POGLAVLJE 3

USPJEH

Uvijek sam sanjao da ću postati svjetski poznati čovjek, bogat i uspješan. Možete li mi pomoći da mi se ispuni ta želja?

Ne, gospodine, nikad vam neću u tomu pomoći jer vaša je želja samoubilačka. Ne mogu vam pomoći da počinite samoubojstvo. Mogu vam pomoći da rastete i postojite, ali ne mogu vam pomoći da se ubijete, ne mogu vam pomoći da se uništite ni zbog čega.

Ambicija je otrov. Želite li biti bolji glazbenik, mogu vam u tomu pomoći, ali nemojte misliti da ćete postati svjetski poznati. Želite li biti bolji pjesnik, mogu vam pomoći. Ali nemojte misliti na Nobelovu nagradu. Želite li biti dobar slikar, mogu vam pomoći - rado pomažem  kreativnost.  Ali  kreativnost  nema  nikakve  veze  s  ugledom  i  slavom,  s

uspjehom i novcem.

A ne kažem da ih se morate odreći ako se pojave. Ako se to dogodi, u redu, uživajte u njima. Ali ne dopustite da oni postanu vaša motivacija jer kad čovjek pokuša biti uspješan, kako može doista biti pjesnik? Njegova se energija politizira, kako može onda biti poetična? Pokušava li netko biti bogat, kako može biti pravi slikar? Sva njegova energija zauzeta je time da postane bogat. Slikar treba svu svoju energiju za slikanje, a slikanje je ovdje i sada. A bogatstvo se može pojaviti u budućnosti - može se pojaviti, ali i ne mora. Ono nije potrebno, već slučajno -uspjeh je slučajan, slava je slučajna.

Ali sreća nije slučajna. Mogu vam pomoći da postanete sretni. Možete slikati i biti sretni. Hoće li slikar postati slavan ili ne, hoćete li vi postati Picasso ili ne, to uopće nije važno. Ali ja vam mogu pomoći da tako slikate, da čak i Picasso postane ljubomoran dok vi slikate. i Možete se posve izgubiti u svom slikanju, a to donosi pravu radost. To su

trenuci ljubavi i meditacije, to su božanski trenuci.

Božanski trenutak je onaj u kojem se potpuno izgubite, to je trenutak u kojem nestaju

vaše ograničenosti, kad na čas ne postojite vi, nego Bog.

Ali ne mogu vam pomoći da budete uspješni. Ja nisam protiv uspjeha, ali vas na to podsjećam. Ne kažem vam da ne budete uspješni. Ja nemam ništa protiv uspjeha, on je savršeno dobar. Ono što vam govorim jest, ne dopustite da vas uspjeh motivira, inače ćete  promašiti  slikanje,  propustit  ćete  poeziju,  upropastit  ćete  pjesmu  koju  upravo

pjevate. A kad uspjeh i dođe, imat ćete samo prazne ruke jer uspjeh nikoga ne ispunjava.

Uspjeh nije hrana, on nije hranjiv, uspjeh je tek vrući zrak.

Jednog dana čitao sam knjigu o Somersetu Maughamu: Razgovori s Williem. Knjigu je napisao njegov nećak Robin Maugham. Somerset Maugham je bio jedan od najpoznatijih, najuspješnijih i vrlo bogatih ljudi svoga vremena, a uspomene njegova nećaka otkrivaju mnoge zanimljivosti. Poslušajte ove riječi. Robin Maugham piše o svom slavnom i uspješnom ujaku:

"On je sigurno bio najpoznatiji živi pisac svoga vremena. I najtužniji. Rekao mi je: 'Znaš, uskoro ću umrijeti, a ta mi se ideja uopće ne sviđa...' Tu je izjavu dao kad je imao devedeset jednu godinu. 'Vrlo sam star, ali mi zato nije ništa lakša ta ideja.'

