POGLAVLJE 4

UM

 

U engleskom jeziku postoji samo jedna riječ za proces mišljenja, a to je um, ne postoji riječ koja pokazuje nešto što je iznad procesa mišljenja. Cijela filozofija Gautama Buddhe i Bodhidharme sastoji se u tom kako se uzdignuti iznad procesa mišljenja. U sanskrtu, na jeziku pali, postoje različite riječi. Manas, koja je korijen engleske riječi mind (um) znači upravo proces mišljenja. Citta znači svijest koja se nalazi iznad procesa mišljenja. (16)

Bodhidharma, najveći zen učitelj, Poglavlje 2

Kakva je priroda ovoga brbljavca, moga uma? Koliko se sjećam, on neprestano brblja. Kakvo je njegovo porijeklo? Je li njegov izvor negdje u tišini u kojoj se raspline kad sam u vašoj prisutnosti?

Um je jednostavno biološki kompjutor. Kad se dijete rodi, ono nema uma, u njemu nema nikakvih brbljarija. Treba gotovo tri do četiri godine da njegov mehanizam počne funkcionirati. Otkrit ćete da djevojčice počnu ranije brbljati nego dječaci. One su veće brbljavice. Njihov kompjutor je bolje kvalitete.

Potrebna je informacija da se taj kompjutor nahrani. Zato ćete se zaustaviti negdje u četvrtoj godini ako ste muškarac, ili u trećoj ako ste žena, pokušavate li se sjetiti svoga života unatrag. Ispod tih godina je praznina. Bili ste tu, mora da su se dogodile mnoge stvari, mnogi događaji, ali čini se da ne postoji sjećanje koje je zabilježeno i zato se ne

možete sjetiti. Ali vrlo jasno se sjećate svega poslije tih godina.

Um skuplja svoje podatke od roditelja, iz škole, od druge djece, od susjeda, društva, crkve...svuda oko vas nalaze se izvori. I vjerojatno ste vidjeli malu djecu kad progovore prvi put, ona će istu riječ ponavljati mnogo puta. Kakva je to radost! Novi mehanizam u njima počeo je funkcionirati.

Kad počnu slagati rečenice, djeca će to činiti tako radosno, uvijek iznova. A kad počnu postavljati pitanja, pitat će o svemu i svačemu. Njih ne zanimaju vaši odgovori, zapamtite to. Promatrajte dijete koje postavlja pitanje: njega ne zanima vaš odgovor, zato mu nemojte dati dugačke odgovore iz enciklopedije Britannica. Njega to ne zanima. Dijete jednostavno uživa postavljati pitanja. Nova sposobnost profunkcionirala je u njemu.

I tako dijete počne skupljati informacije, zatim će početi čitati...pojavit će se nove riječi. U ovom društvu šutnju ne naplaćuju, a što više riječi artikulirate, više će vam platiti. Što su vode? Tko su vaši političari? Tko su vaši svećenici, teolozi, filozofi koncentrirani  na  jednu  stvar?  Oni  vrlo  jasno  izgovaraju  riječi,  oni  znaju  kako  ih

upotrijebiti značajno, dajući im smisao, koristeći ih skladno, kako bi mogli impresionirati ljude.

Vrlo rijetko se razmišlja o tomu da cijelim našim društvom dominiraju verbalno sistematični ljudi. Oni možda ne znaju ništa, možda nisu ni mudri ni inteligentni. Ali jedno je sigurno. Oni znaju kako se igrati s riječima. To je igra koju su oni naučili. A ona se na svaki način isplati u odnosu na poštenje, novac i moć. I zato svatko to pokušava, a um se puni riječima, mnogim riječima.

Svaki kompjutor možete upaliti i ugasiti, ali ne možete zaustaviti um. Ne postoji

prekidač za um.

Nema podataka o tomu da je Bog, dok je stvarao svijet i čovjeka, stvorio i prekidač za um da ga vi možete upaliti i ugasiti. Nema prekidača za um, zato on brblja od rođenja do smrti.

Začudit ćete se da ljudi koji se razumiju u kompjutore i koji razumiju ljudski mozak, imaju vrlo čudne ideje. Izvadimo li mozak iz lubanje čovjeka i održavamo li ga živim mehaničkim načinom, on i dalje brblja na isti način. I tada kad je priključen na strojeve, on još uvijek sanja, još uvijek mašta, boji se, planira, nada se i pokušava biti ovo i ono. I uopće nije svjestan da sada ne može učiniti ništa. Čovjek na kojega je bio prikopčan više ne postoji.

Taj mozak možete održati živim tisućama godina, prikopčanim na mehaničke aparate, on će i dalje maštati, brbljati neprekidno o istim stvarima jer još nismo sposobni naučiti ga nešto novo. Kad ga jednom naučimo novim stvarima, on će ponavljati nove stvari.

