9. Uspon i pad
U jednom se kratkom razdoblju nanizalo gotovo previše uspjeha. Vijeće za slapove Nijagare, koje su Edison i lord
Kelvin godinama uvjeravali u strahovite i smrtonosne
opasnosti izmjenične struje, objavilo je u listopadu 1893.
godine upravo ono .to jeWesting-house i predvidio - da se
njegovoj tvrtki dodjeljuje ugovor za izgradnju prvih dvaju
generatora na Nijagari.
Rat struja, koji je tako dugo izazivao raskol u američkoj
industriji, zavr.io je pobjedom Teslina sustava izmjenične
struje zahvaljujući prije svega VVestinghouseovoj ustrajnosti.1
Nema sumnje da su velikim dijelom za to bila zaslu.na i
njihova zorna prikazivanja na Svjetskom sajmu u Chicagu.
Rat je zavr.en kompromisom - tvrtka General Electric dobila
je ugovor za izgradnju sustava prijenosa i distribucije struje od
slapova Nijagare do grada Bufallo. Obje su tvrtke podnijele
prijedlog da se postavi Teslin vi.efazni proizvodni sustav, jer
je i General Electric pribavio licencu za kori.tenje Teslinih
patenata pa je stoga predlo.io postavljanje trofaznog sustava.
VVestinghouseov prijedlog nudio je dvofazni sustav.
Godine 1895. Westinghouse je dovr.io hidroelektranu koja
je bila spremna isporučiti 15 tisuća konjskih snaga struje, za
ono vrijeme uistinu izvanredno dostignuće. Sljedeće je godine
General Electric dovr.io sustav prijenosa i distribucije čime je
omogućeno da struja poteče dalekovodom dugačkim oko 35
km, kako bi osvjetljavala grad Buffalo te postala pogonskim
sredstvom za njegov gradski prijevoz.
Iskori.tavanje snage slapova Nijagare teklo je prema dogovorenim
rokovima. Ljudi su s po.tovanjem govorili o tome
kao o
134
Uspon i pad
jednom od svjetskih čuda. VVestinghouse je izgradio jo. sedam
generatorskih jedinica koje su povećale proizvodnju struje na
50 tisuća konjskih snaga. General Electric izgradio je drugu
električnu centralu, koja je također koristila izmjeničnu struju
te jo. jedanaest generatora.
Uslijedilo je jo. jedno povijesno »po prvi put«. Izmjeničnu
struju isporučili su jednom od njezinih prvih i najznačajnijih
kupaca, poduzeću Pittsburgh Reduction, iz kojega je kasnije
nastala tvrtka Aluminium Companv of America ili ALCOA.2 Nova
metalur.ka industrija čekala je visoke napone koje joj je mogla
osigurati jedino izmjenična struja. Kako je Tesla i predvidio,
prerada aluminija ubrzo je omogućila razvijanje zrakoplovne
industrije.
Zapanjujući aspekt Rata struja je taj da se on zapravo
nastavio i do na.ih dana, poput drevnog vjerskog sukoba. Jer,
svi koji bi sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća nai.li na
neku od promid.benih kampanja General Electrica mogli su
pogre.no zaključiti kako je ova tvrtka sama ukrotila slapove
Nijagare te da je Tesla bio tek jedan od izumitelja koji su se
natjecali za projekt izgradnje hidrocentrale.
Gardner H. Dales iz korporacije Niagara Mohavvk Povver
Corporation prigodom svog obraćanja Američkom institutu
elektroin.enjera 5. travnja 1956. godine prisjetio se ne.to
točnije:
»Ako je ikada .ivio čovjek koji je stvorio tako mnogo, a
koji je primio tako malo priznanja bio je to Nikola Tesla.
