UNUTARNJI SJAJ

Dok se Temeljna Svjetlost pojavljuje u smrti, jedan će iskusan praktičar zadržati punu svjesnost i stopiti se sa njom, pri tom postižući oslobođenje.

Ali ako ne uspijemo prepoznati Temeljnu Svjetlost, tada nailazimo na slijedeći bardo, Svjetlosni bardo dharmate.

Učenje o bardou dharmate je vrlo posebno upućivanje, jedan osebujan dio Dzogchen učenja i stoljećima urizničen u srce Dzogchen učenja.

Prvotno sam oklijevao javno predstaviti to najsvetije od svih učenja, i ako se u stvari to prije nije dogodilo niti ja ne bih trebao to učiniti.

Međutim, Tibetanska knjiga mrtvih i brojne druge knjige koje se odnose na bardo dharmatu već su bile objavljene, i dovele su do nekih naivnih zaključaka.

Osjećam da je krajnje važno, i pravodobno, učiniti valjanim nezamršeno razjašnjenje tog bardoa, stavljajući ga u njegov vjerodostojni kontekst.

Trebao bih naglasiti da nisam išao niti u jednu pojedinost obuhvaćenu naprednom praksom; niti jedna od ovih vježbi, pod ma kojim okolnostima, ne bi nikada mogla biti učinjena valjano osim uputstvima i vođenjem opunomoćenog učitelja, i kada su prisega i povezanost s učiteljem sačuvani potpuno čistima.

Sakupio sam uvide mnogih različitih izvora da bih sastavio ovo pogla­vlje, za koje osjećam da je najvažnije u ovoj knjizi, i učinio ga što je moguće razumljivijim.

Nadam se da će se kroz njega neki od vas povezati s tim izvanrednim učenjem i biti potaknuti da dalje istražujete i počnete sami vježbati.

ČETIRI FAZE DHARMATE

 

Sanskrtska riječ dharmata, cho nyi na tibetanskom, znači unutarnja priroda svega, bit stvari kao što one jesu.

 

Dharmata je razgolićena, apsolutna istina, priroda stvarnosti, ili priroda postojanja fenomena.

 

Ono o čemu ovdje raspra­vljamo je nešto temeljno za cjelokupno razumijevanje prirode uma i prirode svega.

 

Konac procesa umiranja i svitanje Temeljne Svjetlosti, otvorilo je jednu cijelu novu dimenziju, koja se sada počinje širiti. Pronašao sam da je kori­stan način da to objasnim usporedba s načinom kako se noć pretvara u dan.

 

Posljednja faza procesa nestajanja u umiranju je doživljaj crnine stanja „punog postignuća". To je opisano „kao nebo zavijeno mrtvačkim pokrovom tame".

 

Pojava Temeljne Svjetlosti je poput jasnoće na praznom nebu tek prije svi­tanja. Sada postupno sunce dharmate počinje izlaziti u svoj svojoj veličanstvenosti, obasjavajući obrise zemlje u svim smjerovima. Prirodna sjajnost Rigpe objelodanjuje se neusiljeno i isijava kao energija i svjetlo.

 

Upravo kao što sunce izlazi u tom jasnom i praznom nebu, svjetlosna pojavnost barda dharmate će sva izaći iz sveispunjujućeg prostora Temeljne Svjetlosti.

 

Ime koje dajemo tom otkrivanju zvuka, svjetla, i boje je „prirodna prisutnost", jer je uvijek i nerazdvojivo prisutna unutar prostranstva „praiskonske čistoće", a koja je njezin temelj.

 

Ono što se ovdje zaista događa jest proces razotkrivanja, u kojemu um i njegova temeljna priroda postupno postaju sve izraženiji. Bardo dharmata je jedna etapa u tom procesu. Jer se kroz tu dimenziju svjetla i energije um razvija iz svojeg najčišćeg stanja, Temeljne Svjetlosti, prema svom objelodanjivanju u obliku forme u slijedećem bardou, bardou nastajanja.

 

Nalazim krajnje značajnim da je moderna fizika pokazala da se u slučaju istraživanja materije, ona otkriva kao jedan ocean energije i svjetla. „Materija, takova kakova je, je zgusnuto ili smrznuto svjetlo. Svaka tvar je sažimanje svjetla u strukture koji se kreću natrag i naprijed prosječnim brzinama koje su manje od brzine svjetla", napominje David Bohm.

 

Moderna fizika također shvaća svjetlo na mnogostrani način: „To je energija i to je također „sadržavatelj" -informacije, oblika i strukture. To je latentna sila za sve."

 

Bardo dharmata ima četiri faze, od kojih svaka predstavlja neku drugu mogućnost za oslobođenje. Ako se mogućnost nije uhvatila, tada će se slijedeća faza otvoriti. Objašnjenje koje ovdje dajem vuče porijeklo iz Tantri Dzogchena, gdje je navedeno da jedino putem posebne napredne prakse svjetlosti, Togal, istinsko značenje barda dharmate može biti u svakom pra­vom smislu shvaćeno.

 

Bardo dharmate se tada prikazuje s daleko manje značenja u drugim ciklusima učenja o smrti u tibetanskoj tradiciji.

 

Čak i u Tibetanskoj knjizi mrtvih, koja također pripada Dzogchen učenjima, slijed od te četiri faze samo je indirektan, kao da je neznatno zatajen, i ne pojavl­juje se tamo tako jasno i određeno strukturiran.

 

Međutim moram podvući, da sve što bi riječi vjerojatno mogle učiniti jest dati nekakvu pojmovnu sliku o tome što bi se moglo dogoditi u bardu dharmate.

 

Pojava toga barda ostati će samo pojmovna slika sve dok praktičar ne bude usavršio praksu Togal, i dok svaka pojedinost opisa kojega sada dajem ne postane jasno osobno doživljavanje.

 

Ja vam ovdje pokušavam dati neki osjećaj da bi takova čudesna i zbunjujuća dimenzija mogla posto­jati, i da zaključim moj opis svih barda.

 

Duboko se nadam da bi to potpuno opisivanje možda moglo djelovati kao neka vrsta podsjetnika kada ćete vi prolaziti kroz proces umiranja.

 

nastavlja se...