Bio je bogat, svjetski poznat i s devedeset jednom godinom još je uvijek gomilao bogatstvo premda godinama nije napisao ni riječi. Tantijeme od njegovih knjiga doslovno su pritjecale iz cijeloga svijeta kao i pisma obožavatelja. U Njemačkoj se trenutno prikazuju četiri njegove drame. Njegova drama Krug sjajno je primljena u

Engleskoj,  a  Vjerna  žena  upravo  je  izvedena  kao  mjuzikl.  Jedan  od  njegovih

najpoznatijih romana: O ljudskim vezama uskoro će biti prikazan kao film, što će mu vjerojatno donijeti onoliko milijuna dolara kao romani Kiša, Mjesec i novčić i Oštrica britve. Nažalost, sreća je bila jedina nagrada koju nije dobio od svega svoga talenta i uspjeha. Bio je najtužniji čovjek na svijetu.

Pitao sam ga koji je najsretniji trenutak njegova života, a on je odgovorio: 'Ne sjećam se ni jednoga takvog trenutka.' "Osvrnuo sam se po salonu," piše nećak "i skupocjenom namještaju, slikama i umjetničkim predmetima koje mu je njegov uspeh omogućio da ih kupi. Pogledao sam i njegovu vilu i prekrasan vrt - koji su se nalazili u basnoslovnom krajoliku, na samom rubu Mediterana. Sve je to bilo vrijedno šest stotina tisuća funti. Imao je jedanaest osobnih slugu, ali nije bio sretan."

Sljedećeg je dana zavirio u svoju Bibliju i rekao: 'Naišao sam na ovaj citat: Kakva korist ako čovjek osvoji cijeli svijet, a izgubi svoju dušu? ' On je sklapao ruke u duševnoj patnji i ponovno rekao: 'Moram ti reći, dragi moj Robine, da je taj tekst visio nasuprot moga kreveta dok sam bio dijete.' Tada sam ga poveo u vrt na šetnju, a on je opet dodao: 'Znaš. kad umrem, sve će mi to uzeti, svako drvo, cijelu kuću, svaki komad namještaja. Neću moći uzeti sa sobom ni jedan stolić.' I bio je vrlo tužan, drhtao je od tuge.

Neko je vrijeme šutio dok smo šetali nasadima naranči, a tada je opet rekao: 'Bio sam neuspješan cijelog života.' Pokušao sam ga utješiti: 'Ti si najslavniji živi pisac. Sigurno ti i to nešto znači.' No on je odgovorio: 'Želio bih da nikad nisam napisao ni jednu riječ. Što mi je sve to pisanje donijelo? Cijeli moj život bio je neuspjeh, a sad je prekasno za promjenu. Prekasno!' U očima su mu se pojavile suze."

Sto vam uspjeh može donijeti? Dakle, ovaj čovjek, Somerset Maugham, živio je uzalud. A živio je dugo, devedeset jednu godinu i mogao je biti vrlo zadovoljan. Ali samo onda ako se zadovoljstvo nalazi u uspjehu i bogatstvu. Ako ga može dati golema vila i brojna posluga.

U posljednjoj analizi života, ime i ugled su tek irelevantni, sve što je važno u tom konačnom zbrajanju jest kako ste živjeli svaki trenutak svoga života. Jeste li bili radosni? Jeste li bili sretni u malim stvarima? jeste li bili sretni dok ste se kupali, dok ste srkali čaj, čistili pod, dok ste lutali vrtom, sadili drveće, razgovarali s prijateljem ili dok ste u tišini sjedili s voljenom osobom, dok ste gledali Mjesec - ili dok ste samo slušali cvrkut ptica - jeste li bili sretni u tim trenucima? Je li svaki taj čas bio transformirani trenutak sreće? Je li zračio radošću? To je ono što vrijedi.

Pitate me mogu li vam pomoći da ispunite svoju želju. Ne, ne mogu to učiniti, jer ta želja je vaš neprijatelj, ona će vas uništiti. A jednog dana kad se susretnete s rečenicom iz

Biblije: "Što vrijedi ako čovjek osvoji cijeli svijet, a izgubi svoju dušu?" plakat ćete razočarani i tada ćete reći: "A sada je prekasno za promjenu. Prekasno je."