Vi.efazni sustav bio je njegov izum, a njegovo je prvo
kori.tenje snage slapova Nijagare, koje je provela Niagara Falls
Povver Compair/, postavilo temelje energetskog sustava koji
danas koristi ova zemlja, kao i sve zemlje .irom svijeta...«
Zapravo, Tesli su u tom razdoblju pohvale i priznanja stizala
sa svih strana. Tek se kasnije iskori.tavateljima njegova genija
zaboravljivost učinila znatno prikladnijom. 1890-ih godina
moglo se o njegovu imenu i postignućima gotovo bez
prestanka čitati na naslovnim stranicama svih ozbiljnijih
listova.
Novine i tjednici koji su se bavili znano.ću i tehnikom jednako
su mu tako pjevali hvalospjeve. The NewYorkTimes objavio
je da
*<;
TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA
njemu »pripada neosporna čast« .to je iskori.tavanje Nijagare
učinio mogućim. Te je riječi potom ponovio i George Forbes
u tjedniku Electricitv (broj od 2. listopada 1895.). Svjetski tisak
popratio je vrlo op.irno njegov novi uspjeh. Crnogorski knez
uručio mu je Orden zlatnog sokola. Američki institut
elektroin.injera dodijelio mu je Medalju Elliott-Cresson za
uspjehe u istra.ivanjima visokih frekvencija. A lord Kelvin,
koji je sad bio velikodu.an u hvalospjevima, objavio je da je
»Tesla izumitelj koji je pridonio znanosti o elektricitetu vi.e
nego ijedan čovjek prije njega«.
Uskoro su se sustavi za proizvodnju izmjenične struje
započeli graditi i u New Yorku za .eljezničke nadvo.njake i
ulične pruge, za elektrifikaciju parne .eljeznice, a potom su se
čak pro.irili i na Edisonove podstanice.
Usprkos tome, izumitelja i Westinghousea mučili su i
zabrinjavali mrzovoljni i ljutiti gubitnici. Tvrtka je bila
primorana braniti svoje patente ulaganjem dvadesetak sudskih
tu.bi - uključujući i onu za koju je svoj pravorijek Vrhovni
sud već izrekao - i u svakoj je od njih VVestinghouse odnio
uvjerljivu pobjedu. Podnio je i tu.bu protiv tvrdce General
Electric i drugih ah su se i one uspje.no okončale. No, kako je
već spomenuto, toliko strke stvaralo je zabunu u javnosti i za
sobom ostavljalo nesretne ljude. Neki od onih koji su nekada
slavili Teslu počeli su sada činiti sve .to mogu da mu na.kode.
B. A. Behrend, kasnije potpredsjednik Američkog instituta
elektroin.enjera i osoba koja je pozorno pratila .to se
događalo u tada.njem javnom .ivotu, napisao je: »Neobična je
osobina neznalica da uvijek idu iz jedne u drugu krajnost pa
su oni, .to su nekad slijepo obo.avali gospodina Teslu i
uznosili ga do mjere koja bi se mogla usporediti samo s
fanatizmom kojim javnost inače obasipa .rtve javnog
obo.avanja, sada zdu.no prionuli da ga ismiju.«
Behrend je sve to smatrao vrlo tu.nim. Dodao je:
»Ne mogu ni pomisliti na Nikolu Teslu da se ne raspalim i
ne počnem osuđivati nepravdu i nezahvalnost kojom su ga
nagradili kako javnost, tako i elektrotehnička struka.«3
136
Uspon i pad
Izmoren od svega, izumitelj se vratio u NewYork odlučniji
nego ikada u tome da vrijeme koje mu je potrebno za rad
oslobodi od svih ostalih obveza, .udeći za tim da nastavi ni
manje ni vi.e nego .est različitih istra.ivanja.
S opremom za visoke napone počeo je ostvarivati takve
rezultate da su mu se počele otvarati bezbrojne mogućnosti.
Nadao se da bi pomoću saznanja kako stvoriti umjetnu munju
otkrio ne samo kako nadzirati vremenske uvjete u svijetu,
nego i kako prenositi energiju be.ičnim putem. A to ga je
zauzvrat zaplelo u mre.u istra.ivanja za koja se ponadao da će
mu omogućiti izgradnju prvog sustava radioprijenosa
dostupnog .irom svijeta.