U znanstvenim krugovima prevladava jedna ideja. Veliki je gubitak da je čovjek poput Alberta Einsteina umro, a s njim i njegov mozak. Da smo mogli spasiti mozak, usaditi ga u nečije tijelo, on bi i dalje funkcionirao. Ne bi bilo važno je li Einstein živ ili nije, mozak bi i dalje funkcionirao i mislio o teoriji relativnosti, o zvijezdama i teorijama. Postoji ideja da, kao što ljudi daruju svoju krv i oči prije nego što umru, počnu darovati i svoje mozgove kako bi se mogli očuvati. Ako mislimo da se radi o posebnim mozgovima, vrlo kvalitetnima, velik je gubitak ako oni umru, možemo ih transplantirati.

Neki idiot bi mogao postati Albert Einstein, a idiot to nikad ne bi saznao - jer u lubanji čovjeka ne postoji osjetljivost. Možete sve promijeniti, a da čovjek to nikad ne sazna. Samo čovjeka dovedite u nesvjesno stanje i promijenite bilo što želite promijeniti u njegovu mozgu - možete mu promijeniti i cijeli mozak - i on će se probuditi s novim mozgom, s novim brbljarijama i neće čak ni posumnjati što se dogodilo.

Ovo brbljanje je naše obrazovanje i ono je u svom temelju pogrešno jer nas poučava samo pola procesa - kako koristiti um. Ne kaže nam kako ga zaustaviti da bi se mogao malo odmoriti - jer čak i onda dok spavate, on i dalje radi. On ne zna za spavanje. Sedamdeset godina, osamdeset godina, on neprestano radi.

Ako  možemo  čovjeka tako  obrazovati, a to  pokušavam usaditi u  vas, onda je to

moguće. To zovemo meditacijom.

Moguće je staviti prekidač na um i ugasiti ga kad nije potreban. To je korisno iz dva razloga: ispunit će vas tišinom, mirom koji nikad prije niste znali, upoznat će vas sa samim sobom što nije bilo moguće prije zbog brbljavog uma. On vas je uvijek držao aktivnima.

Osim toga, tako će se um malo i odmoriti. A ako umu možemo pružiti odmor, on će biti sposobniji da učini neke stvari djelotvornije i inteligentnije.

I tako ćete imati koristi na obje strane, na strani uma i na strani postojanja. Moramo samo naučiti kako prekinuti um i njegovu funkciju, kako mu reći: "Sada je dosta, pođi spavati. Ja sam budan, ne brini se!"

Koristite um kad vam je potreban i tada će on uvijek biti svjež, mlad, pun energije i soka. Tada, sve što kažete, neće biti tek suha kost, već će biti puno života, autoriteta, istine, bit će puno iskrenosti, imat će silnu važnost. Možda ćete koristiti iste riječi, ali sada je um skupio tako mnogo snage odmorivši se, da svaka riječ koju izgovori postaje divlja vatra, postaje moć.

Ono što je u svijetu poznato kao karizma nije ništa - to je samo um koji zna kako se ponašati i kako skupiti energiju. Zato, kad on progovori to je poezija, kad govori to je molitva, kad nešto kaže, ne mora dati nikakav dokaz, nikakvu logiku - samo je njegova energija dovoljna da djeluje na ljude. A ljudi su oduvijek znali da nešto postoji... premda nikad nisu mogli točno odrediti što to nazivaju karizmom.

Možda vam prvi put spominjem karizmu jer je znam iz vlastita iskustva. Um koji radi danonoćno mora postati slab, tup, bešćutan, dosadan. U najboljem slučaju misli samo na vlastitu korist. Pođete kupovati povrće - on će vam pomoći. Ali nema snage učiniti više od toga. I tako milijuni ljudi koji bi mogli biti karizmatični, ostaju siromašni, bešćutni,

bez ikakva autoriteta, bez ikakve snage.

Ako je to moguće - a to jest moguće - povedite um u tišinu, koristite ga samo onda kad vam je potreban, tada će se on javiti s nezaustavljivom snagom. Prikupio je toliko energije da svaka izgovorena riječ prodire ravno u vaše srce. Ljudi misle da su umovi tih karizmatičnih osoba hipnotizirani. Ali nisu. Oni su doista tako snažni, tako svježi...uvijek je proljeće. Toliko što se tiče uma.

Što se tiče postojanja, tišina otvara novi univerzitet vječnosti, neumrlosti, svega što se smatra blagoslovom, blagoslivljanjem.

Zbog toga uporno tvrdim da je meditacija glavna religija, jedina religija. Ništa drugo nije potrebno. Sve ostalo je nevažan obred.

Meditacija je srž, sama srž. Iz nje ništa ne možete izostaviti.

