USPON JE DOVRŠEN

Došlo je vrijeme, da se oprostimo od stare planete Zemlje i da poželimo dobrodošlicu novoj Zvijezdi Zemlji. Zaključene su sve pripreme i obavljene su sve preinake u položaju svemira, ljudi su se posve preorijentirali i preuzeli svoju zadaću kao stvoritelji. Sada je vrijeme, kad Zemlja i njeni stanovnici mogu postati ono, što im je darovano od samog stvaranja – oni će sami postati stvoritelji i oni počinju mijenjati život na Zemlji, u Zemlji i u cijelom svemiru. Kako će to detaljno funkcionirati, to ćemo točno osvijetliti u ovom poglavlju.

Majka je Zemlja jedan moćan duh, koji je obdaren sa svim mogućnostima i koji će u cijelom svemiru ostvariti njezine stvaralačke misli, uz pomoć ogromnog broja moćnih kristala, koji počivaju na Zemlji i u njoj. Ogromna snaga, koja izlazi iz planete, ili bolje rečeno, iz Zvijezde Zemlje, neopisivo je velika, jer kristali mogu misli transportirati u nezamislivo udaljene Galaksije brzinom sekunde, i za to Majka Zemlja treba svoju snagu zračenja, koju je opet postigla, i koju može pojačati i ujediniti pomoću svojih kristala. To je velika moć Majke Zemlje – moćnog duha jedne Zvijezde. Ovaj je duh preuzeo zadaću, da bezbrojna iskustva, koja je stekao kroz milijarde godina, proširi na mnoga druga područja svemira i da tamo stvori sliku samog sebe. To je velika zadaća – omogućiti, da se pojave njene slike u cijelom svemiru !

Čovjek ovom služi kao pomoćnik i može svojim slobodnim stvaralačkim duhom, koji stalno teži promjenama, pružiti važan doprinos. Svaki pojedini čovjek ima mogućnost, da se, sa svojom predodžbom onog, što želi rado stvoriti, usmjeri na svoje bližnje, da bi zajednički izveli jedan stvaralački čin, kojeg bi Majka Zemlja najprije integrirala na sebi ili u sebi samoj ili bi odmah odaslala direktno na jednu drugu Galaksiju, da bi tamo probudila na život novo stvorene vrste.

To u detaljima funkcionira ovako:

Čovjekov je duh sposoban omogućiti, da se misli u materijaliziranoj formi pojave u stvarnosti. On je za to i danas sposoban, ali mu težina sistema 3. dimenzije ne dopušta, da čini posebno velike skokove. Njegova je stvaralačka sposobnost još danas vrlo ograničena. Ipak duh i danas stvara odlučujuće stvari, kao npr. životne okolnosti ili određene događaje, koji se u stvarnosti pojavljuju aktivnom predodžbom. Ovo je danas, bez daljnjega, moguće u manjim okvirima, no domena ove sposobnosti bit će mnogostruko proširena i čovjek će dobiti mogućnost, da si tako reći izmisli svoj svakidašnji život. To je stoga tako, što su njegove misli sada postigle pravu stvaralačku moć i time čovjek može stvoriti sve, što želi – jedini preduvjet za to je, da čovjek uvažava „temeljna pravila.“ Svaka stvaralačka misao može se tek tada pojaviti, ako je u njoj prisutna najviša božanska namjera, koja izražava bezuvjetnu ljubav – samo su tada nove pojave uopće moguće. Ako misao to ne čini, tad ne će uslijediti nikakvi korisni rezultati.

Ova si proces možemo ovako predočiti:

Čovjek bi rado želio stvoriti jedno novo živo biće, koje bi trebalo živjeti na svijetu u formi jedne životinje. Čovjek treba najprije za to jedan duh, koji će živo biće, kad bude stvoreno, voditi i pokazivati mu njegov razvojni proces, jer također životinje i biljke podliježu jednom procesu, kojeg treba shvatiti kao životnu zadaću, a svaka životna zadaća treba također odgovarajući razvojni cilj. Ovaj će razvojni cilj biti kontroliran i usmjeravan od Duha bića. Time je Duh bića prvi temelj, koji omogućuje novo stvaranje.

