9. Uspon i pad

U jednom se kratkom razdoblju nanizalo gotovo previše uspjeha. Vijeće za slapove Nijagare, koje su Edison i lord

Kelvin godinama uvjeravali u strahovite i smrtonosne

opasnosti izmjenične struje, objavilo je u listopadu 1893.

godine upravo ono .to jeWesting-house i predvidio - da se

njegovoj tvrtki dodjeljuje ugovor za izgradnju prvih dvaju

generatora na Nijagari.

Rat struja, koji je tako dugo izazivao raskol u američkoj

industriji, zavr.io je pobjedom Teslina sustava izmjenične

struje zahvaljujući prije svega VVestinghouseovoj ustrajnosti.1

Nema sumnje da su velikim dijelom za to bila zaslu.na i

njihova zorna prikazivanja na Svjetskom sajmu u Chicagu.

Rat je zavr.en kompromisom - tvrtka General Electric dobila

je ugovor za izgradnju sustava prijenosa i distribucije struje od

slapova Nijagare do grada Bufallo. Obje su tvrtke podnijele

prijedlog da se postavi Teslin vi.efazni proizvodni sustav, jer

je i General Electric pribavio licencu za kori.tenje Teslinih

patenata pa je stoga predlo.io postavljanje trofaznog sustava.

VVestinghouseov prijedlog nudio je dvofazni sustav.

Godine 1895. Westinghouse je dovr.io hidroelektranu koja

je bila spremna isporučiti 15 tisuća konjskih snaga struje, za

ono vrijeme uistinu izvanredno dostignuće. Sljedeće je godine

General Electric dovr.io sustav prijenosa i distribucije čime je

omogućeno da struja poteče dalekovodom dugačkim oko 35

km, kako bi osvjetljavala grad Buffalo te postala pogonskim

sredstvom za njegov gradski prijevoz.

Iskori.tavanje snage slapova Nijagare teklo je prema dogovorenim

rokovima. Ljudi su s po.tovanjem govorili o tome

kao o

134

Uspon i pad

jednom od svjetskih čuda. VVestinghouse je izgradio jo. sedam

generatorskih jedinica koje su povećale proizvodnju struje na

50 tisuća konjskih snaga. General Electric izgradio je drugu

električnu centralu, koja je također koristila izmjeničnu struju

te jo. jedanaest generatora.

Uslijedilo je jo. jedno povijesno »po prvi put«. Izmjeničnu

struju isporučili su jednom od njezinih prvih i najznačajnijih

kupaca, poduzeću Pittsburgh Reduction, iz kojega je kasnije

nastala tvrtka Aluminium Companv of America ili ALCOA.2 Nova

metalur.ka industrija čekala je visoke napone koje joj je mogla

osigurati jedino izmjenična struja. Kako je Tesla i predvidio,

prerada aluminija ubrzo je omogućila razvijanje zrakoplovne

industrije.

Zapanjujući aspekt Rata struja je taj da se on zapravo

nastavio i do na.ih dana, poput drevnog vjerskog sukoba. Jer,

svi koji bi sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća nai.li na

neku od promid.benih kampanja General Electrica mogli su

pogre.no zaključiti kako je ova tvrtka sama ukrotila slapove

Nijagare te da je Tesla bio tek jedan od izumitelja koji su se

natjecali za projekt izgradnje hidrocentrale.

Gardner H. Dales iz korporacije Niagara Mohavvk Povver

Corporation prigodom svog obraćanja Američkom institutu

elektroin.enjera 5. travnja 1956. godine prisjetio se ne.to

točnije:

»Ako je ikada .ivio čovjek koji je stvorio tako mnogo, a

koji je primio tako malo priznanja bio je to Nikola Tesla.