Ona vam daje oba svijeta. Daje vam onaj drugi svijet - božanski svijet, svijet pobožnosti, a daje vam i ovaj zemaljski svijet. Tada niste siromašni. Imate bogatstvo. Ali ne u novcu!

Ima mnogo vrsta bogatstava, a čovjek koji je bogat zbog novca najniži je u kategoriji bogatih. Dopustite da to ovako kažem: Onaj tko ima bogatstvo, najsiromašniji je bogati

čovjek. Gledajući iz ugla kreativnog umjetnika, plesača, glazbenika, znanstvenika, on je najsiromašniji bogat čovjek. A što se tiče svijeta posljednjeg buđenja, ne može se čak ni nazvati bogatim.

Meditacija će vas vrlo obogatiti otkrivajući vam svijet vašega najdubljeg bića, također

relativno bogatog jer ona će otkriti vaše snage uma i pretvoriti ih u talente koje vi imate. Moje je iskustvo da se svatko rodi s nekim talentom i ako ne živi taj talent u punom smislu, nešto će u njemu ostati nedorečeno. On će i dalje osjećati da nema nečega čega bi trebalo biti.

Dajte umu da se odmori, odmor mu je potreban. A to je tako jednostavno: postanite samo njegov svjedok. I on će vam pružiti oboje.

Polako, polako, um počinje učiti da bude šutljiv. A kad jednom sazna da šutnjom postaje snažan, tada njegove riječi nisu samo riječi! One imaju vrijednost, bogatstvo i kvalitetu koju nisu imale nikad prije - tako da ciljaju direktno, poput strijela. One zaobilaze barijere logike i stižu u samo središte srca.

Tu je um dobar sluga goleme snage, u rukama tišine. Tada je postojanje gospodar, a gospodar može sigurno koristiti um kadgod mu je to potrebno i može ga ugasiti kad mu nije potreban. (17)

Iznad psihologije, Poglavlje 25

Um uvijek traži više, on je prosjak

Ispričat ću vam jednu staru poredbu...

Neki jc prosjak pokucao na vrata kraljevske palače. Kralj je slučajno upravo izlazio na svoju jutarnju šetnju u vrtove, zato je sam otvorio vrata. Prosjak je rekao: "Čini se da je danas tvoj sretan dan." Kralj je upitao: "Moj ili tvoj?"

Prosjak je odgovorio: "To će se odlučiti na kraju dana. ja sam prosjak i molim samo jednu stvar. Imam ovu posudu za milodare. Možeš li je napuniti - bilo čime želiš." Prosjak je izgledao pomalo čudno. Oči su mu bile tajanstvene, njegov govor nije sličio govoru prosjaka, već govoru vladara. Cijela njegova aura zračila je silnim autoritetom. Kralj je naredio svom premijeru da prosjakovu posudu napuni zlatnim novčićima kako bi prosjak zapamtio da je pokucao na kraljeva vrata i zato mora biti sretan. Prosjak se nasmijao.

A kralj je upitao: "Što se dogodilo?"

"Do večeri sve će biti odlučeno." Prosjakovo ponašanje je bilo vrlo čudno, ali u isti

mah i neobično privlačno. Bio je lijep čovjek.

A tada su počele nevolje. Kad je premijer donio vreću zlatnih novčića da napuni prosjakovu posudu, oni su svi nestali i posuda je ostala prazna. Još više novčića, još više...Svi novčići koji su bili u trezoru bili su doneseni, ali svi su nestali. Okupio se cijeli grad i vijest se proširila poput divljeg plamena.

Kralj je rekao: "Bilo što se dogodi, donesite sve dijamante, rubine, smaragde, ali napunite već jednom prosjakovu posudu." No sve je u njoj nestajalo i posuda je uvijek bila prazna.

Konačno je kralj izgubio sav svoj imetak. Spustila se večer. U cijeloj prijestolnici bilo jc tijekom dana velikog uzbuđenja. Kralj je bio tvrdoglav - ali sada nije bilo mnogo koristi od svega, nije imao više što dati. Spustio se do prosjakovih stopala i upitao ga kakva je to tajanstvena posuda. "Je li to čarobna posuda? Sada je večer, a ti si mi stalno

ponavljao da će se sve odlučiti do zalaska sunca. Sada je to vrijeme. U svakom slučaju,

sve je doista odlučeno, porazio me jedan prosjak. Ali ti nisi običan prosjak. Želim samo

saznati tajnu te posude za milodare."

Prosjak je odgovorio: "To nije nikakva tajna, već nešto što svatko zna. Samo pogledaj malo bolje tu posudu. Izrađena je iz ljudske lubanje."

Kralj nije ništa razumio, a prosjak mu je objasnio: "Nitko to ne razumije. U ljudskoj lubanji nalazi se njegov um. Čovjek u njega svašta ulijeva, ali sve to nestaje. Um uvijek traži sve više, a uvijek je prazan. On je zapravo prosjak, tu ne možeš ništa promijeniti. Možeš ga samo razumjeti i osloboditi ga se."

