sadrži kemijsku tvar zvanu transglutaminaza (TGE). Pod određenim okolnostima, TGE povezuje neke bjelančevine s drugim bjelančevinama. Ona također dovodi do toga da.neke stanice umiru na poseban način - da se smežuraju, a ne raz- grade, i odatle njena sposobnost da dovede do zadebljanja stjenke vagine kako bi ona mogla podnijeti normalne muško-ženske spol- ne odnose. Ova osobina sjemena, kad ono dospije u crijeva, izmi- jenit će sposobnost upijanja vode koju ima njihova sluznica, i to je uzrok dijareje povezane s AIDS-om. Sjeme sadrži i bjelančevi- ne koje vrlo snažno suzbijaju imunitet.

Osobina sjemena da suzbija imunitet olakšat će prolaz sper- mi cijelim putem do maternice i jajovoda da bi došlo do oplod- nje jajne stanice. Za tijelo su milijuni spermatozoida koji ulaze u maternicu nadiruća "strana tijela", i izazvali bi jaku reakciju maternice i jajovoda kada ne bi bili zaštićeni imunosupresivnim svojstvima bjelančevina sjemena u kojem se kupaju spermatozo- idi. Kako bi sperma, a kasnije i zametak (čija se antigena svoj- stva razlikuju od majčinog tkiva) mogli preživjeti devet mjeseci trudnoće, majčin imuni sustav za to vrijeme mora biti potisnut. Izgleda da neki sastojak sperme (možda bjelančevina nalik na uteroglobin koja se zove SV-IV) kodira potiskivanje imuniteta majke. To svojstvo sperme da potiskuje imunitet omogućava preživljavanje sperme, a kasnije i zametka, za vrijeme čitave trudnoće, sve do rođenja živog potomka. Zanimljivo je znati da tijekom trećeg tromjesečja često dolazi do inverzije odnosa T4:T8.　

Sjeme se u vagini ne apsorbira. Zbog anatomske građe i polo- žaja vagine, sjeme se ocijedi. S druge strane, rektum je podstavljen vrlo tankim i osjetljivim stanicama. U rektumu se sjeme zadržava, što omogućava djelovanje njegovim izuzetno snažnim fiziološkim svojstvima. U sastavu sjemena postoje tvari koje služe preuzimanju imunološkog sustava domaćina i njegovom suzbijanju, na isti način na koji vojni avioni koriste uređaj za blokiranje radara kako bi ušli u neprijateljski zračni prostor i izbacili bombe. Tako sjeme ima neovisno svojstvo isključivanja imunološkog sustava tkiva doma- ćina, ako mu se dopusti ulaz u sustav primatelja. Zbog ove osobine, može se primijetiti obrtanje odnosa markera T4:T8 kod homosek- sualaca koji boluju od AIDS-a.

Kod ponavljanog izlučivanja sjemena u muški ili ženski rek- tum neizbježno je potiskivanje imunološkog sustava - ne zbog "virusa ", nego zbog kemijskih osobina samog sjemena. Žene koje prakticiraju analni seks da bi izbjegle trudnoću morale bi biti svjesne ove osobine sjemena da suzbija imunitet.

Pored svega navedenog, stjenka crijeva nije u stanju podnijeti sile koje se javljaju pri manipulaciji rektumom u seksualne svrhe. Razlog da su takve seksualne manipulacije moguće leži samo u

jednoj činjenici: crijevni trakt nema senzorni sustav koji bi bilježio njegova unutarnja oštećenja, osim ako oštećenje ne zahvati i potrbušnicu, koja je tanki vanjski pokrov crijevnog trakta. Ona je obilno prožeta živcima koji će registrirati bol. Ona predstavlja neku vrstu "neljepljivog omotača" koji omogućava raznim dijelo- vima crijevnog trakta da klize jedni preko drugih u svojim pokre- tima i tijekom prilagođavanja prolazu hrane. Rektum nije potpuno prekriven potrbušnicom na isti način kao ostatak crijevnog trakta. Zato se unutarnja postava rektuma može oštetiti prilikom pumpanja ili drugačijeg nasilnog širenja i manipulacije šakom i podlakticom, a da se šteta ne registrira pokretanjem alarma kao što bi se dogodilo u slučaju kože, kada se njen otpor slomi. Rektum je zavr- šetak jedne anatomske strukture čija se aktivnost treba odvijati mirno. Međutim, to ne znači da se šteta fiziološki ne prepoznaje ili da će fiziološke mjere za popravak ovog oštećenja biti manje snažne. 　

