Kada god vodite ljubav, tijelo se zadovolji - naravno, samo dvadeset i cetiri sata, ali tijelo je
zadovoljeno, i vi ste tim osjecajem jednostavno prezasiceni. Nakon vodenja ljubavi, barem polovina
muškaraca i žena razmišlja o tome da prekine sa tim. Njima, nakon seksa, citava stvar izgleda strašno
apsurdna: vrhunac je prošao, sada se suocavate s dolinom i mislite da o necemu odlucujete; griješite, niste
vi onaj što donosi odluku. Nakon samo jednog dana, tijelo ce opet skupiti odredenu energiju, i ponovo cete
biti primorani promijeniti odluku: poceti cete se prežderavati seksom, baš kao što ste se malocas
prežderavali hranom. Dvadeset cetiri sata je razmak izmedu dva vrhunca, no on se vremenom produžava.
No, bilo kako bilo, kada god se skupi dovoljno energije, opet ste seksualni, kao i ranije.
147
Pogledajte tu polarnost. Lažna i istinska religija razlikuju se u potpunosti: lažna religija pomaže vam da
lakše prijedete iz jedne krajnosti u drugu, dok vam istinska religija pomaže da prevazidete i pozitivnu i
negativnu usmjerenost. Zbog toga je takva religija predstavnik prave vatre, a Isus kaže:
“Tko je blizu mene, blizu je vatre, a tko nije blizu, daleko je od kraljevstva”.
Kada nestanu sve želje - kako pozitivne tako i negativne - nalazite se usred kraljevstva. Ono nije
mnogo daleko, jer je unutar svakog od vas. Želja vas sprjecava da spoznate tu jednostavnu cinjenicu. Ne
možete vidjeti ni prst pred okom zato što ste izgubljeni u magli vlastitih prohtjeva.
Kada su oci ispražnjene i kada svaka želja iscezne, kada prestanete glasati za i protiv seksa, kada
više niste opsjednuti ni prežderavanjem ni gladovanjem, i kada ste jednostavno bez ikakvih želja, iz vaših
ociju nestaje dim - one sada mogu vidjeti - sada je u njima prisutna samo beskrajna cistoca sagledavanja. U
tom jasnom svijetlu vidi se kraljevstvo nebesko. Ono je oduvijek unutar vas, ali oci su vam bile opterecene
željama, a želje stvaraju iskrivljenu sliku: stvaraju nade, osujecenja, suze i snove. Cistoca ne postoji u njima -
otuda slijepilo svakog od vas. Kada sve to nestane iz ociju, one se otvaraju i vide - tada vam se dešava prva
iskra onostranog.
Kada ste u Isusovoj blizini, vi morate proci kroz vatru - ta ce vatra spaliti sve želje u vama. Spaliti ce
sve želje, i negativne i pozitivne, i vaše nade, i vaše snove, jer kroz nade i snove želje dišu i žive. U suštini,
vatra Ucitelja spržiti ce i buducnost i prošlost, i biti cete ostavljeni u beskrajnom sada, u vjecnom ovdje. Nece
biti više nicega što ce vam odvlaciti pozornost. Sva energija ce se iznenada posuvratiti i da pokuljati na
unutra: biti ce to preobražaj, neocekivani obrt. Sada se više nema što tražiti i gledati izvana: prošlost je
prošla, buducnost se još uvijek nije rodila; jedna krajnost je umrla druga nije zaživjela - obje su potpuno
beskorisne. Gdje sada da se ide? Morati cete poci u sebe, jer energija se mora kretati. Citava vaša energija
krenuti ce u susret kraljevstvu nebeskom.
Isus je rekao: “Pridite k meni, jer jaram je moj lak, i vlast je moja nježna”.
Sve se to mora shvatiti što je dublje moguce, jer ova izreka ce vam pomoci da se približite vlastitoj
suštini.