Takva je i vaša situacija. Ne možete biti zadovoljni ako slušate um. Ako ga ne slušate, upravo toga trenutka postajete zadovoljni. Možete izabrati bijedu uma...jer um će uvijek ostati bijedan i tražit će sve više. Ta njegova želja nema kraja.

Imao sam prijatelja koji je bio vrlo bogat. Ali nije se rodio bogat. Bio je sin siromaha i u to smo vrijeme bili prijatelji.

Posvojila ga je jedna od najbogatijih obitelji Indije jer nisu imali sina. I tako je on iznenada postao najbogatiji čovjek u Indiji. Trebao je uživati u tome. On ne bi mogao steći tako veliko bogatstvo da je radio čak i stotinama života. A iznenada ga je dobio bez ikakve muke - ali nije bio sretan. Želio je više.

Samo novac nije bio dovoljan, on je želio postati i veliki vođa. Imao je novaca, zato se borio na izborima te postao član parlamenta. Ali ni to mu nije bilo dosta. Želio je postati član predsjednikovog kabineta. Zbog toga što je imao novaca, uspio je postati i narodni zastupnik. Rekao mi je da želi postati član kabineta. Pitao sam ga misli li da će mu to biti dovoljno. Odgovorio je: "Mislim da hoće."

Rekao sam mu: "Sada tako misliš. Ali kad jednom postaneš član kabineta, nećeš misliti

isto."

Postao je član kabineta i odmah nakon što je došao k meni, rekao mi je: "Imao si pravo, onog dana kad sam postao član kabineta, moj mi je um rekao: 'Prošao si dalek put. Sada više nije daleko dan kad ćeš postati premijer u zemlji. Samo još nekoliko koraka i postat ćeš premijer.' Ali sada sam tako napet, zabrinut, ne mogu spavati niti se mogu nečemu radovati. O politici mislim i onda dok jedem. Dok ljubim svoju suprugu, mislim kako ću postati premijer. Sve se izmiješalo. Pomozi mi da nađem mir uma."

Rekao sam mu: "Najprije postaneš premijer, a tada će tvoj um reći: 'Sada postani predsjednik države!' Ako i dalje budeš slušao um, nećeš moći nikako pronaći mir. Želiš li mir, prestani slušati um. I ostavi sve ono što si postigao slušajući um. Kao siromašan čovjek bio si tako sretan i veseo. Nisi imao ništa, ali imao si prekrasan život. Ne kažem da odbaciš svoj novac. Samo ne dopusti da um dominira tobom. Tada ćeš uživati mir gdjegod se budeš nalazio."

Ako um dominira vama, čak ćete i u raju reći: "To je raj? Mora postojati još nešto!" Sve kuće izgledaju tako staro, otrcano i iskorišteno jer su ovdje već cijelu vječnost. Svi ljudi izgledaju tako tužno i ozbiljno, i oni su ovdje već cijelu vječnost. Tako se mnogo prašine skupilo na njima da ovdje nemaju više što raditi, izgubili su svoj identitet. Postigli su raj, ali su izgubili svoju ljudskost i ne mogu se smijati.

U raju je smijeh zabranjen, zar to niste znali? Ni jedan sveti tekst na svijetu, ni jedna religija ne kaže da je humor religiozna osobina - osim mene. Nitko nema volje dopustiti da humor uđe u religioznost. Možete li shvatiti što rade oni mrtvi sveci, suhi kao kost? Oni ne mogu voljeti, ne mogu igrati karata, ne mogu igrati čak ni nogomet. Ne mogu

gledati televizijski program - televizija je tako bezbožna. Oni ne mogu popiti ni šalicu

čaja, ne mogu uživati u pauzi za kavu, ne mogu obavljati nikakav drugi posao...Njihovi

dani i noći su prazni. Mora da čeznu vratiti se na zemlju. Ovdje su ih bar štovali kao

svece. Ondje ih nitko ne cijeni jer su svi sveci.

Ali nitko se ne može vratiti iz raja. Raj ima ulaz, ali nema izlaz. I zato, prije nego što uđete u raj, dva puta promislite -ovo će biti zadnje što ću učiniti, zatim sam izgubljen. Raj ulazi gotovo u vaš vlastiti grob. Ali um će sigurno reći: "Ovo nije raj. Otkrij raj! Traži raj! Čini se da se radi o šali, iza toga mora da stoji sam vrag. Izgleda da je velika šala nazvati to rajem." Čak ni u raju vaš um neće vam dopustiti da imate mira. Mir i um nikad se ne sastaju.