Vi.efazni sustav bio je njegov izum, a njegovo je prvo

kori.tenje snage slapova Nijagare, koje je provela Niagara Falls

Povver Compair/, postavilo temelje energetskog sustava koji

danas koristi ova zemlja, kao i sve zemlje .irom svijeta...«

Zapravo, Tesli su u tom razdoblju pohvale i priznanja stizala

sa svih strana. Tek se kasnije iskori.tavateljima njegova genija

zaboravljivost učinila znatno prikladnijom. 1890-ih godina

moglo se o njegovu imenu i postignućima gotovo bez

prestanka čitati na naslovnim stranicama svih ozbiljnijih

listova.

Novine i tjednici koji su se bavili znano.ću i tehnikom jednako

su mu tako pjevali hvalospjeve. The NewYorkTimes objavio

je da

*<;

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

njemu »pripada neosporna čast« .to je iskori.tavanje Nijagare

učinio mogućim. Te je riječi potom ponovio i George Forbes

u tjedniku Electricitv (broj od 2. listopada 1895.). Svjetski tisak

popratio je vrlo op.irno njegov novi uspjeh. Crnogorski knez

uručio mu je Orden zlatnog sokola. Američki institut

elektroin.injera dodijelio mu je Medalju Elliott-Cresson za

uspjehe u istra.ivanjima visokih frekvencija. A lord Kelvin,

koji je sad bio velikodu.an u hvalospjevima, objavio je da je

»Tesla izumitelj koji je pridonio znanosti o elektricitetu vi.e

nego ijedan čovjek prije njega«.

Uskoro su se sustavi za proizvodnju izmjenične struje

započeli graditi i u New Yorku za .eljezničke nadvo.njake i

ulične pruge, za elektrifikaciju parne .eljeznice, a potom su se

čak pro.irili i na Edisonove podstanice.

Usprkos tome, izumitelja i Westinghousea mučili su i

zabrinjavali mrzovoljni i ljutiti gubitnici. Tvrtka je bila

primorana braniti svoje patente ulaganjem dvadesetak sudskih

tu.bi - uključujući i onu za koju je svoj pravorijek Vrhovni

sud već izrekao - i u svakoj je od njih VVestinghouse odnio

uvjerljivu pobjedu. Podnio je i tu.bu protiv tvrdce General

Electric i drugih ah su se i one uspje.no okončale. No, kako je

već spomenuto, toliko strke stvaralo je zabunu u javnosti i za

sobom ostavljalo nesretne ljude. Neki od onih koji su nekada

slavili Teslu počeli su sada činiti sve .to mogu da mu na.kode.

B. A. Behrend, kasnije potpredsjednik Američkog instituta

elektroin.enjera i osoba koja je pozorno pratila .to se

događalo u tada.njem javnom .ivotu, napisao je: »Neobična je

osobina neznalica da uvijek idu iz jedne u drugu krajnost pa

su oni, .to su nekad slijepo obo.avali gospodina Teslu i

uznosili ga do mjere koja bi se mogla usporediti samo s

fanatizmom kojim javnost inače obasipa .rtve javnog

obo.avanja, sada zdu.no prionuli da ga ismiju.«

Behrend je sve to smatrao vrlo tu.nim. Dodao je:

»Ne mogu ni pomisliti na Nikolu Teslu da se ne raspalim i

ne počnem osuđivati nepravdu i nezahvalnost kojom su ga

nagradili kako javnost, tako i elektrotehnička struka.«3

136

Uspon i pad

Izmoren od svega, izumitelj se vratio u NewYork odlučniji

nego ikada u tome da vrijeme koje mu je potrebno za rad

oslobodi od svih ostalih obveza, .udeći za tim da nastavi ni

manje ni vi.e nego .est različitih istra.ivanja.

S opremom za visoke napone počeo je ostvarivati takve

rezultate da su mu se počele otvarati bezbrojne mogućnosti.

Nadao se da bi pomoću saznanja kako stvoriti umjetnu munju

otkrio ne samo kako nadzirati vremenske uvjete u svijetu,

nego i kako prenositi energiju be.ičnim putem. A to ga je

zauzvrat zaplelo u mre.u istra.ivanja za koja se ponadao da će

mu omogućiti izgradnju prvog sustava radioprijenosa

dostupnog .irom svijeta.