Kao nerazdvojni dio mehanizama za popravljanje, kemijske tvari TNF, IL-1, IL-6 i druge iz njihove grupe bit će izlučene kako bi započele proces rješavanja kriznog stanja. Ako je oštećenje toliko veliko da bi crijevne bakterije također mogle probiti barijeru i započeti s povećanom lokalnom aktivnošću, stvaranje ovih sredstava za rješavanje krize će se pojačati. (Pokusima je dokaza- no da oboljeli od AIDS-a imaju izrazito povišene razine IL-6 i TNF-a u krvi.) Povišena razina IL-6, kao što je objašnjeno u od- jeljku o dijabetesu, također će uništiti stanice gušterače koje stva- raju inzulin. Eto jednostavnog objašnjenja dijabetesa koji se javlja u uznapredovalim stadijima AIDS-a.

Ove tvari djeluju na način sličan ekipi posebno obučenih spasilaca koji odlaze na mjesta pogođena zemljotresom. Jedna grupa će raščišćavati ruševine; druga će dopremati zalihe potrebne za preživljavanje onih koji su ostali zarobljeni i ne mogu se evakuirati; treća će početi popravljati električnu mrežu, vodo- vod, telefonske kablove itd. Svi ti procesi se svakodnevno odvi- jaju u životu jednog velegrada, a obavljaju ih ljudi i strojevi. U ljudskom tijelu odvijaju se isti procesi. Sredstva za obavljanje ovih neophodnih funkcija su hormoni i njima podređeni enzim- ski sustavi. Princip je isti. Svaka stanica ima osobnost i mora preživjeti na svom mjestu ako postoji mogućnost popravka. Samo mrtve ili nepopravljivo oštećene stanice moraju biti raz- građene i odnijete.

Kod manipulacija rektumom, ako dođe do trenja i habanja većeg od uobičajenog, ove iste tvari započinju operaciju popravka. Bit će potrebno neko vrijeme da se izvrši obnova prema izvornom "nacrtu" i da se u potpunosti oporave lokalna tkiva. Ukoliko se ozljeda ponovi na tkivu koje je već oslabljeno, doći će do još ma- sovnije prisutnosti ovih sredstava za lokalne popravke. Možda će doći i do toga da će te tvari i njima podređeni operateri biti trajno aktivirani, i njihova prisutnost u krvi postat će mjerljiva. Budući da se ne priznaje odnos i značaj njihove povećane prisutnosti za po- pravak "nezabilježenog" lokalnog oštećenja u rektumu - štoviše, razlog njihove aktivnosti nije prepoznat - dio tog mehanizma je istaknut i označen kao uzročnik fiziološkog poremećaja koji se konvencionalno, za javnu upotrebu, naziva "AIDS".

U laboratorijskim istraživanjima dokazano je da cistein sprječava proizvodnju HlV-a u stanicama kulture. U drugim je labora- torijskim istraživanjima dokazano da oboljeli od AIDS-a imaju nedostatak cisteina i njegovog preteče cistina. U dva lako razumljiva pokusa, jasno je prikazana metabolička osnova razvoja ove bolesti. Ako se stanicama koje su dovoljno nenormalne da stvara ju HIV da cistein, njihova nenormalnost se ispravlja i one više ne stvaraju HIV. Sve što sad moramo utvrditi je na koji način kod ovih bolesnika dolazi do nedostatka cisteina. Trebali bismo početi istraživati ovu pojavu, a ne odvesti istraživanje AIDS-a u slijepu ulicu tako što ćemo vjerovati nekim autoritetima i pretpostaviti da je uzrokovan virusom.