Jedan od američkih vrlo glasovitih rabina, Joshua Liebman, napisao je knjigu Mir uma. Napisao sam mu ovo pismo - knjiga se dobro prodavala: "Čini se da je sve što znate o umu pravo smeće. Vi čak ne znate da je mir uma kontradikcija, a to je naslov vaše knjige. Naslov bi trebao biti: Mir ili um."

Pisac mora da je bio zaprepašten mojim pismom, nikad mi nije odgovorio. Ponovno sam mu pisao: "Ovaj kukavičluk nije dobar za ugled jednog rabina. Ili promijenite naslov, ili mi ga objasnite." On nije niti promijenio naslov knjige niti mi je bilo što objasnio, a pitao sam ga jednostavnu stvar. Mir uma - nešto takvo ne postoji.

Ili mir postoji, ali tada nema uma, ili um postoji, ali nema mira. Pravi naslov knjige trebao bi biti: Mir ili um. Ali on to nije mogao promijeniti jer to je bila upravo glavna tema knjige: Mir uma i kako ga postići. Pisac ukazuje na metode, na načine kako postići mir uma. Promjena naslova ne bi odgovarala sadržaju knjige.

Pisac shvaća da ga ja guram u tešku situaciju. Promijeni li naslov knjige, knjiga ne bi odgovarala naslovu. Trebao bi knjigu napisati ponovno, a on to ne može učiniti jer ne shvaća da je um izvor svih čovjekovih napetosti, tjeskoba i briga. On ne može biti miran, to je nemoguće.

U tome je cijela bit istočnjačkih eksperimenata u duhovnosti već tisućama godina: mir ili um. Izbor je vaš. Mir je vrlo normalan, uobičajen, jednostavan fenomen. I vi ga doživljavate, ali uz to um i dalje daje svoje komentare: "Mora da postoji još nešto! Ne zaustavljaj se. Nastavi istraživati!"

Morate reći umu da ušuti. To je vaš um i vi imate pravo reći mu da ušuti, da se vi nećete više brinuti zbog njegovih gluposti...

Uživajte u onom što imate, a što se više tome veselite, to i veselje postaje sve većim. To je paradoks: um traži sve više, ali postaje sve zabrinutiji. Bez uma vi živite u miru, ljubavi, u tišini. I na taj način mir postaje sve dublji. Polako, vaša sreća počinje dobivati krila, postaje blaženstvo, radost, blagoslov (18)

Sokrat je ponovno otrovan nakon dvadeset pet stoljeća, Poglavlje 28

Vi uvijek govorite protiv uma - da ga moramo napustiti, da mu moramo reći da ušuti, da nije potreban u potrazi za istinom. Zbog čega onda um postoji? Je li on doista tako štetan?

Um je jedna od najvažnijih stvari u životu, ali samo kao sluga, a ne kao gospodar. Onog časa kad on postane vaš gospodar, nastaju problemi. On protjera vaše srce, istisne cijelo vaše biće, zavlada vama. I tada, umjesto da slijedi vaše zapovijedi, on vam počne zapovijedati.

Ja ne zahtijevam da uništite um. On je najrazvijeniji fenomen vašeg bića. Ja samo kažem: "Čuvajte se da sluga ne postane gospodar."

Zapamtite,  na  prvom je  mjestu  vaše  biće,  zatim vaše  srce  pa  vaš  um -  takva  je

uravnotežena osobnost autentičnoga ljudskog bića.

Um je logičan, nevjerojatno koristan i kad nešto kupujete ne možete opstati bez uma. Ja nikad nisam rekao da na trgu ne smijete koristiti um - naprotiv, trebate ga koristiti. Ali vi morate koristiti njega, a ne on vas. A razlika je velika...

Um vam je dao svu tu tehnologiju, svu znanost, a zato jer vam je dao tako mnogo, on

želi postati vaš gospodar. Tu počinju nevolje. On je posve zatvorio vrata vašeg srca.

Srce nije korisno, ono nema nikakvih namjera koje mora ispuniti. Ono je samo poput cvijeta ruže. Um vam daje kruh, ali ne može vam pružiti radost. On ne može učiniti da vi uživate u životu. On je vrlo ozbiljan i ne podnosi smijeh. A život bez smijeha je ispod svih ljudskih standarda. On postaje nehuman, jer samo je čovjek od svega stvorenoga, sposoban smijati se.

Smijeh pokazuje svijest i njezin najviši uspon. Životinje se ne mogu smijati, a ljudi koji ostaju zatvoreni u svom umu - sveci, znanstvenici i tako zvani veliki vođe - ni oni se ne mogu smijati. Svi su oni preozbiljni, a ozbiljnost je bolest. Ona je rak rana na vašoj duši, ona vas razara.

A jer smo u rukama uma, sva njegova kreativnost nestaje u službi razaranja. Ljudi umiru od gladi, a um pokušava nagomilati sve više nuklearnog oružja. Ljudi su gladni, a um pokušava doseći Mjesec.

