Usudite se promatrati!

»Sumnja je majka domišljatosti

-Galileo Galilei

Promatranje predstavlja temelj svake znanosti. Vi i ja, poput bilo koga na ovom planetu, imamo pravo promatrati i donositi vlastite zaključke, bili znanstve­ nici  ili  ne.  Naša  osobna  eksperimentiranja  pomažu nam da zadržimo nadzor nad našim životima.  Nika­ kvi znanstveni podaci ne mogu zamijeniti naše osob­no iskustvo.

Kada djetetu kažemo da ne dira vatru, to upozore­ nje ne znači puno dok ono ne pokuša dodirnuti pla­ men i opeče se. Samo kroz promatranje možemo na­ učiti povezivati posljedice s uzrocima, postati svjesni što možemo očekivati. Na primjer, ako se prejedemo kasno navečer, ne bismo trebali očekivati da ćemo se ujutro osjećati krepko. Prednost svijesti o tome što će se dogoditi omogućava nam da u našim svakodnev­ nim životima ostvarujemo željene ciljeve kroz svje­ sno djelovanje, umjesto da neprekidno slijepo slijedi­ mo savjete nekoga «tko zna bolje».

Ja sam odrasla u Sovjetskom Savezu gdje je svat ko bio pod strogom kontrolom  vladajućih struktura. Od najranijeg sam djetinjstva dobivala stroge upute o tome što bih trebala raditi, misliti, pa čak i govoriti. Bojala sam se isprobati bilo što novo. Međutim, ima­ la sam veliku sreću u životu upoznati brojne nevjero­ jatne ljude od kojih sam naučila da se moram usuditi isprobati sve što želim.

Jednostavno vam moram ispričati o Alexanderu Suvorovu s kojim sam se susrela nekoliko puta i koji je postao moj junak i dugogodišnje nadahnuće. Alexan­ der je potpuno oslijepio i oglušio u dobi od tri godine. Usprkos tome, tako je žarko želio proživjeti život u potpunosti da je naučio govoriti i  razumjeti što dru­ gi ljudi govore držeći ih za ruke. Završio je srednju školu s visokim ocjenama, a nakon toga je doktorirao na Moskovskom sveučilištu, napisao mnoge briljantne znanstvene radove o pomaganju slijepoj i gluhoj djeci, objavio nekoliko knjiga i snimio 40-minutni dokumen­ tarni film o svojoj percepciji života. Taj je film sedam­ desetih u Moskvi postigao ogromnu gledanost. Ljudi su bili pod dubokim dojmom Alexanderove iskrenosti i strasti. Sjećam se kako dugo nakon završetka filma nitko nije napustio kino-dvoranu. Jednostavno smo ostali sjediti, smeteni, uplakani i posramljeni zbog naših kukavičkih života i glupih strahova. Alexander Suvorov, živeći svoj život u fizičkoj tami i neprekidnoj tišini, sanjao je da posjeti druge zemlje. Tako je naučio dva strana jezika i sam otputovao u nekoliko zemalja. Kad su ga ljudi pitali zašto je otišao, odgovorio je da je želio «sam vidjeti svijet».

Kad sretnem nevjerojatna ljudska bića kao što je Alexander, ili čitam o ljudima koji se usuđuju «vidjeti

sami», dobivam želju da potpunije istražim život oko sebe i saznam dokle mogu pomicati svoje granice.

Dok živimo naše živote, isprobavajući nove stvari i tražeći prave odgovore, stječemo mnoga vlastita isku­ stva. Naše znanje postaje detaljno i praktično. Osjeća­ mo se prilično samopouzdano u bilo kojim životnim okolnostima, posebno kada trebamo donijeti hitne od­ luke. Nasuprot tome, kada je zbirka tuđih uputa sve čime raspolažemo, najbolje što možemo učiniti je na­ dati se i moliti da su autori tih uputa bili djelotvorni u prikupljanju svoga znanja i pošteni u svojim namjera­ ma. Drugim riječima, nadamo se da netko drugi brine o nama više nego što mi brinemo o sebi.

Kad dopustimo da drugi promatraju i razmišljaju za nas, na neki način svjesno odlučujemo ostati slijepi i gluhi. Postajemo prisiljeni pratiti tuđe upute, jednu za drugom, i obavljati radnje koje za nas nemaju mnogo smisla. Pokoravamo se tuđem autoritetu. Prepuštamo drugima svoju moć.

Naše neotuđivo pravo je da promatramo. Koristi­ mo li našu sposobnost da promatramo, možemo se osloboditi iz labirinta konfuzija. Vjerujem da su naša osobna svjesna zapažanja tisuću puta važnija od bilo koje krute znanstvene tvrdnje.

