4. Utjecaji Atlantide u Meksiku

 

 

4.1. Teotihuakan – grad 600 piramida

 

Teotihuakan. Prijestonica drevnog Meksika. Kamene Piramide Sunca i Mjeseca po povrsini odgovaraju onima u Egiptu. Dosada je otkopano oko 600 manjih piramida u ovom Gradu u kojemu je nekada zivjelo nekoliko stotina hiljada ljudi.

 

Ko ga je izgradio? Kada? Kojim alatima? Ko su bili njegovi stanovnici?

 

Ova su pitanja bila dovoljno izazovna da me odvedu na sredisnju meksicku visoravan.                                                            

 

Zvanicna literatura o Teotihuakanu je oskudna. Spanjolski konkvistadori su prije petsto godina zatekli Azteke kako vrse svoje obrede u ovom Gradu. Prije hiljadu tristo godina Grad su koristili Tolteci. Spekulira se, pak, da je podignut prije oko dvije hiljade godina od strane nepoznatog naroda. Pretpostavlja se da je Piramida Sunca gradjena trideset godina, a Grad barem dvije stotine godina. Danas su u upotrebi imena iz doba Azteka: "Grad Bogova" (Teotihuakan), "Avenija mrtvih" (glavna gradska ulica), Hram Kvecalkoatla (bozansko bice Quetzalcoatl ciji se lik nalazi na trecoj, manjoj piramidi)...

 

Ne trosimo mnogo rijeci na zvanicne verzije. Istina je negdje drugo.

 

 

                                                                ********

 

Atlantidjani su imali tri ciklusa koji su bili prekidani katastrofalnim dogadjajima: prije 50.000 godina, prije 28.000 godina i prije 12.500 godina.

Kada se danas susretnemo sa ostacima sa periferije njihove civilizacije nadjemo se u cudu: egipatske piramide i sfinga sa vidljivim tragovima hiljadugodisnje vodene erozije; bolivijski lucki grad Tihuanaco na dvije i po hiljade metara nadmorske visine; kineske piramide odavno prekrivene zemljom i zarasle u biljni svijet; sjeme domaceg kukuruza pronadjenog pokraj Meksiko Sitija staro 25.000 godina (prema radiokarbonskoj metodi); britanski megaliti u Stonehenge-u koji ispod povrsine kriju jos devet slojeva...

 

Atlantidjani su dobro poznavali energetske cakre (cvorista) nase Planete: Gizu (Egipat), Peru, Tibet, Sjeverni i Juzni Pol, Stonehenge (Velika Britanija) i... Meksiko.

 

Tacno ispod temelja danasnje Piramide Sunca u Meksiku, Atlantidjani su otkrili podzemne pecine. Cetiri postojece komore su prosirili, a svodove ucvrstili teskim kamenim blokovima. Iznad njih, na povrsini zemlje, su podigli prvu, manju piramidu. Znatno pojacano energetsko strujanje su koristili prilikom duhovne inicijacije, prosvijetljenja, omogucavanja dusi da se slobodno krece kroz razlicite dimenzije.

 

Brizljivo su isplanirali, a onda i sagradili velicanstveni kameni grad sa stotinama objekata piramidalnog oblika. Astronomske opservatorije, raspored gradskih trgova, glavne piramide... otslikavale su pojave na nebu, kretanje brizljivo odabranih zvijezdanih sistema, ukljucivo naseg Sunca, Mjeseca i Zemlje. Sakralna geometrija, matematika, astronomija... su rukovodile arhitekte.

 

Usred srednjoamericke dzungle nikao je Grad bez premca na oba americka kontinenta. Kameni blokovi teski po nekoliko desetina tona vadjeni su i obradjivani laserskom preciznoscu iz kamenoloma udaljenog osamdesetak kilometara od Teotihuakana. Tehnologija i nauka su bile drugacije u to vrijeme. Umjesto mehanickih alata i tocka, Atlantidjani su superiorno vladali tehnologijom zvuka, primjenom razlicitih frekvencija za obradu, prijenos i ugradnju kamena.

 

Umjesto danasnjih vidova transporta, ljudi i materijal su se prebacivali koristenjem energije Zemlje i Sunca. Naime, atmosfera i energetski naboj nase maticne Planete je bio u to vrijeme znatno drugaciji. Danasnji tanani ozonski omotac bio je sedam puta (!) deblji. Atmosferski pritisak je bio dva puta veci nego danas. Atmosfera gusca. Majka Zemlja je bila zdravija, nezagadjena, energetski snazna. Veci dio dnevnog transporta se odvijao po posebnim energetskim linijama na povrsini Zemlje.