Zadovoljavajući rezultati pojavili su se kad je postigao

napone od blizu milijun volta, koristeći pritom konusnu

zavojnicu. Instinktivno je osjetio da bi, umjesto da počne

izrađivati sve veće i veće uređaje za visoke napone, isti

rezultat mogao postići oblikujući odgovarajući transformator,

malen u usporedbi s postojećima.4 Taj ga je problem počeo

gotovo opsjedati, no nije bio i jedini.

Kad bi neki spektakularni pokus prkosio najosnovnijim

zakonima elektriciteta, Tesla bi ga radosno slijedio ma kamo

ga on odveo. A ponekad ga je znao odvesti u čudnim

smjerovima.

Elektronska cijev za radio, kod koje se struja sprovodila

kroz vakuum, bila je zapravo izvorni elektronski uređaj.

Njezina slučajna prethodnica bila je vakuumska svjetiljka koju

je izumio Edison jo. 1883. godine. Njega je, pak, zbunjivalo

ono .to je kasnije postalo poznato kao Edisonov efekt, i u

njemu nije uspio sagledati nikakvu vrijednost. No, zato su se

drugi znanstvenici - Sir VVilliam Preece, J. A. Fleming, Tesla,

Elihu Thomas i J. J. Thomson - zanimali za njega. Tako je J. J.

Thomson shvatio da zamijećenu pojavu izazivaju emisije

negativnog električnog naboja ili elektroni kad prolaze kroz

u.areni element i sti.u do hladne elektrode. Edison, jo.

zbunjen i razočaran .to nije uspio stvoriti dobru svjetiljku,

izvijestio je da »izgleda kako se taj efekt dojmio nekih nadutih

glava iz bratstva u svijetu savane«. On sam pre.ao je na

va.nije stvari.

137

TESLA - ČOVIEK IZVAN VREMENA

Tesla je počeo razvijati vakuumske elektronske cijevi početkom 1890-ih

godina, očekujući da će biti podesne za otkrivanje postojanja prijenosa

radiosignala. Kasnije je čak na puno radno vrijeme zaposlio staklopuhača te

izumio tisuće raznih oblika cijevi koje je koristio kako u svojim istra.ivanjima na

području radija, tako i u proizvodnji svjetla.

Fleming je bio taj koji je, nakon .to je proučio Edisonove i Preecove radove,

uspio uspje.no primijeniti Edisonov efekt kod otkrivanja radiosignala, posti.ući

povećanje osjetljivosti pomoću kristalnih detektora koji su se tada koristili.

Godine 1907. Lee De Forest dodat će Flemingovoj diodi mre.icu ili kontrolni

element, nazvav.i je audionom, čime je lansirana znanost nazvana suvremenom

elektronikom.

No, davno prije svega navedenog, Tesla je opisivao svoj rad s vakuumskim

.aruljama i strujom visoke frekvencije, dijeleći vlastitu očaranost i zbunjenost sa

svojim slu.ateljstvom. Tako je jednog dana dugačku staklenu cijev, iz koje je

djelomično izvukao zrak, smjestio u du.u bakrenu cijev sa zatvorenim krajem. U

bakrenoj je cijevi napravio mali razrez kako bi se mogla vidjeti ona staklena u

njezinoj unutra.njosti. Kad je bakrenu cijev spojio s električnim strujnim krugom

visoke frekvencije, otkrio je da zrak u unutarnjoj cijevi blje.tavo svijetli, mada je

izgledalo da kroz bakreni omotač ne protječe nikakva struja. Činilo se da

elektricitet radije protječe kroz staklenu cijev indukcijom i da će radije prolaziti

kroz zrak pod niskim pritiskom, nego kroz metalni omotač koji je predstavljala

vanjska cijev.

