Umjetnost ima mnoge puteve; ljubav se nosi u mnogim obli-cima. Vaši oceani su vaše boje, vaš brod je vaš kist i vaše bogatstvo je u vašem srcu.
Moncy Barbour
Umjetnost! Tko je shvaća? Sa kime se neko može savjetovati u vezi ove velike božice?
Ludwig van Beethoven
Umjetnost je više nego proizvod tvojih napora – to treba biti o osjećajima, životu, stavu, duši.
Sergei Bongart
Umjetnost zgušnjava iskustvo koje svi mi imamo kao ljudska bića, i, oblikujući to, čini ga značajnim. Svi mi imamo urođe-nu potrebu za harmonijom i stru-kturama koje stvaraju harmoniju. U osnovi, umjetnost je potvrda života. Trevor Bell
Umjetnost je smrznuti zen.
Reginald H. Blyth
Umjetnost uvijek bira individual-no, stvarno; umjetnost nije Pla-tonska. Jorge Luis Borges
Umjetnost je garancija zdravog razuma. Ovo je najvažnija stvar koju sam ja rekao.
Louise Bourgeois
Umjetnost je manipulacija bez uplitanja. Louise Bourgeois
Do sada još nije bilo nikakve umjetnosti. Umjetnost upravo započinje. Constantin Brancusi
Umjetnost nije ogledalo usmjere-no prema stvarnosti, već čekić sa kojim je oblikujemo.
Bertolt Brecht 1898-1956
Djelo umjetnosti je kao osoba: ima više od jedne duše u svojim prsima. Alfred Brendel
Stvaranje umjetnosti je najopušta-jući, ispunjen užitkom, terapeut-ski stimulirajući način da prove-deš svoje vrijeme. Dok otpuštaš dio mozga kojeg je svrbilo da se toga poduhvati. Harley Brown
Umjetnost je lijepa ali je kruta, kao religija bez svrhe. Gunter Brus
Umjetnost je rođena u pažnji. Njena porodilja je samo detalj.
Julia Cameron
Da je cijeli svijet jasan, umjetnost ne bi postojala. Albert Camus
Nemoguće je dati jasan prikaz svijeta, ali nas umjetnost može učiti da to reproduciramo – isto kao što svijet sebe reproducira u toku svog vječnog okretanja.
Albert Camus 1913-1960
Umjetnost je harmonija paralelna sa prirodom. Paul Cezanne
Umjetnost nastaje iz umjetnosti: ja se sjećam kada sam bio na jednom prikazivanju Matisse-a i vidio kako je uzeo jednu svoju vlastitu sliku, radio na njoj i preobrazio je, i to je vodilo do sljedeće i sljedeće. Anthony Caro
Slika je djelo umjetnosti, ne zato što je to “moderno“, niti zato što je to “drevno“, već zato što je to iskreno izražavanje ljudskog osjećaja. John F. Carlson
Što je to bilo koja umjetnost nego oblikovanje u kojem za trenutak zatvaramo sjajeći, varavi element koji je sami život. Willa Cather
Cijela umjetnost je pokušaj da se ispolji lice Boga u životu.
Cecil Collins
Za mene umjetnost izgleda kao stanje duše, više nego bilo što drugo. Marc Chagall
Umjetnost je veza između neke vrste poremećene mentalnosti i drugih koji kroz to ne prolaze.
John Chamberlain
Umjetnost je ono što dolazi čo-vjeku, i stoji između njega i neu-moljivog svjedoka - djela.
Eduardo Chillida
Umjetnost zbog umjetnosti, bez svrhe, za bilo koju svrhu kvari umjetnost. Ali umjetnost doseže svrhu koja nije njena vlastita.
Benjamin Constant
Umjetnost, koliko god je to mogu-će, slijedi prirodu, kao što učenik oponaša svoga učitelja; tako tvoja umjetnost mora biti, kao što je bila, Božji unuk.
Dante Alighieri 1265-1321
Jednom sam se usudio upitati Picassa "Što je umjetnost?" odgovo -rio je, "Umjetnost je laž koja čini da vidimo istinu". James Dickey
Postoji umjetnost čitanja, isto tako umjetnost razmišljanja, i umje-tnost pisanja. Isaac D'israeli
Svaka umjetnost, bilo da nas za-dovoljava ili ne, pomaže da doda boju, ushićenje, užitak, ili tugu, i najčešće, osjećaj čuđenja našem životnom iskustvu.