Zašto se u posljednje vrijeme objavljuje tako mnogo knjiga o prehrani? Očigledno, javnost ima brojna pita­ nja o zdravlju na koja znanstveno krilo naše svjetske zajednice ne daje zadovoljavajuće odgovore.  Većina nas potpuno je odvojena od istraživača, i istovremeno, znanstvenici su odvojeni od običnih ljudi. Pitam se za­ što se to dogodilo, s obzirom da je izvorni cilj znanosti dobrobit ljudi.

Većina rezultata čiste znanosti običnim je ljudima nedostupna ili si ih ne mogu priuštiti. Da bih, primje­ rice, dobila izvještaj od  dvije ili tri  strane za gotovo svaku medicinsku studiju morala sam platiti mnogo novca, ponekad stotine dolara po izvještaju. Prosječan istraživački rad napisan je složenim, znanstvenim jezi­ kom, što ga čini nerazumljivim ljudima koji ne pripa­ daju toj grani znanosti. Primijetila sam da grane zna­ nosti postaju sve brojnije, i da se u jeziku koji koriste neprekidno povećava broj stručnih izraza. Tijekom svog života razgovarala sam s desecima znanstvenika iz raznih krajeva svijeta, i nikada nisam srela nekog znanstvenika koji bi bio u stanju razumjeti i objasniti studije iz svih grana istovremeno. U stvari, što znan­ stvenici više tvrde da znaju o nekoj temi, to su skloniji reći «To nije moje područje» za druge.

Iz te sklonosti može se zaključiti da je znanost sve manje razumljiva prosječnom čovjeku prema znanosti koja je sama sebi svrha. Dok javnost želi biti upoznata s najnovijim postignućima, znanstveni svijet je sve ma­ nje dostupan za njenu goruću znatiželju. Informacijski vakuum raste, posebno na području zdravlja i prehra­ ne.

Kao zamjenu za te nedostajuće, a ipak tako potreb­ ne informacije, javnost počinje stvarati vlastitu zna­ nost. Ona možda nije potpuno točna, ali je razumljiva većini ljudi. Zbog toga smo svjedoci stotina, ako ne i tisuća knjiga o prehrani čiji su autori prosječni ljudi koji su proveli razne istraživačke studije, ponekad bez nužnog predznanja. Očajnički tražeći odgovore na svoja- pitanja, ljudi upijaju to obilje informacija i često postaju još zbunjeniji.

Primjećujem da mnogi ljudi pisanoj riječi  vjeruju više nego izgovorenoj. Zbog nedostatka vlastitog pro­ matranja i sklonosti  da  usvajaju  cijele  koncepte  kao da su Sveto pismo, tragatelji za zdravljem prihvaćaju određeni koncept, često ovisno o tome koju su knji­ gu prvu pročitali.  Kako se pojavljuje sve više knjiga o prehrani, one jedna drugoj počinju proturječiti. Kao rezultat toga danas je moguće sresti stotine ljudi s pot­ puno različitim savjetima o tome što jesti, sa stotinama raznih razloga koji se međusobno pobijaju.

Kad sam počela sa svojim istraživanjima o zelenju, odmah sam  beznadno  potonula u  ocean  informacija. U situaciji u kojoj sam bila, morala sam pronaći pravi odgovor ili umrijeti. Osjećala sam odgovornost ne samo prema svom suprugu i djeci, koje sam povukla za sobom na prehranu sirovom hranom, nego i prema svim onim tisućama ljudi u svijetu koje sam nadahnula da usvoje potpuno sirovu prehranu. Na kraju sam odluči­ la ostaviti sve po strani na nekoliko mjeseci, sjesti i pro­ čitati što više izvornih istraživačkih radova o prehrani. Odlučila sam zanemariti  sva  mišljenja  i  usredotočiti se samo na izvorne podatke jer ljudsko zaključivanje može graditi logičke lance misli koji glatko navode či­ tatelja do potpuno netočnih zaključaka s katastrofal­ nim rezultatima. (Kasnije u knjizi iznijet ću primjere takvih pogrešaka u koje sam sama upala.)

Otkrila sam da u podacima postoje velike rupe i da svojstva mnogih važnih namirnica nikada nisu bila proučena. Shvatila sam da ću, želim li doći do pravih zaključaka, morati sama pokrenuti barem neke pilot- studije. Napokon, moj je život već bio eksperiment u kojem sam ja bila pokusni kunić.

Čvrsto vjerujem, danas više nego ikad, da je sigur­ nije prijeći na sirovu hranu na dva tjedna i sami vidjeti kako se osjećate nego pročitati deset knjiga i slijedi­ ti njihove preporuke nemajući pojma zašto. Pomoću naših pažljivih promatranja svi mi imamo sposobnost jasno vidjeti rezultate naših djela.

Dragi čitatelju! Nadam se da ću vas ovom knjigom nadahnuti da počnete promatrati koji vam od vaših postupaka pomažu da se osjećate i izgledate najzdra­ vije, i da kao rezultat toga stvorite vlastiti osobni plan koji će za vas biti najdjelotvorniji. Sami ste svoj najbolji stručnjak.