Po mom mišljenju, čini se da "HIV test" bilježi prisutnost frag- menta DNA ili RNA oštećene stanice - to ukazuje na proces ras- pada stanične jezgre. Do toga može doći zbog mnogih drugih čimbenika, među njima je i nedostatak cisteina ili cinka, osobito kod ljudi iz nerazvijenih i siromašnijih zemalja. Također je moguće da do toga dođe zbog upornog i sve težeg lokalnog oštećiva- nja rektuma, što dugoročno može iscrpiti tjelesne zalihe bjelančevina. Taj test sam po sebi nije točan indikator prisutnosti uzročnika bolesti. Sam HIV nastaje zbog ozbiljne neravnoteže u sastavu tjelesnih zaliha aminokiselina. Ta razorna neravnoteža u zalihama aminokiselina je ono što ubija bolesnike, a ne čestice HIV-a

Čim se izgovori ova tvrdnja, u umovima ljudi čiju su pozor- nost mediji usmjerili na širenje HlV-a krvlju javit će se mnoga pitanja. Istina je da se u krvi mogu nalaziti oslobođene čestice HlV-a; ali ta krv sadrži i mnoge druge hormone i transmitere -od kojih neki još nisu ni poznati. Ne može se pretpostaviti da je HIV uzročnik AIDS-a ukoliko fiziološki učinci raznih drugih tvari u serumu ili krvi nisu poznati.

Navest ću primjer hipoteze Sira Petera Medawara, dobitnika

Nobelove nagrade i predsjednika Kraljevskog društva u Engleskoj, koji je izrazio mišljenje da u tijelu postoje određeni geni koji, jed- nom potaknuti na djelovanje, programiraju smrt pojedinca. Drugim riječima, čak je i smrt redovna i kontrolirana pojava. Postavlja se pitanje: Jesu li ljudi koji gube zdravu predodžbu o spolovima i postaju nezainteresirani za prirodni program razmnožavanja osjet- ljiviji na aktivaciju gena koji uzrokuju njihovu ranu smrt?

U nizu vrlo znakovitih pokusa, znanstvenici Brodish i Lyman- grove pokazali su da "crijeva izložena stresu" stvaraju lokalni hor- mon koji ima vrlo snažno i dugotrajno djelovanje. On djeluje kao vrlo jak aktivator oslobađanja kortizona. Taj hormon se može pre- nijeti transfuzijom krvnog seruma s jedne životinje u drugu. U novoj životinji ostaje neko vrijeme i ima potpuno jednako djelova- nje na oslobađanje kortizona.

Mehanizmi za oslobađanje kortizona, na određenim razinama, dovest će do razgradnje nekih jezgara i stvaranja fragmenata DNA sličnih česticama HlV-a. Ovdje se opet radi o metabolič- kom poremećaju, premda se smatra da testovi dokazuju stvaranje čestica HlV-a.

Trebali bismo razumjeti da se svi procesi izgradnje u stanici odvijaju u tekućoj sredini; dijelovi mogu otplutati ako ne postoji mehanizam za usidrenje. Vrlo važno pitanje koje treba razjasniti je činjenica da su mnoge jedinice cisteina uključene u stvaranje jedne vrste "užeta" za usidrenje. Ovo "uže" na određenim točka- ma ima kuke za cink pričvršćene za određeni broj cisteina, koje drže liniju za sastavljanje DNA na mjestu i sprječavaju razilaže- nje njenih dijelova, nešto slično konopcima za sušenje rublja s kvačicama. Struktura, nastanak i funkcija receptora spolnih hor- mona kod muškaraca i žena u velikoj mjeri ovisi o prisutnosti ovog cinka i cisteinskih "prstiju". Zato bi nedostatak cisteina u tijelu oboljelih od AIDS-a mogao imati daleko veći značaj nego što to može izgledati na prvi pogled. Da li bi gubitak dominacije spola i kod muškaraca i kod žena mogao izvorno biti izazvan promjenama u sastavu aminokiselinskih zaliha tijela, posebno "relativnim" nedostatkom cisteina, a možda i cinka? Osobno smatram da je to vrlo lako moguće.　