Kada god pridete covjeku kakav je Isus, u vašem umu izrodi se pitanje: “Zašto da se predam ovom
covjeku? To mi sve lici na neku vrstu ropstva”. I tada vam citava stvar izgleda krajnje apsurdno, jer Isus
uporno ponavlja da je tu samo da bi vas oslobodio: “Došao sam da vam darujem potpunu slobodu i ništa
drugo”. Izgleda proturjecno: “Cemu onda predanost? Zašto bih morao da mu se predam - njemu ili bilo
kojem drugom ucitelju?” Zaista, ako pogledamo citavu postavku, ovo zaista podsjeca na apsurd. Zbog toga
se svako pita: “Ako želi da me oslobodi, zašto mi onda ne pokloni tu slobodu? Zašto bih morao proci kroz
predanost? Zašto da od njega pravim neki oltar pred kojim cu pasti? Zašto guru mora biti gospodar moje
duše? Zbog cega je predanost toliko bitna u svemu tome?”
Isus je rekao: “Pridite k meni, jer jaram je moj lak, i vlast je moja nježna”.
On kaže: “Ja zaista znam što cete vi osjetiti. Misliti cete da je i ovo neka vrsta ili podvrsta ropstva”. Sve
dok vas Isus ne oslobodi, kako cete znati da se radi zaista o oslobadanju?”
Vi ste do sada upoznali samo ropstvo i ništa drugo. Doživjeli ste ropstvo cak i u ime ljubavi. Ljubav je
u pocetku, imala namjeru osloboditi vas - tako vam se barem cinilo - ali ona vas je samo još dublje zarobila i
bacila u još teže ropstvo. Pa, pogledajte gotovo svakog muža, ili svaku ženu: jaram na njihovim ledima
zaista je težak. Krecete se po svijetu u potrazi za slobodom, a samo jacate zidove svoje tamnice. U ime
slobode imamo svaku vrstu ropstva: nacija je ropstvo, rasa je ropstvo, religija takoder, takozvana ljubav isto
tako. I svi su preoptereceni brojem i debljinom zidova. I što se na kraju dešava: dolazi Isus i kaže vam da se
predate.
Naravno, um ce odmah pomisliti kako se radi o još jednom ropstvu. Isus to ne bi osporio, jer vi ste
trenutno na nivou na kom ne možete razumjeti što je to sloboda. Zbog toga on govori: “Pridite k meni, jer
jaram je moj lak...” To je sve što vam obecava. Nije rekao da ce vam odmah dati slobodu - to se može
dogoditi, ali Isus kaže samo jedno: ... jaram je moj lak, i vlast je moja nježna”.
U vašem životu svaki jaram je težak, a oko vas se nalaze oni ciju je tiraniju teško podnijeti. Tirani su
opasni, i lice na lavove, spremne reagirati bijesno u svakom trenutku. Isus kaže: “Trenutno, samo ove dvije
stvari mogu da obecam, jer samo to možete razumjeti: moj jaram nije težak, i nosi se s lakocom”. No, kada
mislite zašto da se predate, tad sigurno ne birate slobodu. Samo zamjenjujete rog za svijecu, ali se uporno
držite onog starog ropstva, i to u ime slobode: “Zašto bih se morao predati?”. Vaš um je ropstvo, to je um
sam po sebi, a vaše želje nisu ništa drugo do privremeni robovlasnici. Zbog njih, vi niste u stanju prevazici
um, i da izvana nadete nekog tko bi vam pomogao da nadrastete osobna ogranicenja.
Bili ste u zatvoru toliko dugo da ste vec poceli umišljati: “Ma kakav zatvor, ovo je moja kucica, moj
dom”. I taj je zatvor tako dobro cuvan da šansa za bijeg ne postoji - sve dok ne dode netko izvana, netko tko
zna sve nacine da se iskobeljate iz unutrašnje celije.
Majstor je covjek koji je nekada i sam bio u zatvoru, ali je nekim kalauzom obio bravu i istrcao u
nezavisnost. Taj odbjegli “robijaš” je sada od velike pomoci. Ako spavate, on ima moc da vas razbudi.