Kažem vam odmah sada da još nije prekasno, nešto se još može učiniti, možete promijeniti svoj život iz temelja. Pomoći ću vam da prođete kroz tu alkemiju promjene, ali ne mogu vam to garantirati u svjetovnom smislu. Mogu vas učiniti bogatim, bogatim poput bilo kojega prosvjetljenog čovjeka. A samo su takvi bogati. Ljudi koji oko sebe imaju tek svjetovne stvari nisu stvarno bogati - oni su siromašni ljudi koji obmanjuju sebe i druge da su bogati. Duboko u sebi, to su prosjaci, oni nisu pravi vladari.

Buddha je jednom došao u neki grad, a kralj je malo oklijevao da ga primi. Njegov premijer mu je rekao: "Ako ne odete i ne primite ga, primite moju ostavku, neću vas više moći služiti." Kralj je upitao: "Ali zašto?" A taj mu je čovjek bio vrlo neophodan, bez njega kralj bi bio izgubljen, on je bio pravi ključ njegove moći. Kralj je pitao: "Zašto, zašto to zahtijevate? Zašto moram primiti toga prosjaka?" A premijer koji je bio već star čovjek, odgovorio je: "Vi ste prosjak, a on je vladar, to je razlog. Idite i primite ga, inače niste vrijedni da vam služim."

I kralj je pošao, premda oklijevajući. Ali kad je vidio Buddhu, duboko se poklonio

pred svojim premijerom i rekao: "Imali ste pravo, on je kralj, a ja sam prosjak."

Život je čudan. Katkad su kraljevi prosjaci, a prosjaci su kraljevi. Ne dajte se zavarati izgledom. Pogledajte dublje. Srce je bogato kad kuca radošću, srce je bogato kad je u skladu s taom, s prirodom, s krajnjim zakonom života - dhamma. Srce je bogato kad ste u skladu s cjelokupnošću. To je jedino bogatstvo koje postoji. Inače ćete jednog dana plakati i reći da je prekasno...

Ne mogu vam pomoći da uništite svoj život, ja sam ovdje da nadahnem vaš život,

ovdje sam da vam pružim život u izobilju. (12)

Sunce izlazi navečer, Poglavlje 10

 

Muči vas ideja o uspjehu

To je najveća nevolja koja se dogodila čovječanstvu, ideja da mora uspjeti. A uspjeh znači da se mora natjecati, da se mora boriti, na lijep ili ružan način, nije važno kako. Kad jednom uspije, sve je u redu. Pitanje je samo kako uspjeti. Čak ako to uspijete na ružan način, kad ste jednom uspješni, sve što učinite, u redu je. Uspjeh mijenja kvalitetu svega što učinite. Uspjeh mijenja loš način u dobar način.

I tako postoji samo jedno pitanje - kako uspjeti? Kako stići na vrh? Naravno, samo neki to uspiju. Kad bi svi pokušali popeti se na Everest, koliko ljudi stane tamo? Nema mnogo mjesta. Samo jedna osoba može udobno stajati na vrhu. Milijuni koji su također težili da se popnu, osjećat će se neuspješnima. Očaj će se naseliti u njihove duše. Počet će

se osjećati negativno.

To je pogrešan način obrazovanja. Tako zvano obrazovanje koje su vam. dali krajnje je zatrovano pa u vama stvara nevolje. To su tvornice u kojima se proizvodi zlo - ali na tako lijep način da nikad niste svjesni što se događa. Cijeli je svijet postao pakao zbog lošeg obrazovanja, Svako obrazovanje koje se temelji na ideji ambicije, stvorit će pakao na zemlji. U tome je i uspjelo.

 

Svi pate i osjećaju se inferiornima. To je doista čudna situacija. Nitko nije manje vrijedan i nitko nije više vrijedan. Jer svatko je jedinstven - nije moguća nikakva usporedba. Vi ste vi, vi ste jednostavno vi, ne možete biti netko drugi, a nema ni potrebe da budete drugi. I ne morate postati glasoviti, ne morate postati uspješni u očima svijeta. Sve su to glupe ideje.

