2.4   Uplitanje

            Brojni ljudi osjećaju neodoljiv poriv da se svuda umiješaju, da drugima kažu što su krivo napravili, i kako to trebaju drugačije raditi. Do ovog uplitanja dolazi, naravno, u ime vrline. Ta nismo neljudi, želimo pomoći, konačno, mi to znamo bolje. Što znači bolje? Tko odlučuje što je bolje? O tome odlučuju dobri. Tko su dobri? Tko odlučuje o tome, tko su dobri? Naravno, dobri sami. A ako se loši također osjećaju dobrima – što je u politici uobičajeno? Što onda?

            Ovdje se nalazimo u punom sukobu. Uplitanje je praktički uvijek povezano s donošenjem suda: suđenje uvijek uzrokuje sukobe. Ljudi koji imaju unutrašnje sukobe, pokušavaju riješiti sukobe kod drugih; to jednostavno nije moguće. To nije bilo moguće tijekom cijele povijesti čovječanstva, to nije moguće danas, a neće biti moguće niti za tisuću godina.

            Također niti UN nisu sposobne da svojim intervencijama smanje broj sukoba. Ako je neki sukob prividno riješen, pojavljuju se dva nova. Još nikada do sada nisu UN morale intervenirati na toliko mnogo mjesta istovremeno. To je površinska terapija: lijepo izgleda, čovjek sebi može čestitati i mirno otići na spavanje. A riješeno nije time baš ništa. Sukobi su u porastu.

            Ili, uzmimo religije kao primjer. Mi (kršćani) možemo biti sretni, što niti u islamu niti u budizmu ideja misionarenja – to znači uplitanja – nema nikakvog značenja. Slabu slutnju o tome, što bi se u suprotnom moglo dogoditi, pruža nam islamski fundamentalizam. Na Zapadu je strah od takvog razvoja prilično velik.

            No ne moramo ići toliko daleko. Koliko se često mi uplićemo u stvari nama bliskih ljudi? Gospođa Miller nema pojma o odgoju djece! A Majer već tri tjedna nije pokosio svoju travu u vrtu. A ako se gospodin Hofer i dalje bude tako ponašao, izgubit će svoje radno mjesto. Gospođa Amrein mora oboljeti, pri takvom načinu življenja!

            Mi znamo kako treba živjeti. Oni drugi ne znaju – ili barem ne znaju ispravno.  Glupo je samo to, što i drugi na isti način misle o nama. To se naziva uzajamnim uplitanjem. To je jedan od razloga zašto se sukobi ne smanjuju, zašto se vrtimo u krugu. Povijest čovječanstva nam to pokazuje.

            Ima još jedna misao, koju, međutim, ovdje nećemo dalje slijediti, a to je: uvijek ima ljudi, koji iz sukoba izvlače korist – i zbog toga, sasvim logično, nisu zainteresirani za njihovo rješavanje.