UNUTARNJE TIJELO

POSTOJANJE JE VAŠE NAJDUBLJE JA

Prije ste govorili o tome kako je važno da se duboko ukorijenimo u tije- lu ili da uistinu boravimo u njemu. Možete li objasniti što ste time mis- lili?

Tijelo može postati točka pristupa carstvu Bića. Sada ćemo potanje o tome govoriti.

Još nisam sasvim siguran razumijem li potpuno što mislite kad kažete Biće.

»Voda? Što mislite time reći? Ne razumijem«, rekla bi riba kad bi imala ljudski um.

Molim vas, prestanite pokušavati razumjeti Biće. Već ste dobili značajne uvide o tome, ali um će uvijek pokušavati Biće stisnuti u malu kutijicu, a na nju staviti oznaku. To se ne može napraviti. Biće ne može postati predmet znanja. U Biću se subjekt i objekt stapaju u jedno.

Biće možete osjetiti kao  vječno prisutno Ja jesam  koje je s onu stranu imena i oblika. Osjetiti, a zatim spoznati da jeste i ostati u tom duboko ukorijenjenom stanju jest prosvjetljenje, istina za koju je Isus rekao da će vas osloboditi.

Osloboditi čega?

Oslobodit će vas privida da niste ništa više od svoga fizičkog tijela i uma. Taj »privid o ja«, kako ga naziva Buddha, suštinska je pogreška. Oslobodit će vas straha u svim njegovim bezbrojnim maskama, jer strah je neminovna posljedica toga privida - straha koji je vaš vječni mučitelj sve dok osjećaj za vlastito ja izvodite samo iz ovoga nevažnog i ranjivog oblika. A oslobodit će vas i grijeha, koji je patnja što ju ne- svjesno nanosite sebi i drugima sve dok to prividno ja upravlja onime što pomislite, kažete i napravite.

ZAVIRITE S ONU STRANU RIJEČI

Ne sviđa mi se riječ grijeh. Podrazumijeva da mi je netko sudio i smatra da sam kriv.

To mogu shvatiti. Mnoga su se pogrešna stajališta i tumačenja tije- kom stoljeća nagomilala oko nekih riječi, kao što je riječ grijeh, za- hvaljujući neznanju, pogrešnom razumijevanju ili želji za upravlja- njem, ali te riječi ipak sadrže suštinsku jezgru istine. Niste li u stanju zagledati se s onu stranu takvih tumačenja, pa stoga ne možete pre- poznati stvarnost na koju riječ upućuje, nemojte se njome koristiti. Nemojte se uhvatiti za razinu riječi. Riječ je tek sredstvo koje vodi do nekog cilja. Riječ je apstrakcija. Pomalo je nalik na putokaz jer uka- zuje na nešto. Riječ med nije med. O medu možete učiti i razgovara- ti koliko god dugo želite, ali nećete ga zapravo upoznati dok ga ne kušate. Kad ste ga kušali, riječ vam postaje manje važna. Više nećete biti vezani uz nju. Slično tome, o Bogu možete govoriti ili razmišljati do kraja svoga života, ali znači li to da Ga poznajete, da ste makar za- virili u tu stvarnost na koju riječ ukazuje? To je zapravo samo posesi- vna vezanost za putokaz, mentalni idol.

Vrijedi i obrnuto: ako vam se, zbog bilo kojeg razloga, ne sviđa riječ med, to bi vas moglo spriječiti da ga nikada ne okusite. Osjećate li snažnu odbojnost prema riječi Bog, što je negativan  oblik vezano- sti, mogli biste nijekati ne samo riječ, nego isto tako i stvarnost na ko- ju ona ukazuje. Mogli biste si uskratiti mogućnost doživljavanja te stvarnosti. Sve je to, naravno, suštinski povezano s tim što ste se poi- stovjetili  s  umom.

Stoga, ako vam riječ više nije prikladna, tada je ostavite i nado- mjestite drugom. Ne sviđa li vam se riječ grijeh, tada recite nesvjesno ili ludilo. To će vas možda odvesti bliže istini, bliže stvarnosti koja se krije iza riječi, nego riječ grijeh koju su ljudi dugo zloupotrebljavali, a ne ostavljaju mjesta nikakvoj krivnji.

Ni te mi se riječi ne sviđaju. Nagovještavaju da sa mnom nešto nije kako valja. To je prosuđivanje.

Naravno da s vama nešto ne valja - ali vas nitko ne prosuđuje.

Ne mislim vrijeđati vas osobno, ali ne pripadate li ljudskoj rasi koja je samo u dvadesetom stoljeću ubila više od sto milijuna pripa- dnika vlastite vrste?

Govorite li o krivnji na temelju povezanosti?