Čim bude nađen Duh, koji je spreman preuzeti ovu zadaću, čovjek će tražiti daljnje saveznike, koji su spremni podupirati njegov stvaralački čin, jer za tako značajna stvaranja, kao što je npr. jedan novi život, potrebno je vrlo mnogo stvaraalačke energije i nju ne može pridonijeti jedan jedini čovjek. Nakon što su se mnogi ljudi udružili, koji podupiru ovaj proces, tad, u dogovoru sa Duhom bića i sa Duhom Majke Zemlje, koji ovo novo duhovno biće trebaju udomaćiti, stvaralački proces može početi. Svi sudionici unose svoju predodžbu o biću, zajedno sa njegovom zadaćom u prirodnom krvotoku, u proces i kad su sve etape razvojnog procesa jasno dogovorene i ako među svim sudionicima vlada savršeno jedinstvo, tad može novo biće nastati u materijalnoj formi i na određen način biti rođeno.

Ovo rađanje ne može se zamisliti kao rađanje jednog čovjeka ili životinje – nego je to nešto kao pojava, koja nastaje u formi svjetla i tek postupno se pojavljuje u formi materije. Ovaj čin traje mnogo dana i tjedana, i za ovo vrijeme moraju svi sudionici sudjelovati tokom procesa, kako bi željeni cilj mogao biti postignut. Ovaj rezultat bit će moguće prepoznati nakon određenog vremena, i tad stvoreno biće slijedi samo svoj razvojni put. Duh, koji je biće sustvorio ostaje u biću i vodi brigu o njegovom razvoju i o ispunjenju njegove zadaće u krugu prirodnog životnog ciklusa. Sve genetičke postaje jasno su definirane u samom biću – od njegovih tjelesnih funkcija do njegove ishrane i njegovog razmnažanja – sve je jasno definirano, i svi su sudionici pridonijeli sve svoje znanje i svoje iskustvo za stvaranje novog život bića.

Novo biće ne nastaje u laboratoriju pod sterilnim uvjetima. Ne, ono nastaje direktno uživo – u prirodi ili, bolje rečeno, u divljini, jer će ljudi ovo stvorenje moći promatrati tek kasnije u divljini, jer nastanak u njegovoj zadnjoj konsekvenci upravlja Majka Zemlja i ona donosi živo biće u prirodni krvotok, na prikladnom i odlučenom mjestu.

Tek mnogo kasnije ova će stvorenja ljudima biti vidljiva, kad se razmnože prema svojoj zadaći. Tako nastaje jedno novo živo biće na zemlji čovjekovim sudjelovanjem i kroz svu njegovu ljubav i svu njegovu stvaralačku moć, koja mu je od Boga dodijeljena. To je zajednički proizvod, koji u sebi nosi ljubav svih sudionika i obogaćuje zemlju i stvara bazu za interesantan razvoj u prirodnom krvotoku.

Želi li čovjek omogućiti nastanak stvorenja jedne druge forme, tad proces teče nešto jednostavnije, jer kadgod čovjek ustreba pomoć za svoj dnevni tok, on će se poslužiti mnogim mislima, da bi stvorio upravo ono, što mu je potrebno. U ovom je sadržana također pomoć učenjaka, koji su upravo zato tu, da razviju nova oruđa, koja čovjek treba za olakšanje svog dnevnog života. Ako je čovjek ova oruđa iskusio kao pravu pomoć, tad će iskusiti također pomoć i u stvaralačkom procesu. Ljudi, koji stvaraju ovaj aparat zainteresirani su za funkciju i svrhu aparata i time je prethodno već objašnjeno, da li aparat odgovara dotičnim stvaralačkim preduvjetima. Ako su ovi preduvjeti dani kod stvaranja jednog novog živog bića, tad stvaranju ne stoji više ništa na putu.