Morate biti jedino kreativni, ljubazni, svjesni sebe, meditativni...osjećate li da se u vama javlja poezija, pišite je za sebe, za svoju suprugu, djecu i prijatelje - i zaboravite što ste zapisali. Pjevajte! Ako vas nitko ne sluša, pjevajte sami i uživajte u pjesmi. Pođite do drveća, ono će vam pljeskati i uživati u vašoj pjesmi. Ili razgovarajte s pticama i životinjama, one će vas mnogo bolje razumjeti od ljudskih bića koja su trovana stoljećima krivim predodžbama o životu.

Ambiciozna osoba je patološki slučaj. (13)

Ribe u moru nisu žedne, Poglavlje 3

Osjećam da sam vrlo poseban, tako poseban da želim biti samo običan čovjek. Molim vas, možete li reći nešto o tomu?

Svatko misli kao i vi. Svatko duboko u svom srcu zna da je poseban. To je šala koju Bog igra s ljudima. Kad stvori novog čovjeka i gurne ga dolje prema Zemlji, šapne mu u uho: "Ti si nešto posebno, ne možeš se ni s kim usporediti, jedinstven si!"

Bog to čini sa svakim i svatko to nosi duboko u svom srcu premda ljudi to ne govore tako glasno kao što ste vi učinili jer se boje da će se drugi osjećati povrijeđeni. A nikog u to ne možete uvjeriti, kakva onda ima smisla govoriti? Ako nekom kažete da ste vi nešto posebno, ne možete ga u to uvjeriti jer on zna da je i on nešto posebno. Kako nekoga možete uvjeriti? Da, možda katkad to i možete učiniti, možda se netko bar pretvara da je uvjeren kako ste vi nešto posebno. Ako je netko u poslovnim odnosima s vama, da vas podmiti, on će možda reći: "Da, vi ste poseban čovjek, vi ste velik čovjek." Ali duboko u sebi on zna da je posao - posao!

Neki hvalisavac priča svom prijatelju o svoja tri automobila i tako dalje, i tako dalje. Kad također spomene da ima dvije ljubavnice u New Yorku koje uzdržava, ali da je njegova zanosno lijepa i vrlo strastvena privatna tajnica trudna s njim i zato mora povesti svoju prekrasnu plavu tipkačicu na poslovni izlet u Rio de Janeiro kako bi vidjela karneval, slušatelj počne iznenada dahtati, poseže za svojom kravatom i doživljava srčani udar.

Hvalisavac prekida svoju priču, nabavlja čašu vode, tapša žrtvu po leđima i tako dalje, i tako dalje, pita suosjećajno što se događa. "Mogu li vam pomoći?" Čovjek teško diše. "Alergičan sam na sranja!"

Bolje je da takva sranja zadržite skrivena duboko u sebi jer ljudi su alergični na njih. Ali na neki način je ipak dobro da razotkrijete svoj um.

Mislite li da ste nešto posebno, time stvarate nevolju sami sebi. Mislite li da ste viši od drugih, pametniji od drugih, to samo znači da imate vrlo jak ego. A ego je otrov, čisti otrov.

A što egoističniji postanete, to više se vrijeđate, jer ego je živa rana. Što više postajete

egoistični, to više postajete nepremostivi u životu. Odvajate se od života, niste više u

 

tijeku postojanja, postali ste stijena u rijeci. Postali ste hladni kao led, izgubili ste svu toplinu, svu ljubav.

Poseban čovjek ne može voljeti jer gdje će naći drugu posebnu osobu da je voli?

Čuo sam priču o čovjeku koji se cijeli život nije oženio, a kad je umirao s devedeset godina, netko ga je upitao: "Ostali ste neženja cijeli život, ali nikad niste spomenuli razlog. Sada kad umirete, zadovoljite našu znatiželju. Ima li neka tajna, možete nam je otkriti jer umirete, neće vas više biti. Čak ako se tajna i dozna, više vam neće moći

nauditi."

Čovjek je odgovorio: "Da, postoji jedna tajna. Ja nisam protiv braka, ali tražio sam

savršenu ženu. Tražio sam i tražio i tako je prošao cijeli život."

Znatiželjnik je pitao dalje: "Ali na ovoj prostranoj Zemlji živi tako mnogo ljudi, pola

od njih su žene, zar niste među njima mogli pronaći jedni savršenu ženu?"