Nije riječ o krivnji. Ali sve dok vama upravljaju ego i um, dio ste toga kolektivnog ludila. Možda se niste dublje zagledali u ljudsko stanje dok njime vladaju ego i um. Otvorite oči i uočite strah, očaj, pohle- pu i nasilje koji sve prožimaju. Promotrite strašnu grubost i patnju koju su ljudi nanosili, a nanose i dalje jedni drugima, kao i drugim životnim oblicima na ovoj planeti, i to na globalnom planu. Ne mo- rate osuđivati. Samo promatrajte. To je grijeh. To je ludilo. To je ne- svjesno. Nadasve, ne zaboravite promatrati vlastiti um. Ondje tragaj- te za korijenom ludila.

PRONALAŽENJE VLASTITE NEVIDLJIVE I NEUNIŠTIVE STVARNOSTI

Rekli ste kako je poistovjećenje s tjelesnim oblikom dio privida, pa kako nas onda tijelo, fizički oblik, može dovesti do spoznaje Bića?

Tijelo koje možete vidjeti i dodirnuti ne može vas odvesti do Bića. Ali to vidljivo i opipljivo tijelo samo je vanjska školjka, ili bolje reče- no, ograničen i iskrivljen opažaj skrivene stvarnosti. U prirodnom stanju povezanosti s Bićem, tu skrivenu stvarnost svakoga trenutka možete osjetiti kao nevidljivo unutarnje tijelo, oživljujuću prisutnost u vlastitoj nutrini. Stoga »prebivati u tijelu« znači osjetiti tijelo iznu- tra, osjetiti život u tijelu i tako spoznati da ste nešto drugo, a ne vanj- ski oblik.

Ali to je tek početak putovanja prema unutra koje će vas odvesti još dublje u carstvo veće tišine i spokojstva, ali i veće moći i vibriraju- ćeg života. U početku ćete možda moći dobiti samo prolazne uvide, ali putem njih ćete početi shvaćati kako niste samo besmisleni djelić života u stranome svemiru, nakratko postavljeni između rođenja i smr- ti, kojemu je dopušteno samo nekoliko kratkotrajnih zadovoljstava nakon kojih slijedi bol i konačno uništenje. Ispod vanjskoga oblika povezani ste s nečim tako golemim, tako neizmjernim i svetim, da se o tome ne može govoriti ili ga shvatiti - a ja ipak sada o tome govo- rim. Govorim to ne zato da bih vam pružio nešto u što možete vjero- vati, nego kako bih vam pokazao da to i sami možete spoznati.

Sve dok um zaokuplja svu vašu pažnju, odvojeni ste od Bića. To se većini ljudi neprestano događa, a tada nisu u svome tijelu. Um pre- uzima cjelokupnu vašu svijest i prisvaja je. Ne možete prestati razmi- šljati. Kompulzivno razmišljanje postalo  je  kolektivna  bolest.  Cijeli vaš osjećaj toga tko jeste tada se temelji na aktivnosti uma. Budući da više nije ukorijenjen u Biću, vaš identitet postaje ranjivo, mentalno ustrojstvo koje uvijek ima potreba, a strah postaje prevladavajuća emocija. Jedino što je uistinu važno za vaš život tada nedostaje: svje- snost vlastita  dubljeg ja -  nevidljiva  i  nerazoriva  stvarnost.

Kako biste postali svjesni Bfća trebate ponovno odvojiti svjesnost od uma. To je jedan od najvažnijih zadataka na vašem duhovnom putovanju. Time ćete osloboditi golemi dio svijesti koja je prije bila u zamci beskorisnog i kompulzivnog razmišljanja. Vrlo učinkovit na- čin na koji to možete napraviti jest da pažnju odvojite od razmišlja- nja i usmjerite je na tijelo, ondje gdje Biće možete osjetiti iz prve ru- ke, kao nevidljivo energetsko polje koje daje život onome što opažate kao fizičko tijelo.

POVEZIVANJE S UNUTARNJIM TIJELOM

Molim vas da to sada pokušate. Možda će vam biti lakše ako tijekom ove vježbe sklopite oči. Kasnije, kad vam »boravak u tijelu« postane prirodan i lak, to više neće biti potrebno. Usmjerite pažnju na tijelo. Osjetite ga iznutra. Je li živo? Ima li života u vašim dlanovima, ruka- ma, nogama i stopalima - u trbuhu i prsima? Osjećate li tanano ener- getsko polje koje prožima cijelo tijelo te svakom organu i stanici daje vibrirajući život? Osjećate li to polje istodobno u svim dijelovima tije- la kao jedno jedino polje energije? Nekoliko trenutaka usmjeravajte pažnju na osjećaj unutarnjeg tijela. Nemojte razmišljati o njemu. Os- jećajte. Sto mu više pažnje poklanjate, to će osjećaj postati jasniji i snažniji. Osjetit ćete kao da svaka stanica postaje življa, a ako imate ja- ko osjetilo vida,  možda ćete doživjeti sliku tijela kako postaje svjetlije.

