9
ASTMA I ALERGIJE
Procjenjuje se da 12 milijuna djece boluje od astme, a nekoliko tisuća njih umire svake godine. Proglasimo kraj astme u roku od pet godina. Spasimo djecu koja neprekidno strahuju od gušenja samo zato što ne znaju da im je potrebna voda!
Astma i alergije ukazuju na to da je tijelo pribjeglo povećanoj proizvodnji neurotransmitera histamina, senzornog regulatora metabolizma vode i njene raspodjele u tijelu.
Poznato je da astmatičari imaju povećanu količinu histamina u tkivu pluća, i da je histamin taj koji regulira kontrakciju mišića bronha. Budući da su pluća jedno od mjesta gubitka vode ispara- vanjem, stezanje bronhija uzrokovano histaminom smanjuje ispa- ravanje vode tijekom disanja - jednostavan prirodni proces za očuvanje vode u tijelu.
Histamin je tvar koja je, osim uloge u regulaciji vode, zadužena za rad tjelesnog sustava obrane protiv bakterija, virusa i stranih tvari (kemikalija i bjelančevina). Pri normalnoj razini sadržaja vode u tijelu, ova se djelovanja odvijaju na neprimjetnoj i umjerenoj razini. Kada tijelo dehidrira do te mjere da histaminska aktivnost u regulaciji vode postane prenaglašena, imunuloški sustav koji aktivi- ra stanice koje stvaraju histamin oslobodit će preveliku količinu ovog transmitera, koji se čuva na zalihama zbog svojih drugih funkcija.
Pokusima na životinjama dokazano je da će se stvaranje his- tamina u stanicama koje imaju tu sposobnost smanjiti s povećanjem dnevnog unosa vode. Oba ova stanja trebalo bi liječiti hitnim i odlučnim povećanjem unosa vode. U prosjeku, do po- boljšanja stanja kod ovih bolesti dolazi nakon jednog do četiri tjedna reguliranog unošenja vode.
Gospodin Peck, astmatičar od djetinjstva, koji je također po- stao osjetljiv na svakojake "alergene", više ne strepi od tih pro- blema. I gospodin Paturis potvrđuje činjenicu da su alergije nje- gove žene postale daleko podnošljivije. Jose Rivera, dr. med., godinama je bolovao od alergija i astme. Bio je jako alergičan na mačke. Ustvari, nikada nije ulazio u kuće ljudi koji imaju mačke. Čini se da je jednom dobio težak napad nakon što je došao u dodir s mačkom. Zahvaljujući primjeni novih spoznaja o odnosu dehi- dracije i suvišnog stvaranja histamina u tijelu, u potpunosti se oporavio od obje ove bolesti. Osim toga, on sada liječi astmatiča- re vodom i solju. Njegovo pismo donosim na sljedećoj stranici.
Već ste vidjeli pismo Priscille Preston. Slijedi i pismo Joanie Winfield. O ovim ljudima govorim zato što njihova pisma svje- doče u prilog činjenici da je povećani dnevni unos vode u stanju potpuno izliječiti astmu i alergije kod odraslih osoba, čak i ako su godinama patili od ovih bolesti.
Otežano disanje narušavalo joj je sav užitak u šetnji. Dogodilo se da je jedan od mojih kolega iz "Zaklade za jednostavnost u medicini" postao svjestan njenog problema. Na njegovu preporuku da pije više vode, odgovorila mu je da ju pije u obilnim količinama. Kad ju je upitao o kolikoj se količini konkretno radi, pokazalo se da pije puno soka od naranče, i da njegov unos raču- na kao unos vode. Objašnjeno joj je da iako sok od naranče sadrži vodu, ne može se računati s time da on može podmiriti potrebe tijela za čistom i običnom vodom. Prihvatila je savjet da smanji unos soka i poveća unos vode. Za nekoliko dana njeno se disanje popravilo. Kad smo se zadnji put čuli, izgledalo je da više ne boluje od astme.
Nemojte zaboraviti, ako koncentrirana krv dođe do pluća, po- kreće se prirodni i automatski proces stvaranja histamina. Nje- govo pretjerano oslobađanje potaknut će stezanje bronha. Ako bolujete od astme ili alergija, povećajte dnevni unos vode. Nemoj- te se prepijati misleći da ćete poništiti štetu višemjesečne ili više- godišnje dehidracije, tako ćete nekoliko dana piti ogromne količine vode. Potrebno je svakoga dana popiti normalnu količinu - osam do deset čaša od 2,25 dl - dok se s vremenom ne postigne potpuno zasićenje tijela vodom.
Smanjite uzimanje soka od naranče na jednu, najviše dvije čaše dnevno. Narančin sok sadrži puno kalija. Velike količine kalija u tijelu mogu potaknuti stvaranje histamina. Astmatičari bi ovo trebali imati na umu.