Zadovoljavajući rezultati pojavili su se kad je postigao
napone od blizu milijun volta, koristeći pritom konusnu
zavojnicu. Instinktivno je osjetio da bi, umjesto da počne
izrađivati sve veće i veće uređaje za visoke napone, isti
rezultat mogao postići oblikujući odgovarajući transformator,
malen u usporedbi s postojećima.4 Taj ga je problem počeo
gotovo opsjedati, no nije bio i jedini.
Kad bi neki spektakularni pokus prkosio najosnovnijim
zakonima elektriciteta, Tesla bi ga radosno slijedio ma kamo
ga on odveo. A ponekad ga je znao odvesti u čudnim
smjerovima.
Elektronska cijev za radio, kod koje se struja sprovodila
kroz vakuum, bila je zapravo izvorni elektronski uređaj.
Njezina slučajna prethodnica bila je vakuumska svjetiljka koju
je izumio Edison jo. 1883. godine. Njega je, pak, zbunjivalo
ono .to je kasnije postalo poznato kao Edisonov efekt, i u
njemu nije uspio sagledati nikakvu vrijednost. No, zato su se
drugi znanstvenici - Sir VVilliam Preece, J. A. Fleming, Tesla,
Elihu Thomas i J. J. Thomson - zanimali za njega. Tako je J. J.
Thomson shvatio da zamijećenu pojavu izazivaju emisije
negativnog električnog naboja ili elektroni kad prolaze kroz
u.areni element i sti.u do hladne elektrode. Edison, jo.
zbunjen i razočaran .to nije uspio stvoriti dobru svjetiljku,
izvijestio je da »izgleda kako se taj efekt dojmio nekih nadutih
glava iz bratstva u svijetu savane«. On sam pre.ao je na
va.nije stvari.
137
TESLA - ČOVIEK IZVAN VREMENA
Tesla je počeo razvijati vakuumske elektronske cijevi početkom 1890-ih
godina, očekujući da će biti podesne za otkrivanje postojanja prijenosa
radiosignala. Kasnije je čak na puno radno vrijeme zaposlio staklopuhača te
izumio tisuće raznih oblika cijevi koje je koristio kako u svojim istra.ivanjima na
području radija, tako i u proizvodnji svjetla.
Fleming je bio taj koji je, nakon .to je proučio Edisonove i Preecove radove,
uspio uspje.no primijeniti Edisonov efekt kod otkrivanja radiosignala, posti.ući
povećanje osjetljivosti pomoću kristalnih detektora koji su se tada koristili.
Godine 1907. Lee De Forest dodat će Flemingovoj diodi mre.icu ili kontrolni
element, nazvav.i je audionom, čime je lansirana znanost nazvana suvremenom
elektronikom.
No, davno prije svega navedenog, Tesla je opisivao svoj rad s vakuumskim
.aruljama i strujom visoke frekvencije, dijeleći vlastitu očaranost i zbunjenost sa
svojim slu.ateljstvom. Tako je jednog dana dugačku staklenu cijev, iz koje je
djelomično izvukao zrak, smjestio u du.u bakrenu cijev sa zatvorenim krajem. U
bakrenoj je cijevi napravio mali razrez kako bi se mogla vidjeti ona staklena u
njezinoj unutra.njosti. Kad je bakrenu cijev spojio s električnim strujnim krugom
visoke frekvencije, otkrio je da zrak u unutarnjoj cijevi blje.tavo svijetli, mada je
izgledalo da kroz bakreni omotač ne protječe nikakva struja. Činilo se da
elektricitet radije protječe kroz staklenu cijev indukcijom i da će radije prolaziti
kroz zrak pod niskim pritiskom, nego kroz metalni omotač koji je predstavljala
vanjska cijev.