Potrebno je nešto od izvana; cak je i alarm koristan, osim ako ne sumnjate da ste u nekoj crkvi i da to zvone
božicna zvona. Vi od svake pomoci možete stvoriti svog neprijatelja. Možete istinu pretvoriti u sliku iz sna, da
se samo prevrnete u krevetu i nastavite hrkanje. Potrebno vam je, u suštini, nešto potpuno živo - ne neki
148
alarm, nego Majstor koji je utjelovljenje probudenosti. Takav covjek ce vas drmusati do sudnjeg dana - on
vam sigurno nece dopustiti da od svega pravite materijal za produžavanje sna.
Isus kaže: “Na kraju krajeva, doci cete do slobode, ali to vam ne mogu u ovom trenutku obecati. Samo
sljedece vam mogu razjasniti: moj jaram je lak da lakši i ne može biti” i “... vlast je moja nježna”. A cudno je
to: vi birate samo onu vlast koja vas opterecuje.
Izašao je oglas: “Traži se nocni cuvar”. Vec poslije pola sata od isticanja plakata, na vrata je zakucao
covjek vrlo krhkog izgleda djelovao je slabo, ispijeno, neuhranjeno, a bio je, uz to, i dosta nježan; ponizno je
držao glavu...
Menadžer ga je pogledao skoro sa zaprepaštenjem, i kada mu je taj polumrtav covjek rekao da je on
došao kako bi dobio posao nocnog cuvara, ovaj mu je pokroviteljski odgovorio: “Da, dobro ste obaviješteni,
nama zaista treba nocni cuvar, ali osoba koja nikome ne vjeruje, pogotovo nocu, netko tko je od rodenja
skeptik. Uglavnom, potreban nam je netko tko nece imati povjerenja ma što vi radili, tko stalno sluša što se
dešava oko njega. Takav covjek nam je zaista neophodan, i on mora biti maltene neurotik koji, kada se
razjari, potamni i ima lice samog davola”.
Covjek je ustao i, napuštajuci kancelariju, dobacio upravniku: “Znate što - ako su takvi uvjeti za
primanje nocnog cuvara, ja imam jednog koji u potpunosti odgovara vašem opisu. Poslati cu vam moju
ženu”.
Takvo je dubinsko osjecanje muža u odnosu na ženu, a ni u obrnutom slucaju stvari ne stoje mnogo
bolje: vlast je, kao što sam vec naglasio, strahovito teška. No, ako postanete svjesni, uvidjeti cete da je i
jaram svake vaše želje isto tako problematican - ciljevi kojima ste odani ne vode nikuda. Ako ne slijedite
zacrtanu maršrutu, spopadnu vas brige; ako slijedite, to ima za posljedicu osujecenje. Svaka želja je vaš
gospodar, a njih ima na tisuce. Dakle, vi ste obican papucic kog pritiskuju sa svih strana, a to je teško da
teže ne može biti - svaka želja uzengijama vas usmjerava u odredenom smjeru. Nijednoj želji vi niste nešto
bitno: ako ne poslušate nastati ce problem jer želje se necete tako lako riješiti - zbog toga što je ovdje rijec o
gospodaru i neposlušnom robu. Pa cak i da ste poslušni, i da kaskate bez vrdanja, biti cete osujeceni - jer vi
ne idete ka svom cilju, nego ka cilju vlastite želje. Naravno, vi i ne znate koji je vaš cilj, zbog toga što nemate
pojma tko ste vi u stvari.
Što je predanost? Predanost je: izabrati jednog gospodara - Majstora, koji ne opterecuje, umjesto
milijun gospodara koji vas dave iz dana u dan. Jaram Majstora je lak, i vlast je njegova nježna iz više
razloga. Kao prvo i prvo, nježna je zato što je gospodar jedan jedini. Zato je najbolje služiti jednom
gospodaru. Ako imate dva gospodara nece vam biti lako, ali ako imate milijun vlasnika, živjeti cete u
neprekidnom bunilu i tjeskobi. Primiti cete u sekundi na tisuce naredenja, biti cete prisiljavani ici ovdje, ondje,
tamo i amo, i vremenom cete se pretvoriti u kaos. Tako se stvara dobra podloga za ludilo - jer optereceni
brojem naredbi, vi ne možete spoznati gdje uopce idete. Koje naredenje poslušati a koje odbiti? Pohlepa
kaže da grabite novac šakom i kapom, seksualnost vapi za partnerom, i problem raste nevjerojatnom
brzinom, jer se sukob umnožava iz dana u dan.
