UZIMATI I DAVATI

18. siječnja

Kako uopće možeš biti sretan ako uvijek sve očekuješ

od drugih i svu krivnju svaljuješ na druge?

Život je davati i primati.

Ali ljudi su, čini se, navikli samo primati:

»Uzmi, možeš to tražiti, moraš to iskoristiti.«

I ubire se, i profitira, traži se i uzima.

Svatko tko ti stane na put, postaje ti neprijatelj.

I ti se odjednom nadeš u sukobu sa svima,

ljutiš se i prekidaš svaku vezu. Osjećaš se ugroženim.

Posvuda vidiš ljude koji ti žele zlo.

A zaboravljaš da si sam sebi stvorio neprijatelje.

Sreća je zapravo samo druga riječ za mir, zadovoljstvo,

prijateljstvo, radost. A to ti neće samo pasti u krilo.

Ne možeš ih od drugih tražiti tek tako.

Ali ćeš ih dobiti besplatno ako si i sam srdačan,

ako imaš povjerenja u druge ljude,

ako ljubazno nastojiš oko ljudi,

ako - makar bio i u najvećoj nevolji, pa bila ona

ne znam kako teška - sačuvaš vjeru da će jednom

sve biti drukčije i dobro.

Morat ćeš započinjati uvijek iznova:

ne uzimati za sebe i ne postavljati zahtjeve,

nego davati, pomagati, tješiti druge,

a sebe sama pritom zaboraviti.

Pada ćeš jednoga dana osjetiti kako toplo sunce sja

u tvoje siromašno ljudsko srce, i to će ti goditi.

I bit ćeš sretan.