U ovome je izumitelj vidio način za prijenos električnih impulsa bilo koje
frekvencije putem plinova. »Kad bi se mogla postići dovoljno visoka frekvencija«,
razmi.ljao je, »tada bi se mogao ostvariti i neobičan sustav distribucije koji bi
vjerojatno jako zanimao proizvođače plina. Metalne cijevi ispunjene plinom - pri
čemu bi metal bio izolator, a plin vodič - mogle bi napajati fluorescentne .arulje, a
mo.da i neke druge uređaje koji jo. nisu izumljeni.«
Zapravo, to .to je opisivao bila je prethodnica prijenosa mikrovalova.
38
Uspon i pad
Ta su istra.ivanja Teslu odvela do jedne od njegovih
najveli-čajnijih koncepcija, do »noćnog osvjetljavanja
zemaljske kugle«, tj. do načina osvjetljavanja cijele Zemlje i
atmosfere koja je okru.uje, kao da je Zemlja jedna golema
.arulja. Teoretizirao je da su plinovi koje nalazimo u atmosferi
Zemlje na velikim visinama jednako razrijeđeni kao i zrak u
njegovim djelomično vaku-umiziranim cijevima te bi stoga
mogli poslu.iti kao izvrsni vodiči za struje visoke frekvencije.
Taj ga je koncept godinama zaokupljao. Na njega je gledao
kao na sredstvo koje bi prekooceanska putovanja i zračne luke
učinilo mnogo sigurnijima noću, ili pak kao na način kojim bi
se noću bez ulične rasvjete osvjetljavali čitavi gradovi.
Trebalo bi samo izvr.iti dostatan prijenos struja visoke
frekvencije u pravom obliku do gornjih slojeva atmosferskog
zraka, na visinu od oko 10 tisuća metara pa čak i ni.e. Upitan
kako predla.e izvr.enje prijenosa struja do gornjih slojeva
zraka, jednostavno je odgovorio da to ne predstavlja nikakvu
praktičnu pote.koću. Imao je naviku da nikad ne razotkriva
svoje metode ako ih prije toga nije isku.ao u praksi. Bila je to
jedna od njegovih ideja koju će biti primoran napustiti zbog
nedostatka kapitala potrebnog za istra.ivanja.
Novinari bi ga ipak nastavljali ispitivati i spekulirati. Neki
su nagovijestili da planira iskoristiti jednu od svojih cijevi za
bombardiranje molekula, kako bi usmjerio sna.an snop
ultraljubi-častih zraka u atmosferu, ionizirajući zrak na
ogromnim udaljenostima i pretvarajući ga tako u dobrog
vodiča elektriciteta na visokim frekvencijama. Ovo bi,
teoretizirah su, moglo osigurati način sprovođenja do bilo koje
.eljene visine, na koju bi se tako mogla oda.iljati struja visoke
frekvencije.5 Kasnije, kad je bila izgrađena njegova zlosretna
radiopostaja s velikim tornjem na Long Islandu, gornja
platforma bila je oblikovana tako da primi brojna le.i.ta
sna.nih ultraljubičastih svjetiljki. Njihova svrha nikad nije bila
otkrivena.
Drugom je prilikom Tesla govorio o svom planu da
iskoristi i Zemlju i gornje slojeve zraka kao vodiče
elektriciteta, a donji stratum zraka između ni ih kao izolator.
Ta bi kombinacija stvorila
TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA
neku vrstu divovskog kondenzatora, sprave za pohranjivanje i
pra.njenje elektriciteta. Ako se Zemlja pobudi elektricitetom,
gornji slojevi zraka također će se naelektrizirati putem
indukcije. Tako bi cijela zemaljska kugla bila pretvorena u
Levdensku posudu, puneći se i prazneći naizmjence. Struja
koja bi istodobno protjecala kroz gornje slojeve zraka i kroz
zemlju izazvala bi osvjetljavanje gornjih slojeva zraka, a to bi
osvjetljavalo cijeli svijet. Je li to način koji bi Tesla predlo.io
za oda.iljanje svoje struje u gornje zračne slojeve? To nikada
nećemo saznati.