Henry O. Dormann
Umjetnost se obraća umu, a ne očima. To je uvijek bilo smatrano na takav način od primitivnih lju-di, i oni su u pravu. Umjetnost je jezik, instrument znanja, instru-ment komunikacije. Jean Dubuffet
Umjetnost nema postojanje kao istinoljubivost, kao istina.
Marcel Duchamp
Cijela umjetnost je autobiograf-ska; biser je autobiografija biser-ne školjke. Federico Fellini
Umjetnost je bijeg od osobnosti.
T. S. Eliot
Umjetnost je samo aspekt našeg evolucijskog procesa usred duge borbe da spoznamo i sve zamisli-vo doživimo. Nic East
Svako originalno djelo umjetnosti ima onoliko razloga postojati ko-liko to ima zemlja i sunce.-Umje-tnost je put tvorca njegovom djelu. - Umjetnost je ljubomorna ljubavnica, i, ako čovjek ima na-darenosti za slikanje, poeziju, muziku, arhitekturu ili filozofiju on je loš muž i slab skrbnik.
Ralph Waldo Emerson
Istina je da djela umjetnosti testi-raju promatrača mnogo više nego promatrač njih testira.Lawren Harris
Ovo razdvajanje, subjekt i objekt, je potrebno da nas učini svjesnim svjesnosti. D. T. Suzuki
Što je stvarno dobro u vezi riječi "umjetnost", jeste to da "umje-tnost" jeste riječ kao i riječ "ljubav" ili "bog", ili bilo koja druga riječ. To transcendira tako mnogo stvari. . . Tracey Emin
Što je umjetnost? Umjetnost je čovjekov odgovor, reakcija i po-sljedica toga nusproizvod svijeta oko njega kombiniranog sa nje-govim unutarnjim svijetom.
Gary T. Erbe
Umjetnost je najveća moguća raci -onalizacija naših najdubljih stra-hova, užitaka i instikata kao ljud-skih bića.
Martha Mayer Erlebacher
Bez umjetnosti pogled na svijet bi bio nepotpun. Conrad Fiedler
Umjetnost je ljudsko uređivanje zamjetljive ili razumljive materije za estetičku svrhu. James Joyce
Umjetnost je hrana čovječanstva. . . . Tako hitno, tako potpuno povezano sa pulsom osjećaja da to postaje jedinstveni znak života, kada svaki drugi aspekt civiliza-cije doživljava neuspjeh.
Jamake Highwater
Umjetnost je jedno od nekoliko stvari u današnjem svijetu koji je potpuno osoban i originalan, i izražava ono što osoba jeste. To može nadahnuti osjećaje, izraža-vanje i strasti kod drugih. To je istinska vrijednost umjetnosti.
Brent Heighton
Ja mislim o umjetnosti kao o ljepilu, kulturnom i društvenom ljepilu. To je jedan od načina koji je služio da nam pokaže stvari u koje mi vjerujemo i stvari koje slavimo; to je služilo da poboljša naše međuodnose jedne sa drugi-ma. Eric Fischl
Kultura i civilizacija dva su nera-zdvojiva aspekta načina življenja društva, zemlje i nacije. Čovjek se može smatrati kulturnim ako se lijepo odijeva i kao takav pred-stavlja drugima - ali to ga nužno ne čini civiliziranom osobom. Civiliziranost se odnosi na način na koji nacija misli i osjeća; na njezin razvitak ideala kao što su neubijanje, suosjećanje, iskrenost i istinoljubivost. Kultura je cvijet, dok je civilizacija miris tog cvije-ta. Čovjek može biti siromašan, ali može istovremeno biti civiliziran.
Kulturan ali ne i civiliziran čo-vjek, nije od pomoći društvu jer mu nedostaju unutarnje kvalitete i vrline koje obogaćuju rast osobe i nacije. Kultura je izvana, civiliza-cija iznutra. U modernom svijetu potrebno je integrirati ova dva pojma. Swami Rama 1925-1996
Umjetnost ima znanje i vještine, i spoznavši ih znači biti indirektno protiv kulture koja je protiv zna-nja – današnje masovne kulture, koja teži da stvori mnogo potro-šnih slaboumnika.
