Devetnaesto poglavlje

»UVIJEK SMO S VAMA«

Nekoliko zanimljivih anegdota dočarat će vam kakve sam sve ljude susretao baveći se ovim poslom.

Na primjer, kada sam organizirao konferenciju s astronautom Brianom O'Learvjem u Coloradu 1992. godine, prišla nam je žena koja je inzistirala da dođe na privatni seminar za istraživače.

To je bila pratilja, sada supruga, pukovnika M. K. i tvrdila je da je novinarka. U stvari, radila je, zajedno s pukovnikom, na projektima psiholoških operacija i psihološkog ratovanja.

Njegova specijalnost su psihotronika, radionika, oružje za nadzor uma te ono što se pogrešno naziva »nesmrtonosni« oružani sustavi. Ti sustavi oružja se, u stvari, povremeno upotrebljavaju za ubijanje ljudi: koriste takozvane skalarne, longitudinalne elektromagnetske valove.

Nekako je nabavila moj kućni broj. Nije me bilo kod kuće, pa je razgovarala s mojom suprugom — divnom ženom koja je utjelovljenje noblesse obligea i ljubaznosti. I tako je ta žena rekla:

»Koga točno trebam poševiti da uđem na taj sastanak?« To — mojoj ženi! Takav je bio naš ulazak u »prosvijetljenu« zajednicu špijuna i luđaka iz NLO subkulture, a što smo išli dalje, bilo je sve gore.

To je sve što trebate znati o kovu tih ljudi. Kada kažem da su ljudi koje susrećete na tom području jedni od najpodmuklijih, najzločestijih, najkorumpiranijih i najpokvarenijih ljudi koje ćete sresti bilo gdje na Zemlji, u bilo kojoj subkulturi ili okolini, mislim ozbiljno.

Međutim, znaju se sresti i divni ljudi. Među slušateljima na predavanju bila je i Dorothv Ives, supruga oskarovca Burla Ivesa. Gđa Ives je prijatelj evala s Nbconovima i Reaganovima te mnogim drugim političkim figurama, a bila je slobodni zidar 32. stupnja.

Dorothv mije prišla nakon predavanja, vrlo uzbuđena, i upitala bih li navratio u njenu kuću i upoznao Burla. Predložio sam joj da pode sa mnom na ranč McGuire, gdje smo trebali stupiti u kontakt s izvanzemaljcima, te da nakon toga možemo otići do Burla.

Tako smo se, nakon konferencije u Denveru, odvezli na ranč McGuire pokraj Laramija u saveznoj državi Wyoming. Stigli smo tamo otprilike u suton i počeli izvoditi protokole za uspostavljanje kontakta.

Baš kad je Sunce počelo nestajati iza obzora, navrh oblaka iznenada se pojavio blještavi NLO u obliku diska. Isprva je samo lebdio na mjestu, a zatim je počeo bljeskati i signalizirati čitavoj skupini.

Dorothv nikad nije bila vidjela takvo što. Objasnio sam: »Oni su tu i praktički su stalno povezani s nama. Znaju kada ćemo izaći i raditi protokol za inicijativu bliskih susreta pete vrste.«

 Kada bismo mi stigli na lokaciju da radimo taj posao, izvanzemaljci bi često već bili tamo budući da bih im ja rekao kamo idemo i koliko dugo ćemo tamo biti. Dorothvje bila jednostavno zapanjena. Uzviknula je:

 »Buri vas mora upoznati!«

Iz Denvera smo odletjeli za Seattle, a zatim se odvezli do njihove kuće u gradiću Anacortesu, u saveznoj državi VVashington, odmah uz ocean.

Buri i ja postali smo dobri prijatelji. Osobno je bio točno onakav kakvog ste ga mogli vidjeti na pozornici. Bez dvojbe, bio je jedan od velikana dvadesetog stoljeća.

Sastajali smo se da bismo raspravljali o mnoštvu stvari: o zataškavanju, tehnologijama, kontaktima s izvanzemaljcima...

»Znaš, ovo je najluđa osoba s kojom si me ikad upoznala,« rekao je Dorothv, koja je uvijek upoznavala zanimljive i ekscentrične ljude. Shvaćao je da se bavimo nečim što ima duboke dimenzije te daje naš pristup vrlo racionalan i vrlo razborit — s obzirom na krajnju nekonvencionalnost svega toga.

Dorothy u početku nije posve znala tko sam ja, kao ni koliko su duboke moje veze u obavještajnoj i državno-sigurnosnoj zajednici. S vremenom je ta tema iskrsnula te sam joj rekao:

»Imam čvrste veze u Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji (National Securitv Agencv, NSA). To su viši dužnosnici u NSA-i i ustupaju mi neke dokumente.«

Jedan od tih dokumenata bila je velika, »oversized« fotokopija jednog dokumenta iz 1962. godine. Na njemu su kodni nazivi poput »MOON DUST Project« (projekt Mjesečeva prašina) i »Projekt 46«, a bio je klasificiran kao strogo povjerljiv — međutim, oznaka tajnosti nikad nije skinuta! Dali su ga meni kako bih ga dostavio pravim ljudima.

Taj je dokument bio sažetak transkripta snimaka koje su dobili prisluškivanjem Marilyn Monroe.

Autentičnost tog dokumenta potvrdio je najbolji procjenitelj autentičnosti dokumenata na svijetu. Jedan agent FBI-ja rekao mi je:

»Znate, mogli biste u zatvor na X godina i biti globljeni tisućama dolara za svaki put kada ovo nekome pokažete.« Ja sam rekao: »Doista?