Ako pocnete previše slijediti svoje seksualne impulse, necete biti u stanju doci do novca i sredstava za
život. Tvrdice su uvijek protiv seksa, oni takvi moraju biti, jer oni energiju usmjeravaju na zgrtanje bogatstva.
Zbog toga nikada nisam cuo da sebican covjek može biti dobar ljubavnik; ne, nikada. S druge strane, oni koji
pretjeruju sa seksualnim aktivnostima nisu u stanju zaraditi novac. Cak i ako nešto naslijede, oni ce vec naci
nacina da ga se oslobode.
Jedna želja zapovijeda: “Skupljaj novac, jer novac je isto što i sigurnost. Tko ce ti pomagati kada
ostariš? Stavi svu uštedevinu u banku - to je zaštita od moguce neimaštine”. A onda se i seksualnost
oglašava: “Ali život polako prolazi - zašto sada razmišljati o starosti? Potrošiti ceš najbolje godine brinuci o
onom što ce doci. Prije no što onemocaš, uživaj iz sve snage. Budi ovdje i sada, raduj se životu!” Pohlepa
misli na sasvim drugi nacin: “Nemoj biti smiješan - bolje ti je razmišljati o buducnosti i o stvarima koje su
dugorocne”.
Do sukoba mora doci, i napetost ne postoji samo izmedu ove dvije želje - bukvalno svaka želja ratuje
sa svim ostalim željama. Ljutnja nareduje: “Ubij to ništavilo od covjeka ne odlaži slast osvete!” Ali, vaš strah
koci cijeli proces: “Ne cini to jer biti ce ubijen svako tko ubija. Budi ljubazan, smješkaj se. Ti si duša od
covjeka, a ne zlocinac”. I sada - što da se radi? Toliko gospodara a samo jedan rob...
Mudro je izabrati samo jednog gospodara - barem ce utihnuti onih tisucu glasova koji proturjece jedan
drugom. Isus je zaslužio da ga slijedimo, i vi možete odgovornost prepustiti njemu. A on vam govori: “...
jaram je moj lak...” Zbog cega? Iako pred vas stavlja predanost kao imperativ, on to cini samo da bi vas
oslobodio one unutarnje gungule, svih onih maloumnih gospodara. Jednom kada postanete slobodni od
vlastitih želja, onda cete bez problema odbaciti svoj jaram. U stvari, njegov je jaram samo prolazna faza i
ništa drugo. Može se slobodno reci i ovo: kada odbacite gospodare koji su vas mucili sve do malocas, onda
vam predanost nije suštinski neophodna. Majstor ce reci: “Sada odbaci i tu predanost, jer postao si
prosvijetljen svojom vlastitom svjetlošcu. Sada si Majstor sebi samom”.
Isus je rekao: “Pridite k meni, jer jaram je moj lak, i vlast je moja nježna”.
Rekao je: “Tko god pije iz mojih usta morati ce postati ono što sam, a ja cu sam postati ono što
on jeste, i skrivene stvari bice mu otkrivene”.
149
Predanost je samo prolaz: kroz predanost, ucenik postaje Majstor sam po sebi. U trenutku predaje
ujedinili ste se s Majstorom jer onda nema izdvojenosti - samim tim, svaki sukob zauvijek nestaje. Završeno
je poglavlje s “ego-prohtjevima”. Odbacili ste sve što vas je do sada opterecivalo, i sada jeste kao da niste,
kao da vas nema. To je ono što se podrazumijeva pod predanošcu: trenutak kada kažete: “Ja nisam - vodi
me ti, ti koji jesi. Ja necu odlucivati, ti ceš odlucivati o svemu. Slijediti cu te kao sjenka, i bicu slijep u svom
povjerenju. Cak i ako mi kažeš da skocim u ponor, necu da se dvoumiti. Nijedno “ne” više nece moci izaci iz
mene. Moj pristanak, moje “da” je potpuno”.
Predanost je apsolutno “da”.