Matthew Collings
Umjetnost može biti istinita Umjetnost predstavljajući odgova -rajući vanjski simbol neke činje-nice unutarnjeg života.
Margaret Fuller
Drevna umjetnost je bila tiranin Egipta, ljubavnica Grčke i sluški-nja Rima. Henry Fuseli
Sila Umjetnosti leži u trenutnom utjecaju na ljudsku psihologiju i u svojoj aktivnoj zaraznosti.
Naum Gabo
Umjetnost je cvijet života i, kao sjeme, to daje nazad život.
Remy de Gourmont
U svijetu u kojem je obrazovanje pretežno verbalno, visoko-obrazo -vanim ljudima je skoro nemogu-će obratiti ozbiljnu pažnju na bilo što osim riječi i pojmova. Za to uvijek ima novca, uvijek postoje doktorati o tome, o učenoj glupa-riji istraživanja o onome što je, za znanstvenike, problem nad proble-mima: tko je utjecao na koga da kad kaže što?
Čak i u ovom dobu tehnologije cijeni se verbalna humanistika. Neverbalna humanistika, vještina da se izravno bude svjestan danih činjenica našeg postojanja, gotovo se sasvim zanemaruje. Katalog, bi -bliografija, konačno izdanje ip-sissima verba (ipsissima verba latinski-njegove točne riječi; vla-stite riječi) nekog trećerazrednog stihoklepca, ogroman indeks svih indeksa - svaki pravi aleksandrin-ski projekt sigurno se odobrava i dobiva financijsku podršku. Ali, kada je u pitanju to da se otkrije kako vi i ja, naša djeca i unuci, možemo postati osjetljiviji, inten-zivnije svjesni unutarnje i vanjske stvarnosti, otvoreniji Duhu, ma-nje skloni da, psihološkim zlou-potrebama, sebe napravimo tjele-snim bolesnicima, više u stanju kontrolirati vlastiti autonomni živ-čani sustav - kad je u pitanju bilo koja vrsta neverbalnog obrazova-nja temeljitijeg (i vjerojatnije pra-ktično upotrebljivog) od švedskih vježbi, nijedna zaista cijenjena oso -ba s bilo kojeg cjenjenijeg sveuči -lišta ili crkve neće učiniti ništa oko toga. Verbalisti su sumnjičavi prema neverbalnom; racionalisti se boje date, neracionalne činjeni-ce; intelektualci se boje da je "ono što primamo okom (ili na bilo koji drugi način) nama strano i kao takvo ne treba nas suviše impresi-onirati". Osim toga, ovo pitanje obrazovanja na polju neverbalne humanistike ne uklapa se ni u jedan postojeći pretinac. Nije ni religija, ni neurologija, ni gimna-stika, ni moral ili građansko pravo, čak ni eksperimentalna psihologi-ja. Pošto je tako, taj predmet za akademske i eklesijastičke svrhe ne postoji i može se potpuno igno-rirati ili prepustiti, s nadmoćnim smiješkom, onima koje farizeji ver -balnog pravovjerja nazivaju čuda -cima, nadriliječnicima, šarlatani-ma i nekvalificiranim amaterima. "Uvijek sam smatrao," pisao je Blake s dosta gorčine, "da su Anđeli tako tašti da govore o sebi kao jedinima mudrim. To čine sa samouvjerenom nadutošću koja proizlazi iz sustavnog razmišlja-nja". Sustavno razmišljanje je ne-što bez čega, i kao vrsta i kao pojedinci, nikako ne možemo. No, ukoliko želimo ostati razumni, ne možemo niti bez izravnog opaža-nja, što nesustavnijeg to bolje, unu -tarnjih i vanjskih svjetova u koji-ma smo rođeni.