 

I onda... prije 12.500 godina...ulazak kosmickog tijela u nas Suncev sistem, sudar sa "desetom" planetom izmedju Marsa i Jupitera, velike odlomljene gromade sjurile su se prema Zemlji, potapaju Atlantidu, dovode do promjene polozaja polova, zatim zemljotresa, vulkanskih erupcija i potopa. Atmosfera se mijenja. Na suhim podrucjima kolonija Atlantide u sjevernoj Africi, zapadnoj Evropi i Mediteranu, srednjoj Americi... prezivjeli Atlantidjani pocinju mukotrpnu borbu za prezivljavanje.

Duhovna nauka i materijalna tehnologija visokorazvijenih Atlantidjana se gubi; sjecanja na "crveni kontinent" ostaju u oralnoj tradiciji. Pisani dokumenti su sacuvani u Kartagini i Aleksandriji da bi tokom hiljada godina mraka nestajali u masonskim i inim bibliotekama "Iluminata".

 

 

                                                                 ********

 

 

Obilazak Grada startam sa Citadele, administrativnog centra Teotihuakana. Gradskim trgom dominira hram Kvecakoatla izgradjen u obliku stepenaste piramide. Zidove krase likovi Vatrene Zmije (simbol dnevnog prolaza Sunca) i Pernate Zmije - Kvecakoatla, koji je simbol jedinstva zraka i kopna, neba i zemlje. Kapacitet trga je 150.000 ljudi.

 

Ni vodici, ni turisticke mape, a niti zvanicna pisana literatura ne pisu o funkciji ove prve, male piramide.

 

Prema Tolteckim samanima, ovdje bi zapocinjao proces inicijacije. Studentu bi se objasnio koncept energetske prirode ljudskog bica. Tu bi se ucio procesu izlaska duse iz fizickog organizma i kretanju kroz razlicite dimenzije. Postoje tri faze u razvoju covjeka ka punoj slobodi. U prvoj fazi pred covjeka se postavlja pitanje ko smo mi u stvari. Odgovor je da smo mi samo oblik svijetla (energije) koji je spojen sa kosmickom cjelinom. U momentu kada se nadjemo zatvoreni u nasem tijelu i umu, nasa zivotna energija pocinje da slabi zahvaljujuci iluziji materijalnog svijeta.

 

Pernata zmija je simbol dualizma ljudske prirode. Polovina naseg bica pripada zemlji, dodiru, fizickim zeljama (zmija). Druga polovina (duh) ima krila, zivi na nebu, komunicira sa suncem i zvijezdama. Vjecna borba izmedju ove dvije polovine je vrlo zgodno prikazana na meksickoj nacionalnoj zastavi gdje se orao i zmija bore na zivot i smrt.

 

U pravilnom smjeru sjever-jug proteze se glavna ulica "Avenija Mrtvih". Ovaj nemastoviti Aztecki naziv ne odgovara prirodi ove gradske arterije. Hodajuci kilometrima dugom i do 150 metara sirokom avenijom lako sam mogao zamisliti zivot kako buja u ovom Gradu. Ono sto impresionira je simetrican izgled lijeve i desne strane. To me neminovno upucuje na brizljiv planski pristup u izgradnji. U vodu padaju nagadjanja historicara da se Grad dizao u fazama tokom dvijestogodisnjeg peiroda. Oni mozda nastoje opravdati mogucnost da su primitivna plemena trebala mnogo godina da ovako nesto podignu. Ipak, ocigledno je da primitivizmu ovdje nije bilo mjesta. Grad je isplaniran, a onda podignut u jednom dahu.

 

Na putu od Citadele ka piramidama je mostic koji nadsvodjuje rjecicu San Juan. Danas se taj detalj uopce ne pominje u turistickim turama (zato i nisam gubio vrijeme na njih). Nekada je ova rijeka simbolicno dijelila raj od pakla. Ali ne krscanski raj i pakao. Naime, pakao je nase zajednicko iskustvo koje se naziva "planetarni san". Ili, jos blize, ono sto mi nazivamo svakodnevni "zivot". Raj je, opet, nasa kreacija koja nastaje kada prekinemo "planetarni san" i stvorimo "novi san".

 

Avenija Mrtvih je, duhovnim ocima gledano, glavni dio tijela dvoglave zmije kroz koju inicirani mora proci.

 

(I u tradiciji tantristicke joge, student ka putu prosvjetljenja takodje prolazi kroz tijelo zmije. Usput nailazi na pojedine cakre, mocna energetska cvorista. U nasem fizickom tijelu srcana cakra je mjesto ljubavi. U energetskom sistemu planete Zemlje Teotihuacan je takodje, srcana cakra. Piramida Sunca je njezin  simbol i nesumnjivo da je imala, a ja vjerujem da ce opet imati, vrlo vaznu ulogu za sudbinu nase Planete. Ponovno ozivljavanje moci ljubavi je od vitalnog znacaja za razvoj civilizacije.)