Um je apsolutno posve bezosjećajan. Za suosjećanje, za ljubav i radost, za smijeh potrebno je srce oslobođeno robovanja umu.

Srce ima višu vrijednost. Ono se ne može koristiti na tržnici jer tržnica nije vaš hram.

Tržnica nije smisao vašeg života, ona je najniža od svih čovjekovih aktivnosti.

Isus ima pravo kad kaže: "Čovjek ne može živjeti samo od kruha." A um može osigurati samo kruh. Vi možete preživjeti, ali preživljavanje nije život. Život treba nešto više - pjesmu, ples, radost.

Stoga želim da sve stavite na pravo mjesto. Najprije treba slušati srce ako se radi o bilo

kakvom sukobu između uma i srca. U bilo kakvom sukobu između ljubavi i logike, logika neće biti presudna, već tada mora djelovati ljubav. Logika vam ne može dati nikakav duh - ona je suhoparna. Ona je dobra za računanje i matematiku, za znanstvenu tehnologiju. Ali nije dobra za ljudske odnose, nije dobra za uspon vašega unutarnjeg

potencijala.

Iznad vašeg srca vaše je biće. Upravo kao što je um logičan, srce je simbol ljubavi, a vaše biće služi meditaciji. Ono znači poznati sebe. A kad poznate sebe, vi poznajete i značenje postojanja.

Kad to shvatite, unijeli ste svjetlost u tamu vašega unutarnjeg svijeta. Ako niste prosvijetljeni iznutra, sva vanjska svjetlost ništa vam neće koristiti. U vama je samo tama, nedokučiva tama, stanje bez svijesti i sve će se vaše akcije razviti iz te tame, iz te sljepoće.

Ako dakle kažem bilo što protiv uma, nemojte me krivo shvatiti. Ja nisam protiv uma i

ne želim da ga uništite.

Želim da postanete orkestar. Isti glazbeni instrumenti mogu stvoriti pakao od buke ako ne znate kako komponirati simfoniju. Kako onda stvoriti sintezu, kako stvari postaviti na njihovo pravo mjesto?

Postojanje treba biti vaš krajnji cilj...nema ničega što bi bilo iznad toga - ono je dio Boga u vama. Dat će vam ono što vam ne može dati ni um ni srce. Dat će vam tišinu. Dat će vam mir, vedrinu. Dat će vam blaženstvo, a konačno i osjećaj da ste besmrtni. Kad poznate postojanje, smrt postaje fikcija, a životu narastu krila koja ga nose u vječnost. Za

čovjeka koji nije svjestan svoga vlastitog bića ne može se reći da je doista živ. On može

biti samo koristan mehanizam, robot...

Meditacijom istražujte svoje biće, svoje postojanje. Ljubavlju, preko srca, podijelite s drugima svoje blaženstvo.

U tome je ljubav, dijeliti s drugima svoje blaženstvo, svoju radost ples i ekstazu.

Um djeluje na tržnici, ali kad dođete kući, vaš um ne smije i dalje brbljati. Čim skinete svoj službeni kaput, svoj šešir i cipele, morate reći umu: "Sada se umiri, ovo nije tvoj svijet." To ne znači da je postojanje protiv uma, već to samo znači da umu dajete da se odmori.

Kod kuće, sa ženom ili mužem, s djecom, s vašim roditeljima, nema potrebe za umom. Postoji samo potreba za prepunim srcem. Ako kod kuće ne vlada ljubav, kuća nikad ne postaje dom, ona ostaje kuća. Ako u domu možete pronaći nekoliko trenutaka za meditaciju, za doživljavanje vlastita bića, ona uzdiže dom na najviši vrhunac hrama. Ista kuća - jer um je samo kuća, kad je u pitanju srce, postaje hram. Kuća ostaje ista, vi prolazite kroz promjene - vaše shvaćanje i gledanje na stvari se mijenja. A kuća koja nije sve to troje nije potpuna, ona je siromašna.

Čovjek nije u dubokom skladu sa sve to troje - um služi srcu, srce služi biću, a biće pripada inteligenciji koja se širi svuda po postojanju - ljudi to nazivaju Bogom. Ja to volim zvati pobožnost. Ne postoji ništa iznad toga. (19)

Oštrica britve, Poglavlje 25

Je li um moje vlasništvo, ili su mi ga drugi usadili?