Ta dana stvarnost je beskraj koji nadilazi svako razumijevanje, a ipak dopušta da se izravno i u nekom smislu potpuno shvati. To je transcendencija koja pripada drugom redu, a ne ljudskom, a ipak se može osjetiti kao imanen-tno, iskustveno sudjelovanje. Biti prosvijećenje biti svjestan, uvijek, totalne stvarnosti u njenoj imanen-tnoj različitosti - biti je svjestan, a ipak ostati u stanju preživjeti kao životinja, misliti i osjećati kao ljudsko biće, pribjeći gdje god treba sustavnom razmišljanju. Naš je cilj otkriti da smo oduvijek bili tamo gdje trebamo biti. Na nesre-ću, sami sebi izuzetno otežavamo taj zadatak. U međuvremenu, me-đutim, postoje nezaslužene milosti u obliku djelomičnih i prolaznih shvaćanja. . .
- Pred kraj svog života Akvinski je iskusio Ispunjenu kontempla-ciju. Nakon toga se odbio vratiti radu na svojoj nezavršenoj knjizi. U usporedbi s ovim, sve što je pročitao, što je dokazivao i o če-mu je pisao Aristotel i Rečenice, Pitanja, Prijedlozi, veličanstvene Sume - nije bilo ništa bolje od trica i kučina. Za većinu intele-ktualaca takav totalni štrajk ne bi bio preporučljiv, čak bi bio mo-ralno pogrešan. Ali je Anđeoski Doktor obavio više sustavnog razmišljanja od dvanaest običnih Anđela i već bio zreo za smrt. Zaslužio je pravo, tijekom tih po-sljednjih mjeseci svoje smrtnosti, da se okrene od pukih simboli-čnih trica i kučina ka kruhu nasu-šnom stvarne i čvrste Činjenice. Za Anđele nižeg reda i s većim izgledima na dugovječnost, mora postojati povratak kučini.
Ali čovjek koji se vrati kroz Vrata u Zidu neće nikad biti sasvim isti kao i čovjek koji je kroz njih izišao. Bit će mudriji, ali manje nadmen, sretniji, ali manje samo-zadovoljan, skromniji priznavaju-ći svoje neznanje, ali bolje opre-mljen da razumije odnos riječi prema stvarima, sustavnog razmi-šljanja prema nedokučivoj Miste-riji koju ono pokušava, vječito uzaludno, spoznati.
Aldous Huxley 1894-1963 – VRATA PERCEPCIJE - Raj i Pakao, 1954
Umjetnost je jezik koji može tran-scendirati riječi. Ona može preni-jeti neverbalnu svjesnost umjetni-ka promatraču. Ron Gang
Istinito djelo umjetnosti se obično ne dopada na prvi pogled, jer po-kazuje nedostatnost kod gledaoca
Umjetnost će uvijek biti umje-tnost. Johann Wolfgang Goethe
Umjetnost mora dotaknuti naše živote, naše strahove i brige – prizvati naše snove i dati nadu mraku. Frederick Hart
Djelo umjetnosti je trag veličan-stvene borbe. Cijelo vrijeme je shvaćeno. Grace Hartigan
Pod utjecajem zvuka i ritma, opije -nost je zarazna. Tako ako jedan učenik zapadne u mistično stanje, ono postaje lakše za ostale.
Samuel Lewis – TOWARD A SPIRITUAL BROTHERHOOD
Umjetnost je, nakon svega, samo trag – kao trag stopala koji poka-zuje da je netko hodao hrabro i u velikoj sreći. Robert Henri
Umjetnost stvaraju nevini, umje-tnost stvaraju nemoralni. . .
Arthur Clement Hilton
Svi umjetnički oblici, uključujući slikanje i muziku i poeziju, jesu nosači za nas svih da sudjelujemo u tome što smo živi. Što god do-daje bogatstvu iskustva što smo živi jeste umjetnost. Quang Ho
Djelo umjetnosti ulazi u život isto tako kao i drugo ljudsko biće – komplicirano, ispunjeno sa tonom i značenjem, misterioznim, zavo-dničkim, opsesivnim i lijepim. Nema načina da se kontrolira kako će to biti korišteno, kako će to biti pročitano, i to je dio njegovog uzbuđenja. Budd Hopkins
- Svrha civilizacije je, uglavnom sastavljena od osjećaja i slika koje predstavljaju taj ideal, održati vje-ru u postojanje idealnog savršen-stva. Drugim riječima, civilizacija je produkt umjetnosti, stvorena je radi objektivnog ostvarivanja naše vizije duhovnog savršenstva.
