Utemeljitelj koji se smiješi
Željko Funda: Knjiga trenutaka/ The Book of Moments, TIVATISKARA, Varaždin, 2012.
Knjiga od 320 stranica, 9,5x13,5x1,8 cm, dvojezična, dvostrana. Gore na stranici je hrvatski tekst, a dolje naopako otisnut engleski tekst. Tko želi čitati na engleskom samo okrene knjigu odozgo prema dolje, a može i odozdo prema gore. Tako zapravo imamo dvije knjige.
Zbirka sadrži 300 haiku, podijeljeni su u pet poglavlja: 1. proljeće, 2. ljeto, 3. jesen, 4. zima i 5. izvansezonski. Svaka skupina broji 60 haiku obilježenih od 01-60. Zabilježeni su kao trostisi, malim slovima, s vrlo malo interpunkcija (1 dvotočka, 1 navodnici, 7 apostrofa, 16 zareza i 19 rastavnica). Ispod osam haiku navedena je nagrada ili priznanje koje su dobili.
Funda – na pragu starosti, ćelav, s debljim naočalama, sa srednje dugim zulufima, sijedih brkova, s pritajenim podsmijehom u očima – zna, a tek sada objavljuje svoju prvu haiku zbirku. Zna! Ali neće reći! Nećeš razumjeti! Možeš čuti, pročitati, ali nećeš shvatiti. Za sve treba vrijeme i osobno iskustvo.
U haiku kao i u životu treba sve po redu: dječji vrtić, osnovna škola, gimnazija, fakultet ili životna škola, akademska titula, žena ili muž, ženidba ili udadba, brak, djeca, pas ili mačka, Akademija pa Mirogoj ili neko drugo još trajnije mjesto. Naravno mogući su i drugi scenariji. Svakom prema zaslugama. Može i prema potrebama. Pa i prema željama.
U Fundinu haiku broj slogova ne prati metar 5-7-5, niti neki drugi, nego je vrlo raznolik. Ukupni broj slogova kreće se između 8 i 23. Dakle, Funda piše haiku ne obazirući se na slogovni metar. Neuobičajeno! Pa što? Nije bitan broj slogova (koji u izvornoj japanskoj tradiciji ionako nisu slogovi) nego je bitan njihov sadržaj, koji u haiku izražava prirodu, stvarnost, takvost, život. Upravo to izražava svaki Fundin haiku. Nema uobičajenog (u nas a i drugdje) zavođenja na zapadni način: ukrasima, usporedbama, poosobljavanjem ili zaključivanjem. Naravno, postoje iznimke koje potvrđuju pravilo.
Godišnja doba su određena smještajem u skupine. Kigo postoji u gotovo svakom haiku ove zbirke (osim izvansezonskih u petom poglavlju). Iskazan je imenom ili pridjevom godišnjeg doba, mjeseca ili blagdana. Određen je i imenima biljaka i životinja, te radnjama i pojavama koje se zbivaju u određenim godišnjim dobima.
Tematski su u njegovim haiku zastupljene mnogobrojne biljke i životinje, raznoliki predmeti, a osobito je šaroliko društvo koje se kreće po selu i gradu, danju i noću, od ponoći do podneva. Uočljiviji su leptiri, latice, lišće, mjesec, pahulje, tikve i tratinčice.
Otpad, smeće, kanta za smeće, stare novine, odbačena žvakača na asfaltu, divlji deponij, vrtni patuljak, hotelska soba, tavan, cvjećarnica, streličarska meta – malobrojni su primjeri raznolikosti mjesta i likova Fundinih haiku pjesama.
Gotovo beziznimno, svi haiku ove zbirke imaju radnju izraženu glagolom, a odvija se u sadašnjosti. U dvadesetak haiku nailazi se na perfekt, od toga više od pola imaju u drugom stihu prezent. I kad je perfekt jedino glagolsko vrijeme u pojedinim haiku, radnja se odvija u sadašnjosti. Vidi primjere u haiku 1.60, 2.09, 2.22, 2.30, 2.32, 2.52, 2.55, 2.60, 3.54, 4.38, 4.41.