U ovome je izumitelj vidio način za prijenos električnih impulsa bilo koje

frekvencije putem plinova. »Kad bi se mogla postići dovoljno visoka frekvencija«,

razmi.ljao je, »tada bi se mogao ostvariti i neobičan sustav distribucije koji bi

vjerojatno jako zanimao proizvođače plina. Metalne cijevi ispunjene plinom - pri

čemu bi metal bio izolator, a plin vodič - mogle bi napajati fluorescentne .arulje, a

mo.da i neke druge uređaje koji jo. nisu izumljeni.«

Zapravo, to .to je opisivao bila je prethodnica prijenosa mikrovalova.

38

Uspon i pad

Ta su istra.ivanja Teslu odvela do jedne od njegovih

najveli-čajnijih koncepcija, do »noćnog osvjetljavanja

zemaljske kugle«, tj. do načina osvjetljavanja cijele Zemlje i

atmosfere koja je okru.uje, kao da je Zemlja jedna golema

.arulja. Teoretizirao je da su plinovi koje nalazimo u atmosferi

Zemlje na velikim visinama jednako razrijeđeni kao i zrak u

njegovim djelomično vaku-umiziranim cijevima te bi stoga

mogli poslu.iti kao izvrsni vodiči za struje visoke frekvencije.

Taj ga je koncept godinama zaokupljao. Na njega je gledao

kao na sredstvo koje bi prekooceanska putovanja i zračne luke

učinilo mnogo sigurnijima noću, ili pak kao na način kojim bi

se noću bez ulične rasvjete osvjetljavali čitavi gradovi.

Trebalo bi samo izvr.iti dostatan prijenos struja visoke

frekvencije u pravom obliku do gornjih slojeva atmosferskog

zraka, na visinu od oko 10 tisuća metara pa čak i ni.e. Upitan

kako predla.e izvr.enje prijenosa struja do gornjih slojeva

zraka, jednostavno je odgovorio da to ne predstavlja nikakvu

praktičnu pote.koću. Imao je naviku da nikad ne razotkriva

svoje metode ako ih prije toga nije isku.ao u praksi. Bila je to

jedna od njegovih ideja koju će biti primoran napustiti zbog

nedostatka kapitala potrebnog za istra.ivanja.

Novinari bi ga ipak nastavljali ispitivati i spekulirati. Neki

su nagovijestili da planira iskoristiti jednu od svojih cijevi za

bombardiranje molekula, kako bi usmjerio sna.an snop

ultraljubi-častih zraka u atmosferu, ionizirajući zrak na

ogromnim udaljenostima i pretvarajući ga tako u dobrog

vodiča elektriciteta na visokim frekvencijama. Ovo bi,

teoretizirah su, moglo osigurati način sprovođenja do bilo koje

.eljene visine, na koju bi se tako mogla oda.iljati struja visoke

frekvencije.5 Kasnije, kad je bila izgrađena njegova zlosretna

radiopostaja s velikim tornjem na Long Islandu, gornja

platforma bila je oblikovana tako da primi brojna le.i.ta

sna.nih ultraljubičastih svjetiljki. Njihova svrha nikad nije bila

otkrivena.

Drugom je prilikom Tesla govorio o svom planu da

iskoristi i Zemlju i gornje slojeve zraka kao vodiče

elektriciteta, a donji stratum zraka između ni ih kao izolator.

Ta bi kombinacija stvorila

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

neku vrstu divovskog kondenzatora, sprave za pohranjivanje i

pra.njenje elektriciteta. Ako se Zemlja pobudi elektricitetom,

gornji slojevi zraka također će se naelektrizirati putem

indukcije. Tako bi cijela zemaljska kugla bila pretvorena u

Levdensku posudu, puneći se i prazneći naizmjence. Struja

koja bi istodobno protjecala kroz gornje slojeve zraka i kroz

zemlju izazvala bi osvjetljavanje gornjih slojeva zraka, a to bi

osvjetljavalo cijeli svijet. Je li to način koji bi Tesla predlo.io

za oda.iljanje svoje struje u gornje zračne slojeve? To nikada

nećemo saznati.