Um je u vama, ali on je zapravo projekcija društva u vama, on nije vaš. Nijedno dijete se ne rađa s umom. Ono se rađa s mozgom. Mozak je mehanizam, um je ideologija. Društvo hrani mozak, a svako društvo stvara um prema vlastitim uvjetima. Zato ima tako mnogo umova na svijetu. Hinduistički um je sigurno drukčiji od kršćanskog uma, a komunistički um se razlikuje od budističkog. A zabluda je u čovjeku stvorila uvjerenje da je um njegov i zato pojedinac počinje djelovati onako kako društvo zahtijeva, on slijedi društvo, ali osjeća kao da funkcionira na svoj način. On je vrlo lukava naprava. George Gurdjeff pričao bi ovu priču:

Neki čarobnjak koji je živio visoko u planinama imao je mnogo ovaca. Kako bi izbjegao da ima sluge, kako bi izbjegao da se netko brine za ovce i traži ih cijeli dan kad se izgube u šumi, on je hipnotizirao sve ovce i svakoj ispričao drukčiju priču. Svakoj je dao drukčiji um.

Jednoj je rekao: "Ti nisi ovca, već čovjek. I zato se ne moraš bojati da će te jednog

dana ubiti, da će te žrtvovati kao druge ovce - one su samo ovce. Ne brini se kad se budeš

vraćao kući." Nekima je rekao: "Ti si lav, a ne ovca." Drugima je rekao da su tigrovi. I od toga dana čarobnjak je bio miran. Ovce su se počele ponašati u skladu s umom koji su dobile.

Mogao ih je ubijati, svakoga dana ubio bi poneku ovcu sebi za hranu, za hranu svojoj obitelji. A ovce koje su vjerovale da su lavovi, ljudi ili tigrovi samo su gledale i cerekale se: "To se događa ovcama." Ali nisu se bojale, bile su lavovi... sve vrste umova bile su usađene u njih.

Vaš um nije vaš um - to je nešto što prije svega trebate zapamtiti. Vaš um je nešto što

je u vas usadilo društvo u kojem ste slučajno rođeni. Da ste rođeni u kršćanskom domu i odmah preneseni u islamsku obitelj te odgojeni kao pripadnik islama, ne biste imali isti um, već bi on bio posve različit, a vi ga ne biste razumjeli.

Bertrand Russel, jedan od genija našeg doba, vrlo se trudi pokušavajući se osloboditi svoga kršćanskog uma, ne zato jer je kršćanin, nego jednostavno zato što su mu taj um drugi dali. On je želio svoj vlastiti svjež pogled na stvari. Nije želio gledati na život kroz tuđe naočale, želio je doći u dodir sa stvarnošću odmah i neposredno. Želio je vlastiti um.

I zato se nije radilo o tome da je on protiv kršćanskog uma. Da je bio hinduist, učinio

bi isto, da je bio musliman, postupio bi na isti način.

Postavlja se pitanje - je li um vaš vlastiti, ili su vam ga usadili drugi - jer drugi vam

usađuju um koji ne služi vama, nego drugima.

Na život vas pripremaju roditelji, učitelji, svećenici, vaš obrazovni sustav, kako biste imali jednu vrstu uma i cijeli svoj život vi proživite s tom određenom vrstom uma. I zato ima tako mnogo bijede na svijetu - jer nitko ne živi autentično, nitko ne živi svoje vlastito sebstvo, već jednostavno slijedi zapovijedi koje su mu usadili drugi.

Bertrand  Russel  mnogo  se  trudio  i  napisao  knjigu  pod  naslovom:  Zašto  nisam

kršćanin?

No u pismu jednom svom prijatelju napisao je ovo: "Premda sam objavio knjigu, premda ne vjerujem da sam kršćanin, taj um je ipak duboko u meni.. Jednog dana sam se pitao tko je najveći čovjek u povijesti. Racionalno znam da je to Gautama Buddha, ali nisam mogao njega staviti ispred Isusa Krista.

Toga  sam  dana  osjetio  da  su  sva  moja  nastojanja  bila  uzaludna.  Još  sam  uvijek

kršćanin. Ja racionalno znam da se Isus Krist ne može usporediti s Gautamom Buddhom

-    ali to je samo racionalno. Emocionalno, sentimentalno, ja ne mogu staviti Gautama Buddhu iznad Isusa Krista. Isus Krist ostaje u mojoj podsvijesti, on još uvijek djeluje na moje ponašanje, na moje shvaćanje života. Svijet misli da više nisam kršćanin, ali ja znam... Čini se da je teško riješiti se ovog uma! Oni su ga kultivirali s takvom oštroumnošću, tako majstorski."

A to je dugi proces. Vi nikad ne mislite o tomu. Čovjek živi uglavnom sedamdeset pet godina, a dvadeset pet godina on mora biti u školama, koledžima, na sveučilištu. jedna trećina života posvećena je njegovanju određenog uma. Bertrand Russel nije uspio jer nije znao kako se osloboditi uma. On se borio, ali je tapkao u mraku.

