VANJSKA UPOTREBA GLINE

PRIPREMA

Prije nego bilo što učinite, glinu dobro osušite. Ako su komadići
veliki, ili ako je vrijeme vlažno, usitnite ih neoksidirajućim
nožem (glina se nikada ne smije dodirivati s metalom za koji
sumnjate da bi mogao oksidirati ili pohrdaviti).
Stavite glinu sušiti, najbolje na sunce, ili blizu izvora topline kao
što su peć ili radijator, ali ne u izravan dodir s njima. Posve suhu
glinu zdrobite na komadiće veličine oraha (čekićem, utegom ili nekim
drugim predmetom). Maknite strana tijela kao što su korijenje,
trava ili kamenčići.
Navedene upute odnose se na glinu nabavljenu iz glinokopa.
Glina kupljena kod travara ili u prodavaonicama zdrave hrane već
je osušena i usitnjena za upotrebu, i najčešće se prodaje u vrećicama
od jednog do tri kilograma.
Priredite praznu posudu; zdjelu ili vrč od emajla, keramike,
drveta, stakla ili porculana. Nikada ne upotrebljavajte metalnu,
aluminijsku, bakrenu, limenu ili željeznu posudu, osim onu od
nehrdajućeg čelika, i izbjegavajte plastične materijale kad god je
to moguće. Glinu stavite u posudu i poravnajte površinu kako bi
bila što ravnija. Pri ruci uvijek držite malo suhe gline, u slučaju
da je mješavina prerijetka pa je treba malo zgusnuti. Bolje da je
mješavina malo rjeđa, jer je lakše dodati nešto gline nego je razrjedivati
vodom.
Kako je glinu moguće pripremiti za nekoliko dana, ne trebamo
se brinuti da ćemo pripremiti preveliku količinu.
Dodajte neprokuhane vode toliko da je glina gotovo pokrivena.
U početku ćete morati proći razdoblje isprobavanja i grešaka, jer
svaka glina ne upija iste količine vode.

Kaci glina dostigne gustoću blatnog obloga (za njegu kože, proširene
vene i si.), odmah dodajemo još malo vode, jer je mješavinu
poslije teže razrijediti.

Mješavinu ostavite najmanje jedan sat, nemojte je miješati. Ako
se glina miješa postaje ljepljivom, naime, i teško ju je upotrijebiti.
Nema potrebe dirati glinu prije upotrebe - omekša sama od sebe.

Pasta bi trebala biti glatka, ravnomjerna i ne pregusta. Ne smije
biti tekuća, mora biti dovoljno mekana da se prilagodi tjelesnim
oblinama i pregibima, dovoljno čvrsta da ne sklizne kad se oblog
stavi na kralježnicu ili lumbalno područje.
Kad god je moguće, posudu s glinom stavite na sunce i pokrijte
gazom kako biste je zaštitili od nečistoća.