U svojim predavanjima odr.anim u Londonu 1892. godine

s velikom se ljubavlju zadr.ao na opisivanju najčudnije i

najosjetljivije vakuumske cijevi koju je ikada izumio. Pod

utjecajem struje visoke frekvencije ona bi izbacivala zraku

koja je pokazivala nevjerojatnu osjetljivost na sve vrste

elektrostatskih i magnetskih utjecaja. S tom je cijevi znao

izvoditi neobične pokuse.

Kad bi objesio .arulju na .icu i kad su svi drugi predmeti

bili udaljeni od nje, Tesla bi samim svojim pribli.avanjem

zraku natjerao da odleti na suprotnu stranu .arulje; a ako bi

hodao oko .arulje, zraka je uvijek bila na suprotnoj strani od

njega. Ponekad bi se zraka počela divlje okretati oko .arulje.

Malim potkovičastim magnetom on je mogao usporiti ili

ubrzati njezino obrtanje, ovisno o polo.aju magneta.

Međutim, kad je bila najosjetljivija na magnet, bila je manje

osjetljiva na elektrostatske utjecaje. On ne bi mogao učiniti ni

najmanji pokret, čak ni trzaj mi.ićem ruke, a da ne izazove

vidljivo pokretanje zrake.

Tesla je vjerovao da se ona oblikuje uslijed nesavr.ene

povr.ine stakla koja joj onemogućava jednako prola.enje sa

svih strana. Očaran tom pojavom, bio je uvjeren da bi takvo

sredstvo moglo postati vrijednim alatom u istra.ivanju prirode

energetskih polja.

»Ako u prostoru postoji bilo kakvo kretanje koje se mo.e

izmjeriti«, rekao je, »ovakva bi ga naprava morala otkriti. Ona

je, mo.emo reći, svjetlosni snop u kojemu nema trenja, niti

inercije.

Mislim da bi ona svoju praktičnu primjenu mogla naći u

telegrafiji. S takvom napravom moglo bi se, primjerice, slati

telegrame preko Adantika bilo kojom brzinom, budući da

njezina

140

Uspon i pad

osjetljivost mo.e biti toliko velika da bi i najmanje promjene

utjecale na nju. Kad bi bilo moguće napraviti sna.niji i vrlo

uzan mlaz zraka, njegovi bi se otkloni mogli lako i

fotografirati.«

Svoje je predavanje zavr.io sljedećim komentarom: »Pravo

je čudo .to se na dana.njem stupnju znanja i stečenih

iskustava jo. nije poku.alo poremetiti elektrostatsko ili

magnetsko stanje Zemlje te izvr.iti prijenos - ako već ničega

drugog, a ono obavijesti....«6

No, malena vakuumska cijev nije se pokazala korisnom u

njegovim planovima ni kao detektor električnih smetnji, a ni

radio-signala s većih udaljenosti. Kad ju je Tesla poku.ao

iskoristiti kao detektor, bilo ju je toliko te.ko prilagoditi da

nije bila pogodna za bilo .to drugo osim za laboratorijska

istra.ivanja.

Ali zato bi danas, kad se znanost počela zanimati za dosad

slabo razja.njene biolo.ke pojave, Teslina neobična

vakuumska cijev mogla iznova pobuditi zanimanje. Mogla bi

se, primjerice, primijeniti u nadziranju autonomnih funkcija

tijela zahvaljujući bio-feedback tehnikama. Ili, mogla bi nam

pomoći da shvatimo tajanstveni Kirlianov efekt. Kirlianova je

fotografija, u sprezi s Teslinom zavojnicom visokih

frekvencija i napona, izazvala zanimanje znanstvenika za auru

čovjeka, jer je konačno prostom oku otkrila ono .to je

oduvijek bilo vidljivo psihičkim medijima. Teslina

istra.ivanja iz 1890-ih godina pokazala su da se struja visokih

frekvencija kreće na povr.ini ili barem blizu povr.ine

sprovodnih materijala, slično pojavi supravodljivosti.

