22.          UMRIJETI SA SAI BABOM

Danas je u ašramu umro neizlječivi bolesnik. Poklonici su ga odnijeli na rijeku i spalili tijelo. Mnogo smrtno bolesnih dolazi u ašram u nadi da će ozdraviti. Smrt zapadnjaka unutar ašrama stvara Babinim dobrovoljcima velike teškoće. Kako nemaju suglasnost za spaljivanje prisiljeni su pohranjivati tijela i obavljati sve potrebno za prijenos u domovinu. Neprilike koje smrtno bolesni stvaraju ašramu su tolike da je uprava savjetovala Sai Centrima po svijetu da ne šalju ljude koji će vjerojatno u toku par tjedana preminuti. Osim toga, ako se vjeruje u Sai Babinu stvarnost, onda treba vjerovati i u to da učitelj može djelovati i na udaljenost kao što se to mnogo puta i dogodilo. Sai poklonici tvrde da je njihov učitelj sveznajući, svemoćan i sveprisutan, a onda čine grijeh nedosljednosti. Razbole se i trče u Puttaparthi, onda kada bi bilo dovoljno zazvati ime koje će sigurno stići do njegovog uha, ma gdje bio, ma kolika bila udaljenost koja ga dijeli od poklonika.

Kada se otkrije postojanje drugačije stvarnosti od ove u kojoj smo  naučeni živjeti smrt postaje više znatiželja nego tragedija. Otkrivanjem postojanja neke druge dimenzije smrt više ne plaši.

Zanimljivo je Sai Babino obećanje poklonicima da će biti prisutan u trenutku njihove smrti. Kakvo je značenje toga? Čemu služi njegova prisutnost? Samo da bi nas preveo na onu stranu ili ima neko suptilnije značenje? Možda doktor Galvin zna odgovore na moja pitanja.

„Zašto se Sai Baba pojavljuje u trenutku smrti svojih poklonika? Da bi ih ohrabrio, oslobodio straha od odlaska?”

„Sai Baba je višekratno obećao svojim poklonicima da će biti uz njih u trenutku njihove smrti. Jednom je neki poklonik zatražio od Babe jamstvo da će u trenutku odlaska doći po njega. Sai Baba ga pogleda pogledom punim ljubavi, A kada te Baba gleda s ljubavlju onda se osjećaš uistinu voljenim tako kako te nitko na svijetu ne može voljeti. „Doći ću po tebe” bio je odgovor „no doći ću i po svakog od svojih poklonika i člana njegove obitelji”. Ta se moralna pouka odnosila na one osobe koje su dva sata ili tjedan dana prije svoje smrti neprekidno vidjele Babu uz svoju postelju. Posljednja misao uvjetuje iduću inkarnaciju. To je nepromjenjivi kozmički zakon. Posljednja misao sažima čitav život i način razmišljanja nekog pojedinca. Egipćani su to znali i nastojali su svojim samrtnicima tren prije gubljenja svijesti prenijeti pozitivne poruke. Tibetanci to još i danas čine. Sai Babina prisutnost u posljednjim satima života dovodi do usredotočenja uma na njega, njegove oznake i svojstva. Mi ćemo postati ta misao. Uranjanje će u njegovu stvarnost biti neizbježno. Baba se ne pojavljuje da bi nas vodio pašnjacima Neba ili nam bio vodičem po tom nevidljivom svijetu. Pojavljuje se kako bi bio naša posljednja misao i tako prekinuo lanac ponovnog rađanja. Sin se vraća Ocu, čovjek se vraća kući, da bi ponovno postao ono što je oduvijek bio”.

„Možda Sai Baba materijalizira i talismane koji tome služe?”

„Cilj materijalizacija je drugo. Sam nam Sai Baba daje odgovor: „Ljubav je bez oblika.  Ja materijaliziram stvari koje vam onda poklanjam kako bih pokazao svoju ljubav prema vama. Čuda su moja posjetnica, dokaz božanske stvarnosti u koju sam uronjen i koja me obavija te zahvaća i vas’”.

„Ali ne primaju svi od Babe istu podršku!”

„Pitanje se postavlja na različite načine, ali se ponavlja u beskraj. Čini se da je ovo najveća žalost ljudi koji od Boga očekuju zaštitu, neodvisno o tome jesu li je ili nisu zaslužili. Ne brinemo o tome da razmislimo zaslužujemo li da Bog intervenira. Jednostavno očekujemo. Baba kaže: „Ja mogu intervenirati brzim rješenjem ili onim na dulji rok. Svako trenutno rješenje se protivi temeljnim oznakama same prirode i protiv je karmičkih zakona uzroka i posljedica. Ljudi su podložni tim zakonima. Oni prikupljaju plodove svojih djela. Ako interveniram trenutno time prekidam njihov razvoj i to je protiv zakona prirode. Djelotvornije je rješenje ono na dulji rok, koje ljude dovodi do više razine svijesti i shvaćanja istine vječnih zakona’ ”.

„Nije li dovoljno zazvati Božje ime, ma koji bio lik kojeg poštujemo, da bi se dobila pomoć?”

„Bog ne intervenira na svijetu nikada ukoliko nije prisutan u svom tjelesnom liku. Kada je bezobličan onda je samo svjedok. Bog djeluje samo kada je poprimio tjelesni oblik, kao u slučaju Sai Babe. Eto zašto je važno obratiti se njemu ukoliko želimo riješiti neki problem. Upravo je to i svrha božje inkarnacije: mogućnost djelovanja na poslove ljudi, što se ne može dok je Bog u apsolutnosti. U stvari, mi možemo zazvati Boga i vidjeti kako se pojavljuje Baba, jer u ovom trenutku Baba predstavlja lik Boga. Baba je, nakon što je otkrio da je Kozmički Krist, kazao: ‘Ne želim da me obožavate. Dovoljno mi je da u mene imate povjerenja. Za svaku ću suzu koju prolijete zbog mene ja proliti tisuću za vas. Ne činite od moje osobe kult. Prevladajte ime i oblik i otkriti ćete tko ste.’ ”

„Zašto se Bog inkarnira kada može savršeno promijeniti ono što promijeniti treba ostajući u svojoj dimenziji?”

„Sai Baba kaže da postoje izmijene koje se mogu izvršiti samo unutar ove naše stvarnosti. S druge strane ako te izmijene trebaju biti trajne onda moraju biti i postignute, inače će biti nakon stotinjak godina izgubljene. Čovjeku je potrebna čvrsta uporišna točka, mora vidjeti kako je sačinjeno ono što može postati. Tako se kroz inkarnaciju Boga čovjek neizbježno osjeća bliži božanstvu, pa i zato što može izravno s njim komunicirati i dobiti odgovore na svoje sumnje a ponad svega što ima uzor koji može oponašati”.