30
TEMPERATURA GLINE
Glinu možemo upotrijebiti hladnu, mlaku ili vruću. Ako je stavite
na dio tijela koji je vruć, upaljen ili podliven krvlju, ili po prirodi
vruć (kao što je donji dio trbuha), glina mora biti hladna. Nakon
nekoliko trenutaka glina bi se trebala ugrijati. Ako i dalje ostane
osjećaj hladnoće, prekinite s aplikacijom obloga. Ako je na drugoj
strani oblog jako vruć, trebamo ga promijeniti već pet ili deset minuta
nakon aplikacije.
Ako glinu upotrebljavamo za revitalizaciju, za obnavljanje koštanog
tkiva, ili bubrega, mjehura ili jetre, oblog treba ugrijati ili
ga barem smlačiti. Mnogo preciznije upute dane su poslije za svaki
pojedinačni slučaj.
Bez obzira na slučaj, treba imati na umu zakon prirodne medicine,
koji kaže da svaku akciju odmah mora slijediti reakcija.
Ako se oblog stavlja na vruće, upaljeno ili mjesto podliveno krvlju,
mora djelovati osvježavajuće. Ako ga koristimo za revitalizaciju
ili tonifikaciju, mora grijati. Kod oslabljena organizma, odnosno
pojedinog organa, moguće je djelovati hladnom vodom, hladnim
zrakom ili hladnom glinom, ali nakon toga mora brzo nastupiti zagrijavanje,
koje je i cilj.
Kod vrućice ili navale krvi, liječenje hladnoćom možemo usporediti
sa sustavom za hlađenje automobilskog motora. Takvo hlađenje
sprječava pregrijavanje koje bi bilo kobno za automobilski motor
kao i za ljudski organizam.
Isto tako, takav tretman može zagrijati tijelo pospješujući izmjenu
tvari.
Dobro je znati da u prirodnoj terapiji većina tretmana koji koriste
hladna sredstva (glinu, vodu, zrak) nužno izazivaju zagrijavanje.
Ako se to ne dogodi, znači da zalihe organizma nisu dovoljne i treba
ih obnoviti odmorom. Glineni bi se oblog trebao, i kad se stavi
hladan, vrlo brzo ugrijati. U hitnim slučajevima stavite na oblog
termofor ili kakav drugi izvor topline.
Oksidacija se pospješuje ako se stimuliraju krvni optok i obrambene
funkcije tijela. Tjelesna temperatura morala bi postupno rasti.
To je jedini slučaj kad su hladni oblozi korisni.

KAKO ZAGRIJATI GLINU
Nije dobro ako glina dode u neposredan doticaj s jakim izvorom
topline. Ako u cijelosti želimo sačuvati sve sastojke gline, stavimo je
u dvostruku posudu ili zdjelu s vodom tijekom zagrijavanja.
Stavite posudu s glinom u veću tavu ili lonac. U lonac stavite dovoljno
vode, barem do polovice ruba, stavite ga na vatru dok glina
ne dostigne željenu temperaturu.
Izložite glinu suncu ili najbližem izvoru topline, poput radijatora
ili mlake peći, dopuštajući glini da se zagrije na dovoljno visoku
temperaturu, ovisno o slučaju.
Ako je potrebno pripremiti nekoliko obloga unaprijed, glinu ne
zagrijavajte. Glina za oblog ne smije se zagrijavati dvaput. Pripremljeni
oblog jednostavno stavite na prevrnuti poklopac lonca s vrućom
vodom ili na radijator.

OBLOG

Stavite komadić lanene krpe ili četverostruki komad bezbojne
staničevine na stol. Imajte na umu da vam je potrebna tkanina znatno
veća od obloga, koji opet mora biti veći od liječenog područja.

32
Bolje je upotrijebiti list kupusa, nego lanenu krpu ili staničevinu
ako oblog morate aplicirate dulje, ili ako se oblog stavlja na osobito
osjetljivo ili upaljeno mjesto. List kupusa održava hladnoću gline
i sprječava prerano sušenje, koje ponekad može izazvati neugodne
posljedice.
Na drugoj strani, upotreba nepropusnog materijala poput plastike,
gume itd. mora se obvezno izbjegavati, jer vlaga iz gline mora
isparavati.
Upotrijebite spatulu ili drvenu žlicu (ne koristite metalnu niti
plastičnu), razmazite glatki sloj gline na pripremljeno platno. Debljina
može biti od 5 mm do 2 cm, ovisno o specifičnim detaljima
opisanima u nastavku.
U principu, glina se nanosi izravno na kožu. Ali, ako se oblog
mora staviti na dlakavi dio tijela, ili na mjesto koje osoba koja živi
sama bez pomoći teško može dohvatiti, komadić gaze, muslina ili
sličnog vrlo laganog materijala može se staviti između gline i kože.
Neprikladnost ove metode je u tomu što sprječava prianjanje gline
uz kožu, i što dopušta strujenje zraka, što može ohladiti oblog.
Osim toga, čini se da se postiže velika korist ako je glina u izravnom
dodiru s kožom.
KOMPRESA
Kao što će biti opisano poslije, upotreba blatnih kompresa ponekad
je preporučljivija od obloga. Da biste je pripremili, treba vam
rijetka pasta u koju možete umočiti komad tkanine koja će, kad se
izvadi, biti premazana finim slojem gline.
Ova pasta je pripremljena na isti način kao i oblog, s više vode a
manje gline. Neposredno prije upotrebe potrebno ju je promiješati,
kako bi mješavina bila prikladna.
Umočite komadić tkanine u blato, izvadite ga, malo otresite i
stavite na liječeno mjesto, a po potrebi između stavite gazu.