Nagađalo se da bi korona koja se pojavljuje na Kirlianovim

fotografijama mogla predstavljati drugi oblik i modulaciju

neke vrste »nositeljeva polja«, koje okru.uje .iva bića. (I

akupunkturne točke bi također mogle biti povezane s takvim

energetskim poljima). Stoga je moguće uzeti u obzir

nagovje.taje suvremenih in.enjera kako bi Teslina

hipersenzitivna vakuumska cijev mogla postati sjajnim

detektorom ne samo Kirlianovih aura, nego i drugih

takozvanih paranormalnih pojava, uključujući i bića koja

obično nazivamo duhovima.

141

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Od svog povratka u NewYork, Tesla je .ivio gotovo pustinjačkim .ivotom.

Prijatelji bi ga uspijevali izvući iz laboratorija jedino kad se radilo o

najprimamljivijim dru.tvenim događanjima. Prekinuo je sa zabavama do dugo u

noć i svim dru.tvenim igrama. Robert i Katherine Johnson zabrinuli su se za

njega, upozoravajući da bi ga toliko rada bez ikakve zabave i odmora opet moglo

dovesti do sloma .ivaca.

Stoga se Katiierine ta zima 1893. godine, koja je protjecala bez njegovih

učestalih posjeta, strahovito odu.ila. U hladnome siječnju poslala mu je cvijeće

nadajući se da će joj na neki način odgovoriti. Prona.ao je toliko vremena da joj

po.alje članak profesora Crookesa i Crookesov radiometar . malu vjetrenjaču

koja se pokreće toplinom i okreće u ispra.njenoj staklenoj kugli, a koju je on

dr.ao (barem joj je tako napisao) »najljep.im ikad otkrivenim izumom«. Te male

vjetrenjače, koje su u svojoj jednostavnosti utjelovile Teslin ideal otmjenih

rje.enja, i danas se mogu vidjeti u izlozima prodavaonica neobičnih predmeta,

gdje njihove lopatice bez imalo buke okreće - toplina sunca.

Iako znanost ba. nije bila njezina najdra.a tema, Katherine se osjetila

polaskanom i poča.ćenom. Jedne olujne noći u veljači sjedila je s Robertom pred

njihovim otvorenim kaminom dosađujući se i osjećajući nemir u sebi. U jednom

trenutku odasla teklića, načrčkav.i Tesli poruku sljedećeg sadr.aja: »Sto radite u

ovim olujnim danima? Pitamo se hoće li itko navratiti do nas da nas razvedri,

recimo, oko 21.00 sat, ili mo.da u 19.00 sati kad večeramo. Dosadno nam je i

udobno pred kaminom, samo . dva je premaleni broj. Da bi bilo veselo, mora

nas biti troje, posebno kad ’u mojoj zemlji’ snije.i. Je li onaj prekrasni stroj

ponovo u redu i jeste li spremni sutra za fotografe, za munje i gromove, spremni

za Junonu i ostale bogove i bo.ice? Dođite, sve nam ispripovijedajte. Čekat ćemo

Vas u 19.00 sati, ili u 21.00 sat!«7 Ali, stroj nije bio u redu i Johnsonovi su ostali

razočarani . Robert jednako kao i Katherine.

No kasnije, u proljeće 1894. godine, pokusi su dovoljno uznapredovali da bi

Tesla mogao pozvati Johnsona, Josepha

142

Uspon i pad

Jeffersona, Marion Cravvford i Tvvaina u svoj laboratorij da

»propuste iskre visokog napona kroz tijelo«, te da poziraju za

prve fotografije ikada snimljene plinskim cijevnim svjedom.

Usprkos posvema.njoj uronjenosti u znanost, bilo je slično

Tesli .to je u svibnju prona.ao vremena da za Johnsonov

Century Magazine napi.e članak o Jovi Jovanoviću Zmaju,

slavnom srpskom pjesniku. Sljedećeg proljeća vratio se na

stranice istog tjednika člankom o svom najdra.em junaku,

Luki Filipovu.