U svojim predavanjima odr.anim u Londonu 1892. godine
s velikom se ljubavlju zadr.ao na opisivanju najčudnije i
najosjetljivije vakuumske cijevi koju je ikada izumio. Pod
utjecajem struje visoke frekvencije ona bi izbacivala zraku
koja je pokazivala nevjerojatnu osjetljivost na sve vrste
elektrostatskih i magnetskih utjecaja. S tom je cijevi znao
izvoditi neobične pokuse.
Kad bi objesio .arulju na .icu i kad su svi drugi predmeti
bili udaljeni od nje, Tesla bi samim svojim pribli.avanjem
zraku natjerao da odleti na suprotnu stranu .arulje; a ako bi
hodao oko .arulje, zraka je uvijek bila na suprotnoj strani od
njega. Ponekad bi se zraka počela divlje okretati oko .arulje.
Malim potkovičastim magnetom on je mogao usporiti ili
ubrzati njezino obrtanje, ovisno o polo.aju magneta.
Međutim, kad je bila najosjetljivija na magnet, bila je manje
osjetljiva na elektrostatske utjecaje. On ne bi mogao učiniti ni
najmanji pokret, čak ni trzaj mi.ićem ruke, a da ne izazove
vidljivo pokretanje zrake.
Tesla je vjerovao da se ona oblikuje uslijed nesavr.ene
povr.ine stakla koja joj onemogućava jednako prola.enje sa
svih strana. Očaran tom pojavom, bio je uvjeren da bi takvo
sredstvo moglo postati vrijednim alatom u istra.ivanju prirode
energetskih polja.
»Ako u prostoru postoji bilo kakvo kretanje koje se mo.e
izmjeriti«, rekao je, »ovakva bi ga naprava morala otkriti. Ona
je, mo.emo reći, svjetlosni snop u kojemu nema trenja, niti
inercije.
Mislim da bi ona svoju praktičnu primjenu mogla naći u
telegrafiji. S takvom napravom moglo bi se, primjerice, slati
telegrame preko Adantika bilo kojom brzinom, budući da
njezina
140
Uspon i pad
osjetljivost mo.e biti toliko velika da bi i najmanje promjene
utjecale na nju. Kad bi bilo moguće napraviti sna.niji i vrlo
uzan mlaz zraka, njegovi bi se otkloni mogli lako i
fotografirati.«
Svoje je predavanje zavr.io sljedećim komentarom: »Pravo
je čudo .to se na dana.njem stupnju znanja i stečenih
iskustava jo. nije poku.alo poremetiti elektrostatsko ili
magnetsko stanje Zemlje te izvr.iti prijenos - ako već ničega
drugog, a ono obavijesti....«6
No, malena vakuumska cijev nije se pokazala korisnom u
njegovim planovima ni kao detektor električnih smetnji, a ni
radio-signala s većih udaljenosti. Kad ju je Tesla poku.ao
iskoristiti kao detektor, bilo ju je toliko te.ko prilagoditi da
nije bila pogodna za bilo .to drugo osim za laboratorijska
istra.ivanja.
Ali zato bi danas, kad se znanost počela zanimati za dosad
slabo razja.njene biolo.ke pojave, Teslina neobična
vakuumska cijev mogla iznova pobuditi zanimanje. Mogla bi
se, primjerice, primijeniti u nadziranju autonomnih funkcija
tijela zahvaljujući bio-feedback tehnikama. Ili, mogla bi nam
pomoći da shvatimo tajanstveni Kirlianov efekt. Kirlianova je
fotografija, u sprezi s Teslinom zavojnicom visokih
frekvencija i napona, izazvala zanimanje znanstvenika za auru
čovjeka, jer je konačno prostom oku otkrila ono .to je
oduvijek bilo vidljivo psihičkim medijima. Teslina
istra.ivanja iz 1890-ih godina pokazala su da se struja visokih
frekvencija kreće na povr.ini ili barem blizu povr.ine
sprovodnih materijala, slično pojavi supravodljivosti.
