DRUGI DIO

UKLONITI PREPREKE

Želimo znali što se događa unutar nas da bismo saznali čega se želimo osloboditi

Umjesto da ga sakrivamo,

bola se možemo posve osoboditi.

Poglavlje 5.

Razumijevanje blokada koje nas sputavaju

Kronični  modeli  samomržnje, osjećaja  krivnje  i samokritiziranja  pojačavaju razinu stresa  i smanjuju  imunitet  tijela.

Sad kad znamo nešto više o moći unutar sebe, hajdemo pogledati što nas to sprečava da je koristimo! Mislim da gotovo svi imamo nekakve blokade. Čak i kada puno radimo na sebi, na raščišćavanju blokada, još uvijek izlaze na površinu novi slojevi starih prepreka.

Mnogi se od nas osjećaju tako grešni da vjeruju da nisu dovoljno dobri i da to nikad ne će ni biti. A kada otkrijemo da s nama nešto nije u redu otkrit ćemo da nešto nije u redu i s ostalima. Ako još uvijek govorimo: "Ja ne mogu ovo jer je moja mama govorila ..." ili "jer je moj otac govorio,..", onda još nismo odrasli.

Sada se, dakle, želite osloboditi zapreka, a možda naučiti i nešto novo, nešto što dosada niste znali. Možda će neka rečenica ove knjige potaknuti novu misao.

Možete li zamisliti kako bi bilo divno kada biste svakog dana naučili novu ideju koja bi vam pomogla da se oslobodite prošlosti i stvorite sklad u svome životu? Kada shvatite individualni proces života i kad ga postanete svjesni, znat ćete kojim smjerom treba ići. Ako usmjerite svoju energiju ka spoznavanju sebe, uvidjet ćete koje je probleme i blokade potrebno razriješiti.

Svi mi u životu imamo izazove. Svi. Nitko u životu nije bez. njih, jer što bi onda bila svrha pohađanja ove posebne škole koja se zove Zemlja? Za neke je izazov zdravlje, za druge uspješne veze ili poslovni i financijski uspjeh. Neki imaju manje, a neki više takvih izazova. Mislim da je jedan od naših najvećih problema u tome Što pojma nemamo čega se želimo riješiti. Mi znamo što nije dobro i što u životu želimo, ali ne i ono što nas na tom putu zadržava. Hajdemo sada pogledati te blokade koje nas sputavaju!

Razmislite li na trenutak o svojim modelima, problemima i stvarima koje vas vraćaju natrag, u koju biste ih kategoriju smjestili: kritiziranje, strah, krivnja ili ogorčenost? Ja ih nazivam Velika Četvorka. Koja je vaša omiljena kategorija? Moja je bila kombinacija kritiziranja i ogorčenosti. Možda ste kao ja, pa imate dvije ili tri omiljene kategorije. Izlazi li uvijek strah ili krivnja? Jeste li vrlo, vrlo kritični ili ogorčeni? Ističem da je ogorčenost potisnuti bijes. Ako smatrate da vam nije dopušteno izraziti svoju ljutnju, onda ste uskladištili mnogo ogorčenosti.

Ne možemo poricati svoja osjećanja. Ne možemo ih na zgodan način ignorirati. Kada mi je dijagnosticiran rak, morala sam se vrlo jasno suočiti sa sobom. Morala sam priznati neke stvari koje si nisam željela priznati. Na primjer, bila sam puna bijesa i nosila sam mnogo gorčine iz prošlosti. Rekla sam si: "Louise, nemaš više vremena time se baviti. Zbilja se moraš izmijeniti." Ili kao što kaže Peter Mc Williams: "Više si ne možemo priuštiti luksuz negativnih misli."

Vaša iskustva uvijek odražavaju vaša unutarnja uvjerenja. Možete se osvrnuti na svoja iskustva i točno odrediti koja su to uvjerenja. Možda je to uznemiravajuće, ali ako pogledate ljude u svojem životu, vidjet ćete da su oni ogledalo onog što vi vjerujete o sebi. Ako vas na poslu uvijek kritiziraju, to je možda zato što ste sami kritični ili ste možda imali roditelje koji su vas kritizirali. Sve je u našem životu ogledalo nas samih. Kada se tamo vani događa nešto neugodno, mi imamo mogućnost pogledati unutra i reći: "Kako ja doprinosim ovom iskustvu? Što je to što u meni vjeruje da ja ovo zavređujem?"

Svi mi imamo obiteljski model i vrlo nam je lako okrivljavati svoje roditelje, ili svoje djetinjstvo, ili svoju okolinu. Međutim, to nas sputava i ne možemo se osloboditi. Ostajemo žrtve i stalno se ispočetka bavimo jednim te istim problemima.