Mary B. je jedna od službenica u vladinom odjelu odgovornom za zdravstveni sustav jednog velegrada. Niz godina patila je od astme. Nije više mogla uživati u svojim šetnjama po parku. Želio bih objasniti još jedno važno pitanje kod astme - ulogu soli. Kad postoji manjak vode, tijelo počinje zadržavati sol. Kod nekih ljudi je mehanizam za regulaciju soli nedjelotvoran. Dodajte ovom fizio- loškom problemu pogrešno učenje o dijetama za mršavljenje i o dijetama bez soli koje su postale veliki trend u našem društvu. Kod nekih ljudi može doći do nedostatka soli u tijelu, što će početi iza- zivati potpuno iste simptome kao nedostatak vode, kao na primjer artritičke bolove. Po mom mišljenju, nedostatak soli je glavni fak- tor koji doprinosi teškim napadima astme. Želio bih s vama podije- liti jednu važnu tajnu. Sol je prirodni antihistaminik. Ljudi koji boluju od alergija trebali bi povećati unos soli kako bi spriječili suvišno stvaranje histamina.
Von Kiel Family Medicine & Wellness Center
Liberty Square Medical Center
dr. Jose A. Rivera
Predavač/član Savjetodavnog odbora
Međunarodno udruženje za holističku medicinu
(International Federation of Holistic Medicine)
dr. F. Batmanghelidj
Global Health Solutions
Dragi dr. Batmanghelidj
šaljem Vam ovo pismo u znak zahvalnosti na informaciji o povezanosti dehidracije i astme koju ste nam predstavili. Ako se sjećate, počeo sam bolovati od astme još na koledžu i otad sam imao mnoge anafilaktičke napade koji su bili opasni po život. Zahvaljujući informaciji koju ste mi prenijeli, uspio sam ublažiti i izliječiti svoju astmu unosom vode i soli. Već približno godinu i pol dana nisam imao napad astme niti bilo kakve reakcije na alergene na koje sam ranije bio osjetljiv. Informacija mi je pomogla da postanem svjestan kada i u kolikoj mjeri trebam piti vodu i uzimati sol kako bih održao svoje tijelo hidriranim, i spriječio ponovno javljanje astme. Osim toga, bio sam u mogućnosti obavijestiti druge bolesnike s respiratornim i alergijskim problemima kako da na siguran način povećaju unos vode i soli, i na moje ugodno iznenađenje, njihovo se stanje drastično poboljšalo.
Hvala Vam što ste meni i drugim ljudima povratili životni dah pomoću tako jednostavnih stvari kao što su voda i sol.
Iskreno Vaš,
Jose A. Rivera, dr. med.
18. srpanja 1994.
Dragi dr. Batmanghelidj:
pišem vam ovo pismo kako bih vam se zahvalila na tome što ste otkriće o potrebama za vodom podijelili sa svojim čitateljima. Izuzetno mi je pomoglo to što sam poslušala vaš savjet o unosu vode.
Promjene u mom zdravlju bile su vrlo uočljive. Astma je bila moj najveći zdravstveni problem. Međutim, otkad sam počela piti dovoljno vode, u stanju sam normalno disati bez korištenja ikakvih lijekova. Kakva promjena u mom životu! Osjetila sam i druga poboljšanja, kao što je mekša koža i povećana mentalna budnost. Tako sam sretna što sam pročitala vašu knjigu, i vaše savjete prenosim kome god mogu. Hvala vam još jednom na vašoj pomoći.
Iskreno,
Joanie Winfield
Voda je u plućima potrebna da bi održavala prolaze za zrak vlažnima i spriječila njihovo isušivanje dok zrak ulazi i izlazi. Kod dehidracije dolazi do lučenja sluzi, koja štiti zračne prolaze od isušivanja. U početnoj fazi astme, sluz se luči radi zaštite tkiva. U određenom trenutku, velika količina izlučene sluzi zatvori kanale i onemogući normalan prolaz zraka. Natrij je prirodno otapalo sluzi, i u normalnim okolnostima luči se da bi sluz učinio "podatnom". To je razlog zašto je sluz slana kada ju osjetimo na jeziku.
Sol je potrebna za otapanje sluzi u plućima i njeno održavanje u tekućem stanju, da bi ju bilo moguće izbaciti iz dišnih kanala. Kod dehidracije, i u vezi s mehanizmima za štednju vode, dolazi do istovremenog pokretanja mehanizma za štednju soli. Dio tog mehanizma je i prestanak stvaranja sluzi, kako se putem nje ne bi gubila sol. Tijelo se mora osigurati da će i sol i voda biti dostupni, prije nego što se bronhi prestanu stezati i sluz postane dovoljno rijetka da se može izbaciti. Posebno bi kod djece s fibrocističnim plućima trebalo imati na umu važnost ovog odnosa soli i vode za normalan razvoj i funkciju pluća.