Nagađalo se da bi korona koja se pojavljuje na Kirlianovim
fotografijama mogla predstavljati drugi oblik i modulaciju
neke vrste »nositeljeva polja«, koje okru.uje .iva bića. (I
akupunkturne točke bi također mogle biti povezane s takvim
energetskim poljima). Stoga je moguće uzeti u obzir
nagovje.taje suvremenih in.enjera kako bi Teslina
hipersenzitivna vakuumska cijev mogla postati sjajnim
detektorom ne samo Kirlianovih aura, nego i drugih
takozvanih paranormalnih pojava, uključujući i bića koja
obično nazivamo duhovima.
141
TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA
Od svog povratka u NewYork, Tesla je .ivio gotovo pustinjačkim .ivotom.
Prijatelji bi ga uspijevali izvući iz laboratorija jedino kad se radilo o
najprimamljivijim dru.tvenim događanjima. Prekinuo je sa zabavama do dugo u
noć i svim dru.tvenim igrama. Robert i Katherine Johnson zabrinuli su se za
njega, upozoravajući da bi ga toliko rada bez ikakve zabave i odmora opet moglo
dovesti do sloma .ivaca.
Stoga se Katiierine ta zima 1893. godine, koja je protjecala bez njegovih
učestalih posjeta, strahovito odu.ila. U hladnome siječnju poslala mu je cvijeće
nadajući se da će joj na neki način odgovoriti. Prona.ao je toliko vremena da joj
po.alje članak profesora Crookesa i Crookesov radiometar . malu vjetrenjaču
koja se pokreće toplinom i okreće u ispra.njenoj staklenoj kugli, a koju je on
dr.ao (barem joj je tako napisao) »najljep.im ikad otkrivenim izumom«. Te male
vjetrenjače, koje su u svojoj jednostavnosti utjelovile Teslin ideal otmjenih
rje.enja, i danas se mogu vidjeti u izlozima prodavaonica neobičnih predmeta,
gdje njihove lopatice bez imalo buke okreće - toplina sunca.
Iako znanost ba. nije bila njezina najdra.a tema, Katherine se osjetila
polaskanom i poča.ćenom. Jedne olujne noći u veljači sjedila je s Robertom pred
njihovim otvorenim kaminom dosađujući se i osjećajući nemir u sebi. U jednom
trenutku odasla teklića, načrčkav.i Tesli poruku sljedećeg sadr.aja: »Sto radite u
ovim olujnim danima? Pitamo se hoće li itko navratiti do nas da nas razvedri,
recimo, oko 21.00 sat, ili mo.da u 19.00 sati kad večeramo. Dosadno nam je i
udobno pred kaminom, samo . dva je premaleni broj. Da bi bilo veselo, mora
nas biti troje, posebno kad ’u mojoj zemlji’ snije.i. Je li onaj prekrasni stroj
ponovo u redu i jeste li spremni sutra za fotografe, za munje i gromove, spremni
za Junonu i ostale bogove i bo.ice? Dođite, sve nam ispripovijedajte. Čekat ćemo
Vas u 19.00 sati, ili u 21.00 sat!«7 Ali, stroj nije bio u redu i Johnsonovi su ostali
razočarani . Robert jednako kao i Katherine.
No kasnije, u proljeće 1894. godine, pokusi su dovoljno uznapredovali da bi
Tesla mogao pozvati Johnsona, Josepha
142
Uspon i pad
Jeffersona, Marion Cravvford i Tvvaina u svoj laboratorij da
»propuste iskre visokog napona kroz tijelo«, te da poziraju za
prve fotografije ikada snimljene plinskim cijevnim svjedom.
Usprkos posvema.njoj uronjenosti u znanost, bilo je slično
Tesli .to je u svibnju prona.ao vremena da za Johnsonov
Century Magazine napi.e članak o Jovi Jovanoviću Zmaju,
slavnom srpskom pjesniku. Sljedećeg proljeća vratio se na
stranice istog tjednika člankom o svom najdra.em junaku,
Luki Filipovu.