Već sam ga pokazao tisućama ljudi. Hajde, stavite mi lisice! Moj prvi poziv bit će Tedu Coppelu i Larrvju Kingu, a ne nekom odvjetniku.«

Gledao me je kao da sam lud, a ja sam rekao: »Mislite li da se šalim? Iskušajte me. Evo naslova: 'Liječnik hitne službe ide u zatvor jer je pokazao dokument koji potvrđuje da su CIA-ini agenti ubili Marilyn Monroe, a potom i predsjednika'. Dakle,« rekao sam, »želite li da to bude na svim naslovnicama, samo dođite po mene.«

Samo je zatresao glavom s izrazom šoka na licu — no ostavili su me na miru. Taj tajni agent nam se nikad više nije javio.

Dokument opisuje kako je Marilyn Monroe, koju su netom bila napustila braća Kennedy te je zbog toga bila uzrujana i povrijeđena, nazvala Roberta Kennedya i jednog pripadnika visokog društva u New Yorku, njena prijatelja trgovca umjetninama. Marilyn Monroe je rekla da će sazvati konferenciju za tisak i iznijeti u javnost što joj je Jack Kennedy rekao o objektima iz svemira koji su se srušili i bili pronađeni u Meksiku 1940-ih godina.

Predsjednik Kennedv joj je povjerio te informacije jer je vidio izvanzemaljsku letjelicu i ostatke NLO-a koji se tamo srušio. Taj još uvijek strogo povjerljivi dokument datiran je dan uoči noći kada je Marilvn Monroe pronađena mrtva.

 Nadalje, pronašao sam osobu koja je bila u obavještajnoj jedinici Losanđeleske policije koja je sudjelovala u provođenju njena prisluškivanja i nadzora sve do trenutka njene smrti, i koja je u stvari znala kako je ubijena Marilvn Monroe. Nema sumnje da su je ubili izmješteni agenti američke obavještajne zajednice.

Ono važno jest to što je taj dokument potpisao James Angleton, legendarnifanatični lovac na krtice i zaustavljač „curenja" unutar CIAe.

Po mom mišljenju, taj je dokument bio smrtna presuda za Marilyn Monroe jer je sadržavao podatke o onome što je namjeravala vrlo skoro učiniti. Ne vjerujem da je ona znala na što je naletjela, u smislu da bi je to moglo stajati života.

Sada surađujem s nekime tko ima sličnu dokumentaciju o ubojstvu Mary Mever. Mary Meyer je dugo vremena bila ljubavnica Jacka Kennedvja, a 1964. godine ubijena je na ulici u Georgtownu jer je previše znala. Ta veza identificirala je izvore koji znaju zašto je Meyerova ubijena. Radi se o istom razlogu zbog kojeg je ubijena Marilyn Monroe!

Kada sam sve to spomenuo Burlu, rekao je: »Marilyn Monroe i ja smo se vrlo dobro poznavali i mogu vam reći ovo: svi smo znali da je bila ubijena, no sve do danas nisam znao zašto!«

Neki ljudi koje je Buri poznavao bili su dobri prijatelji Ronalda Reagana, tako da mi je mogao potvrditi neke informacije koje sam čuo od drugih izvora.

 Na primjer, upoznao sam dvoje ljudi koji su bili s Ronaldom Reaganom tijekom snimanja »Bliskih susreta treće vrste « Stevena Spielberga. Taj film je, u stvari, dokumentarac, odnosno doku-drama budući da većina onoga o čemu govori potječe iz spisa Vojnog zrakoplovstva kojima je Spielberg tajno imao pristup u Zrakoplovnoj bazi Wright Patterson.

Ronald Reagan se okrenuo ljudima koji su bili na snimanju u Bijeloj kući i rekao: »Samo je dvoje ljudi u ovoj sobi koji znaju koliko je istinito ono što prikazuje ovaj film.« To mi je ponovilo dvoje nezavisnih svjedoka.

Većina ljudi ne zna da je jedna od glavnih kontrolnih točaka tajnosti mafijaška kultura novca i korupcije u Hollywoodu i u velikim medijima.

I Hollywood i mediji su u velikoj mjeri infiltrirani »nacionalno- sigurnosnim« interesima države u sjeni.

Naravno, kada ste netko poput Burla Ivesa, poznajete sve i svi poznaju vas. Tako je jedan sastanak vodio do drugoga, i na kraju sam upoznao mnogo celebrityja. Ono što sam saznao na nekima od tih sastanaka je da je pitanje NLO-a u stvari javna tajna — ljudi znaju da je autentično i da je bilo ubojstava da ga se zadrži u tajnosti.

Hollywood i čitava filmska i medijska industrija prepuni su kontrolnih točaka koje su, s vremenom, postale sve više ukorijenjene.

Od niza ljudi sam saznao da se više uopće ne može snimati filmove na temu izvanzemaljaca ako nisu snažno militaristički, ksenofobno obojeni. Od »Bliskih susreta treće vrste« i »E.T.-a« došli smo do glupih filmova kao što su »Ljudi u crnom« ili »Mars napada.«

 Svi ti filmovi za temu imaju invaziju ili vojni sukob. Tajne interesne skupine žele takvom vrstom propagande širokim masama isprati mozak da povjeruju u »neprijateljstvo izvanzemaljaca«. Hollywood i mediji općenito glavne su kontrolne točke.

.