To je razlog zašto se astma gđe Preston i dr. Rivere popravila. To je razlog zašto astma nije "bolest" koja se "izliječi". Ona predstavlja fiziološku prilagodbu tijela na dehidraciju i nedosta- tak soli. Ponovno će se javiti svaki put kad se redovnom unosu vode i soli ne poklanja dovoljno pažnje.
Prstohvat soli na jeziku nakon uzimanja vode zavarat će mo- zak koji će pomisliti da je velika količina soli došla u tijelo. Na- kon toga će mozak početi opuštati bronhiole. Alkohol kofein doprinose ozbiljnim napadima astme. Ljudi koji su skloni astmi trebali bi blago povećati svoj unos soli.
Kao što ste pročitali u pismu koje mi je poslala dr. Christo- pher, njezin je sin uzimao dvije vrste lijeka protiv astme. Kapaci- tet njegovih pluća, čak i pod lijekovima, bio je 60% od normal- nog. Nakon jednog mjeseca terapije vodom i solju, njegov kapacitet pluća povećao se na 120% normalnog, i to bez lijekova. Aaron Warner ima 10 godina i dobivao je pet različitih lijekova za liječenje astme. Kao što mi je rekla njegova majka: "Raspored po kojem je moj sin trebao uzimati sve svoje lijekove nije bio baš primjeren desetogodišnjem djetetu, i nakon dva dana uzimanja lijekova bilo mu je još gore, boljeli ga je glava, grlo i usta, bio je umoran, pospan, mrzovoljan i postao je osjetljiv na sunce." Jeremy i Aaron više ne uzimaju lijekove, a njihovi roditelji su oduševljeni. Informacija da voda i sol liječe astmu prvi je put objavljena u medi- jima 5. lipnja 1995., u emisiji Paul Harvey News.
Ova dobra vijest postaje sve poznatija. Moglo bi nam poći za rukom da za manje od pet godina okončamo pošast medicinskog neznanja o kroničnoj dehidraciji, zbog kojeg toliki milijuni neduž- ne djece bespotrebno trpe do te mjere da nekoliko tisuća njih svake godine umire od astme. Ono što ta djeca moraju shvatiti je činjenica da im je disanje postalo otežano zato što su tako žedna. Umnožite utjecaj povećanog unosa vode na prevenciju i lije- čenje napada astme, kao u slučaju Jeremya i Aarona, na 12 mili- juna astmatične djece, i moći ćete sagledati mogućnost da ih sve spasimo od "gušenja i smrti od dehidracije."
Samo uz vašu aktivnu pomoć, i uspijemo li privoljeti medije da nam pomognu u obrazovanju javnosti o ulozi vode u sprječa- vanju astme, možemo spasiti ovu nedužnu djecu koja su uhvaćena u mrežu ignorancije i komercijalizma u medicini.
Lifestyle Medical Center
24. svibnja 1995.
U vezi s Jeremyem Cristopherom
Dragi dr. Batmanghelidj,
htjela bih Vam se zahvaliti na vašoj ljubaznoj pomoći u liječenju Jeremyevih alergija. Kao što znate, Jeremy je moj osmogodišnji sin koji je zadnje 3-4 godine patio od teške alergije, povezane s alergijskim rinitisom i astmom. Nedavno je imao upalu sluznice nosa i kašalj koji je povezan s njegovom astmom. Od 28. travnja 1995, počeli smo program rehidratacije u sklopu kojega pije dvije čaše vode prije jela ili vježbe, i ne pije nikakve druge tekućine. Uz to, unosi i pola čajne žličice soli koju dodajemo njegovoj hrani kako bismo uravnotežili povećan unos vode.
Za 3-4 dana na njemu su bila vidljiva drastična poboljšanja; više nije imao teško i prekomjerno stvaranje sluzi, kašalj je doslovno prestao, a šmrcanje i drugi simptomi alergije u potpunosti su nestali. Zato smo mu prestali davati Benardyl i Albuterol i nastavili smo s njegovim programom hidratacije.
Sada Jeremy slijedi ovaj program već otprilike četiri i pol tjedna, i već skoro četiri tjedna ne uzima lijekove, i osjeća se prilično dobro. Ne samo da su njegovi simptomi subjektivno olakšani, nego i što se tiče objektivnih nalaza, njegov je protok zraka u granicama normalnog. Nestala je stalna pospanost koju su izazivali lijekovi i zato je sada budniji, a ocjene u školi su mu se popravile.
Zato bih htjela naglasiti koliko je ovo liječenje bilo djelotvorno kod Jeremya, i želim Vam sve najbolje u Vašem nastojanju da ovaj racionalan i vrlo djelotvoran program podijelite s drugima.
Još jednom, dr. Batmanghelidj, zahvaljujem Vam što ste me uputili u novi program liječenja Jeremyevih alergija i astme.
Iskreno Vaša,
Cheryl Brown-Christopher, dr. med.