Kasnije iste godine predao je i Johnu Foordu iz The NewYork
Timesa veliki članak (objavljen 30. rujna 1894. godine) u
kojemu je uz opisivanje svojih teorija o svjedosti, tvarima,
eteru i svemiru ustvrdio da se trenutno gubi devedeset posto
energije iz električnih svjetiljaka te da u budućnosti uopće neće
postojati potreba za prijenosom energije, pa čak ni be.ičnim
putem. »Očekujem da ću .ivjeti dovoljno dugo kako bih
do.ivio da usred ove sobe postavim stroj i da ga pokrenem
ničim drugim nego energijom medija koji se kreće oko nas«,
rekao je.
Vjerojatno je da je u tom najplodnijem razdoblju svog
.ivota bio i najsretniji. Nije bilo nikakva nagovje.taja nedaća
koje su mu se pribli.avale. Jo. je .ivio u hotelu Gerlach, pa je
na papiru sa zaglavljem tog hotela svojim otmjenim stilom
napisao pismo za Kadierine, konačno prihvaćajući njezin
poziv na večeru:
»Čak i večera u hotelu Delmonico predstavlja za mene .ivot
na visokoj nozi, pa se bojim da ću po.aliti rastanem li se od
svojih jednostavnih navika. Donio sam čvrstu odluku da ne
prihvaćam nikakve pozive ma kako privlačni oni bili. No,
ovog sam se tre-nutica prisjetio da će mi uskoro ionako biti
nemoguće u.ivati u Va.em dru.tvu (jer Vas neću moći pratiti u
ljetnikovac na East Hamptonu, gdje namjeravate provesti ovo
ljeto). Stoga me obuzela neodoljiva .elja da sudjelujem na toj
večeri, .elja koju ne mo.e nadvladati nikakvo razborito
razmi.ljanje ili svijest o prijetećim opasnostima. S rado.ću
očekujući u.ivanje u Va.em dru.tvu, i vrlo izvjesno kasnije
.aljenje, ostajem Va....«8
U lipnju 1894. godine, od Katherine je iz East Hamptona
stiglo pismo u kojemu ga grdi zbog »slanja razočaravajućih i
43
TESLA ČOVFEK IZVAN VREMENA
posve hladnih telegrama dragim prijateljima koji ga .eljno
očekuju.« Dodala je i ovo:
»U mojoj zemlji nitko nije i nikada ne mo.e biti toliko
okrutan, a posebno kad primi visoke počasti i kad mu njegovi
prijatelji .ele čestitati. Naprotiv, u takvim je prigodama čovjek
toliko sretan da ne mo.e reći ’ne’ svojim prijateljima, nego .eli
da su i oni jednako sretni kao i on sam. To znači biti prijatelj u
mojoj zemlji’!«9 Počasti koje spominje bile su dodjela titule
počasnog doktora od Sveučili.ta Columbia te Ordena sv.
Save, primljenog od kralja Srbije.
Ubrzo potom poku.ala je promijeniti svoj uobičajeni način,
pozivajući na večeru s Teslom i po jednog od njegovih
prijatelja. No, on je ostao čvrst (a mo.da i oprezan),
odgovarajući joj da će doći ako je za svakog od pozvanih
mu.karaca predviđena i go.ća te da bi mu bilo drago kad bi
pozvala gospođicu Merington.
Ljeto je prolazilo. Prijatelji ga gotovo nisu ni vidjeli, čak ni
tijekom nadolazeće zime. Bio je strahovito zaposlen i naoko
posve zadovoljan, iako se mo.da ponekad - tijekom razdoblja
u kojemu su ga istra.ivanja odvlačila u najrazličitijim
smjerovima - uz smije.ak prisjetio dobronamjernog savjeta
lorda Ravleigha o tome da se usredotoči na samo jedno
područje.