UČVRŠĆIVANJE OBLOGA I KOMPRESA
Jednom kad oblog ili kompresu namjestite, pokrijte je suhom
krpom i učvrstite:
1. ljepljivom trakom ako je mjesto neprikladno za običan zavoj,
ili je zavoj mali
2. tvorničkim zavojem
3. flanelskim pojasom ili nekim drugim toplim materijalom
ako je riječ o aplikaciji na bubrege, jetru, želudac ili pluća
4. T zavojem (higijenskim uloškom) ako je riječ o perinealnoj
ili rektalnoj aplikaciji.
Ako je riječ o aplikaciji na zatiljku, radije povežite preko čela
nego preko vrata.

Oblog možete držati jedan sat ili cijelu noć, ovisno o slučaju.
Kod gnojnih rana, obloge treba obnavljati svaki sat. Kad gnojenje
prestane, zavoj se može držati sat i pol prije mijenjanja. Jednom kad
se tkivo počne obnavljati, obloge možete ostaviti i dva sata.

Za liječenje unutarnjeg organa (jetra, bubrezi, želudac itd.) oblog
se drži najmanje dva, pa i tri ili četiri sata. Može se držati i dulje,
ovisno o slučaju. Ako se glina stavlja zbog revitalizacije organa ili
obnavljanja dekalcificiranog tkiva kostiju (kralježaka itd.), oblog se
može ostaviti i cijelu noć.
U principu, stavljanje obloga od gline ne bi smjelo izazvati nikakvu
iritaciju ili bolnu senzaciju. Ako je oblog stavljen na neki
apsces ili čir vrlo vruć, na primjer, i ako se osuši nakon pola sata,
promijenite ga bez oklijevanja, ne čekajući da prođe puni sat. Ako
oblog stavljen na kralježnicu daje osjećaj hladnoće, čak i kad je
stavljen vruć sat ili dva prije, ne ostavljajte ga preko noći, odmah
ga skinite.
Ako ste oblog stavili na vruće ili ugrijano mjesto, morate ga skinuti
prije nego glina postane prevruća Ako je pak riječ o aplikaciji
zbog revitalizacije, pa se zbog toga toga tijelo ponovno zagrijava,
treba je maknuti prije potpunog hlađenja gline.
Kod dobre primjene glina je gotovo posve suha u vrijeme kad je
treba ukloniti. U takvim slučajevima glina se lako skida, ostane je
vrlo malo zalijepljene za kožu. Ako se oblog ne može lako skinuti,
stavite malo tople vode između kože i gline. Ostružite preostale komadiće
gline i operite ih hladnom ili toplom vodom, ali bez sapuna.
Oprez, nikad ne koristite alkohol ili kolonjsku vodu kako biste
očistili kožu nakon aplikacije gline.