 

Spustajuci se Avenijom Mrtvih prema piramidama nailazim na tablu koja prikazuje raspored Grada. Na vrhu je piramida Mjeseca, nize, sa malim pomakom udesno, je piramida Sunca, a na dnu je, u istoj liniji sa piramidom Mjeseca, piramida Kvecakoatla. Na drugoj strani Atlantika, u Egiptu, ka nebu se dizu tri piramide: dvije velike (Keopsova i Kefrenova) i jedna mala. Raspored? Identican onima u Meksiku! A oba piramidalna kompleksa odgovaraju zvijezdanom sistemu Oriona na nocnom nebu. Orionov pojas se, naime, sastoji od dvije zvijezde blizanca i jedne male zvijezde tzv. "bijelog patuljka".

 

Ovaj raspored nam ocito otkriva potpis arhitekte. I njegovu postojbinu.

 

Hodajuci gradom zalim sto su od njega ostali samo zidovi i temelji. Prostorije, krovovi, murali, freske, hramovi, opservatorije, sve ono sto je ovaj Gradi cinilo zivim, je unisteno i zapaljeno. Planski, pedalj po pedalj. Od onog velicanstvenog izgleda je ostalo malo. Od stotina kipova ostao je u zivotu samo jedan; nalazi se u meksickom Antropoloskom Muzeju (doduse nikakva oznaka niti znak sa informacijama je uz njega). Svi su im kipovi bili isklesani iz jednog komada kamena, a tezina se kretala po 20-30 tona.

 

Piramida Mjeseca, sa impresivnim stranicama od 145 metara, se nalazi na sjevernom kraju Avenije, okruzena sa 15 manjih piramida. Stojeci na sredini glavne ceste i posmatrajuci vrh piramide uocavam da se on poklapa sa vrhom obliznje planine Cerro Gordo. Ocigledno je da se prilikom gradnje vodilo racuna o ideji arhitkete da piramida predstavlja "svetu planinu" i kao takva je integralni elemenat gradskog plana.

 

Istrazivanja unutrasnjosti piramide dovela su do nekoliko zakljucaka; prvo, piramida ima unutrasnje strukture. Drugo, nadjeni su ostaci zivota (kosturi, predmeti, i sl.) iz razlicitih historijskih perioda. I, trece, informacije o rezultatima istrazivanja su skrta i tajnovita. Malo se sta daje u javnost.

 

Piramida Mjeseca je vazna za drugu fazu inicijacije studenta.

 

Duz Avenije, kroz mnostvo hramova (manjih piramida) studenti inicijacije bi se ucili vjestini transformacije. Kulminacija bi bila ispred piramide Mjeseca. Ovdje bi student prelazio u druga stanja realnosti. Bio bi vodjen u Hram Jaguara koji je simbolizirao Duh Zemlje. Kraj ovog hrama je bio na vrhu piramide Mjeseca. Student bi prilikom ovog procesa zrtvovao svog etericnog dvojnika i time bi ovladao vjestinom transformacije.

 

Zavrsni proces oslobodjenja (ili treca faza "prosvjetljenja") bi se desavao na piramidi Sunca. Ovo je mjesto gdje ljudski limiti nestaju. Pojedinac gubi svoja zemaljska ogranicenja. Njegova zelja da postane bozanstvom, kosmickim bicem ili Suncem, se ovdje konacno realizira. Ova, prosvjetljena bica gube svoja fizicka tijela u vatrenom bljesku i nestaju u vjecnosti.

 

To je razlog sto su Azteci nazvali ovu piramidu prema izvoru sveg zivota ("Suncu"), a ovaj grad Teotihuakan (puni prijevod sa Nahuatl jezika bio bi "mjesto gdje su ljudi postali bogovi").

 

I kada se nadjemo ispred ove kamene ljepotice koja dodiruje nebo, onda se tek realizira grandioznost ovog objekta.

 

Stranice piramide su dugacke po 225 metara. To odgovara povrsini osam nogometnih terena. I, sto je jos indikativnije, to odgovara povrsini velike Keopsove piramide u Gizi. Ova meksicka je, doduse, upola niza, ali preko dva i po miliona tona kamenih blokova traze izniman respekt.

 

Godine 1971. arheolozi su slucajno otkrili da se, 6 metara ispod povrsine piramide, nalazi ulaz u podzemnu pecinu. Prema njima, pecina je dugacka preko 100 metara i koristila se kao duhovni centar i prije nego sto su piramide napravljene. Prema legendi, iz ovakvih podzemnih pecina su izasli preci danasnje ljudske rase.

 

Naravno, ovo "slucajno otkrice" bila je poznata cinjenica svim narodima prije Evropljana. A to da su nasi preci izasli iz pecina, i to nije nekakva novost (nakon potapanja Atlantide, prezivjeli su oni koji su bili sklonjeni u podzemne pecine).