I tada je, posve iznenada, nai.la katastrofa. Dana 13. o.ujka
1895. u 2.30 sati njegov je laboratorij u Ju.noj petoj aveniji
zahvatio po.ar. .esterokatnica u kojoj se nalazio bila je
uni.tena, a .teta koju je Tesla time pretrpio nije se uopće mogla
izmjeriti. Skupocjena istra.ivačka oprema koju su izgradili on
i Kolman Czito survala se ravno s četvrtog na drugi kat, da bi
se tu zaustavila u gomili opeka, .buke i ostalog metalnog
kr.a.10
Ni.ta od toga nije bilo osigurano. No da je i bilo, ne bi
pokrilo nastale gubitke. Uistinu, ni milijun dolara ne bi moglo
nadoknaditi zastoj u njegovim istra.ivanjima, kako je kasnije
rekao. O.a-mućen i očajan okrenuo se od ru.evina i počeo u
transu tumarati, ne obraćajući tog hladnog jutra pozornost ni
gdje se nalazi, ni koliko je vremena proteklo. Johnsonovi su
izbezumljeno tragah za njim po svim mjestima za koja su znali
da su mu draga.
44
Uspon i pad
Novine .irom svijeta izvijestile su o njegovoj tragediji:
»Uni.ten rad na koji je utro.eno pola .ivota«, »Plodovi genija
izbrisani za svagda«. U Londonu je list Electrical VVbrld izvijestio
da je najveći gubitak tjelesni kolaps koji je do.ivio izumitelj.1!
Charles A. Dana iz njujor.kih novina The Sun odao mu je
najveću počast: »Uni.tenje laboratorija Nikole Tesle sa svim
njegovim predivnim sadr.ajima vi.e je od obične osobne
nesreće jednog čovjeka. To je nesreća koja pogađa čitav svijet.
Nije nikakvo preuveličavanje kad se ka.e da se na prste jedne
ruke mogu izbrojiti .ivuće osobe koje bi trenutno za
čovječanstvo bile va.nije od tog mladog čovjeka - mo.da se
mogu nabrojiti samo na palac jedne jedine ruke.«12
Jedino su njegovi najbli.i suradnici znali sve o
zapanjujućim rezultatima koje je postigao u svojim znatno
uznapredovalim istra.ivanjima vezanim za radio, be.ični
prijenos energije, daljinski upravljana prijevozna sredstva, ili
pak o tome da je već uspio otkriti efekte koje će svijet ubrzo
upoznati pod imenom rendgenska zraka, ili da se već posve
pribli.io otkrivanju jednog industrijskog izuma vezanog za
proizvodnju tekućeg kisika, koji će ubuduće postati vrlo
unosan. Mo.da je upravo ta tvar i dovela do eksplozije - jer
po.ar je navodno izazvao plinski .i.ak zapaliv.i tkaninu
natopljenju uljem na prvom katu, a potom je do.lo do brzih,
međusobno povezanih eksplozija kroz čitavo zdanje.
Pismo prepuno osjećaja, koje je napisala Katherine dan
nakon po.ara, konačno je stiglo do njega. Rekla mu je koliko
su dugo posvuda tragali za njim te kako se nada da će ga oni
moći utje.iti u »njegovu nenadoknadivom gubitku.«
»Izgledalo je kao da ste iVi nestali negdje u zraku...
Dopustite da se uvjerimo kako ste jo. od krvi i mesa, da se
mogu osloboditi ove jezive pomisli«, preklinjala je. »Danas
mogu jo. dublje pojmiti svu strahotu i značenje u.asa koji Vas
je pogodio, dragi moj prijatelju, pa stoga moja strepnja za Vas
sve vi.e raste. Jedino .to mi jo. preostaje su suze, a njih Vam
ne mogu poslati pismom. Za.to sada ne dođete k nama .
mo.da bismo Vam mogli pomoći ili barem pru.iti
suosjećanje...«13
U njezinu umu i du.i tada vi.e nije bilo nimalo upitno u
kolikoj je mjeri ovaj tako neobičan i nedostupan mu.karac
počeo utjecati na njezin .ivot i sreću.