UČESTALOST STAVLJANJA OBLOGA
Ovisi o liječenom slučaju, veličini ozljede, temperamentu pacijenta,
njegovim ili njezinim reakcijama na glinu, liječenoj površini
itd. Za apscese i sve izljeve gnoja obloge treba mijenjati svaki sat
(možda i svakih pola sata ili čak i manje u posebnim slučajevima.)
Promjenu obloga svaki sat treba nastaviti danju i noću, ako je moguće,
sve dok apsces ne prsne. Nakon toga obloge ostavljajte oko
sat, Sat i pol. Komprese s blatnom vodom možete stavljati svaka dva
sata sa suhim oblozi ma preko noći.
Važno je zapamtiti da velike aplikacije (jetra, crijeva, bubrezi
itd.) stvaraju vrlo snažnu reakciju, koju organizam neće moći podnijeti
dugo bez rizika da oslabi, ako se one obnavljaju prečesto, pogotovo
ako bolest još napreduje. Jedan oblog dnevno, ostavljen između
dva i četiri sata, bit će dovoljan a bit će moguće staviti dva
obloga dnevno kad se bolest ublaži. Ako je oblog stavljen navečer,
prije spavanja, pacijent može ići spavati i ne skidati ga do jutra, osim
ako ga svrbi ili počne osjećati hladnoću tijekom noći.
Dnevno možete staviti dva velika obloga ako je riječ o pacijentu
vezanom za krevet, ili nepokretnom pacijentu, pod uvjetom da
dobro podnosi glinu, i da nije umoran, ili da nema ekstremne reakcije.
.V obzirom na sinigit koju proizvodi djelovanje gline, pogoršanje koje
izaziva i energije koje pokreće, glina se ne bi smje/a nikada stavljali na
dva važna organa istovremeno. Organski otpor mora se također uzeti
u obzir, a prečeste aplikacije treba izbjegavati ako uzrokuju nepoželjne
reakcije poput pretjerana umora.
Dakako da je savršeno prihvatljivo stavljanje dvaju obloga istovremeno
ako se jedan stavlja na važan organ (jetru, bubrege itd.), a
drugi na sekundarno područje (stopalo, ruka itd.), ili oba na sekundarna
područja.

ODBACIVANJE UPOTRIJEBLJENE GLINE
Glinu nakon upotrebe treba baciti jer je devitalizirana i puna
upijenih toksina. Bez obzira na to je li upotrijebljena za ranu ili nešto
drugo, ne može se upotrijebiti ponovno, i bilo bi razumno je