Funda je jednom ustvrdio: Haiku je konstatacija! To i potvrđuje u ovoj zbirci.
Izvor njegovih haiku nije ljepota nego svakodnevica. Stoga rabi samo uobičajene svakodnevne riječi. Nema fusnota. Ništa posebno.
Sasvim je odbacio metar a prihvatio zen. To si može dozvoliti prevoditelj Shakespearovih soneta na kajkavski, znalac i stvaratelj svojevrsne zen filozofije – i postati i ostati putokaz za one koji čitaju, pamte, razmišljaju, uče i dozrijevaju.
Ogroman u svojoj skromnosti, a nizak rastom i još uvijek pun testosterona, prosuđuje i nagrađuje. Kome dodijeli Graševinu taj je na dobru putu.
Kad pjesnik sam djeluje unutar svojih haiku (kosim, metem, trčim, jedem, ležim, zračim) istovremeno promatra i bilježi druga trenutna zbivanja oko sebe. Nisam uočio da je ikad rabio zamjenicu ja. Vidi primjere u haiku 1.08, 1.37, 1.40, 2.16, 2.40, 4.23 i 4.35.
U nekoliko haiku vide se odnosi i bliskost unutar obitelji, plač i suze, suze radosnice (2.45,
4.48, 4.49, 5.01, 5.05, 5.16, 5.35).
Samo četiri haiku imaju izvor u ratnim zbivanjima (2.27, 2.28, 5.53, 5.59).
I kad zaziva Isusa, Funda je sasvim prizeman, tek na visini raspela, sasvim u stvarnosti:
sudar s raspelom/ vozač traži/ Isusa
jak vjetar/ na križanju Isus zvecka/ na raspelu
Petnaest haiku mogu se svrstati u erotske. Tu su djevojka koja brije trokut, manekenka koja gola grli snjegovića, prekrasne ženske obline, dojke ili guze u suton ili na mjesečini, izvan majice ili u pijesku. Tu bih uvrstio i jedan iznenađujući – drkački. Sperma nestaje u slivniku tuša – Je li to izraz prolaznosti? Ili kao uobičajena pojava znači da je haiku sve a sve haiku? Zaista se svašta može izraziti u tri stiha, pa eto i drkotina. Vidi 2.39.
U proljeće na sporednom kolosijeku pare se puževi, a izvansezonski štakori u hladnjaku na divljem deponiju. Ipak iz te skupine najzanimljiviji su mi:
gotova rasprodaja/ gole lutke gledaju/ aute u prolazu
zima/ kako napraviti snjegovicu/ to je pitanje
U tridesetak haiku tema je izravno ili neizravno – smrt. Groblje, sprovod, zbor, vijenci, lijes, odar, urna, križevi, kremiranje, plavi irisi. Na posljednjem ispračaju pojavljuju se i lastavice, leptiri, bumbari, zrikavci, pijetao i lopta. Tu su: mrtav leptir iz vaze, lešina srne po kojoj gmižu mravi, kostur srne, kostur vepra, mrtva glista pod laticama, leš krave u rijeci, galeb na utopljeniku, dlake bivšeg psa. Tu su i ptice grabljivice sa svojim ulovom: jastreb trga grlicu, perje goluba pada iz orlovog gnijezda. Krv na klaoničkoj traci. Miš u mišolovci.
