26.          VANJSKI IZGLED SAI BABE

Tijekom jednog daršana primjećujem da je danas Sai Babina koža tamnija nego inače. Njegova se put mijenja od smeđeg do sasvim tamnog. Katkada je, kažu, lijep, dok je drugi puta ružan. Ja ga ne uspijevam vidjeti ružnog. Meni se čini lijep.

Njegove mladenačke fotografije pokazuju profinjene, pravilne crte, i lice koje sjaji.

Sai Baba se mogao roditi na zapadu, biti bijel, pripadati tehnološki naprednom društvu, lagodno živjeti, imati na raspolaganju sve udobnosti koje moderno društvo nudi čovjeku. Inkarnirao se umjesto toga u pretpovijesnom selu, poprimio tamnu put, i vrlo negroidne crte lica. Sai Baba izjavljuje da je cijelo njegovo tijelo, od boje kože do crta lica programirano sa točno određenim ciljem, jer Gospodin nikada ne čini ništa slučajno. Negroidni izgled kojeg je poprimio ima, dakle, sasvim određenu svrhu. No koju?

Doktor Galvin ima spreman odgovor.

„Posljednjih su stoljeća najproganjanije rase svijeta bile one obojene. Osim židova koji su doživjeli progon kršćana koji su ih optuživali za bogoubojstvo i političara koji su im željeli oteti njihov imetak, bili su obojeni ljudi ti koji su podnosili kinjenje bijelaca. Indose su masakrirali španjolci, crvenokošce desetkovali američki europejci, crnce proganjali i bacali u ropstvo bijelci svih nacija. Bilo bi lako inkarnirati e na zapadu, biti bijel, plavokos, plavih očiju i dopadljivog izgleda. Baba je izabrao inkarnaciju u liku koji ne cijene baš svi zato da mu se približi samo istinski tragatelj. Rasist mu se sasvim sigurno neće približiti. To već samo po sebi predstavlja određenu selekciju i jedan je dio čovječanstva isključen u očekivanju boljeg razumijevanja ljudskog dostojanstva. Poprimio je nelijep izgled kako bi izbjegao da ljude privuče vanjština; na glavu je stavio krunu dobro njegovane kose koja odstupa od tradicije učitelja i asketa koji se svijetu prikazuju duge ravne kose. I time Sai Baba konačno lomi neke sheme koje su duboko ukorijenjene u ljudskom umu, kako zapadnom tako i istočnom. Čak se nije okružio sljedbenicima kao što su to učinili Buddha ili Nazarećanin, upravo da bi pokazao da Bog nema miljenika: svi ljude dobre volje su pozvani da sjednu oko njegove trpeze. Ne boravi u nekoj pećini kako su to činili zapadni sveci, niti se ponaša čudno poput isposnika koji cijele duge mjesece bulje u vrh neke planine ili godine u goli zid kako ne bi bili uhvaćeni u zamku želja. I u tome Sai Baba lomi sheme i djelotvorno se uključuje u svakodnevni društveni život pomažući potrebitima u svakom pogledu, koristeći suvremenu tehnologiju, oslanjajući se na znanstvena dostignuća i tehničke i znanstvene mogućnosti. Sai Baba je Učitelj Istine različit od svih onih iz prošlosti. On je suvremeni Učitelj Istine, svjestan potreba čovječanstva u tehnološki visoko razvijenom društvu. Da se Isus sada pojavi ne bi se  mogao ponašati kako se ponašao pred dvije tisuće godina; niti bi Buddha Sakiamuni mogao imati tako mnogo preobraćenika. Možda bi čak svoj život skončao vezan na krevetu kakve umobolnice. U ovo se potrošačko i sofisticirano doba morao pojaviti čovjek koji spaja uljudnost istočnjaka i dinamizam zapadnjaka. Sai Baba u sebi ujedinjuje ta dva aspekta i zbog toga je prihvaćen i od Istoka i od Zapada, od bijelca do crnca, od kršćana do budiste, od znanstvenika do običnog čovjeka”.