baciti negdje gdje je nitko drugi ne može dotaknuti. Zavoji i oblozi
mogu se oprati i osušeni ponovno upotrijebiti, što ne vrijedi za papirnate
ubruse i listove kupusa, koje treba baciti zajedno s glinom.
NAČIN UPOTREBE
Molimo, imajte na umu: kad jednom započnete liječenje glinom,
ftemojtega prekidati čik niti privremeno.
Glina je izvanredno aktivno sredstvo, i stavljanjem obloga na
oboljelo mjesto aktiviramo seriju unutrašnjih zbivanja koja se odražavaju
na cjelokupni organizam. Zbog toga liječenje ne treba započeti
bez određenog znanja, nema smisla pokrenuti vlak ako ćete ga
zaustaviti između dviju postaja, on mora nastaviti do svog cilja. Cilj
je, u ovom slučaju, potpuno izlječenje. Jedan prekid, usprkos tomu,
neće izazvati nikakve loše efekte, nego jednostavno znači da liječenje
treba započeti ispočetka, s istim mjerama opi e/a.
Moguće je, čak vjerojatno, da u početku liječenja pacijent može
iskusiti pogoršanje bolesti. To je samo površinski, dapače to pokazuje
da se rana ili zahvaćeno područje čisti. Glina posjeduje golemu
moć drenaže i privlači na sebe sve supstancije s negativnim zračenjem.
Zbog toga je posve razumljivo da će svi otrovi u tijelu krenuti
prema liječenom dijelu.
Vrlo je važno da liječenju glinom obvezno prethode čajevi za čišćenje,
kura s voćem ili limunom, ili oralno uzimanje gline. Tek nakon
14 dana takvih priprema može se poduzeti liječenje izvana.
Ponavljamo, vidljivo pogoršanje nije opasno, ono pokazuje učinkovite
i korisne moći gline na djelu.
Varikozni će se čirevi u početku povećati. Svo će mrtvo tkivo s
rane otpasti a površina će se naborati, pojavit će se gnoj ili krv. Bol
se nakratko može pojačati, a nakon toga smanjiti i potpuno nestati,
zatvarajući čireve i obnavljajući zdravo tkivo. Ako se ustraje s liječenjem,
čirevi će nestati zauvijek. Nema opasnosti da bi se čirevi mogli
ponovno pojaviti.
Isto je s unutarnjim čirevima, jedina razlika je u tomu što sa svim
unutarnjim organima (želudac, maternica i dr.) tretman treba započeti
vrlo nježno, tankim oblozima (0,5 - 1 cm). Kako je prvo dje-
(posljedica je njezino privremeno povećanje), tretman unutarnjih
organa mora striktno izbjegavati bilo kakvo povećanje koje bi moglo
štetno djelovati na susjedne vitalne organe ili iscrpiti pacijentove
pričuve energije.
Mjere opreza o kojima biste trebali voditi računa:
1. Temeljito čišćenje organizma laksativima, voćnim kurama ili
limunom, voćem, vegetarijanskom prehranom i kratka kura
oralnog uzimanja gline.
2. Lagane aplikacije glinenih obloga, za početak neka ne budu
preširoki i predebeli (oko 1 cm), držite ih oko 1 sat. f
Pacijent se nekoliko dana navikava na aplikacije, a zatim možete
povećati veličinu obloga tako da pokriva šire područje. Potom treba
povećati debljinu i obloge ostavljati sve dulje. Postupan napredak
može se postići oblozima veličine 20 - 30 cm x 15 - 20 cm, debljine
oko 2 cm, koje možete ostaviti 2 - 4 sata ili čak cijelu noć.
Veličina i debljina obloga ne bi se smjeli povećavati osim ako prijašnje
aplikacije nisu prošle bez problema, tegoba ili jakih reakcija.
Koristeći ove metode aplikacije, možete odbaciti sav rizik i izbjeći
sve greške prosuđivanja, te biti sigurni da ste na novom putu prema
izlječenju.

KLISTIRI INJEKCIJE
Glina se može upotrebljavati na razne načine, na primjer može
se miješati s vodom i koristiti kao klistir ili kao rektalne instilacije.
Dodajte 4 žlice gline u prahu na litru nekuhane vode. Lagano ugrijte
i dobro promiješajte prije upotrebe.

PRAH
Fino mljevena glina preporučuje se kao puder za dojenčad,
umjesto pudera koji često sadrži medicinske dodatke i nema aktivnost
gline. Bez brige možete staviti glineni prah na dječju stra-

38
žnjicu i ogrebotine na koži, i upotrijebiti ga ako je koža zahvaćena
osipom.
Glina dezinficira rane i pomaže ponovnom rastu ozlijeđena
tkiva. Može se posipati na čireve, rane od dekubitusa, mrlje, ekceme
itd.
Koristeći fino mljevenu glinu, povećavate djelotvornost masaže.