duet –/ posmrtna glazba/ i pijetao
raskošan grob/ ptičji izmet se cijedi/ niz bistu
U gornja dva primjera izraženi su kako tanatos tako i humor. Mogu se smatrati i senryuima, kojih je ukupno petnaestak, s neobičnim, pomaknutim i crnim humorom. Pijanac koji piša glavni je lik u tri senryua (2.12, 3.12, 4.55), pijanac koji psuje u jednom (4.51). Prema mojem sudu senryui su i ovi haiku 2.07, 2.14, 2.36, 2.38, 3.50, 4.06. Dolje su još dva primjera:
noćna tišina/ pijanac pjeva / sa svemirom
iznenadna stanka/ lopta odletjela/ na groblje
Zen – što god da je to – naslutljiv je i primjetljiv u mnogobrojnim haiku ove zbirke. Tu imamo petnaestak haiku u kojim se kreće od praznine ili iz tišine naprimjer:
prazna puževa kućica –/ dovoljno velika/ za jednu laticu
prazan bazen/ vrapci se kupaju/ u lokvi na dnu
prazna crkva/ muha se odmara/ na svetom Petru
prazna čaša –/ dovoljna za pčelu/ da se napije
prazna soba/ ljiljani mirišu/ van na ulicu
prazna ulica/ suho lišće, smeće i pas/ u prolazu
pust vrt/ vjetar nosi lišće/ kroz ogradu
prošao pljusak/ puževa kućica/ puna je vode
pusto polje/ vrana grakće/ s tikve
prazna soba/ u šalicama na stolu/ suši se talog
tišina/ cesta se gubi/ u snijegu
kroz tišinu/ u tišinu/ pahulje
noćna tišina/ pijanac pjeva/ sa svemirom
Zen – što god da je to – je osobito prisutan tamo gdje se ne naslućuje i ne primjećuje. Ponavljanja nekih haiku su namjerna. Mnogobrojni primjeri su korisni jer je knjiga tiskana smo u 150 primjeraka i nije ju lako pribaviti. Ja sam ju morao kupiti od autora. Sljede primjeri prema mojoj osobnoj procjeni i izboru:
munja/ obasjala štakora/ što jede jaje
uvijek na putu –/ kamenčić/ na cesti
vrtni patuljak/ smije se jednako/ cijeli dan
tanjur graha/ umetnuta žlica/ polako se naginje
samoća/ kaplje slavina/ kuca sat
miš u mišolovki/ u prozoru podruma/ puni mjesec
čist snijeg/ tako je teško/ napraviti prvi korak
gotova rasprodaja/ gole lutke gledaju/ aute u prolazu
zima/ kako napraviti snjegovicu/ to je pitanje
snimanje/ gola djevojka grli/ snjegovića
mjesec/ gleda se/ u ogledalu
cesta i pruga/ odlaze zajedno/ u tamu
potok i cesta/ paralelni sve do/ putokaza
raskrižje/ putokaz pokazuje/ budućnost
otok/ trajekt bez putnika/ napušta luku
kasna večer/ među noćnim damama/ pas lutalica
Gornji primjeri neupitno pokazuju kako je Funda stigao i do završnog pravila, osamnaeste upute za pisanje haiku na engleskom jeziku (primjenjivo i za hrvatski a i ostale europske pa i azijske i afričke jezike). Prijevod Roberta Bebeka te točke glasi:
Krajnjom budnošću oplemeni svoj osjet, a svoj duh odgajaj u zazenu ili u nekom drugom srodnom vidu usredsređujuće meditacije. Zen-haiku nazor trebao bi nalikovati bistroj površini planinskog jezera: tek onda kada je bez ikakve vlastite misli, u stanju je odzrcaliti i Mjesec, i prelet svake ptice nad sobom...
Vidi Haiku poetikon J. W. Hacketta objavljen u Haiku br. 5, zima 1997.stranica 11.
Funda je svojom haiku zbirkom Knjiga trenutaka pokazao svoju punu zrelost, krajnju mudrost, nenadmašno iskustvo, profinjenu osjetilnost, istančanu zamjedbu, potpunu slobodu i neovisnost u stvaranju prave haiku poezije utemeljene na osnovnim postavkama i načelima ove poezije. Time se popeo na vrh vrhova Dinare, to jest na Troglav, u majici sa otisnutim vlastitim haiku:
planina –/ prevelika/ za razmišljanje
Dubravko Marijanović