Proizašla je iz umjetnosti vjere. Mi zaustavljamo njen osvajački pohod prihvaćanjem realizma kao vlastitog kulta, zaboravljajući da je realizam najgori oblik neistine, jer u sebi sadrži zrnce istine.
Nalikuje propovijedi kako samo u mrtvačnici možemo shvatiti zbilj-nost ljudskog tijela - iako se ono savršeno razotkriva kroz život. Sve velike ljudske činjenice su okružene neobuhvatljivim ozra-čjem iščekivanja. Nikada nisu potpune ako iz njih izostavimo ono što bi moglo biti, ono što bi trebalo biti, ono što dosad nije dokazano mada se naslućuje, ono što ukazuje na besmrtnost. Sve to boravi u neiscrpnom višku poje-dinca, transcendirajući sve raspr-šene činjenice o sebi.
Realizam je životinja u Čovjeku, čije je bivanje najobičnije protje-canje vremena; njegova je stvar-nost čovjek u njemu, s vječnim životom kao podlogom. Stijene i kristali, sasvim usklađeni s onim što jesu, zadržavaju kao "nijeme bezosjećajne stvari" neku vrstu inertnog dostojanstva u svojem tvarima ograničenom realizmu; dotle nedolično i bolesno rastu ljudske istine šireći smrtonosne ba -cile čim ih se odvoji od njihovog stvaralačkog ideala - ideala božanskog Čovjeka. Nesaglediva je razlika između tonova kao običnih činjenica i glazbe kao istine izra-žavanja. Glazba, iako se sastoji od ograničenog broja tonova, sveje-dno predstavlja vječno. Čovjeku je dano stvarati glazbu duha uključivši sve zvukove vlastite psiholo-gije, ali ona, nepažnjom ili iskri-vljenjem, lako može postati niz zastrašujućih šumova. U glazbi se čovjek razotkriva, a ne u buci.
- Naš impuls da izrazimo Univer-zalnog Čovjeka rađa umjetnost i književnost.
- Svijest o stvarnom unutar mene traga za vlastitom potvrdom Stvar -nog izvan mene. Ako promašim, ja u meni je deprimirano. Kad su naša okruženja monotona i nebi-tna, ne stvaraju emocionalni doži-vljaj u našem umu, postajemo sami sebi neodređeni. Jer, mi smo poput slika čija je zbiljnost potpo-mognuta suosjećajnošću pozadi-ne. Kazna koju trpimo pri osamlje -nom samopovlađivanju sastoji se u prepreci odnosa između stvar-nosti i stvarnog u nama, uzroku-jući da ovo drugo postane nepri-mjetno u izmaglici pasivnog ma-štanja: naša je osobnost zamu-ćena, unizivši se prestali smo se družiti sa sobom.
Raspon našeg znanja uvećava se s povećanjem broja informacija; svijet osobnosti raste tijekom širokog doživljaja našeg osobnog ja u našem osobnom svemiru kroz saživljavanje i imaginaciju. Kao što je ovaj svijet, koji se može spoznati kroz znanje, ograničen zahvaljujući našem neznanju, tako je i svijet osobnosti, koji naše ja uspijeva dosegnuti, također ome-đen granicama našeg saživljavanja i imaginacije.
U maglovitom sumraku bezosjećaj -nosti veliki dio našeg svijeta nalikuje nam procesiji lutajućih sjena. Sukladno razinama naše svijesti više-manje smo sposobni identifi-cirati se sa svijetom, ako ne u po-tpunosti, onda makar djelomično; naš se užitak nalazi u onome s čim smo sjedinjeni.
Mi preko umjetnosti izražavamo zanos tog sjedinjenja, stoga nam je kao ljudima svijet predstavljen značajnim. Ja posjedujem fizičko, kemijsko i biološko ja; moje se znanje o tome širi uvećavanjem znanja o fizičkom, kemijskom i biološkom aspektu svijeta. Imam osobno ja, koje komunicira s osje-ćajima, osjetilima i imaginaci-jom, dopuštajući da ga se oboji željama i oblikuje maštom.