Kada "mislite" svojom glavom a ne srcem, trebali biste se zapi- tati: Ako je glavni i početni problem kod AIDS-a krivi sastav smje- se aminokiselina u tijelu, do te mjere da utječe na prirodne osobine dominacije spola, je li onda AIDS moguće spriječiti? Logičan prvi korak je pažljivo ispravljanje fiziološke neravnoteže, povezano s nužnom edukacijom o razornim posljedicama prepuštanja homo- seksualnim eksperimentima. Trebali bismo shvatiti da ako u tijelu nije dostupna točna mješavina aminokiselina za stvaranje normal- nog potomka, to ima izravan utjecaj na spolne hormone i njihove receptore. Možemo pretpostaviti da se oni "isključuju iz sustava", kako se prirodni uzorak vrste (čovjeka) ne bi drastično promijenio. Trebalo bi imati na umu da je spolnost prirodno namijenjena raz- množavanju i stvaranju potomstva. S njom povezana adiktivna ugoda pokretačka je sila ovog mehanizma.

Sada dolazimo do socijalne dileme! Ako današnja popustlji- vost prema homoseksualnom zadovoljavanju postane općeprihva- ćena norma u društvu i od strane roditelja, to će osuditi osobe koje su u pitanju na puno brže brisanje iz inventara tvorevina prirode.

Plan razvoja prirodnog ustroja ljudskog tijela ima određene "slijepe ulice"; često udovoljavanje neprirodnim rektalnim seksualnim potrebama jedna je od njih.

Ujedinjujući tolike bolesti pod zajedničkim akronimom AIDS i navodeći javnost na mišljenje da je AIDS jedna bolest koju iza- ziva spori virus, moji kolege u ovoj grani istraživanja čovječan- stvu čine medvjeđu uslugu. Oni se drastično udaljavaju od istine; i u tom procesu osiguravaju sve više sredstava za istraživanja, prodaju sve više kompleta za testiranje i potiču prodaju otrovnih kemikalija koje ubrzavaju propadanje zdravlja onih koji se njima tretiraju.

Još jedno pitanje koje bi se moglo postaviti tiče se odnosa in- travenozne upotrebe morfija i heroina s nastankom AIDS-a. Od- govor bi se možda mogao pronaći u kemijskom djelovanju tih tvari na tjelesnu fiziologiju. Tvari slične morfiju objavljuju svoju prisutnost kroz živčani sustav, koji odašilje poruke putem seroto- nina koji djeluje kao prijenosnik živčanih podražaja. Živčani sustav i tvari slične morfiju u stanju su izmijeniti metaboličku strukturu tijela. Endorfini, prirodni morfij tijela, ne samo da poti- skuju osjet boli i izazivaju euforiju, oni također mijenjaju razinu osjeta gladi. Ljudi koji uzimaju morfij i heroin gube apetit i izgle- daju neishranjeno. Oni počinju izgladnjivati vlastito tijelo.

Nadalje, ljudi koji redovito uzimaju drogu pod velikim su stresom, bilo zbog početnog razloga koji ih je naveo na uzimanje droge, ili zbog poteškoća oko nabavljanja svakodnevne doze. U svakom slučaju, dolazi do nastanka stresa i zbog promijenjenog metabolizma neće biti moguće u dovoljnoj mjeri zadovoljiti tjeles- ne potrebe. Kad se koristi morfij ili heroin, osjeti gladi i žeđi također su potisnuti, i tijelo počinje jesti samo sebe.

• U zemljama u kojima su ljudi običavali pušiti opijum, velik broj tih ljudi na kraju je umirao od upale pluća - upravo od onoga za što se danas okrivljuju virus i zaražene igle.

Također je važno znati da postoji vremenski jaz od niza godi- na između otkrivanja "HlV-a" u tijelu i nastanka kliničkih sim- ptoma gubitka imuniteta. Mogu vam jamčiti da neravnoteža aminokiselina za vrijeme ovog razdoblja postaje puno snažniji ubojica od "virusa koji uzrokuje AIDS". Na početku, tijelo poči- nje stvarati antitijela za borbu protiv virusa. Tek nakon nekog vremena proizvodnja svih antitijela postaje nedovoljna i nedjelo- tvorna. Moramo zapamtiti da je uravnotežen sastav zaliha amino- kiselina u tijelu apsolutno neophodan za stvaranje antitijela od strane bijelih krvnih zrnaca i stanica jetre.