Postoje apsolutno sigurne metode meditacije koje vas mogu odvesti daleko od uma i tada ga se vrlo lako oslobodite. Ali ako se najprije ne odvojite od njega, nećete ga moći napustiti - tko će napustiti koga?

Bertrand Russel se bori s jednom polovicom svoga uma protiv druge polovice, a obje

su kršćanske - to je nemoguće.

Ali društvo želi da vi jednostavno budete kopija, a nikad original.

Strategija koja stvara um u vama je ova: ponavljate neprestano neke stvari. A čak kad se i laž ponavlja neprestano, ona postaje istina. Vi zaboravljate da je ona na početku bila laž.

Adolf Hitler je počeo time što je lagao njemačkom narodu da je sva bijeda njihove

zemlje nastala zbog Židova. To je tako apsurdna stvar - kao da netko kaže da su svi problemi ove zemlje nastali zbog bicikla i kad bismo uništili sve bicikle, nestalo bi i problema.

Zidovi su zapravo bili kičma Njemačke, oni su stvorili sve njezino bogatstvo. Oni nisu

imali svoje nacionalnosti - pripadali su naciji one zemlje u kojoj su živjeli. Nisu imali drugih alternativa u srcu, nisu bili izdajice i radili su sve ono što i drugi Nijemci za dobrobit zemlje.

Ali Adolf Hitler u svojoj biografiji piše: "Nije važno što kažete jer ne postoji istina.

Istina je laž koja se ponavlja tako često da ste zaboravili da je to laž." Dakle, prema njemu jedina razlika između istine i laži jest ta, da je laž svježa, a istina stara. Inače nema nikakve druge razlike. Čini se da je imao nekakvu viziju.

Na primjer, kršćanstvo, hinduizam i islam - te tri religije ponavljaju svojoj djeci: "Ima Boga," jainisti, budisti i taoisti, te tri druge religije kažu da nema Boga. Prva grupa triju

religija ima određeni um. Cijeli njihov život ispunjen je idejom o Bogu, paklu, raju,

ispunjen je molitvom. U drugoj grupi triju religija nema molitve jer se oni nemaju kome moliti kad za njih Bog ne postoji. I to pitanje molitve se niti ne javlja.

Sada pola svijeta pripada komunistima. Oni ne vjeruju ni u dušu čovjeka, a svakom se djetetu neprestano ponavlja da je čovjek materija, da kad umre, jednostavno ga više nema,  ništa  od  njega  ne  ostaje.  Nema  duše,  a  svijest  je  sporedni  proizvod.  Pola

čovječanstva to ponavlja kao istinu.

Adolfa Hitlera ne može se okriviti da je bio posve apsurdan. Čini se da će ljudi početi

vjerovati u sve što im ponavljate. A kad se nešto ponavlja stoljećima, to postaje naslijeđe.

Vaš um nije vaš.

Vaš um nije mlad, on je star mnogo stoljeća, star je tri tisuće godina, pet tisuća godina.

I zato se svako društvo boji svakoga tko bi posumnjao u um.

To je moje zlodjelo, ja stvaram sumnju u vama o vašem umu. I ja želim da shvatite da um ne pripada vama. Vi morate istraživati i otkriti vaš vlastiti um. Biti pod nečijim utjecajem znači psihološki ostati robom. A život ne postoji zbog robovanja, već da čovjek okusi slobodu.

Postoji nešto poput istine, ali s ovim umom nikad je nećete spoznati jer ovaj je um pun laži koje se ponavljaju mnoga stoljeća. Istinu ćete otkriti kad odmaknete svoj um posve u stranu i kad počnete gledati na stvari svježim okom, poput novorođena djeteta. Tada će biti sve istina što ćete doživjeti. Ako ostanete spremni da ne dopustite drugima da posreduju u vašem unutarnjem rastu, blizu je trenutak kad ćete biti jedno s postojanjem...

Samo takvo iskustvo je religiozno iskustvo. Ono nije ni kršćansko ni hinduističko. Kako neko iskustvo može biti židovsko, hinduističko ili muslimansko? Vi ne shvaćate kako je to smiješno. Vi nešto jedete i kažete da je ukusno, ali je li to što jedete kršćansko,

hinduističko ili budističko? Vi nešto kušate i kažete da je slatko, ali pripada li to komunistima? Je li to materijalističko ili duhovno? Takva su pitanja glupost. To što jedete jednostavno je slatko i ukusno.

Kad postojanje osjetite odjednom, bez ikakva posrednika, s umom koji vam nitko nije dao, vi zapravo kušate nešto što vas transformira, čini vas prosvjetljenim, probuđenim, nosi vas na najviše vrhunce svijesti.

Nema većeg ispunjenja, nema uzvišenijeg zadovoljstva ni dubljeg opuštanja. Stigli ste kući. Život postaje veseo, pjesma, ples, slavlje.(20)

Iznad psihologije, Poglavlje 39