Uistinu nije važno što vam je netko učinio iii što su vas učili u prošlosti. Danas je novi dan! Vi sada birate! Sada je trenutak kada stvarate budućnost svoga života i svoga svijeta! Nije čak ni važno što ja kažem jer samo vi možete obaviti posao. Samo vi možete izmijeniti način na koji mislite, osjećate i djelujete. Ja samo kažem da vi to možete. Vi to sigurno možete jer posjedujete Višu Moć unutar sebe, koja vam može pomoći da se oslobodite starih modela, ako joj to dopustite.

Možete se podsjetiti da ste se kao mala beba voljeli onakvi kakvi ste bili. Ne postoji mala beba koja kritizira svoje tijelo i misli: "Oh, moji su kukovi preširoki!" Bebe su radosne i oduševljene jer imaju tijelo. Izražavaju svoja osjećanja. Kad je beba sretna, znate to, a  kad je ljuta,  to zna cijelo susjedstvo. Nikad se ne boje pokazati svoja osjećanja. Žive u sadašnjem trenutku. I vi ste bili takvi. Kako ste rasli, slušali ste ljude oko sebe i naučili ste od njih za strah, i krivnju, i kritiziranje.

Ako ste odrasli u obitelji gdje je kritiziranje bilo normalno, vjerojatno ćete biti kritični i kao odrasla osoba. Ako ste odrasli u obitelji gdje je bilo zabranjeno izraziti ljutnju, vjerojatno ste ustrašeni od ljutnje i suprotstavljanja, pa to gutate i pohranjujete u svom tijelu.

Ako ste odrasli u obitelji gdje se manipuliralo krivnjom, vjerojatno ćete biti takvi i kao odrasla osoba. Vjerojatno ste osoba koja stalno govori: "Žao mi je" i ne možete ništa izravno zatražiti. Osjećate da na neki način morate manipulirati da biste dobili što želite.

Kako rastemo, usvajamo te lažne ideje i gubimo dodir s unutarnjom mudrošću. Uistinu se trebamo riješiti tih ideja i vratiti se jasnoći duha, gdje se stvarno volimo. Potrebno nam je ponovo uspostaviti čudesnu nedužnost života i radost postojanja u svakom trenutku - jednaku radost kakvu osjeća beba u svom blaženom stanju čuđenja.

Razmislite što želite da za vas postane istinito. Recite to na pozitivan način, ne negativno! Sada stanite ispred ogledala i ponovite svoju afirmaciju! Pažljivo se promatrajte. Kada počnete izgovarati: "Ja se volim. Prihvaćam se takvu kakva jesam", obratite pažnju koje se to negativne poruke pojavljuju. Ove negativne poruke pravo su bogatstvo, ključ koji će vam otvoriti vrata slobode. Obično su poruke iz skupine Velike Četvorke - kritiziranje, strah, krivica ili ogorčenost. Vrlo je vjerojatno da ste te poruke dobili od ljudi "tamo prije."

Neki su od vas u ovom životu odabrali težak zadatak. Ja sam uvjerena da smo ovdje da volimo sebe, bez obzira na to Što drugi kažu ili učine, Mi uvijek možemo nadrasti ograničenja koja su sputavala naše roditelje ili naše prijatelje. Ako ste bili dobra mala djevojčica ili dječak, naučili ste gledati na život onako kako su gledali vaši roditelji. Vidite, vi uopće niste tako loši, vi ste idealno dijete. Naučili ste točno što su vas učili vaši roditelji. A sada, kao odrasla osoba,  radite istu stvar. Kako se Često čujete govoriti nešto što su govorili vaši roditelji? Čestitam! Vaši su roditelji bili dobri učitelji, a vi ste bili odlični učenici. No sad je vrijeme da počnete misliti svojom glavom.

Mnogi od nas osjećaju otpor dok se gledaju u ogledalu i ponavljaju svoje afirmacije. Otpor je, međutim, prvi korak prom­ jene. Mnogi od nas žele izmijeniti život, ali kada nam se kaže da nešto učinimo na drukčiji način, kažemo: "Tko? Zar ja? Ja to ne želim učiniti."

Neke može obuzeti očaj. Često se događa da, kad se pogledate u ogledalo i kažete: "Ja te volim", malo dijete u vama odgovori: "A gdje si bila sve ovo vrijeme? Tako dugo čekam da me primijetiš." Valovi tuge izlaze na površinu jer ste tako dugo odbacivali to malo dijete.