Što to znaci? To znaci da više nema nikakvog ega koji se opire u vama - ego je izgubio svako
znacenje, jer više ga nicim ne pothranjujete. Ako se sve to može izvesti, tad, u jednom jedinom trenutku, u
trenutku kada vas nema, Isus ulazi u vas - svjetlost odozgo prodrla je do najdubljeg sloja vašeg bica.
Zašto se bojite tog predavanja? Zbog toga što cete morati biti otvoreni, a otvorenost je strahovita
ranjivost. Vi se plašite vanjskog svijeta; živjeli ste dugo u mracnoj i neprovjetrenoj sobi, koju ste držali pod
kljucem tisucama godina. Toliko ste se prilagodili atmosferi u sobi da ste postali jedno sa mrakom unutar nje.
Došlo je dotle da strepite od svake svjetlosti. Možda uopce necete moci vidjeti svjetlost kada jednom
napokon otkljucate i otvorite vrata. Možda ce vas svijetlo toliko zaslijepiti da cete biti prisiljeni sklopiti oci.
Strah je u sljedecem: “Ako otvorim vrata, morati cu stupiti na nepoznatu stazu”. Ali, ne zaboravite: to
nepoznato je Bog, to nepoznato je Isus! Isus je samo glasnik onog najtajanstvenijeg, i predstavlja najsjajniji
zrak unutrašnjeg Sunca. Sunce je možda nepojmljivo daleko, ali zrak je zakucao na vrata. Predanost je:
otvoriti vrata.
“Tko god pije iz mojih usta...”
Recenica je simbolicna, naravno, i vrlo znacajna, takoder. Ljubavnici to cine. Poljubac je ispijanje vina
iz tudeg tijela. To je jedan od najtežih alkohola na svijetu. No, ista se stvar dešava i na spiritualnom nivou:
kada ucenik pije iz Majstorovih usta, to uopce nije tjelesni fenomen. Rijec je o tome da se ucenik suocava sa
suštinom Majstorovog bica. U tome je smisao onih Isusovih rijeci:
“Tko god pije iz mojih usta morati ce postati ono što sam, a ja cu sam postati ono što on jeste,
i skrivene stvari bice mu otkrivene”.
Isus je cesto upotrebljavao te simbolicne pojmove; “pijenje”, “jedenje”, i slicno, nerijetko je govorio:
“Jedite me, pijte me, sjedinite se sa mnom”. To je ono što se podrazumijeva pod Majstorom kao picem i
hranom: “Dopustite mi da se krecem u vama, da postanem dio vašeg vlastitog bica - jer tada prestaje
dvojnost: tad više nema razlike izmedu ucenika i ucitelja”.
U tom spajanju nestaje gospodar, i rob takoder nestaje - ucenik je postao Majstor. Tada sam ja ono
što vi jeste, tada je Isus u vama. On je ušao u vas, i vi ste se pretvorili u njegovu suštinu. Razmak nije
postojao sa njegove strane. Vi ste cinili jaz.
Predanost znaci da vi sami uništite sve granice. Predanost je trenutak kada ste potpuno spremni za
suocenje sa sobom. Cak i u obicnoj ljubavi, vi morate odbaciti ego - možda samo za trenutak, ali to ne pravi
bitnu razliku. Ipak, makar i za sekundu, vi se morate sjediniti sa vašim voljenim. Tijela vam cine krug koji je
jedinstven - nakon toga, doci ce do razdvajanja, jer takvi su zakoni materijalnog nivoa... ali se duše mogu
sresti jednom za svagda. Tijela su suviše cvrsta: mogu da se spoje, ali ne i da se rastope jedno u drugom.
Ali duše nemaju veze s fizickom gustinom. Upalite svijecu u sobi: mracna soba biti ce ispunjena
svjetlošcu. Sada zapalite i drugu svijecu. Da li ste u stanju razlikovati svjetlost prve i druge svijece? Možete li
povuci crtu koja bi razdvojila njihov sjaj? Ne, to nije moguce. Razlike nema. Svjetla se stapaju i ujedinjuju.