Iako vam takva slika privremeno može pomoći, više pažnje obratite osjećaju, nego bilo kojoj slici što se pojavi. Jer slika, bez obzira koli- ko prekrasna ili snažna bila, već je definirana oblikom, stoga vam pruža manje prostora za produbljivanje osjećaja.

Osjećaj unutarnjega tijela je bezobličan, neograničen i neshvatljiv. U njega se uvijek možete sve dublje spuštati. Ne osjetite li mnogo toga na ovome stupnju, obratite pažnju na ono što uspijete osjetiti. U ru- kama ili nogama možda osjetite jedva osjetne žmarce. To je za poče- tak dovoljno dobro. Samo se usredotočite na osjećaj. Vaše tijelo oži- vljuje. Kasnije ćemo više vježbati. Molim vas da sada otvorite oči, ali zadržite dio pažnje na unutarnjem energetskom polju tijela čak i dok se osvrćete po prostoriji. Unutarnje tijelo prebiva na pragu između vašeg identiteta vezanog uz oblik i suštinskog identiteta, vaše istinske prirode. Nikada nemojte izgubiti dodir s njim.

PREOBRAZBA KROZ TIJELO

Zašto je većina religija osuđivala ili nijekala tijelo? Čini se da su duhov- ni tragaoci tijelo uvijek smatrali preprekom, ili su vjerovali da je griješno.

Zašto je tako malo tragaoca pronašlo ono što su tražili?

Na razini tijela ljudska su bića vrlo bliska životinjama. Sve te- meljne tjelesne funkcije - ugoda, bol, disanje, hrana, piće, izlučivan- je otpadnih tvari, spavanje, poriv za pronalaženjem partnera i za ra- đanjem te, naravno, rođenje i smrt - dijelimo sa životinjama. Dugo vremena nakon pada iz stanja milosti i jednote u stanje privida, ljudi su se iznenada probudili u tijelu koje se doimalo kao životinjsko — i to ih je jako uznemirilo. »Ne zavaravajte se. Niste ništa više od životi- nja.« Činilo se da je to istina s kojom su se suočili. Ali ta ih je istina pre- više uznemirivala da bi je mogli prihvatiti. Adam i Eva vidješe da su goli i uplašiše se. Ubrzo su nesvjesno počeli nijekati svoju životinjsku prirodu. Prijeteća mogućnost da bi ih mogli nadvladati moćni na- gonski porivi i vratiti ih natrag, u potpuno nesvjesno stanje, bila je uistinu vrlo stvarna. Oko stanovitih dijelova tijela i tjelesnih funkci- ja postavili su stid i tabue, osobito kad je riječ o seksualnosti. Svjetlost njihove svijesti još nije bila dovoljno snažna da se sprijatelji s tom ži- votinjskom prirodom, da joj dopusti postojanje te da čak uživa u ne- kim njezinim vidovima - a kamoli da se spusti duboko u nju kako bi pronašla skriveno božanstvo, stvarnost u srcu privida. Stoga su napra- vili ono što su morali napraviti. Počeli su se odvajati od tijela. Tada su sebe promatrali kao nekoga tko ima tijelo, a ne kao da jesu tijelo.

Kad su se pojavile religije, to razdvajanje se još više naglašavalo, u obliku uvjerenja »ti nisi to tijelo«. Bezbrojni ljudi na Istoku i Zapa- du pokušavali su kroz stoljeća pronaći Boga, spasenje ili prosvjetljen- je tako što su nijekali tijelo. To je uzelo oblik nijekanja osjetilnih uži- taka, osobito seksualnosti, posta i drugih isposničkih praksi. U poku- šaju da oslabe ili kazne tijelo čak su mu nanosili i bol, jer su ga sma- trali grešnim. U kršćanstvu se to nazivalo umrtvljenjem tijela. Drugi su pokušavali pobjeći od tijela ulazeći u stanje transa ili tragajući za iskustvima izvan tijela. Mnogi to rade i danas. Čak se i za Buddhu priča kako je šest godina postom i krajnjim oblicima isposništva pra- kticirao odricanje od tijela, ali prosvjetljenje nije postigao dok se nije odrekao takve prakse.

Činjenica jest da nitko nikada nije doživio prosvjetljenje nijeka- njem tijela, borbom protiv njega ili izvan tjelesnim iskustvima. Iako takvo iskustvo može očarati i pružiti vam uvid u stanje oslobođeno- sti od materijalnoga oblika, na kraju ćete se uvijek morati vratiti u ti- jelo, gdje se odvija najvažniji rad preobrazbe. Preobrazba se odvija kroz tijelo, a ne negdje izvan njega. Zato nijedan istinski majstor ni- kada nije zastupao odricanje ili napuštanje tijela, iako su to nerijetko činili njihovi sljedbenici, zagovornici uma.