NJEGA KOŽE
Opće je pravilo da se većina obloga koji se upotrebljavaju kao
maske za ljepotu, bazira na glini. Općenito visoka cijena ovih krema
opravdava se uključivanjem gline u njihovu izradu.
Glina se ponekad koristi kao baza mješavina koje mogu sadržati
glicerin, parafin ili druge supstancije koje neutraliziraju svojstva gline,
više nego što ih pojačavaju. Sve promjene gline, dodaci bilo kakve
supstancije reže smanjivanju njezine moći, koja je mnogo veća
ako je glina u čistom stanju.
Uzmite nešto gline u prahu i napravite pastu, koristeći mješavinu
pola vode i pola soka (krastavca, rajčice ili grejpa). Namažite fini
sloj paste na gotovo cijeli dio lica. Ostavite tako dugo dok se maska
ne osuši, ali ne u potpunosti, neka bude vlažna i još uvijek dovoljno
elastična.
Glina se može debelo nanijeti na određena mjesta (mrlje, bubu-
Ijice ili bore, na primjer), i to navečer a ostaje preko noći.
Kremu za omekšavanje kože možete napraviti od gline u prahu
i maslinova ulja:
1. U glatku posudu okruglih rubova (zdjela) stavite dvije žlice
tople vode i jednu žlicu maslinova ulja.
2. Istucite dobro drvenom žlicom, dodajte punu žlicu gline u
prahu.
3. Miješajte i dalje drvenom žlicom dok mješavina ne bude
glatka. Ako se voda ne da dobro umutiti, možete je ocijediti
ali krema koju dobijete neće biti tako glatka.
Količinu možete po želji povećati, koristeći iste omjere. Najbolje
je prirediti samo količinu za jednokratnu upotrebu.KbŽU koja svrbi, s mrljama, upaljen prištić ili vrlo osjetljivu kožu
operite vodom u koju ste umiješali glinu, ali be/, sapuna. Nakon
toga nježno istrljajte unutrašnjom stranom limunove kore.
Vrećice ispod očiju značajno će se smanjiti, ili će čak potpuno
nestati stavljanjem glinenih obloga istovremeno s određenim tretmanom
za srce ili bubrege, ovisno o tomu koji ih je organ uzrokovao.
Glinom tretirajte sve izrasline, bradavice, mrlje i crvene prištiće.
Neki kozmetički saloni glinu koriste za njegu kose. Naprave
finu, rijetku pastu od gline i vode, potope cijelu glavu u tu mješavinu,
ostave je tridesetak minuta ili jedan sat i isperu vodom.
U Tunisu postoji tamno obojena glina zvana »tfal«, u čvrstim
blokovima. Miješa se s malo vode kako bi se dobila fina pasta i koristi
kao maska za lice. To po svemu sudeći čisti i omekšava kožu i
zatvara pore. Kod normalne kože, maska se ostavlja oko pet minuta,
kod masne nešto dulje. Ista pasta upotrebljava se kao šampon i /a
njegu kose; nanesena na cijelu kosu tridesetak minuta daje podatnost
i gustoću.

BLATNE KUPKE
Osobito nam je drago da je upotreba blatnih kupki danas uobičajena
praksa. S obzirom na to da je njezina aktivnost tako snažna,
treba je pratiti prirodna prehrana, a to je rijetko slučaj. Ako se odlučite
na trošak i posjet farmi zdravlja ili lječilištu gdje liječe i glinom,
osnovno je pripremiti se na to i poslije nastaviti s aplikacijom glinenih
obloga i vode, te s prirodnom dijetom za čišćenje. Ako nemate
mogućnost ili novca za odlazak na takvo mjesto, još uvijek možete
profitirati ako koristite blatne kupke napravljene od mješavine gline
i vode.
Ako imate vrt, iskopajte rupu, dovoljno veliku i dovoljno duboku,
kad je napunite, uronile cijelim tijelom u nju. Kupke na otvorenom
zraku preporučujemo samo za lijepa vremena, a glina mora
biti na suncu kako bi držala toplinu.
U kući, glinene kupke možete prirediti u koritu ili vjedru, ali
nikada u kadi jer će glina začepiti odvode. Omjer gline i vode može
biti takav da mješavina tvori rijetku pastu. Blatna kupka može se
upotrijebiti nekoliko puta. Dodajte nešto tople ili hladne vode svaki
put kad je potrebno.
Počnite s dnevnim kupkama koje traju pet do deset minuta i povećajte
na petnaest do dvadeset minuta kasnije. Ako su kupke previše
zamorne, pripremajte ih svaki drugi dan ili jedanput na tjedan.
Ovu kuru koristite mjesec dana, jedan mjesec pauzirajte prije
nego nastavite.
Blatne kupke preporučuju se za liječenje reumatizma, ait it risa,
bolesti kostiju i određenih vrsta paralize.
Lokalne blatne kupke izvedive su i vrlo učinkovite, osobito kupke
stopala i kupke ruku kod reumatizma.