Suza je kapnula iz oka umirućega: "Da, našao sam jednu."

Znatiželjnik je bio posve šokiran. "Što se dogodilo, zašto se niste vjenčali?"

A   starac   je   odgovorio:   "Ta   je   žena   tražila   savršenog muškarca."

Život će vam biti teži budete li živjeli s takvim idejama. Da, ego je tako nepouzdan,

tako lukav, on će vam dati novi plan:

"Vi ste posebni, postanite sada obični." Ali u vašoj običnosti vi ćete znati da ste najneobičniji običan čovjek. Nitko nije običniji od vas! Bit će to ista igra, samo prikrivena.

To je ono što takozvani skromni ljudi rade. Oni kažu: "Ja sam najskromniji čovjek. Ja sam tek prašina na vašim stopalima." Ali ne misle tako. Nemojte reći: "Da, znam da jeste." Inače vam to oni nikad neće moći oprostiti. Oni očekuju da kažete: "Da, vi ste najskromniji čovjek kojega sam ikad vidio, vi ste najpobožniji čovjek kojeg sam ikad vidio." Tada će oni biti zadovoljni. Iza skromnosti skriva se ego. Ne možete ga se riješiti na taj način.

Vi ste pitali: "Osjećam da sam vrlo, vrlo poseban čovjek. Tako sam poseban da želim

biti samo običan. Molim vas, možete li reći nešto o tomu?"

Nitko nije poseban, ili - svatko je poseban. Nitko nije običan, ili svatko je običan. Štogod mislite o sebi, molim vas da isto mislite o svakom drugom i ego će nestati. Ego je iluzija stvorena zato jer ste mislili o sebi na jedan način, a o drugima na drugi način. To je dvostruko razmišljanje. Ako odbacite to dvostruko razmišljanje, ego umire sam od sebe.

Put Buddhe - dhammapada, Dio 1. Poglavlje 4

Kako mogu prestati željeti da budem nešto posebno?

Zato jer ste posebni, a nema potrebe da ste posebni. Vi jeste posebni, vi ste jedinstveni

-   Bog nikad ne stvara ništa manje od toga.

Svatko je jedinstven, posve jedinstven. Prije vas nije bilo takve osobe, niti će je ikad ponovno biti. Bog je stvorio taj lik prvi i zadnji puta, zato nema potrebe da pokušavate postati posebni kad to već jeste. Pokušavate li biti posebni, postat ćete obični. I samo

 

vaše nastojanje ima temelj u krivom shvaćanju. Ono će stvoriti pometnju jer kad pokušavate postati posebni, uzeli ste jednu stvar zdravo za gotovo - da niste posebni. Već ste postali obični. Propustili ste trenutak.

Kad ste prihvatili kao gotovu činjenicu da ste obični, kako možete postati posebni? Pokušat ćete to na sve moguće načine, ostat ćete obični jer vaš temelj, vaša osnova je pogrešna. Da, možete poći krojaču i pronaći profinjenu odjeću, možete urediti kosu i koristiti kozmetiku. Možete naučiti neke stvari i postati upućeni, možete slikati i početi

misliti da ste veliki slikar, možete učiniti neke stvari, možete postati glasoviti i slavni, ali

duboko u sebi ćete znati da ste obični. Sve te stvari su izvanjske. Kako možete transformirati svoju običnu dušu u izvanrednu? Nema načina da to učinite.

A Bog vam nije dao nijedan način da to učinite zato jer On nikad ne stvara obične duše, zato nije mogao ni misliti na vaš problem. On vam je dao posebnu, izvanrednu dušu. Nikad takvu nije dao nikomu drugom. Ona je stvorena samo za vas.

Htio bih vam reći da morate prepoznati svoje posebnosti. Nema potrebe da ih steknete, one su već u vama - samo ih prepoznajte! Spustite se u sebe, osjetite sebe! Ničiji otisak palca nije poput vašega, vi ste apsolutno izuzetni. Nigdje nema vašeg duplikata. Čak su i dva blizanca različita – kolikogod slični izgledali, oni su različiti. Hodaju na drukčiji način, rastu drukčije, postaju razne individualnosti. Potrebno je to prepoznati.