Jedan užasan aspekt AIDS-a je okrutnost s kojom on pogađa djecu koju rađaju HlV-pozitivne majke. Mora biti jasno da ako majci nedostaju određene aminokiseline u tijelu, ona neće biti u stanju osigurati puni raspon aminokiselina za normalan razvoj bebe. Ako majka ima čak i minimalni nedostatak metionina, cisti- na, cisteina, triptofana i drugih aminokiselina, bebi će neizbježno nedostajati isti ti elementi, što će možda stvoriti predispoziciju za fragmentaciju DNA u procesu razvoja stanica, posebno u fazi dojenja.　

　

Razvoj događaja u istraživanju AIDS-a

U vrijeme dok sam pisao ovu knjigu, grupa znanstvenika koji rade na istraživanju AIDS-a iz Europe i Amerike okupila se u Nizozemskoj u svibnju 1992. kako bi započela pokret protiv pri- hvaćenog i zaštićenog mišljenja da je AIDS virusna bolest. Prema izvještaju London Sunday Timesa od 26. travnja 1992., dva naj- zanimljivija člana te grupe bili su profesor Luc Montagnier iz Francuske i profesor Duesberg iz Amerike.

Profesor Luc Montagnier iz Pasteurovog instituta prvi je otkrio virus koji je kasnije nazvan HIV. Taj je francuski profesor izoli- rao spomenuti virus koji je navodno inhibirao imunološki sustav. Poslao je uzorke virusa Robertu Gallou u Ameriku, koji je tako- đer radio na razvoju metode izolacije i testiranja na prisutnost virusa AIDS-a u tijelu. Dr. Gallo je kasnije patentirao svoj kom- plet za testiranje. Francuska vlada pokrenula je pravni proces za priznanje njenog prava na otkriće tog virusa. Na kraju, nakon dugog pravnog natezanja, dvije strane su se suglasile da dijele dio dobiti od prodaje kompleta za testiranje. Ostatak dobiti ulaže se u daljnja istraživanja AIDS-a. Ali Francuska nije mirovala i pokre- nula je daljnju istragu u vezi optužbe za prisvajanje znanstvenog vlasništva. Nakon još temeljitije istrage, zaključeno je da je dr. Gallo u početku upotrijebio francuski uzorak za svoj patent.

Izgleda da je profesor Montagnier promijenio svoja početna gledišta, i sada tvrdi da virus nije od primarne važnosti za AIDS. Iz intervjua u novinama može se zaključiti da profesor danas priznaje mogućnost da AIDS ima druge uzroke. Stječe se dojam da prihvaća mogućnost postojanja AIDS-a čak i bez prisutnosti HlV-a. Profesor je morao naići na uvjerljive argumente koji pori- ču da je HIV krivac i jedini uzrok cijele grupe bolesti koja je svrstana pod AIDS. U razmišljanju profesora Montagniera došlo je do drastične promjene.

Profesor Duesberg koji je istraživao stvarnu strukturu tog virusa

- u isto vrijeme dok su drugi vjerovali da je on uzročnik bolesti - objavio je da virus nije u stanju izazvati AIDS. Bilo je mnogo rasprava, ali njegovi argumenti nisu imali utjecaja na priznate skupine virologa iz Europe i Amerike koji se bave istraživanjem AIDS-a. Nije mogao ponuditi alternativno znanstveno objašnjenje uzroka bolesti koje su okupljene pod nazivom AIDS, osim što je rekao da tu bolest ne izaziva virus. Istraživači s tog područja tražili su uvjer- ljive znanstvene ideje koje bi dovele do rješenja problema. Tvrdnja da AIDS nije virusna bolest nije bila dovoljna. Negiranje HIV-a kao uzročnika bolesti trebalo je biti popraćeno znanstvenim argumenti- ma koji upućuju na nešto drugo.