MULJ
Riječ je o talogu pješčane gline koja ostaje nakon oseke. Njegova
svojstva raznolika su ali pouzdana. Drevni taloži mulja sastoje se
od supstancije poznate kao lapor, čiji su slojevi različiti. Lapor je na
najnižoj razini pretežno boje krede i gotovo neupotrebljiv za obrađivanje.
Poznat je pod nazivom argilette u Normandiji i kao »slatka
zemlja« u pokrajini Picardy. Gornji sloj crvenkaste je boje i može se
obrađivati. Bogat je glinom i sadrži nešto pijeska. U sjevernoj Francuskoj
je poznat pod nazivom »zemlja huje cikle«, a u okolici Pariza
kao »ciglasta zemlja«.
Bilo koja od ovih vrsta zemlje može se upotrijebiti umjesto odgovarajuće
gline, ali samo za vanjske aplikacije obloga.

PIJESAK
Kupke
U mnoštvu ljudi koji se vole sunčati na pješčanim plažama, koliko
od njih shvaća da im pijesak na kojem leže čini jednako dobro
poput sunca ili mora?
Ljudi mogu iskoristiti i više njegovih prednosti ako se njime pokriju
ili naprave pješčanu kupku.
Poznato je da pijesak, osobito morski, može sadržati određene
radioaktivne supstancije, poput urana. To djelomično objašnjava
njegov izvanredan učinak na bolesti kostiju. Rahitis, slabost,
dekalcifikacija, sve tegobe s kostima, artritis, reumatizam, lumbago,
nefritis, išijas i mnoge druge bolesti reagiraju na liječenje
pijeskom.
Takve kupke napravite na suncu, koristeći suhi pijesak. Iskopajte
rupu tako da se tijelo može dobro smjestiti unutra, zatim ga
pokrijte debelim slojem pijeska, pritom ostavljajući vani jedino glavu.
Pobrinite se da je glava u hladu, pod suncobranom, krošnjom,
platnom ili nečim sličnim, na udaljenosti najmanje jednog metra
od glave kako bi se omogućilo slobodno strujanje zraka i izbjegnula
intenzivna vrućina.
Ne radite ove kupke neposredno nakon jela, jer one stimuliraju
reakcije energije, a trebale bi ih slijediti vrlo kratke hladne kupke.
Počnite s kupkama u trajanju od deset do petnaest minuta i
postupno produljite vrijeme na jedan ili dva sata, dva do tri puta
dnevno.
Ako pješčane kupke izazivaju preobilno znojenje nakon kratkog
vremena, odmah izađite iz kupke i pokrijte se ponovno suhim pijeskom,
ponavljajući postupak dva do tri puta ako je to potrebno sve
dok znojenje ne prestane.
Pazite na duljinu trajanja pješčanih kupki i završite kupku na
vrijeme. Nikada nemojte čekati tako dugo da osjetite umor ili da vam
je hladno, jer to može biti štetno. Nikada ne produljujte vrijeme trajanja
nove kupke ako rezultati prijašnje ne upućuju na to.
Čim ustanete iz pješčane kupke, zaronite cijeli u vodu, a nakon
toga odmorite se pod suncobranom pa se vratite na sunce i napravite
još jednu pješčanu kupku.
Tehnika pješčanih kupki promijenila se tijekom stoljeća vrlo
malo. Bila je usavršena prije više od dvije tisuće godina kao što se
vidi iz Herodotova teksta što ga navodi liječnik Hector Grasset:
Vrući oblozi od pijeska pogodni su za pacijente koji boluju od
astme, upale pluća, bolesti crijeva, uloga i progresivne paralize. Također,
pogodne su za one koji se loše osjećaju, one s vodenom bolešću
i sa svim ostalim kroničnim bolestima. Većinom na ovo liječe-