Znanost nas tjera da se bavimo ogromnošću spoznatljivog svijeta; duhovni nas učitelj navodi da dušom pojmimo beskrajni Duh koji se nalazi u dubinama kretanja i promjenjivosti činjenica svijeta; naša nas umjetnička priroda potiče na izražavanje osobnosti u pojav-nom svijetu, stvarnosti postojanja usklađenoj sa zbiljom u nama.
Tamo gdje nema posvemašnjeg osjećaja sklada, stranci smo čija nostalgija nikad ne zamire. Napo-kon, čovjek je po prirodi umje-tnik; nikad ne prima pasivno i doslovno umom fizičko obličje stvari oko sebe. Na djelu je nepre-stana prilagodba, pretvorba činjeni -ca u ljudski zamišljaj uz stalni utjecaj saživljavanja i imaginacije. Životinja zna rodno tlo; čovjek ima vlastitu zemlju, krajolik oso-bnog ja. To nije isključivo fizička vizija; posjeduje umjetnički sklad, donosi neprestano stvaranje.
U toj zemlji, pošto mu je svijest slobodna, čovjek širi svoje odno-se, proizašle iz stvaralačke osobno -sti. Želi li biti djelotvoran mora poznavati činjenice i njihove zako -ne. Kako bi bio sretan, mora os-tvariti skladnu vezu sa svim stva-rima s kojima kontaktira. Naše je stvaralaštvo prilagođavanje odno-sa. Veliki ljudi naše povijesti nisu nam u sjećanju kao statična činje-nica već živuća povijesna predo-džba. Uzvišene sugestije proiste-kle iz njihovih života stapaju se u plemenitu dosljednost u pričama prenošenim tijekom mnogih doba. Ljudi s kojima živimo neprestano se mijenjaju u nama, postavši stvarniji nego bi to bili suhopar-nim odražavanjem zbilje.
Ljudski ideal ženstvenosti i ženski ideal muškosti stvoreni su u mašti mentalnim grupiranjem osobina i ponašanjem sukladno našim nada-ma i željama, pa muškarci i žene svjesno i nesvjesno teže takvom ponašanju. U stvari, oni postaju stvarni ako uspiju odraziti te ideale u sebi. Kazati kako su ovi ideali nestvarni i zato neistiniti u našem je slučaju pogrešno. Pravi je život čovjeka u stvaralaštvu, ono
predstavlja njegovu vječnost.
Stoga je prirodna ljudska nezainte
-resiranost za stvari koje samo postoje; moraju imati neku uzvi-šenu vrijednost, tek tada ih svijest doživljava stvarnima. Ljudi nisu istiniti u odvojenosti svoga ja, njihova im mašta prezentira viziju vlastitog veličanstvenijeg bića.
Možemo usvojiti istinu aktivnim preoblikovanjem njenih međuod-nosa. Takvo je djelovanje umje-tnosti; jer stvarnost nije zasnova-na na zbiljnosti predmeta, već na načelu odnosa.
Istina je beskonačnost praćena metafizikom; činjenica je besko-načnost praćena znanošću, dok je stvarnost prikaz beskonačnog koje osobi prenosi istinu. Naša je stvar-nost ljudska; predstavlja ono čega smo svjesni, ono čime smo dota-knuti, ono što izražavamo. Kada smo ovoga potpuno svjesni, uje-dno smo svjesni sebe i to nam pruža zadovoljstvo. Živimo kroz to, neprestano šireći granice.
Umjetnost i književnost potvrđuju ovu stvaralačku aktivnost, temeljnu u čovjeku.
Ali, s tim je povezana zagonetna činjenica da, iako se pojedinci pokušavaju izraziti odvojeno, nji-hov uspjeh nikad nije pojedinačan. Ljudi moraju pronaći, osjetiti i u svim svojim stvaralačkim djelima predstaviti Vječnog Čovjeka, stva-ratelja. Njihovo oplemenjivanje je neprestano razotkrivanje transcen -dentnog čovječanstva. Kad god pogriješi radi se o pogreški umje-tnika, pogreški izražavanja; pa će zato ona civilizacija čiji pojedinci iskrivljuju prikaz sveopćeg išče-znuti. Napokon, Čovjekova istina je Stvarnost. On pripada svim vre-menima, i bilo kakvo pojedinačno ludilo ljudi protiv Čovjeka neće dugo opstati. Čovjek se žestoko trudi za vječnost održati vlastiti osjećaj stvarnosti; pokušava je učiniti neuništivom.