Kasnije iste godine predao je i Johnu Foordu iz The NewYork

Timesa veliki članak (objavljen 30. rujna 1894. godine) u

kojemu je uz opisivanje svojih teorija o svjedosti, tvarima,

eteru i svemiru ustvrdio da se trenutno gubi devedeset posto

energije iz električnih svjetiljaka te da u budućnosti uopće neće

postojati potreba za prijenosom energije, pa čak ni be.ičnim

putem. »Očekujem da ću .ivjeti dovoljno dugo kako bih

do.ivio da usred ove sobe postavim stroj i da ga pokrenem

ničim drugim nego energijom medija koji se kreće oko nas«,

rekao je.

Vjerojatno je da je u tom najplodnijem razdoblju svog

.ivota bio i najsretniji. Nije bilo nikakva nagovje.taja nedaća

koje su mu se pribli.avale. Jo. je .ivio u hotelu Gerlach, pa je

na papiru sa zaglavljem tog hotela svojim otmjenim stilom

napisao pismo za Kadierine, konačno prihvaćajući njezin

poziv na večeru:

»Čak i večera u hotelu Delmonico predstavlja za mene .ivot

na visokoj nozi, pa se bojim da ću po.aliti rastanem li se od

svojih jednostavnih navika. Donio sam čvrstu odluku da ne

prihvaćam nikakve pozive ma kako privlačni oni bili. No,

ovog sam se tre-nutica prisjetio da će mi uskoro ionako biti

nemoguće u.ivati u Va.em dru.tvu (jer Vas neću moći pratiti u

ljetnikovac na East Hamptonu, gdje namjeravate provesti ovo

ljeto). Stoga me obuzela neodoljiva .elja da sudjelujem na toj

večeri, .elja koju ne mo.e nadvladati nikakvo razborito

razmi.ljanje ili svijest o prijetećim opasnostima. S rado.ću

očekujući u.ivanje u Va.em dru.tvu, i vrlo izvjesno kasnije

.aljenje, ostajem Va....«8

U lipnju 1894. godine, od Katherine je iz East Hamptona

stiglo pismo u kojemu ga grdi zbog »slanja razočaravajućih i

43

TESLA ČOVFEK IZVAN VREMENA

posve hladnih telegrama dragim prijateljima koji ga .eljno

očekuju.« Dodala je i ovo:

»U mojoj zemlji nitko nije i nikada ne mo.e biti toliko

okrutan, a posebno kad primi visoke počasti i kad mu njegovi

prijatelji .ele čestitati. Naprotiv, u takvim je prigodama čovjek

toliko sretan da ne mo.e reći ’ne’ svojim prijateljima, nego .eli

da su i oni jednako sretni kao i on sam. To znači biti prijatelj u

mojoj zemlji’!«9 Počasti koje spominje bile su dodjela titule

počasnog doktora od Sveučili.ta Columbia te Ordena sv.

Save, primljenog od kralja Srbije.

Ubrzo potom poku.ala je promijeniti svoj uobičajeni način,

pozivajući na večeru s Teslom i po jednog od njegovih

prijatelja. No, on je ostao čvrst (a mo.da i oprezan),

odgovarajući joj da će doći ako je za svakog od pozvanih

mu.karaca predviđena i go.ća te da bi mu bilo drago kad bi

pozvala gospođicu Merington.

Ljeto je prolazilo. Prijatelji ga gotovo nisu ni vidjeli, čak ni

tijekom nadolazeće zime. Bio je strahovito zaposlen i naoko

posve zadovoljan, iako se mo.da ponekad - tijekom razdoblja

u kojemu su ga istra.ivanja odvlačila u najrazličitijim

smjerovima - uz smije.ak prisjetio dobronamjernog savjeta

lorda Ravleigha o tome da se usredotoči na samo jedno

područje.