 

Popevsi se na vrh Piramide, posmatram Grad ispod sebe. Hiljade turista i skolske djece se razmililo na sve strane. Oni na dnu, na gradskim trgovima, jedva su uocljivi. Mi, na vrhu, njima izgledamo blizi nebu nego zemlji.

 

Rusevine vode kilometrima prema planinama na jugu. Nazalost, veci dio Grada jos nije otkopan. Pretpostavka da je u Gradu zivjelo 150.000-200.000 ljudi je preskromna. Barem pola miliona ljudi je ovdje imalo svoj dom kada je Grad bujao.

 

Deset sa deset metara je spic piramide. Nas dvadesetak je podiglo ruke prema nebu, zatvorenih ociju, opusteno. Osjecam kako mi kroz noge struji energija i dize se prema prsima i rukama. Nekoliko bljeskova i slike daleke proslosti...

 

Najveci praznik Azteca se desavao svake pedeset dvije godine kada bi zrtvovali nekod od vodja uhvacenih plemena. Upravo na ovom mjestu bi mu vadili srce iz grudi, bacali ga u kazan, palili novu vatru i zapocinjali novi ciklus. Pedeset dvije godine. Vrijeme potrebno da zvjezdani sistem Plejada opase svoj krug na nebu.

Medjutim, Azteci su ovdje bili nedavno. Prije petsto godina. Ono sto nas stvarno interesuje je kako je Grad funkcionirao u doba svojih originalnih graditelja.

 

Par navoda zasluzuju da se nadju u danasnjem prilogu. Prvi je autor Peter Tompkins koji pise u svojoj knjizi "Mysteries of the Mexican Pyramids": "... Proporcije piramide Sunca demonstriraju preciznu distancu prema Suncu... Ova kamena struktura je locirana tako da njena sjenka sluzi kao suncevi sat... Dizajneri Piramide su razumjeli relacije izmedju kruga i trokutaste piramide. Oni su ostavili poruku preko dimenzija piramide da fizicki kosmos ima piramidalnu strukturu, pocev od mikroskopskog atomskog nivoa pa sve do makrokosmosa... A covjek, na odgovarajucoj skali vibracije, stoji tacno na sredini tog puta od atoma do galaksije..."

 

Shirley Andrews, autor knjige o Atlantidi, pise o piramidi Sunca:"... Kao i za piramide u Gizi, niko ne moze da shvati kako su kameni blokovi za ovu ogromnu gradjevinu prebacivani, a zatim ugradjivani na tu visinu. Meksikanci kazu da su giganti, koji su nestali u katastrofi poplava i potresa, bili njeni graditelji. Giganti su vjerovatno bica iz kosmosa, koji su se vratili vlastitim zvjezdanim kucama prije nepogoda na Zemlji..."

 

Mark Reynolds, istrazivac sakralne geometrije, postavlja slijedecu tezu: "Autori Velike Piramide u Egiptu koristili su matematicki broj "Pi" (3,1415...) u njenoj izgradnji. Na taj nacin su ostavili poruku generacijama koje dolaze iza njih. Autori Piramide Sunca u Meksiku su, pak, koristili kvadratni korijen broja "Pi". Ocito da ovi objekti komuniciraju jedan sa drugim preko istog arhitekte..."

 

Znacaj broja "Pi" kao "bozanske proporcije" je univerzalan. Geometrijski, broj "Pi" moze prikazati sve, bukvalno sve, procese u prirodi: od spirale sjemenke biljke i kucice morske skoljke do spirale zvjezdanog Mlijecnog puta. Geometrijski, skoljka ili zvjezdani sistem se razlikuju samo u velicini. Ali logaritamska spirala, bazirana na istoj proporciji broja "Pi" se ne mijenja.

 

Dok stojim ispred piramide Sunca, razmisljam o njenim autorima. I njihovom nivou znanja.

 

Hiljade godina su prohujale Planetom. Znanja i civilizacije zaboravljene. A mi na putu da ponovo ucimo davno zaboravljeno.

  

 

 

Piramida Sunca, u drevnom meksickom gradu Teotihuacan, se nalazi iznad podzemne pecine koju su Atlantidjani

koristili prije 12.500 godina za procese duhovnog prosvjetljenja. Piramida svojim dimenzijama, putem sakralne geometrije,  “komunicira” sa Keopsovom piramidom u Gizi: stranice su im identicne, po 225 metara; meksicka piramida je tacno

upola niza od one egipatske; i, dok je u slucaju Keopsove piramide, koristen matematicki  broj “Pi” u njenoj izgradnji,

 isti arhitekta se sluzio kvadratnim korijenom broja “Pi” u kreaciji Piramide Sunca.