Posebnost pri stvaranju pomoćnog sredstva sastoji se u tome, da ovo pomoćno sredstvo isto tako mora služiti tome, da izrazi vrhunsko Božanstvo. Jer najveće Božanstvo sastoji se, također i kod pomoćnog sredstva, uvijek u tome, da se izrazi bezuvjetna i neograničena ljubav. Jedno pomoćno sredstvo mora stoga pokazati ovu korist, da bi točno odgovarao ovom temeljnom stvaralačkom principu, inače je nastanak na ovom putu nemoguć. Ako je ispunjen ovaj preduvjet, tad razvoj stupa u slijedeću fazu i čovjek traži podupiranje za svoje daljnje namjere. Čim je odgovarajuća pomoć pronađena, koja također donosi važno znanje o izvođenju pomoćnog sredstva, tad će zajednička predodžba konačnog proizvoda biti misaono vizualizirana i halografski prikazana pomoću kristala. Također i ovdje djeluju kristali kao pojačanje stvaralačke snage i omogućuju slijedeći korak u stvaranju objekta.

Kao slijedeće opet se radi o nastanku jednog duha, koji miruje u ovom objektu, da bi nadzirao i podupirao njegovu svrhu. Jedan takav duh može biti izmoljen iz područja svjetla, i on će prethodno točno objasniti u čemu se sastoji njegova zadaća i koja vrsta koristi za cjelinu leži u njegovoj zadaći. Ovaj duh ima zadaću sve ovo nasdzirati i aktivno sudjelovati na stvaralačkom procesu. On je ovdje stražar nad nastalim produktom. Čim duh bude uvjeren, da treba u tome sudjelovati, uslijedit će slijedeći stupanj nastanka: Stupanj materijaliziranja. Pri tome se u prvoj liniji radi o tome, da se odredi materijal iz kojeg treba nastati objekt, kako bi mogao ispuniti svoju svrhu na najbolji način. Važno je definirati materijalnu strukturu, jer sada dolazi najvažnije u procesu uopće: Kao materijal ne će se više, kao dosad, temeljni produkt uzimati iz Majke Zemlje, nego fiktivno zajedno izrađeni materijal, koji se po svojoj strukturi kao takav dosad nije nalazio u prirodi. On sadrži mnoge elemente poznatih struktura, no ove će biti optimirane i definirane u posebnom razvojnom koraku. Izbor materijala slijedi pod utjecajem duha, koji stanuje u produktu, jer on mora voditi brigu, da bude zaštićena okolina i da materijal ne prouzroči nikakve probleme u krvotoku života. Čovjek je danas već stvorio mnoge umjetne materijale, koji se u prirodi ne mogu više koristiti, i to se u buduće ne će više dogoditi, jer duh pazi na proizvodnju materijala i na podnošljivosti okoline. Kad se dakle definira struktura materije, ispita i akceptira točna srha, tad u jednom interesantnom procesu nastaju posve novi lanci molekula, koje same rastu i pod vodstvom duha razvijaju se u formu, kako je od stvaratelja predviđeno. Gotov produkt nastaje jednim procesom u laboratoriju, pod vodstvom Stvoritelja i pod kontrolom duha, koji stanuje u produktu. Ovaj je produkt tek tada gotov, kad stvoritelji završe svoj rad i kad startaju primjenu. Ovo slijedi u formi klasičnog i naviknutog stavljanja u pogon, ipak sa razlikom, da ovo pomoćno sredstvo ne predstavlja nikakav neukusan i teški proizvod, koji, nakon kratke upotrebe, završava na smetištu, nego je tako integriran u proces svakidašnjeg života, da je na temelju svog sastava s jedne strane tako fleksibilan i koliko je moguće lagan i s druge strane izvodi svoju zadaću tako uspješno, koliko je samo moguće.