I tada je, posve iznenada, nai.la katastrofa. Dana 13. o.ujka

1895. u 2.30 sati njegov je laboratorij u Ju.noj petoj aveniji

zahvatio po.ar. .esterokatnica u kojoj se nalazio bila je

uni.tena, a .teta koju je Tesla time pretrpio nije se uopće mogla

izmjeriti. Skupocjena istra.ivačka oprema koju su izgradili on

i Kolman Czito survala se ravno s četvrtog na drugi kat, da bi

se tu zaustavila u gomili opeka, .buke i ostalog metalnog

kr.a.10

Ni.ta od toga nije bilo osigurano. No da je i bilo, ne bi

pokrilo nastale gubitke. Uistinu, ni milijun dolara ne bi moglo

nadoknaditi zastoj u njegovim istra.ivanjima, kako je kasnije

rekao. O.a-mućen i očajan okrenuo se od ru.evina i počeo u

transu tumarati, ne obraćajući tog hladnog jutra pozornost ni

gdje se nalazi, ni koliko je vremena proteklo. Johnsonovi su

izbezumljeno tragah za njim po svim mjestima za koja su znali

da su mu draga.

44

Uspon i pad

Novine .irom svijeta izvijestile su o njegovoj tragediji:

»Uni.ten rad na koji je utro.eno pola .ivota«, »Plodovi genija

izbrisani za svagda«. U Londonu je list Electrical VVbrld izvijestio

da je najveći gubitak tjelesni kolaps koji je do.ivio izumitelj.1!

Charles A. Dana iz njujor.kih novina The Sun odao mu je

najveću počast: »Uni.tenje laboratorija Nikole Tesle sa svim

njegovim predivnim sadr.ajima vi.e je od obične osobne

nesreće jednog čovjeka. To je nesreća koja pogađa čitav svijet.

Nije nikakvo preuveličavanje kad se ka.e da se na prste jedne

ruke mogu izbrojiti .ivuće osobe koje bi trenutno za

čovječanstvo bile va.nije od tog mladog čovjeka - mo.da se

mogu nabrojiti samo na palac jedne jedine ruke.«12

Jedino su njegovi najbli.i suradnici znali sve o

zapanjujućim rezultatima koje je postigao u svojim znatno

uznapredovalim istra.ivanjima vezanim za radio, be.ični

prijenos energije, daljinski upravljana prijevozna sredstva, ili

pak o tome da je već uspio otkriti efekte koje će svijet ubrzo

upoznati pod imenom rendgenska zraka, ili da se već posve

pribli.io otkrivanju jednog industrijskog izuma vezanog za

proizvodnju tekućeg kisika, koji će ubuduće postati vrlo

unosan. Mo.da je upravo ta tvar i dovela do eksplozije - jer

po.ar je navodno izazvao plinski .i.ak zapaliv.i tkaninu

natopljenju uljem na prvom katu, a potom je do.lo do brzih,

međusobno povezanih eksplozija kroz čitavo zdanje.

Pismo prepuno osjećaja, koje je napisala Katherine dan

nakon po.ara, konačno je stiglo do njega. Rekla mu je koliko

su dugo posvuda tragali za njim te kako se nada da će ga oni

moći utje.iti u »njegovu nenadoknadivom gubitku.«

»Izgledalo je kao da ste iVi nestali negdje u zraku...

Dopustite da se uvjerimo kako ste jo. od krvi i mesa, da se

mogu osloboditi ove jezive pomisli«, preklinjala je. »Danas

mogu jo. dublje pojmiti svu strahotu i značenje u.asa koji Vas

je pogodio, dragi moj prijatelju, pa stoga moja strepnja za Vas

sve vi.e raste. Jedino .to mi jo. preostaje su suze, a njih Vam

ne mogu poslati pismom. Za.to sada ne dođete k nama .

mo.da bismo Vam mogli pomoći ili barem pru.iti

suosjećanje...«13

 

U njezinu umu i du.i tada vi.e nije bilo nimalo upitno u

kolikoj je mjeri ovaj tako neobičan i nedostupan mu.karac

počeo utjecati na njezin .ivot i sreću.