Od drevnih učenja o tijelu preživjeli su samo neki djelići, kao što je Isusova izjava da će »cijelo tvoje tijelo biti ispunjeno svjetlošću« ili su preživjeli kao mitovi, a takvo je uvjerenje da Isus nikada nije napu- stio svoje tijelo, nego je ostao sjedinjen s njim te se i na »nebesa« uspeo u tijelu. Do današnjega dana gotovo nitko nije shvatio te riječi ili skriveno značenje nekih mitova, tako da je posvuda prevladalo uvjerenje »ti nisi to tijelo«, vodeći do nijekanja tijela i pokušaja da se iz njega pobjegne. To je bezbrojne tragaoce spriječilo u postizanju duhovnog ostvarenja, zbog čega nisu uspjeli pronaći ono što su tra- žili.

Je li moguće ponovno pronaći izgubljena učenja o važnosti tijela ili ih rekonstruirati na temelju postojećih ostataka?

Za tim nema potrebe. Sva duhovna učenja izviru iz istoga Izvora. U tom smislu postoji i uvijek je postojao samo jedan majstor koji se očituje u mnogim različitim oblicima. Ja sam taj majstor, a i vi ste taj majstor, jednom kad uspijete doprijeti do tog unutarnjeg Izvora. To ćete postići kroz unutarnje tijelo. Iako sva duhovna učenja izviru iz istoga Izvora, jednom kad se pretoče u riječi i zapisu očito više nisu ništa drugo nego skupine riječi - a riječ nije ništa drugo nego puto- kaz, kako smo ranije govorili. Sva su takva učenja putokazi koji nas upućuju natrag Izvoru.

Već sam govorio o Istini što je skrivena u vašem tijelu, ali ukrat- ko ću za vas ponoviti izgubljena učenja majstora - stoga evo još jed- nog putokaza. Molim vas pokušajte osjetiti svoje unutarnje tijelo dok čitate ili slušate.

PROPOVIJED 0 TIJELU

Ono što doživljavate kao gusto fizičko ustrojstvo što ga zovemo tije- lom, koje je podložno bolesti, starenju i smrti, u konačnici nije stvar- no - to niste vi. Tijelo je pogrešno shvaćena suštinska stvarnost čovje- kova, jer je suštinska stvarnost s onu stranu rađanja i umiranja. Do pogrešnog shvaćanja došlo je zbog ograničenja uma koji, izgubivši dodir s Bićem, tijelo predstavlja kao dokaz svoga lažnog uvjerenja u odvojenost, te da bi opravdao vlastiti strah. Ali ne okrečite glavu od tijela, jer u tom simbolu netrajnosti, ograničenja i smrti koje doživlja- vate kao neispravnu tvorevinu vlastitoga uma krije se sjaj vaše suštin- ske i besmrtne stvarnosti. U potrazi za Istinom, nemojte pažnju us- mjeravati na nešto drugo, jer je ne možete pronaći nigdje drugdje, osim u nutrini svoga tijela.

Ne borite se protiv tijela, jer biste se time borili protiv vlastite stvarnosti. Vi jeste tijelo. Tijelo koje možete vidjeti i dotaknuti samo je tanka, lažna koprena. Ispod nje krije se nevidljivo unutarnje tijelo, vrata koja vode u Biće, u neočitovani Život. Kroz svoje unutarnje ti- jelo neodvojivo ste povezani s tim neočitovanim Životom - u koje- mu nema ni smrti ni rađanja, nego samo vječna prisutnost. Kroz unutarnje tijelo vi ste zauvijek sjedinjeni s Bogom.

DUBOKO SE UKORIJENITE U NUTRINI

Najvažnije je biti u stanju trajne povezanosti sa svojim unutarnjim ti- jelom - uvijek ga osjećati. To će jako brzo produbiti i preobraziti vaš život. Što svjesnije usmjeravate pažnju na unutarnje tijelo, to više po- staje njegova vibracijska frekvencija, uvelike nalik na svjetiljku koja jače zasvijetli kad okrenete prekidač i tako povećate protok elektrici- teta. Na toj višoj energetskoj razini negativnost više ne može djelova- ti na vas, pa ćete privlačiti nove okolnosti koje će odražavati tu višu frekvenciju.

Ako što je više moguće usmjerite pažnju prema tijelu, usidrit ćete se u sadašnjem trenutku. Nećete se izgubiti u vanjskom svijetu, a ne- ćete se izgubiti ni u svome umu. Misli i emocije, strahovi i želje još mogu postojati do stanovita stupnja, ali neće vas prevladati.