Spiritualno jedinstvo podsjeca na stapanje dva beskrajna svijetla.
Kada ucenik dopusti Majstoru da ude u njegovo bice, to lici na seksualni spoj na najsuptilnijem nivou:
ucenik je postao žena. Otuda predanost, jer žena je ostvarila vlastiti vrh kada se preda u potpunosti.
Predanost govori o dubokoj ljubavi. Više nije agresivna; postala je pravo utjelovljenje pasivnosti. Ucenik,
dakle, mora iznutra postati žena... predan, otvoren bez stvaranja ikakvih prepreka, odlaganja nema, sve je
izloženo. Prisustvo Majstora je u suštini muškog tipa. Zbog toga je bilo malo žena-ucitelja. U citavoj
spiritualnoj povijesti imamo samo dva-tri primjera žena Majstora, ali tad žena nema sa ženstvenošcu nikakve
veze.
Kašmir je poznavao veliku ženu Majstora - Lala joj je bilo ime. Postoji jedna izreka: “Na Kašmiru samo
dva imena: Alah i Lala”. Bila je to zaista rijetka žena - ne možete ni pojmiti kako je izgledala, kako je govorila,
kako se ponašala... Lala uopce nije bila kao druge žene: uvijek se kretala bez odjece na sebi - nikada u
svom životu nije imala ništa na sebi. Žene se obicno kriju, jer žena je u osnovi stidljiva i pasivna. Ali, ne i Lala
- ona je bila izuzetno agresivna u svom nastupu, njen um je bio sasvim muževan, iako se nalazio unutar
tipicno ženskog tijela. Lala je imala mnogo ucenika, bila je poznata širom Kašmira, ali ponavljam: to je zaista
veoma rijedak slucaj - dešava se jednom u tisucu godina.
Ženski Majstori su strahovito rijetki, jer stvar je maltene nemoguca, neizvodljiva, ali zato, što se
ucenika tice, žena ima barem cetiri puta više nego muškaraca. Mahavir je imao cetrdeset hiljada monaha, a
od tog broja, monahinja je bilo trideset tisuca. Ženskog i muškog ucenika je gotovo nemoguce usporediti.
Muškarac nikad nije ni blizu predanosti, jer njegov je um agresivan, aktivan, probojan. Ženski um nalazi da
mu je lako predati se i opustiti - predanost se skriva u suštini ženske psihe. Zbog toga su žene najbolji
150
ucenici na svijetu, dok je muški um tako stvoren da lako može postati ucitelj. Tako mora biti, zbog toga što
polaritet postoji na svakom nivou.
Susrecete se sa ljubavnikom na fizickom nivou postojanja; žena je obicno ona koja se predaje -
uopceno govoreci, rijetko koja žena preuzima inicijativu. Kada god se žena pocne ponašati preduzimljivo u
tom smislu, više nije tako ženstvena i nježna. Ako vama - kao muškarcu - neka žena pride sa otvorenim
prijedlogom, biti cete jednostavno zateceni. Ona obicno ceka; možda u meduvremenu sanjari, ali ceka i
dalje. Prijedlog, izgleda, mora doci od strane muškarca. Njemu je nekako prirodno preuzeti inicijativu i biti
agresivan. Ona ce se ponašati kao da pojma nema- što vi to govorite i slicne stvari - premda je prije toga
planirala, maštala, zamišljala, i, naravno, cekala - kada cete prici i predložiti ono što oboje išcekujete.
Mula Nasrudin i njegova žena sjedili su na klupi u parku, iza palmi. Iznenada su postali svjesni necijeg
prisustva - neki mladi par sjeo je s druge strane. Mladic je poceo svoju djevojku prositi na veoma romantican
nacin - rijeci su mu bile krcate pjesmama i zanosom ljubavi. Nasrudinova žena se pocela vrpoljiti, nije joj bilo
prijatno - jer prisustvovati tako bliskim trenucima uvijek stvara nelagodnost.
Zbog toga je šapnula Nasrudinu na uho: “Izgleda da ovaj mladic nije svjestan da ga netko sluša. On ni
ne primjecuje da sjedimo u njegovoj blizini. Bilo bi pametno da malo zazviždiš, kako bi postali svjesni da smo
ovdje. Vidiš kako prica pjesme i price - sigurno je da ce je zaprositi”.
