Jeste li spremni da pretrpite šok? Slušajte!

Ispitajte sopstveni život. Ispitajte sve svoje misli i vidjet ćete da su najčešće okrenute prošlosti ili budućnosti.

Postanite svjesni koliko malo živite u sadašnjosti, koliko ste malo živi i doživjet ćete šok. Mislite o svemu na ovaj način. Ljuštite naranču da biste je pojeli. Ako je čitav vaš um usredsređen na to kako ćete pojesti naranču, znate li šta može da se desi? Vi uopće ne Ijuštite narandžu, jer niste prisutni, a kada je budete jeli nećete toliko uživati u njoj, jer ćete biti na nekom drugom mjestu.

Jedan mudri stari čamdžija prevozio je hodočasnike na sveto mjesto. Kada ga je netko od njih upitao: „Jesi li bio na tom svetom mjestu?" čamdžija je odgovorio: „Ne, nisam, jer još nisam otkrio šta sve ova rijeka može da mi ponudi. U ovoj reci pronalazim mudrost, nalazim mir, nalazim Boga". Za razliku od njega, hodočasnici se uopće nisu interesovali za rijeku, njihove misli bile su zaokupljene svetim mjes-tom, nisu ni mogli da vide rijeku. Možda je ovo priča o našem životu. To je kao kad uzmeš šalicu kave da bi je popio, ali je u stvari ne podižeš, jer nisi tu, i nikada je ne popiješ, jer nisi tu, i sve tako. Zaista tragedija. Gubimo sopstveni život!

Kako da vam se ukaže pomoć? Po jednoj legendi, Buda je prešao čitavu zemlju u potrazi sa prosvjetljenjem; posetio je ključne mudrace svog vremena, praktikovao je sve moguće duhovne discipline, ali nije dostigao prosvjetljenje. Na kraju je odustao. Očajan, sjeo je pod smokvu i prosvetlio se. Godinama kasnije, učenici su ga pitali: „Učitelju, reci nam tajnu prosvjetljenja. Kako si došao do njega?" Ali tajne i tehnike nisu postojale. Buda je to pokušao da im objasni. Ali učenici su htjeli da saznaju tehniku, kako se to ostvaruje u praksi. Onda je Buda - zamišljam ga kako namiguje - rekao: ,,U redu, otkriću vam tehniku. Kada udišete, budite svesni činjenice da udišete. A kad izdišete, budite svesni činjenice da izdišete."

Zanimljivo, zar ne? Ne izgleda baš kao neki duhovni savet. Znate li šta je bila njegova namjera? Želeo je da učenici urone u sadašnjost, da postanu svjesni onoga što se dešava sada i ovde! On je znao, u svojoj prosvjetljenosti, da Bog nije sutra, daje Bog sada. Život nije sutra, život je sada. Ljubav nije sutra, ljubav je sada. Prosvjetljenje je sada. Ako živite za to „sada", bićete prosvetljeni. Zaista.

Ovo je veoma slično onoj vježbi kojom se postiže duševni mir, zar ne? „Činite stvari jednu po jednu i u sebi formulišite riječima ono što činite." Izuzetno korisna vježba za iskorak u sadašnjost, da bi se živjelo sada, da bi se živio život, vaš život.

To je druga stvar koja vam je potrebna da biste konačno počeli da živite, da biste bili ono što jeste, da biste postojali sada.

Pređimo na treću stvar: biti ovde. To znači da izađemo iz sopstvenog uma i vratimo se sopstvenim čulima. Ili da bukvalno izađemo iz sfere apstraktnog i prepustimo se neposrednom iskustvu.

Ispričaću vam priču o američkom vojniku tokom korejskog rata. Na Dan Zahvalnosti, najveći američki praznik, osjetio je neizmernu nostalgiju za kućom. Jedan bračni par, koji je dugo živio u Americi, pozvao ga je na ručak. Na svoju veliku radost i iznenađenje, video je da su ispekli ćurku, njegovo omiljeno jelo. Ručak je počeo: dok se obilno služilo, upustio se u živ razgovor sa ukućanima. Kada se razgovor završio, njegov tanjur je bio prazan. Vojnik je postao svjestan da u stvari kao da nije ni jeo, jer se uopće nije sjećao ukusa pečenja. To je ono što zovem ulaženje u ovde.