Molim vas da istražite gdje se vaša pažnja nalazi ovoga trenutka. Slušate ono što govorim ili čitate ove riječi u knjizi. To je žarišna to- čka vaše pažnje. Isto ste tako marginalno svjesni svoje okoline, dru- gih ljudi i tako dalje. Štoviše, možda postoji još nekakva aktivnost uma povezana s onim što slušate ili čitate, nekakve mentalne primje- dbe. Nema, pak, nikakve potrebe da to privuče svu vašu pažnju. Vi- dite možete li istodobno biti u dodiru s unutarnjim tijelom. Neka vam dio pažnje bude usmjeren unutra. Ne dopustite joj da sva osta- ne vani. Osjećajte cijelo svoje tijelo iznutra kao jedinstveno polje energije. Kao da slušate ili čitate cijelim tijelom. Neka to bude vaša praksa u danima i tjednima što dolaze.

Ne prepuštajte svoju sveukupnu energiju umu i vanjskome svije- tu. Svakako se usredotočite na ono što radite, ali istodobno, kad god vam je to moguće, osjećajte unutarnje tijelo. Ostanite ukorijenjeni unutra. Tada promatrajte na koji način to mijenja stanje vaše svjesno- sti i kakvoću onoga što radite.

Kad god čekate, gdje god to bilo, koristite se tim vremenom za osjećanje unutarnjeg tijela. Na taj način prometne gužve i dugački re- dovi postaju mjesta uživanja. Umjesto da se u mislima projicirate da- leko od sadašnjeg trenutka, zadite dublje u sadašnji trenutak tako što ćete ući dublje u tijelo.

Umijeće svjesnosti unutarnjeg tijela razvit će se u potpuno novi način života, u stanje trajne povezanosti s Bićem i vašem će životu po- dariti dubinu kakvu nikada prije niste upoznali.

Kad ste duboko ukorijenjeni u svom tijelu, lako će vam biti osta- ti prisutan kao promatrač vlastita uma. Bez obzira što se dogodi izva- na, više vas ništa ne može uzdrmati.

Ne budete li prisutni - a prebivanje u tijelu uvijek je suštinski vid prisutnosti - vama će i dalje upravljati um. Razmišljanjem i ponaša- njem upravljat će scenarij u glavi koji ste odavno naučili i uvjetovan- je uma. Možda ćete u kratkim trenucima biti slobodni, ali rijetko kad zadugo. To osobito vrijedi za ona razdoblja kad nešto »pođe nizbr- do«, kad doživite nekakav gubitak ili se uznemirite. Vaša uvjetovana reakcija tada će biti nevoljna, automatska i predvidljiva, potaknuta onom temeljnom emocijom koja predstavlja pozadinu stanja poisto- vjećenosti s umom: strahom.

Stoga kad se pojavi izazov, kao što se izazovi uvijek pojavljuju, neka vam bude navika odmah se spustiti u tijelo i što više možete usredotočiti se na unutarnje energetsko polje vlastita tijela. To ne tre- ba trajati dugo, nego samo nekoliko sekundi. Ali to trebate napravi- ti onoga trenutka kad se izazov pojavi. Svako odlaganje omogućit će uvjetovanoj mentalno-emocionalnoj reakciji da počne djelovati i da vas prevlada. Usredotočite li se na nutrinu i osjetite li unutarnje tije- lo, čim počnete povlačiti svijest iz uma odmah ćete se smiriti i posta- ti prisutni. Ako je u stanovitoj situaciji potrebna reakcija, ona će izro- niti s te dublje razine. Upravo kao što je sunčeva svjetlost beskrajno svjetlija od plamena svijeće, tako u Biću prebiva beskonačno veća in- teligencija nego u umu.

Sve dok svjesno održavate dodir s unutarnjim tijelom, nalikujete na stablo koje je duboko ukorijenjeno u tlu ili na zgradu koja ima du- boke i čvrste temelje. Poredbu s kućom koristio je i Isus u općenito krivo shvaćenoj usporedbi o dva čovjeka koja su gradila kuću. Jedan je gradio na pijesku, bez ikakvih temelja, a kad su došle oluje i bujice, kuće je nestalo. Drugi je duboko kopao dok nije došao do stijena i tada je sagradio kuću što ju bujice nisu mogle odnijeti.

PRIJE NEGO ŠTO UĐETE U TIJELO OPROSTITE

Kad sam pokušala prenijeti pažnju na unutarnje tijelo, osjećala sam se vrlo nelagodno. Pojavio se osjećaj nespokojstva i mučnina. Stoga nisam mogla iskusiti ono o čemu govorite.