Dana 25. rujna 1989. pisao sam dr. Manfredu Eigenu, najistak- nutijem znanstvenom istraživaču s Instituta Max Planck u Njemač- koj, i u obranu Duesberga poslao sam mu dva svoja članka koja predstavljaju najveći broj gledišta objavljenih u posebnom izdanju Zaklade o AIDS-u. Profesor Eigen je u Natur Weissenschafen objavio prikaz rasprave između zagovornika virusa AIDS-a i Due- sberga. Čini se da gledišta profesora Duesberga nisu uvjerila Eige- na i da je on stao na stranu njegovih protivnika. Nekoliko mjeseci kasnije, dr. Eigen mi je poslao pismo iz kojeg je jasno da je uvidio da postoji još jedno prihvatljivo znanstveno gledište o uzrocima AIDS-a.

Zatim je iznenada 1992. uslijedio novi porast aktivnosti veza- nih uz alternativne poglede na AIDS, na čelu s profesorima Mon- tagnier i Duesburg.

Godine 1989. ovim sam istraživačima poslao kopiju našeg posebnog izdanja časopisa Pojednostavljena znanost u medicini (SMS), iz Zaklade za jednostavnost u medicini (jedinice 74 i 75 u bibliografiji), kao što i inače Zaklada o svojim gledištima izvješ- tava većinu vrhunskih istraživača (profesoru Duesbergu poslao sam i kopiju pisma upućenog Manfredu Eigenu). Ovo posebno izdanje o AIDS-u također je dostavljeno mnogim medicinskim bibliotekama na sveučilištima koja se bave istraživanjem AIDS-a. U tim detaljnim člancima iznesena su znanstvena objašnjenja čiji je sažetak izložen u prethodnim odlomcima.

U mom članku o neurotransmiteru histaminu, koji je prvi put ukratko predstavljen na 3. interdisciplinarnoj svjetskoj konferenciji o upalama 1989. i kasnije objavljen 1990., također sam objasnio djelovanje mnogih kemijskih tvari, koje u ljudskom tijelu nastaju prilikom stresa, na smanjenje imuniteta. U tom članku, koji je raz- dijeljen velikom broju ljudi, raspravio sam neke aspekte AIDS-a kao teškog "poremećaja sustava" izazvanog stresom, suprotstavlja- jući se trenutnom gledištu da ovu bolest uzrokuje jedna čestica - virus.

Ovaj broj SMS-a također je široko distribuiran. Primjerci po- sebnih izdanja SMS-a o AIDS-u iz 1989. i 1990. dostavljeni su i profesoru Philippu Lazaru, generalnom direktoru francuskog INSERM-a. INSERM je francuski ekvivalent američkog Nacio- nalnog instituta za zdravlje (NIH). Zamolili smo ga da informaci- je koje sadrže ta izdanja učini dostupnima ostalim zainteresiranim istraživačima u INSERM-u.

Moja istraživanja su napredovala istovremeno s pojavom i objavljivanjem novih informacija o kritičnoj ulozi cisteina u iz- gradnji nekih DNA materijala. Postalo mi je potpuno jasno i očigledno da je AIDS poremećaj metabolizma, a da su fragmenti DNA i RNA koji su označeni kao razne vrste virusa AIDS-a i sami proizvodi nedostatka cisteina u tijelu.

Moj najnoviji članak "AIDS: slijepa ulica virusne etiologije",

s neusporedivo više detalja nego što je izneseno u ovom poglav-. lju, objavljen je u izdanju SMS-a iz 1991. godine i podijeljen brojnim drugim znanstvenicima koji se bave istraživanjima na ovom području.

Moralna je obveza svakog predanog znanstvenika da podijeli nove informacije do kojih dođe s drugima koji se bave istraživa- njem istog predmeta, čak i prije njihovog objavljivanja u znanstve- nim časopisima. Također je moralna obveza onih koji tu infor- maciju prime da odaju priznanje osobi koja je stvorila i podijelila informaciju.