Svijest o ovom ja je intenzivna, pa je povezujem s besmrtnošću. Ne mogu zamisliti da je nije bilo ili da će prestati postojati. Sve su stvari koje doživljavam stvarnima na sličan način vječne, i odatle vrijedne jezika prepunog trajnih izraza. Svi znamo za pojedince čiji je običaj ispisivati vlastito ime po zidovima veličanstvenih građe-vina. Na taj otužan način povezuju vlastita imena s umjetničkim djeli-ma koja pripadaju svim vreme-nima i svim ljudima. Naša glad za reputacijom uzrokovana je željom da ono u nama postane objektivna stvarnost.
Neartikulirani je čovjek beznača-jan, poput tamne zvijezde čije se postojanje ničim ne može potvr-diti. Njemu jedino umjetnik može dati na vrijednosti, ne radi njegove izuzetnosti, već zbog čudesne či-njenice da jest ono što zasigurno jest, da u sebi nosi vječnu zago-netku postojanja. Moj je kineski prijatelj, šećući sa mnom ulicama Pekinga, obuzet strastvenim entu-zijazmom nenadano uzviknuo:
"Gle, eno magarca!" Radilo se o očitoj činjenici da je to po svemu bio krajnje običan magarac, nije bilo nužno nikakvo posebno pred-stavljanje. Ovo me zabavilo; ali i navelo na razmišljanje. Ta životi-nja, općenito se smatra, i nema baš preporučljivih osobina, te zato ne mislimo o njoj. Pogled mi je bio nefokusiran, okružio sam se uobičajenim asocijacijama; ni ne razmišljajući bio sam siguran da poznajem tog magarca, iz tog ga razloga gotovo nisam ni opazio.
Ali moj prijatelj, jer je posjedovao umjetnički duh Kine, nije ga podvrgnuo jeftinom dojmu, već ga je uspio iznova vidjeti i prepoznati kao stvarnog. Kad kažem stvar-nog, pod tim mislim da se nije nalazio na rubu svijesti, vezan uz nekakvu skučenu definiciju, već se bez teškoća povezao s njego-vom maštom, uobličivši se u viziju, osobiti sklad linija, boja, života i kretanja, čime mu je postao prisan. Omogućiti magarcu ulazak u sobu za crtanje strogo je zabranjeno; ipak, ništa nam ne brani osigurati mu mjesta na slici, ona bi se mogla uz uzdahe izložiti na zidu takve sobe. Jedino svjedo-čanstvo istinitosti umjetnosti nala-zimo kad nas natjera da izjavimo: "Vidim". U Prirodi možemo proći pokraj magarca, ali ga u umje-tnosti moramo raspoznati čak i ako je u njemu iskrivljena priroda njegove vrste, čak i ako mu glava sliči gljivi, a rep palminom listu.
U Upanišadama alegorijska priča spominje kako su dvije ptice sje-dile na istoj grani; jedna se hra-nila, a druga gledala. Ovo je pri-kaz vječnog ja i konačnog ja. Ptica koja promatra doživljava vrhunski zanos, jer je u pitanju čist i neo-graničen užitak. U čovjeku postoje obje ove ptice, objektivna sa svo-jim bavljenjem životom, te subje-ktivna sa svojom neosobnom rado -šću sagledavanja. . . .
- Djeca su zbog nepatvorenosti svoga doživljaja neposredno pri-sna s ovim svijetom. To je prvi veliki dar koji dobivaju. Moraju ga prihvatiti naga i jednostavna, i nikad više ne smiju izgubiti moć neposredne komunikacije s njim. Radi našeg savršenstva moramo biti vitalno primitivni i duhovno civilizirani; trebali bismo imati dar prirodnosti s prirodnim i ljud-skosti među ljudima.
Rabindranath Tagore -
ČOVJEKOVA VJERA, 1931