Vi pitate kako možete prestati željeti da budete posebni.

Poslušajte ovo: spustite se u sebe i promatrajte, nestat će tada vaše težnje da budete nešto posebno. Kad znate da jeste posebni, te će težnje nestati. Želite da vam otkrijem neku tehniku kojom biste prestali biti nešto posebno, no ta bi tehnika sve upropastila.

Ponovno biste pokušali nešto učiniti, ponovno nešto postati. Najprije ste pokušavali

učiniti nešto posebno, a sad pokušavate suprotno. Pokušavate... pokušavate se popraviti

na ovaj ili onaj način, ali nikad ne prihvaćate sebe onakvima kakvi jeste.

Evo moje poruke: prihvatite se onakvima kakvi jeste, jer vas takvima Bog prihvaća. Bog vas cijeni, a vi nikad još niste sebe poštovali. Budite beskrajno sretni da je Bog izabrao da postojite, da jeste, da gledate ovaj svijet i slušate njegovu glazbu, da gledate zvijezde, da gledate ljude, da volite i da ste voljeni - što više želite? Radujte se, ponavljam vam - veselite se ovom svijetu! I u tom veselju sinut će vam odjednom poput munje da ste doista nešto izvanredno.

Ali zapamtite - neće vam javiti ego da ste posebni, da ste drukčiji od svih drugih, Ne, u tom ćete trenutku znati da je svatko poseban. Običnost ne postoji.

Dakle, evo kriterija: ako mislite da ste nešto posebno, da ste posebniji od onog muškarca ili one žene, tada niste još ništa shvatili. Tada je to još uvijek igra ega. Da ste posebni, ali bez uspoređivanja, da ste posebni ali ne uspoređujući se s drugima, da ste posebni kakvi doista jeste.

Jednom su pitali nekoga zen učitelja - posjetio ga je jedan profesor koji ga je upitao: "Zašto ja nisam poput vas? To je moja želja. Zašto nisam kao i vi? Zašto nisam mudrac kao i vi?"

Učitelj je odgovorio: "Čekajte, sjedite i šutite. Promatrajte. Promatrajte mene i promatrajte sebe. A kad svi odu, ako pitanje još uvijek ostane, odgovorit ću vam."

I cijeli su dan ljudi dolazili i odlazili. Učenici su ispitivali, a profesor je postao vrlo

uznemiren - gubilo se vrijeme. A ovaj čovjek je rekao: "Kad svi odu..."

 

Tada se spustila noć i nikog više nije bilo. A profesor je rekao: "Sada je zaista dosta. Čekao sam cijeli dan. Što je s mojim pitanjem?"

Mjesec se podigao, bio je pun. A učitelj je pitao: "Zar još niste dobili odgovor?"

Profesor reče: "Ništa mi niste odgovorili."

Učitelj se nasmije: "Cijeli dan sam odgovarao na pitanja mnogih ljudi. Da ste pazili, razumjeli biste. Ali iziđimo! Pođimo u vrt, gdje sjaji pun Mjesec, a noć je prekrasna." Učitelj mu tada pokaže čempres. Drvo je čempresa stajalo visoko dodirujući Mjesec. Mjesec je bio isprepleten s njegovim granama. "Pogledajte ovaj maleni grm."

Ali profesor upita: "O čemu govorite? Jeste li zaboravili moje pitanje?"

"Upravo odgovaram na vaše pitanje. Ovaj grm i ovaj čempres žive već godinama u mom vrtu. Nikad nisam čuo da grm pita čempres: "Zašto nisam poput tebe?" Niti sam čuo da čempres kaže grmu: "Zašto nisam kao ti?" Čempres je čempres, a grm je grm. Oba su sretni da su ono što jesu."

Ja sam ja, vi ste vi. Usporedba izaziva samo sukobe. Usporedba donosi ambiciju, usporedba izaziva oponašanje.

Ako pitate: "Zašto nisam kao vi?", pokušat ćete biti poput mene, a to će uništiti cijeli vaš život, postat ćete imitator, kopija. A kad ste imitator, gubite sve poštovanje za sebe.