Takav je proces teško zamisliti za današnji čovjekov razum, jer nastanak niza molekula, pod laboratorijskim uvjetima, jest nešto, što će čovječanstvo još tek otkriti. Danas čovječanstvo nije u stanju proizvesti materijal, koji nastaje posve neovisno od temeljnog materijala, koji se nalazi u zemlji i na njoj. Prednost kod ovih molekularnih nizova jest, da čovječanstvo za to ne treba na zemlji nikakve zalihe i stoga je u stanju posve bez oglašavanja i bez rasipanja vrijednog blaga prirode, proizvesti stvari, koje služe ljudima, da bi jednostavno oblikovali svoj svakidašnji život. Kao osnova i temelj za molekularne nizove služi materijal, koji se danas nalazi na vašim odlagalištima smeća. Prednost je pri tome, da otpad nalazi smislenu primjenu i iz toga mogu nastati nove, važne stvari, koje su dosad bile nezamislive. Sve počiva na temeljnom razmišljanju: Sve treba jednog duha – podupirača i sve treba apsolutnu usklađenost sa temeljnim stvaralačkim ugovorom – time je sve moguće i čovjek će ubrzo otkriti tehnička pomoćna sredstva, da bi ove strukture mogao u laboratoriju proizvesti.

U potrazi za smišljenim korištenjem otpada čovjek će naići na fenomen kojeg dosad još nije otkrio. To vodi nazad na skladištenje materijala najrazličitije vrste, koji djeluje na okoliš i može se u laboratoriju preurediti. Na ovoj bazi čovjek će moći proizvesti sav materijal, kojeg treba, da bi ga zamijenio za dosadašnji vrlo teški materijal. Tad u laboratoriju ide sve vrlo brzo, jer se proces rasta molekularnih nizova može ispravno vidjeti i mikroskopski detaljno pratiti male procese i tako ih usmjeravati.

Tako iz otpada nastaje posve novi materijal, koji je u svojoj strukturi neuništiv i stoga ima vrlo dugu primjenu trajanja. To će biti materijal koji revolucionira sva iskustva ljudi. Ljudi se mogu time osloniti na novu građu u konstrukciji njihovih pomoćnih sredstava, koja će omogućiti novi tehnički razvoj i u njihovu svakidašnjicu unijeti mnogo radosti. Svijet će moći odahnuti, jer množina otpada, koji leži na bezbrojnim otpadima širom svijeta, animirat će ljude, da odriješe ove stare grijehe i materijal upotrebe za smislenu primjenu. Stari zračeći pogoni time će biti posve isključeni i mjesto njih, na njihovo mjesto dolazi, za okolinu pozitivan ili bolje rečeno neopterećujući, razvoj vrlo čvrstog materijala.

PITANJE: Nakon što za sve novosti trebamo jedan duh, postavlja se pitanje, što je DUH i odakle dolazi ?

ODGOVOR: Duh je biće bez fizičkog tijela – jedno biće, koje se u svom postojanju sastoji iz svjetla i energije, i isto je tako dio stvaranja kao i sve drugo, i kao i sve druge svjetlosne pojave, koje vi ne vidite i ne možete dohvatiti. No, sbaka biljka, svaka životinja i svaki čovjek ima, osim svoje materijalne pojave, također nematerijalan duh, i njih je bezbroj. I stvaranje ne će nikada mirovati i darivati daljnje duhove u formi svjetla, koje daruje život – sve sa istom zadaćom, koja – kako je već često navedeno – glasi: vrhunsku božansku ljubav izraziti u svakom djelovanju i životu.

PITANJE: Ako mi npr. želimo stvoriti jednu novu životinju, mi ne možemo rezultat našeg stvaralačkog čina doduše odmah vidjeti, nego moramo čekati dok Majka Zemlja životinju ne postavi na povoljno mjesto, da bi je tada mogli promatrati u njenom razvoju ?