„Možda se inkarnirao u Indiji jer je narod na višoj duhovnoj razini u pogledu na druge. Ili se barem tako kaže. Ipak mi se čini pretjeranošću tvrdnja da su istočnjački narodi duhovniji od nas. I na zapadu je duhovnost dostigla znatnu razinu”.

„Jacques Bacot kaže da i tibetanski gonič mazgi ima ponašanje koje bi u našim krajevima mogao imati jedino neki isposnik. Pokušaj otići u neko indijsko ili istočnjačko selo i primijetiti ćeš veliku duhovnost koja prožima svakodnevni život svakog čovjeka, od najmlađeg do najstarijeg. Možda će ti to objasniti i zašto Bog uvijek bira Indiju da bi se inkarnirao. Avatari se, kaže Sai Baba, pojavljuju samo u Indiji. Na drugim područjima može biti velikih mistika, duhovnih učitelja, ali ne Avatara, ne kristovskih inkarnacija. A ni veliki se mistici ne pojavljuju nikada u naprednim zemljama u kojima postoje svjetovni otpori ili su religije sklopile savez sa politikom. Veliki se mistici pojavljuju u manje naprednim zemljama u kojima se ljudsko srce još nije zatrovalo sjajem materijalnih uspjeha koji sobom nosi, sam po sebi, pokvarenost”.

„Zašto mu je trebalo tako dugo vremena da progovori o čistoj metafizici?”

„Očevidno je smatrao da njegovo slušateljstvo još nije spremno usvojiti stupnjeve svijesti i pojmiti Boga kao stupanj svijesti a ne kao Snagu ili nadnaravno Biće strano našoj stvarnosti. Danas počinje govoriti o razinama svijesti, o nadsvijesti i Univerzalnom Nesvjesnom jer su mnogi njegovi poklonici uistinu spremni primiti ta znanja. Nisu svi, istina, sposobni shvatiti a tada Sai Baba proširuje svoju priču i čini velike krugove, nastojeći na važnosti ponašanja. Mnogi su njegovi poklonici još vezani uz lik i ime, i razumiju samo govor temeljen na moralu i izvanjskom. Sai Baba svojim govorima sve zadovoljava, neznalicu i neuravnoteženog, stremitelja i poklonika, tragatelja i znanstvenika. Svaka od tih kategorija u njegovim govorima može naći ono što mu je potrebno da se popne stepenicu više. Sai Baba je poput prepune trpeze sa koje svatko može uzeti onu hranu koja mu je potrebna. Netko će uzeti samo povrće, netko kolač, netko predjelo, a ponetko i sve od juhe i glavnog jela nadalje a kada stigne do kolača će pokazati da je još gladan znanja. Prvi se zadovoljavaju stremitelji vezani uz izvanjskost i obrede, lik i ime. Posljednji će utažiti žeđ pravi duhovni tragatelji. No oni mogu i pričekati, dok bi se prvi putem izgubili ukoliko ne nađu lik i ime i neko čvrsto uporište za koje se mogu uhvatiti. Danas je stremitelj postao poklonikom. To znači da je naučio promatrati

svemir kao jedinstvenu božju tvorevinu. Onaj tko nije uspio učiniti barem taj skok na više postao je agresivan, neuravnotežen pa čak i nametljivac jer se našao bez ikakve podrške i tako reći napušten od suputnika. Oni su počeli brže koračati a osobe se koje nisu znale pružiti korak najednom nađu odvojene od ostatka skupine. One su se, nemajući ispravnu pripravu, pobunile, remeteći smisao. No činjenica da je malo onih koji su zaostali u trci za Sviješću dokazuje kako je Sai Baba znao dobro proračunati vrijeme. Neki neće nikada stići, napustiti će Sai Babin Pokret, određenu vrstu traganja, no najveći će dio tragatelja odlučno nastaviti putovanje prema cilju”.