Rijetko se nađe netko tko sebe cijeni. Zašto je to tako rijetko? Zašto čovjek ne poštuje

život - svoj vlastiti život? A ako ne cijenite vlastiti život, kako ćete cijeniti tuđi život? Ako ne poštujete vlastito biće, kako ćete poštovati grm ruže ili drvo čempresa, Mjesec i ljude? Kako možete cijeniti svoga učitelja, oca i majku, prijatelja, suprugu ili muža?

Rijetko ćete naići na osobu koja poštuje sebe. Zašto se to tako rijetko događa? Jer su

vas učili da oponašate druge.

Već od ranog djetinjstva govorili su vam: "Budi poput Krista." Ili "Budi poput Buddhe." Ali zašto? Zašto biste morali postati poput Buddhe? Buddha nije nikad postao

vi. Buddha je bio Buddha. Krist je bio Krist, Krišna je bio Krišna. Zašto biste vi morali postati Krišna? Kakvo ste zlo učinili, kakav ste grijeh počinili da biste trebali postati Krišna? Bog nikad nije stvorio drugog Krišnu ni drugog Buddhu ili Isusa - nikad to nije učinio. Jer ne voli ponavljati stvari. On je Stvoritelj, a ne tekuća vrpca za proizvodnju -

dođe jedan Ford, drugi Ford, pa još jedan. Fordovi automobili stalno dolaze po tekućoj

vrpci i svi su jednaki. Bog nije tekuća vrpca, već originalni Stvoritelj. On nikad ne stvara

ništa isto.

Iste stvari nemaju vrijednosti. Samo pomislite da se Isus nalazi među vama. On tu ne pristaje. Bio bi anakronizam, antika, koristio bi samo muzeju, nikomu drugom.

Bog se nikad ne ponavlja. Ali vas su uvijek poučavali da trebate postati netko drugi. "Postani netko drugi, postani kao susjedov sin. Pogledaj kako je on inteligentan. Gle, ona djevojka,  kako  dražesno  hoda.  Budi  onakva!"  Uvijek  su  vas  učili  da  budete  slični

nekomu drugom.

Nitko vam nije rekao: "Budi onakav kakav jesi i poštuj svoje biće, ono je Božji dar."

Nikad nemojte oponašati druge. To vam ja kažem. Nikad ne oponašajte!

Budite onakvi kakvi jeste. Toliko dugujete Bogu. Budite autentični. I tada ćete saznati da ste posebni. Bog vas je tako mnogo volio, zato ste takvi. Zato ste na pravom mjestu, inače ne bi bilo tako. To pokazuje Njegovu silnu ljubav za vas.

 

Ali vaša posebnost ne može se usporediti ni s kim drugim. Vi niste posebni u usporedbi sa svojim susjedima, prijateljima, sa svojom ženom ili mužem. Vi ste jednostavno posebni zato jer takvih kao vi nema, vi ste jedini onakvi kakvi jeste. U tom pogledu, slijedeći takvo shvaćanje, nestat će sve vaše težnje da postanete nešto posebno. Sve vaše nastojanje da postanete posebni sliči želji da zmija ima noge. Tako ćete ubiti zmiju. Vi mislite da zbog suosjećanja dajete zmiji noge. "Jadna zmija, kako će hodati bez nogu?" To je isto kao da zmija padne u ruke stonoge, a stonoga suosjeća sa zmijom pa misli: "Jadna zmija, ja imam stotine nogu, a ona nema nijedne. Kako će hodati? Treba joj bar nekoliko nogu." I ako stonoga stavi nekoliko nogu na zmiju, ubit će je. Zmija je savršeno dobro onakva kakva jest, nisu joj uopće potrebne noge.

I vi ste savršeno dobro onakvi kakvi jeste. Ja to zovem poštovanjem prema vlastitom biću. Poštovati sebe znači poštovati Boga, to znači poštovati Stvoritelja jer vi ste samo slika, Njegova slika. Poštujete li sliku, poštujete i slikara.

Poštujte, prihvatite, prepoznajte i nestat će sve one sulude želje da postanete posebni.

(15)

Govorim vama, svezak 2, Poglavlje 4