“Zašto da zviždim?”, pobuni se Nasrudin. “Ni mene nitko nije upozorio kada sam tebe prosio”.
Žena ceka; citavo njeno bice lici na maternicu. Um je pasivan, tijelo je pasivno i puno strpljenja. I isto
se dešava i na spiritualnom nivou: žena i tamo pokazuje beskrajno strpljenje. Stvar je u tome što svaki
ucenik mora probuditi taj kvalitet kog žena posjeduje vec po samoj svojoj prirodi. On se mora istinski zaljubiti
u Majstora, jer tada ce doci do spajanja njegovog i majstorovog svijetla. To pretapanje opet ima i neki
seksualni smisao, ali on je više egzistencijalan, i nema nikakve veze s tjelesnošcu. To pretapanje bica je
dogadaj koji podstice unutrašnji preobražaj ucenika. On duhovno “zatrudni” tim susretom, i od tog trenutka
nositi ce vlastitu suštinu. Vrijeme provedeno s maternicom je drugo stanje na najvišem nivou postojanja.
Trudnoca se može iznijeti samo u atmosferi dubokog povjerenja. Sumnja i podozrivost su jednostavno
nemoguce, jer cete se onda morati štititi, opet cete graditi zidove, nosite pancir-košulje i tako dalje i tako
dalje.
Rekao je: “Tko god pije iz mojih usta morati ce postati ono što sam, a ja cu sam postati ono što
on jeste, i skrivene stvari biti ce mu otkrivene”.
Majstor predstavlja vrata - u trenutku kada se u potpunosti predate. Tad vam pred ocima puca svijet
svjetlosti, života i blaženstva: satchitananda, kako to Hindusi kažu. Majstor se pretvorio u prolaz, i kada
prodete kroz njega, prosvijetljeni ste. Tada vam ne preostaje ništa drugo do da pomažete drugima da produ
kroz vašu vlastitu vatru, i da se istope u onom najdubljem središtu.
Ali prije no što postanete Majstor, morate biti ucenik od glave do pete. Prije no što možete poducavati
druge, vi sami morate nauciti nešto, i prije no što budete u mogucnosti pomagati, morate biti spremni primiti
pomoc koja vam se nudi. Ta duboka pomoc može doprijeti do vas samo ako vas nema, ako nestanete, jer vi
ste jedina prepreka i jedini cinilac uznemirenja. Vi vlastitom rastu stvarate prepreke zbog straha o
nepoznatog. Ako nastavite vezivati se za ono što vam je poznato, onda duhovni preporod nije za vas.
Takoder, necete biti u stanju prepoznati Majstora - cak cete se plašiti njegovog prisustva - jer on je
utjelovljenje svega što je apsolutno nepoznato. Moguc je, ipak, susret te dvije oblasti: poznatog i nepoznatog,
ali ovo morate znati: sve što je poznato biti ce spaljeno i sravnjeno sa zemljom, jer poznato je mrak
koji nestaje pod udarima sunceve svjetlosti. Majstor je unutrašnje Sunce. Majstor je nepoznato.
Budite tama pred Majstorom, tama koja je spremna isceznuti. Isus ili Buddha, ili bilo koje prosvijetljeno
bice, nije ništa drugo do katalizator. Vi sebe preobražavate kroz vlastitu odluku da se predate bez odlaganja i
razmišljanja, bez taktiziranja i okolišanja. Isus je tu samo nijemi posmatrac koji je omogucio da se preobražaj
dogodi. Medutim, ako ste u stanju predati se kozmosu samom po sebi, desiti ce se ista stvar, i to bez
Isusove pomoci. Ali, to ce biti teško - jer nema objekta koji bi mogao ubrzati vašu potrebu da se predate i
preobrazite. Zbog toga su Majstori neophodni. Inace, ako imate dovoljno hrabrosti krociti u nepoznato bez
njihovog prisustva, bez njihovih savjeta, onda vam oni nisu neophodni.
