V.   poglavlje

Peta slika

(Slika: Visoki svecenik. Autoritet. Razum.)

Petoga dana govorio je vrhovni svecenik:

'Moj sine, ti stojis danas pred slikom koja nosi moje ime. Zove se visoki svecenik. To znaci vjeru, autoritet, usmenu pouku, sapcuce saopcenje.

Ti vidis visokog svecenika kako sjedi pred zastorom, kao svecenicu na drugoj

slici. To ti govori da izmedu obiju slika postoji unutarnja veza. I to je doista tako. Obje te upucuju na to da je potrebno biti poucen. Samo pazi na razliku: knjiga u ruci svecenice tebi savjetuje da iz knjiga sakupljas mudrost i pouku. Ovdje na ovoj slici ti ne vidis u ruci ucitelja nikakve knjige, vec uzdignuta ruka visokog svecenika pokazuje prema gore, objasnjavajuci pokazuje na vise svjetove. To upucuje na potrebu usmenog poucavanja i to na takvo kakvo ovih dana od mene primas. To poucavanje ne sastoji se samo u objasnjavanju dubokoumnih, svetih simbola koje ovdje gledas, nego takoder u saopcavanju tajanstvenih djelotvornih znanja koja otkrivaju zastor s nevidljivog svijeta.

Jer cilj poucavanja na obim slikama, II i V, visoke svecenice i visokog svecenika, isti je. Zastor i oba kljuca pokazuju nam: otvaranje obiju velikih kraljevstava iza zastora.

Otvaranje, poznavanje tih kraljevstava je zapovijedano i korisno jer ti putem spoznaje velikog Plana postajes sposoban stupiti u odnos s visim bicima i pomazuci na razvoju Svemira sudjelovati.

Postoje stvari koje se ne mogu uvijek svakome reci, nego samo onima koji su za to pripremljeni, u pravo vrijeme, smiju se saopciti.

Takav trenutak za tebe danas je nastupio. Sada cu ti reci jednu rijec, nauciti te

jedno ime, dati ti kljuc koji ce ti otvoriti prilaz nevidljivim svjetovima."

Vrhovni svecenik se sagnuo prema mladicu i sapnuo mu u uho jedno ime od pet slova."Jesi li razumio?"

'Jesam."

'Ponovi mi to ime, sapni mi u uho." Mladic je to ucinio.

'Dobro je tako sine moj, ne zaboravi to ime, ali ga nikada ne izgovaraj lakoumno. To bi imalo strasne posljedice za tebe. Ono je pocetak stvari koje

dosada nisi poznavao. Danas navecer i cetiri sljedece veceri trebas, nakon sto izvrsis svoju vecernju meditaciju, leci na svoj lezaj i glasno izgovoriti rijec koju sam te sada naucio.

U toj su rijeci bozanske snage, ona doziva Duha koji pripada jednom Planu iznad nasega i koji je od jos visih odreden da upravlja tvojim razvojem. Tokom pet noci on ce ti se objaviti.

Misli na osnovno pravilo: znati, htjeti, biti odvazan, sutjeti. Ali postoji jos jedna razlika izmedu slika.

Svecenica nema ucenika. Ona govori svima: citajte u knjigama i vama ce se

otvoriti.

Ali visoki svecenik ima pred sobom ucenike koji slusaju, koji  uzdignutom rukom  mole  za  saopcenje.  Ucenici,  sljedbenici  su  oni  koji  hoce  uciti,  koji  se

spustaju do nogu ucitelja, ali njihovi motivi su razliciti.

Ovdje se tiho, samo putem odjece, nagovjestava razlika izmedu crne i bijele magije. Tu se put racva. Ucenik u bijelom je onaj koji posteno misli, on je stavio

ruku na srce. Njegove namjere su ciste. On zeli doci naprijed. Vuce ga prema bozanskom. On hoce obozavati, spoznati. On hoce dobiti uvid u bozji Plan, kako bi postao suradnik bozji. On hoce pomagati, sluziti, biti koristan.

Potpuno drugaciji je sljedbenik u crnom ogrtacu. On takoder hoce uciti, hoce znati, moci - ali njegovi poticaji nisu cisti. On trazi znanje i moc iz koristoljubivih razloga. Zudnja za novcem, uzivanje u cutilima ispunjavaju njegovo srce. On zeli

imati znanje i moc da bi mogao uzivati. Taj ce u svojoj sebicnosti propasti    Ali ti putuj putem svjetla i ljubavi i izbjegavaj skliski put sebicnosti i mraka. A sada idi u miru i hvali Bozanstvu koje te izabralo."

.......................

.......................

Citav je dan mladic mislio na dolazecu vecer. Stalno je ponavljao u mislima svetu peteroslovnu rijec.

Sunce se spustilo. Mladi je svecenik meditirao na svom rogozu. Nije mu islo.

Uvijek su mu misli ponovo isle prema tajanstvenoj rijeci. Konacno je svojom meditacijom bio gotov.

Legao je na svoj lezaj.

lezao je na ledima.

Kroz prozor je sjao srp padajuceg Mjeseca. Znati, htjeti, odvaziti se.

On je izgovorio rijec glasno.

Lezao je nekoliko trenutaka - cekajuci. Konacno ga je obuzela velika jeza, uzas, tjelesna i dusevna uzetost. On nije vidio nista, ali je osjecao nesto strasno, za njega nesto nadnaravno bilo je tu - u njegovoj blizini.

Trajalo je neko vrijeme - tada konacno, kao sto je doslo, tako je i proslo. Mladi svecenik duboko je uzdahnuo, preporucio se zastiti Bogova i zaspao.