Osjetili ste zaostalu emociju koje vjerojatno niste bili svjesni sve dok niste pokušali pažnju usmjeriti prema tijelu. Ako joj najprije obrati- te pažnju, emocija će spriječiti vaš ulazak u unutarnje tijelo, koje pre- biva na dubljoj razini ispod emocije. Pažnja ne znači da trebate početi razmišljati o emociji. To znači da emociju samo promatrate, da je u potpunosti osjetite te da je tako priznate i prihvatite kakva jest. Neke je emocije lako prepoznati: bijes, strah, tuga i tako dalje. Druge je mnogo teže definirati. Mogu se pojaviti nejasni osjećaji nelagode, te- žine ili stezanja, na pola puta između emocije i tjelesnog osjeta. U svakom slučaju nije važno možete li emociji dati mentalnu oznaku, nego možete li taj osjećaj prenijeti u svjesnost. Pažnja je ključ preo- brazbe - a potpuna pažnja također podrazumijeva prihvaćanje. Pa- žnja je nalik na svjetlosnu zraku - usredotočenu moć vaše svijesti koja sve preobražava u sebe.

U sasvim funkcionalnom organizmu emocija ima vrlo kratak ži- votni vijek. Nalikuje na prolazno mreškanje ili val na površini vašega Bića. Međutim, ne nalazite li se u tijelu, emocija u vama može preži- vjeti nekoliko dana ili tjedana ili se pridružiti ostalim emocijama sli- čne frekvencije koje su se stopile i pretvorile u tijelo boli, nametnika koji godinama može živjeti u vama, hraneći se vašom energijom, iza- zivajući tjelesnu bolest i uništavajući vam život (vidi drugo poglavlje).

Stoga pažnju usmjerite na to da osjetite emociju i provjerite drži li se vaš um nekog obrasca žaljenja, kao što su okrivljavanje, samosa- žaljenje ili negodovanje, koji bi mogao hraniti tu emociju. Ako je ta- ko, to znači da niste oprostili. Neopraštanje je često usmjereno prema drugoj osobi ili prema sebi, ali može biti usmjereno i prema bilo ko- joj situaciji ili stanju - prošlom, sadašnjem ili budućem - koje vaš um odbija prihvatiti. Da, neopraštanje može biti usmjereno čak i prema budućnosti. To je odbijanje uma da prihvati nesigurnost, da prihvati činjenicu što je budućnost potpuno izvan njegove vlasti. Opraštanje znači da ste odustali od žaljenja i time otpustili tugu. Do toga priro- dno dolazi jednom kad shvatite da žaljenje ne služi ničemu osim kako bi ojačalo lažno ja. Opraštanje znači kako se ne opirete životu - da mu dopuštate da živi kroz vas. Druge su mogućnosti bol i patnja, ja- ko ograničen protok životne energije, a u mnogim slučajevima i tjele- sna bolest.

Onoga trenutka kad uistinu oprostite ponovno ste prisvojili svo- ju moć, oduzevši je umu. Neopraštanje je priroda uma, upravo kao što lažno ja utemeljeno u umu, odnosno ego, ne može preživjeti bez borbe i sukoba. Um ne može oprostiti. Samo vi to možete učiniti. Vi možete postati prisutni, ući u svoje tijelo, osjetiti živo spokojstvo i duboku tišinu koji zrače iz Bića. Zato je Isus rekao: »Oprostite prije nego što uđete u hram«.

POVEZNICA S NEOČITOVANIM

Kakav je odnos između prisutnosti i unutarnjega tijela?

Prisutnost je čista svijest - svijest koju ste ponovno prisvojili, uzevši je od uma i svijeta oblika. Unutarnje tijelo vaša je poveznica s Neoči- tovanim, a u svom najdubljem vidu unutarnje tijelo jest Neočitova- no: Izvor iz kojega izvire svjesnost kao što iz Sunca izvire svjetlost. Svjesnost unutarnjeg tijela jest svijest koja se prisjeća svoga podrijet- la i vraća se Izvoru.

Je li Neočitovano isto što i Biće?

Da. Riječ Neočitovano uz pomoć negacije pokušava izraziti Ono što ne može biti izgovoreno, mišljeno ili zamišljeno. Ukazuje na ono što jest govoreći što nije. Biće je, s druge strane, pozitivan pojam. Molim vas da se ne vežete uz ove riječi ili da počnete vjerovati u njih. One nisu ništa drugo do putokazi.

Rekli ste kako je prisutnost svijest koju smo ponovno oduzeli od uma. Tko je izvršio to ponovno prisvajanje?

Vi ste ga učinili. Ali budući da ste vi u svojoj suštini svijest, mogli bi- smo isto tako reći kako je ovdje riječ o buđenju svijesti iz sna o obli- cima. To ne znači da će vaš vlastiti oblik istoga trenutka nestati u eks- ploziji svjetlosti. Možete ostati u svom sadašnjem obliku, pa ipak biti svjesni bezobličnog i besmrtnog u svojoj nutrini.