42
nje dobro reagiraju svi pacijenti osim male djece. Ljeto je najbolje
godišnje doba za to, pod uvjetom da se odaberu najtopliji dani. U
zoru, napravite dvije do tri udubine u pijesku, iste veličine poput
pacijenta za kojeg su namijenjene, u duboku pijesku na obali te
ostavite da na njega djeluje toplina sunca. Pacijentov zadnji obrok
mora biti dobro probavljen, prije kupke neka se prošeće ili napravi
neke laganije vježbe. Kad je temperatura zraka dovoljno visoka i
kad je pijesak dovoljno ugrijan, položite ga u jednu od jama i stavite
iznad njega toliko pijeska koliko može ugodno podnijeti. Glavu i
oči zaštitite mu od sunčevih zraka.
Položaj u kojem leži također se može upotrijebiti za ovu svrhu
- prema jugu neka se okrene ujutro a prema sjeveru sredinom dana.
Operite njegovo lice spužvom potopljenom u hladnu vodu, ako je
žedan, dajte mu nešto da ispere usta. Ako primijeti da mu tijelo ne
postaje toplijim, ili se čak hladi nakon što se preznojio, morao bi
to reći. Tada će njegov pomoćnik maknuti pijesak koji ga pokriva,
izvući ga iz udubine i pomoći mu da se smjesti u iduću udubinu,
pokrivajući ga pijeskom kao i prije. To se može učiniti i treći put
ako je potrebno, slijedeći uvjete svake pojedine bolesti i kretanja
energije.
U kosi položaj stavljamo pacijente koji imaju astmu, upalu pluća,
želučane tegobe, vodenu bolest ili su općenito lošeg zdravlja.
Sjedeći položaj primjenjuje se kod pacijenata koji imaju natečen
trbuh ili prsni koš, tegobe s debelim crijevom, jetrom, slezenom ili
kukovima, i za one koji imaju uloge (giht) ili paralizu nogu ili stopala.
Potkraj položimo pacijenta vodoravno, kako bi se opustilo cijelo
tijelo i kako bi se blagotvorni učinak liječenja osjetio i na zdravim i
na bolesnim dijelovima tijela, posebno za one koji nakon toga žele
napraviti hladne kupke. Pored udubina spremnih za upotrebu stavite
spremište s vjedrima vode i kupke s morskom vodom u koje će
pacijent ući kad se prestane znojiti. Nakon kupke, polijte ga vodom
i izmasirajte uljem.
Za bolesti koje se javljaju u intervalima, liječenje treba trajati barem
četrnaest dana ali ne dulje od dvadeset i jedan. U slučaju vodene
bolesti, duljinu treba odrediti prema redukciji tjelesnog obujma.
Ako se čini da niti nakon dvadeset i jednog dana nema nikakvog
djelovanja, pustimo pacijenta da se odmori dva do tri dana i ponovno
započnimo s liječenjem.
Oblozi
Ako su pješčane kupke dostupne, mogu se ponavljati i više puta.
Na drugi način pijesak se može upotrijebiti u oblozi ma kako bi se
nastavilo djelovanje pješčanih kupki i nakon vraćanja kući s ljetovanja.
Isti problemi ili lakše bolesti koje se liječe pješčanim kupkama
mogu se liječiti i pješčanim oblozima.
Ugrijte u pećnici ili peći nešto riječnog pijeska, ili po mogućnosti
morskog. Stavite ga u pripremljenu vrećicu, dovoljno veliku
da dobro prekrije liječeni dio tijela. Napunjena pijeskom, vrećica
bi trebala biti debela 2 - 3 cm. Aplicirajte dok je pijesak potpuno
vruć, svežite vrećicu i ostavite na mjestu nekoliko sati. Ponovite postupak
po potrebi.