ODGOVOR: To je korektno – vi morate pripustiti Majci Zemlji, gdje će ona dopustiti, da se životinja pojavi, kao što je to učinila sa svim bezbrojnim dosadašnjim vrstama na Zemlji – da je iz neobjašnjivih razloga nastala jedna druga vrsta, koja nigdje ne postoji. I isto tako za vas će biti iznenađujuće, ako jedno novo živo biće nastane u suradnji sa Majkom Zemljom.

PITANJE: To znači, da mi doduše posjedujemo stvaralačku moć, ali nad nama još uvijek bdije vrhunska moć i mi smo još uvijek ovisni o mnogim faktorima, koji našu stvaralačku težnju drže na uzdama ?

ODGOVOR: Još je uvijek vrhunska moć dužna kontrolirati odnosno vezati vaše stvaranje, sve dok sveukupna struktura stoji na putu odnosno nije u službi. Ova temeljna ograničenja treba zadržavati, jer ne smijete zaboraviti, da se ste vi na ovoj Zemlji, da biste u ljudskoj formi izučili i isprobali vaše Božanstvo, i da biste iz doživljaja stekli iskustva, koja vam omogućuju daljnji rast i potiču vaš razvoj – u smislu povratka Izvoru sveg života. Vi ćete se opet stopiti sa Praizvorom, kad sakupite sva iskustva, koja vam omogućuju vrhunsku izražajnu formu.

PITANJE: Teško si mogu predstaviti stvaranje pomoću naših misli. Znači li to, da mi sami možemo koristiti naše misli, da bi npr. stvorili mašinu, a da ne moramo ovo činiti spajajući zajedno pojedine dijelove, koji su prethodno načinjeni ?

ODGOVOR: Samo vaše misli ne će još biti dovoljne, da bi pokrenule ovaj razvojni proces. Kako sam rekao vi trebate jednog duha, koji stanuje u dovršenom proizvodu, i vi trebate uvjete u laboratoriju, da biste mogli zaključiti proces stvaranja. Naravno, da se jedan produkt sastoji iz raznih pojedinih dijelova, koji svi mogu nastati na ovaj način. Obogaćen elektronskim komponentama, koje se djelomično isto tako sastoje iz posve novih materijala, produkt će vam u svakidašnjici stajati na raspolaganju.

PITANJE: Nije li to tada posve normalan laboratorijski proces, koji počiva na novim spoznajama u znanosti, a nikakav proces stvaranja, kako se on razumije u svom temeljnom elementu ?

ODGOVOR: Razlika se sastoji u tome, da normalan laboratorijski proces biva upravljan samo od čovjeka, a stvaralački proces ovdje nastaje na bazi vaših misli, i vi za to osim duha ne trebate nikakav daljnji dodatak – samo osnovni materijal vi ćete otkriti i pronaći u laboratoriju. Time je ovo novo pomoćno sredstvo s jedne strane znanstveni čin, a s druge strane ono je moguće samo, ako postoje drugi osnovni preduvjeti.

Tad je pravi stvaralački proces moguć, i vi tad ne trebate nikakve mašine više, koje prave određene forme iz osnovnog materijala, jer materijal nastaje odmah u pravoj formi, kako ga trebate.

PITANJE: Shvaćam li ispravno, da su nam kristali pripomoć, da se formira jedna vrsta trodimenzionalnog svjetlosnog oblika gotovog objekta, koji tada kasnije – kao sam od sebe – raste u laboratoriju prema prethodnim datostima iz svjetla i energije '

ODGOVOR: Posve ispravno shvaćeno. Kristali vam pomažu, da pomoću svjetla postavite hologram, da da slikovito predstavite vaše misli, i na temelju holograma vi se možete prilagoditi – i ako ste spremni u svom uvjerenju, tad može duh novog objekta sudjelovati na rastu pojedinih komponenata i vi možete gledati, kako nastaje vaš objekt.

PITANJE: Moramo li tad pojedine dijelove opet graditi ručno, kao prije ?

ODGOVOR: Ne – sve nastaje fix i fertig ! Vi ne trebate izvoditi nikakve daljnje poslove – vi stvarate gotov produkt.