Moram priznati da to uvelike prelazi moje shvaćanje, a ipak na nekoj dubljoj razini čini mi se da znam o čemu govorite. To je više osjećaj nego bilo što drugo. Zavaravam li se?

Ne, ne zavaravate se. Osjećaj će vas dovesti bliže istini o tome tko ste nego što bi to učinilo razmišljanje. Ne mogu vam reći ništa što vi već u svojoj dubini ne znate. Kad dosegnete stanoviti stupanj unutarnje povezanosti, istinu prepoznajete kad je čujete. Niste li još dosegli taj stupanj, praksa svjesnosti tijela dovest će do produbljivanja koje je prijeko potrebno.

USPORAVANJE  PROCESA STARENJA

U međuvremenu, svjesnost unutarnjeg tijela donosi i druge dobrobi- ti u carstvu tjelesnoga. Jedna od njih je značajno usporavanje starenja fizičkog tijela.

Dok vanjsko tijelo stari i prilično brzo propada, unutarnje se tije- lo ne mijenja s vremenom, osim što ga možete dublje osjećati i posta- ti svjesniji. Ako vam je sada dvadeset godina, energetsko polje vašeg unutarnjeg tijela osjeća se isto onako kako će se osjećati u osamdese- toj. I tada će biti jednako ustreptalo i živo. Čim se vaše uobičajeno stanje promijeni tako da više niste izvan tijela, u zamci uma, nego se usidrite u tijelu i prisutni ste u sadašnjem trenutku, fizičko tijelo bit će laganije, jasnije i življe. Sto u tijelu ima više svijesti, njegovo mole- kularno ustrojstvo zapravo postaje rjeđe. Veća svjesnost znači smanji- vanje privida materijalnog svijeta.

Kad se više poistovjetite s bezvremenim unutarnjim tijelom, ne- go s vanjskim, kad prisutnost postane vaš uobičajeni oblik svijesti, a prošlost i budućnost više ne budu zaokupljali vašu pažnju, tada u psi- hi i tjelesnim stanicama nećete više gomilati vrijeme. Nagomilavanje vremena u obliku psihološke opterećenosti prošlošću i budućnošću uvelike oštećuje sposobnost stanica za samoobnavljanje. Stoga, ako prebivate u unutarnjem tijelu, vanjsko će mnogo sporije starjeti, a čak i kad ostari, bezvremena suština blistat će kroz vanjski oblik te se ne- ćete doimati poput stare osobe.

Postoji li znanstveni dokaz za to?

Iskušajte svjesnost,  pa ćete vi  biti dokaz.

JAČANJE OBRAMBENOG  SUSTAVA

Još jedna dobrobit ove prakse u fizičkom carstvu je golemo jačanje obrambenog sustava do kojeg dolazi kad prebivate u svome tijelu. Što više svijesti unosite u tijelo, to obrambeni sustav postaje snažniji. Kao da se svaka stanica budi i raduje. Tijelo voli vašu pažnju. To je ujed- no i snažan oblik samoiscjeljenja. Većina bolesti prikrade se kad niste prisutni u tijelu. Ako gospodara nema kod kuće, mnoštvo nezgodnih stvari može se ondje naseliti. Prebivate li u tijelu, nezvanim će posjeti- teljima biti teško ući.

Ne jača samo vaš tjelesni obrambeni sustav, nego i psihički. Psi- hički vas štiti od negativnog, mentalno-emocionalnog polja sile dru- gih ljudi, koje je osobito zarazno. Prebivanje u tijelu ne štiti vas po- stavljenjem zidova, nego podizanjem frekvencije vibracija vašega cje- lovitog energetskog polja, stoga sve ono što vibrira na nižoj frekvenci- ji, kao što je strah, bijes, depresija i tako dalje, sada postoji u doslov- ce drukčijem poretku stvarnosti. Takve vibracije više ne ulaze u polje vaše svijesti, a ako udu više im se ne morate opirati jer samo prolaze kroz vas. Molim vas da ove moje riječi ne prihvatite niti odbacite tek tako. Iskušajte ih.

Postoji jednostavna, ali snažna meditacija samoiscjeljivanja koju možete napraviti kad god osjećate potrebu potaknuti obrambeni sustav na rad. Osobito je učinkovita koristite li ju kad osjetite prve simptome bolesti, ali ako je koristite češće, snažno se usredotočujući, djeluje i kod bolesti koje su se već učvrstile u tijelu. Njome se možete suprotstaviti i poremećaju energetskog polja koje može izazvati neki oblik negativnosti. Međutim, ona ne predstavlja zamjenu za praksu prebivanja u tijelu iz trenutka u trenutak; ne budete li prisutni u tije- lu, ova će meditacija imati samo privremen učinak.