Moram vam kazati da je moguca i jedna vrlo cudna, skoro apsurdna stvar: ponekad se dešava da se
covjek prosvijetli cak i ako se preda lažnom ucitelju! To se nekoliko puta desilo u prošlosti, i možda ce se
opet dogoditi, jer osnovna stvar u citavom ovom procesu preobražaja je predanost sama po sebi. Preobražaj
dolazi kroz predaju, a Majstor je samo objekt koji ubrzava i podstice mutaciju. Istinski ucitelj, lažni ucitelj -
razlike nema.
Kome god da se predate, kada god da se predate, vrata se otvaraju. Zbog svega toga, nemojte
mnogo lupati glavu: “Kome da se predam? I kada? I gdje?” Bilo bi vam bolje razmišljati o predanosti samoj
po sebi. Zbog toga do prosvijetljenja može doci cak i pred statuom, nekim drvetom, pred bukvalno: bilo cim!
To se jednom dogodilo ispod bodhidrveta - zbog toga Budisti cuvaju to drvo kao svetinju vec hiljadama
godina. Budistima je veliki podstrek kada se sjete: “Pod tim drvetom prosvijetlio se cak i uzvišeni Buddha”.
Suštinska stvar je predanost sama po sebi, i sve drugo je samo pripomoc da do predanosti napokon
dode. Ako možete naci istinskog Majstora, to je sjajno, ali ako ga niste u stanju sresti, ne zabrinjavajte se
previše. Predajte se bilo cemu, bilo gdje - ali onda predanost zaista mora biti potpuna, bez zaostatka. Ako
151
vaša predanost bude samo djelomicna, tek jednim djelom, onda vam ni milijun Isusa nece pomoci da se
prosvijetlite. Medutim, ako se predate totalno, najobicniji panj odigrati ce ulogu Majstora.
Morate upamtiti ovu stvar jednom za svagda: naglasak je na predanosti samoj, a ne na objektu te iste
predanosti. Inace, ako zaboravite što je što, ako pomiješate redoslijed u glavi, onda ce vas vaš vlastiti um
poceti zaludivati: “Kako da znam koji Majstor je onaj pravi? Ne mogu se predati sve dok nisam apsolutno
siguran”.
Nema izvjesnosti prije same predaje. Nema nacina da se osigurate. Ako želite znati kakav je ukus
odredenog jela, onda cete ga morati probati jer ukus hrane nalazi se u samom jelu. Kako možete znati
odoka kakvo je jelo? Morate probati i vidjeti. Nema drugog puta...
Morate jesti Isusa, popiti ga naiskap. To je stvarno jedini nacin. Biti cete preobraženi zbog toga što ste
imali povjerenja, i tada ce vam se pred ocima otvoriti mnoge nepoznate dimenzije. Život koji vidite je samo
sicušni djelic Cjeline. Uživanja koja ste do sada imali samo su otpaci. Vaše je životno pravo blaženstvo koje
ne prestaje, a ono se ne nalazi u stvarima kojima ste opsjednuti.
Ono što ste do sada nagomilavali je obicno smetlište i ništa drugo. Naravno, i vi cete spoznati da se
radi o smetlištu, ali tek kada otkrijete blago koje je skriveno u vama. Vaš dosadašnji život je bijedno prosjacenje,
mada se u vašem srcu nalazi Car citavog Univerzuma, ne budite prosjaci - probudite kralja u sebi!
Za tako nešto neophodna je strahovita hrabrost, smjelost bez granica. Prosjak može drhtati i strahovati. Ako
želite prosjaciti i dalje, samo nastavite plašiti se. Da bi se probudio kralj, covjek mora proci kroz vatru.
Predanost je most koji vodi do preobražaja.
Ponoviti cu vam još jednom Isusove rijeci:
“Tko je blizu mene, blizu je vatre, a tko nije blizu, daleko je od kraljevstva”.
“Pridite k meni, jer jaram je moj lak, i vlast je moja nježna”.
“Tko god pije iz mojih usta, morati ce postati ono što sam, a ja cu sam postati ono što on jeste,
i skrivene stvari bice mu otkrivene”.