UZIMATI I DAVATI
18. siječnja
Kako uopće možeš biti sretan ako uvijek sve očekuješ
od drugih i svu krivnju svaljuješ na druge?
Život je davati i primati.
Ali ljudi su, čini se, navikli samo primati:
»Uzmi, možeš to tražiti, moraš to iskoristiti.«
I ubire se, i profitira, traži se i uzima.
Svatko tko ti stane na put, postaje ti neprijatelj.
I ti se odjednom nadeš u sukobu sa svima,
ljutiš se i prekidaš svaku vezu. Osjećaš se ugroženim.
Posvuda vidiš ljude koji ti žele zlo.
A zaboravljaš da si sam sebi stvorio neprijatelje.
Sreća je zapravo samo druga riječ za mir, zadovoljstvo,
prijateljstvo, radost. A to ti neće samo pasti u krilo.
Ne možeš ih od drugih tražiti tek tako.
Ali ćeš ih dobiti besplatno ako si i sam srdačan,
ako imaš povjerenja u druge ljude,
ako ljubazno nastojiš oko ljudi,
ako - makar bio i u najvećoj nevolji, pa bila ona
ne znam kako teška - sačuvaš vjeru da će jednom
sve biti drukčije i dobro.
Morat ćeš započinjati uvijek iznova:
ne uzimati za sebe i ne postavljati zahtjeve,
nego davati, pomagati, tješiti druge,
a sebe sama pritom zaboraviti.
Pada ćeš jednoga dana osjetiti kako toplo sunce sja
u tvoje siromašno ljudsko srce, i to će ti goditi.
I bit ćeš sretan.