Naslov u novinama Le Monde od 9. kolovoza 1991. odražava žestoku borbu između Brunoa Durieuxa, francuskog ministra zdravlja, i profesora Alberta Germana, predsjednika francuske Nacionalne akademije farmaceuta. Ministar je zatražio otpuštanje profesora. Profesor je, u jednom govoru, iznio mišljenje da je AIDS posljedica određenog načina života. Profesorovo je mišlje- nje postalo vruća tema među raznim društvenim grupama. Otuda ministrov bijes i zahtjev za njegovim otpuštanjem. Nijedna prilika nije bolja za iznošenje nekog eksplozivnog mišljenja nego kada se ono kao ulje na vatru dolije u već postojeću svađu. Pismo koje slijedi poslano je g. Brunou Durieuxu, francuskom ministru zdravlja, a kopija profesoru Germanu.

Iskreno se nadam da će slobodno širenje mojih znanstvenih mišljenja o AIDS-u na neki način doprinijeti tome da i drugi počnu razmišljati o odnosu ove bolesti s poremećenom fiziologi-jom koja je konačna posljedica "stresova povezanih s određenim načinom života", ili "ozbiljne neishranjenosti u manje bogatim društvima". Djeca u Rumunjskoj koja su bila tema mnogih tele- vizijskih emisija vjerojatno nisu dobila AIDS putem krvi; vjero- jatnije je da se kod njih AIDS razvio kao posljedica loše prehrane.

Još jedna stvar o kojoj treba raspraviti je vrijednost testa na AIDS kao indikatora bolesti u procesu razvoja. Premda su svi navedeni da u to vjeruju, po mom mišljenju to je krivo predstav-ljanje jedne drukčije istine. Svi ti testovi pokazuju da je tijelo naišlo na tu antigensku česticu i registriralo njenu strukturu. To ujedno znači da je tijelo zadržalo postojanje te čestice/virusa u svojoj memoriji da bi izgradilo mehanizam obrane protiv te "stra- ne čestice", što ne znači nužno da je ona došla izvana, već se možda radi o čestici koju samo tijelo ne bi trebalo stvarati - neka vrsta nadzora kvalitete rada "linije za sastavljanje DNA". Ovaj test je zapravo indikator poremećaja ravnoteže metabolizma tjeles- nih bjelančevina, a ne indikator prisutnosti razularenog virusa ubojice u tijelu. Broj slučajeva osoba koje su imale pozitivne rezultate testa i kasnije postale HIV negativne prevelik je da bi se mogao zanemariti.

Laboratorijskim je pokusima dokazano da ako se cistein doda mediju kulture stanica koje se uzgajaju radi dobivanja virusa, te stanice neće stvoriti "virus". U sredini s dovoljno cisteina, neće biti moguće ostvariti "žetvu" virusa. Ovaj test upućuje na krajnje jasan zaključak da je test na AIDS samo indikator trenutne nerav- noteže sastava aminokiselina u tijelu. Važno je zapamtiti da ako razina jedne aminokiseline u tijelu nije dovoljno visoka, doći će do drastične neravnoteže u postocima drugih aminokiselina.

Ova nova gledišta o AIDS-u predstavljena su čitateljima kako bi se ukazalo na to da će metabolički pristup ovom društvenom problemu donijeti brže i bolje rezultate. Promišljena korekcija početne metaboličke ravnoteže mogla bi potaknuti izražavanje normalne spolne definiranosti i smanjiti homoseksualne sklonosti, da i ne spominjemo prevenciju AIDS-a, posebno kod osoba koje počinju razvijati homoseksualne sklonosti u kasnijim godinama života, kao što su očevi ili majke koji već imaju djecu, a počinju osjećati homoseksualni poriv. Kod žena kojima slabi libido i kosa ispada po "muškom obrascu", navedene mjere opreza mogle bi zaustaviti takvo propadanje u početnim fazama.

Jednostavan način da se zaustavi razgradnja mišića je inteli- gentna prilagodba dnevnog unosa vode i uravnotežena prehrana s visokim udjelom bjelančevina. Pogledajte pismo Edwarda Dip-prea na sljedećoj stranici. Kao što možete vidjeti, unos vode i malih količina soli pretvorili su razgradnju mišića u "bolest" uzrokovanu dehidracijom. Dok uzrok nije bio poznat, vjerovalo se da se radi o mišićnoj distrofiji.