Kad imate nekoliko minuta vremena, osobito neposredno prije spavanja i nakon buđenja, »preplavite« tijelo sviješću. Sklopite oči. Lezite na leda. Pažnju usmjerite na različite dijelove tijela, najprije nakratko: dlanovi, stopala, ruke, noge, trbuh, prsa, glava i tako dalje. Osjetite životnu energiju unutar tih dijelova što jače možete. Kod svakog dijela tijela ostanite petnaestak sekundi. Tada dopustite pažnji da nekoliko puta prođe kroz tijelo kao val, od stopala do glave i na- trag. Za to vam je potrebna otprilike jedna minuta. Nakon toga u potpunosti osjetite unutarnje tijelo  kao jedinstveno  polje  energije. Taj osjećaj zadržite nekoliko minuta. Tijekom toga razdoblja budite snažno prisutni u svakoj stanici svoga tijela. Ne brinite ako vam um povremeno uspije odvući pažnju iz tijela te ako se izgubite u nekoj misli. Čim zamijetite da se to dogodilo, jednostavno vratite pažnju na unutarnje tijelo.

NEKA VAS U TIJELO UVEDE DAH

Povremeno, kad mi je um jako aktivan, postigne takav zamah da mi je nemoguće pažnju odvojiti od njega i osjetiti unutarnje tijelo. To se doga- đa osobito kad zapadnem u obrazac zabrinutosti ili tjeskobe. Imate li ka- kvih prijedloga?

Ako u bilo kojem trenutku otkrijete kako vam je teško stupiti u dodir s unutarnjim tijelom, najčešće je mnogo jednostavnije najprije se usredotočiti na disanje. Svjesno disanje, koje je samo po sebi snažan oblik meditacije, postepeno će vas dovesti u dodir s tijelom. Pažnjom slijedite dah dok ulazi i izlazi iz tijela. Dišite i osjećajte kako vam se trbuh lagano širi i steže sa svakim udahom i izdahom. Ako vam je la- ko vizualizirati, sklopite oči i vidite sebe okruženog svjetlošću ili uro- njenog u blistavu tvar - u more svijesti. Tada udišite tu svjetlost. Os- jećajte kako ta blistava tvar ispunjava vaše tijelo i osvjetljava ga. Tada se postepeno više usredotočite na osjećaj. Sada ste u svom tijelu. Ne vežite se ni za kakvu vizualiziranu sliku.

STVARALAČKO KORIŠTENJE UMOM

Ako se trebate poslužiti umom za neku osobitu svrhu, učinite to u su- radnji s unutarnjim tijelom.  Samo ako ste u stanju biti svjesni bez misli, tada se umom možete služiti stvaralački, a najlakši način na ko- ji možete ući u to stanje jest kroz tijelo. Kad god vam je potreban od- govor, rješenje ili stvaralačka ideja, prestanite na trenutak razmišljati tako što ćete pažnju usmjeriti na unutarnje energetsko polje. Postani- te svjesni duboke tišine. Kad ponovno počnete misliti, misli će vam biti svježe i stvaralačke. U svakoj misaonoj aktivnosti naviknite se svakih nekoliko minuta prelaziti iz razmišljanja u neku vrstu unutar- njeg slušanja, unutarnje duboke tišine. Mogli bismo reći: nemojte razmišljati samo glavom, nego razmišljajte cijelim tijelom.

UMIJEĆE SLUŠANJA

Kad slušate drugu osobu, ne slušate je samo umom, nego cijelim tije- lom. Osjećate energetsko polje vlastita unutarnjeg tijela. To odvlači pažnju od razmišljanja i stvara miran prostor koji vam omogućuje da uistinu slušate bez ometanja uma. Drugoj osobi tako dajete dovoljno prostora da bi mogla postojati. To je najdragocjeniji dar koji možete dati. Većina ljudi ne zna slušati, jer je najveći dio njihove pažnje zao- kupljen razmišljanjem. Više pažnje obraćaju razmišljanju, nego ono- me što druga osoba govori, a nimalo se ne posvećuju onome što je ui- stinu važno: Bfću druge osobe koje se krije u pozadini njezinih riječi i uma. Naravno, Biće druge osobe ne možete osjetiti osim kroz svoje vlastito. To je početak spoznaje jednote koja je ljubav. Na najdubljoj razini Bića, vi ste jedno sa svime što postoji.

Većina ljudskih odnosa sastoji se uglavnom u komuniciranju umom, a ne u komuniciranju ljudskih bića, u zajedništvu. Nijedan odnos ne može na taj način napredovati i zato u odnosima ima toliko sukoba. Upravlja li um vašim životom, neminovni su sukobi, razdori i problemi. Budete li u dodiru sa svojim unutarnjim tijelom, to stva- ra čist prostor u kojemu nema uma i u kojem odnos može cvjetati.