Istovremena pojačana svakodnevna tjelesna aktivnost potak- nut će tijelo na pokretanje fiziološkog programa izgradnje svojih mišića, umjesto njihove razgradnje na aminokiseline radi hranje- nja ostatka tijela. Morate shvatiti da je ljudsko tijelo prilagođeno za obranu od svih vrsta infekcija. Tijekom svog razvoja preživjelo je viruse brzog djelovanja kao što su ospice, rubeola, dječja para- liza i druge. Tijelu općenito treba oko devet dana da izgradi djelo- tvornu obranu, čak i protiv brzih virusa. Ako je tijelo u stanju preživjeti napad brzih virusa, sigurno je više nego sposobno za obranu od virusa koji se sporo razvijaju.

Sve što moramo znati je kako možemo ojačati tijelo i koje po- stupke koji ga čine ranjivim moramo prekinuti.

CAJpy, Profrssor Albut German.

Zaklada za jednostavnost u medicini

Institucija za medicinska istraživanja Nj. Ekselencija ministar Bruno Durieux Ministarstvo zdravija

6. rujna 1991.

Ekselencijo,

Upoznat sam s Vašom raspravom o gledištima

profesora Alberta Germana o AIDS-u koja je 9. kolovoza 1991. objavljena u Le Mondeu. Osjećam da mi je dužnost skrenuti Vam pozornost na krajnji rezultat vrlo detaljnih istraživanja o

etiologiji AIDS-a. Čini se da naša istraživanja

daju fiziološka/metabolička objašnjenja koja

podržavaju stavove profesora Germana.

Zadovoljstvo mi je što mogu priložiti kopiju našeg najnovijeg članka "AIDS: slijepa ulica virusne etiologije". Taj članak objašnjava detalje koje su ignorirali oni koji svom silom žele pronaći rješenje problema pomoću viroloških istraživanja - što je puko rasipanje državnog novca. Slobodni ste da ovaj članak umnožite i date na uvid željenom broju vaših znanstvenika koji ne pokazuju slijepu pristranost prema viroloskim istraživanjima. Budu li Vam potrebne dodatne informacije, molim Vas da mi se javite bez ustručavanja.

Iskreno,

dr. F. Batmanghelidj

U prilogu: članak "AIDS: slijepa ulica virusne etiologije"

Kopija pisma poslana profesoru Albertu

Germanu.

Prisjetimo se, ako je dovoljna jedna slamčica previše na devi- nim leđima da joj slomi kralješnicu, sigurno je da i ljudsko tijelo mora imati točku slamanja preoptereti li ga se određenim načinom života. Pitanje je - hoćemo li nastaviti mjeriti slamu ili nasljedna strukturna i fiziološka ograničenja? Obraćamo li pozornost na tjelesna ograničenja, ili za bolesti koje napadaju neke pripadnike našeg društva u svom nemaru okrivljujemo nedjelotvorni spori virus?

Edward Dippre

15. ožujka 1995.

　Dragi dr. Batmanghelidj,

oko 1. studenog noge su me počele izdavati. Postale su crne i plave od koljena do bedara, i jako su me boljele. Otišao sam kod doktora, i on mi je rekao da su moji mišićni enzimi na 66.0., a normalna vrijednost je 90. Zatim sam otišao do drugog doktora, a on mi je rekao da se radi o mišićnoj distrofiji.

Počeo sam razgovarati s dr. Batmanghelidjem,

koji mi je rekao da počnem piti dvije litre vode dnevno. Napravio sam to, sad se osjećam mnogo bolje, i svi simptomi su nestali u roku od dva mjeseca. Također slobodno koristim sol pri svojim obrocima.

Opet sam otišao kod doktora na nove krvne pretrage. Razina enzima vratila se na normalu, a doktoru nije bilo jasno kako je to moguće.

Danas, 15. ožujka 1995., više nemam nikakvih bolova ni simptoma. Osim toga, već odavno nisam imao ovoliko energije i bio tako zdrav.

Iskreno,

Edward Dippre