Kada sam u svojoj radionici radila ovu vježbu, jedna je žena rekla da je vrlo, vrlo uplašena. Upitala sam je što je plaši, a ona je podijelila s nama incestuozno iskustvo. Mnogi su od nas imali iskustvo nazvano incest i naučili su kako dalje s tim živjeti. Zanimljivo je da se to na ovom planetu tako često ponavlja. Danas se o tome mnogo piše, ali ja mislim da se danas ne događa češće nego prije. Dostigli smo višu razinu napretka, na kojoj smo svjesni da i djeca imaju svoja prava, pa si dopuštamo da vidimo taj ružni čir na društvenom tkivu. Da bismo riješili  problem, moramo ga prvo prepoznati i priznati, pa se tek tada možemo njime pozabaviti.

Za osobe koje su doživjele incest vrlo je važna terapija. Potreb­ no im je sigurno mjesto gdje će moći proraditi te osjećaje. Kada dopustimo ljutnji, bijesu i sramu da izađu, stižemo na mjesto gdje smijemo voljeti sebe. Uopće nije važno na čemu radimo, što razrješavamo. Važno je da uvijek imamo na umu da su osjećaji koji se pojavljuju samo osjećaji. To je samo sjećanje na događaj, a ne sam događaj. Radimo na tome da se unutarnje dijete osjeti sigurnim. Zahvalimo sebi Što smo imali hrabrosti proživjeti to iskustvo. Ponekad je, kad se radi o incestu, vrlo teško prihvatiti činjenicu da je osoba koja ga je počinila postupila  najbolje  kako je u takvoj situaciji znala. Čin nasilja uvijek dolazi od ljudi koji su i sami bili žrtve nasilja. Svima nam je potrebno iscjeljenje. Kada naučimo voljeti sebe  takve kakve jesmo, ne ćemo više nikoga povređivati.

Prestanite kritizirati

Kada govorimo o kritiziranju, smatra se da obično sami sebe neprestano kritiziramo zbog jedne te iste greške. Kada ćemo se probuditi  i  shvatiti  da  kritiziranje  ne  djeluje?  Pokušajmo  s drukčijom taktikom. Prihvatimo se takvima kakvi smo upravo sada! Ljudi koji kritiziraju, vrlo često privlače kritiku jer je to njihov model ponašanja. Što dajemo, to nam se vraća. Također, mnogi imaju potrebu da uvijek budu savršeni. Tko je savršen? Jeste li ikada upoznali nekog savršenog? Ja nisam. Ako se na nekoga žalimo, zapravo se žalimo na neki aspekt samih sebe.

Svatko je naš odraz, te ono što vidimo u drugima, to smo mi. Cesto se ne želimo prihvatiti onakvima kakvi jesmo. Zlostavljamo sebe alkoholom, drogama, cigaretama, prejedanjem... Tako se kažnjavamo zato što nismo savršeni. Savršeni?! Za koga savršeni? Čije to zahtjeve i očekivanja i dalje želimo zadovoljiti? Budite voljni toga se osloboditi. Samo budite. Otkrit ćete da ste divni baš takvi kakvi ste upravo sada.

Ako ste uvijek bili kritičar, osoba koja negativno gleda na život, trebat će vam vremena da sve prihvatite s ljubavlju. Vježbajući nekritiziranje, naučit ćete biti strpljivi sa sobom, jer je kritiziranje bila samo navika, a ne stvarnost vašega bića.

Možete li zamisliti kako bi bilo lijepo živjeti bez bilo čijeg kritiziranja? Bili bismo zadovoljni i opušteni, zar ne? Svako bi jutro bilo početak divnog dana; jer bi vas svi voljeli i prihvaćali, a ne kritizirali i odbacivali. Počnite sa sobom. Pružite sebi sreću već danas time što ćete prihvatiti sebe! Ono što vas čini jedinstvenom i posebnom osobom.

Iskustvo života sa sobom može biti najdivnije iskustvo. Možete ujutro ustati sretni jer ćete još jedan dan provesti u društvu sa sobom, zar ne?

Volite li se takvi kakvi jeste, automatski omogućavate svemu što je najbolje da iz vas izroni na površinu. Ne kažem da ćete biti bolji, jer bi to značilo da sada niste dovoljno dobri. Pronaći ćete pozitivnije načine za zadovoljavanje svojih potreba, te izraziti sebe takve kakvi uistinu jeste.

Krivnja stvara osjećaj manje vrijednosti

Često vam ljudi šalju negativne poruke jer je to najlakši način da vama manipuliraju. Ako vam netko pokuša nametnuti osjećaj krivnje, upitajte se: "Što želi? Zašto to radi?" Postavite si ta pitanjaumjesto da u sebi prihvaćate: "Pa, da! Stvarno sam kriv. Moram učiniti što kažu."

Mnogi roditelji usađuju osjećaj krivnje svojoj djeci jer su sami tako odgajani. Govore djeci laži da bi se osjećala manje vrijedna.

Rođaci i prijatelji iskorištavaju neke od tih ljudi i kad odrastu jer oni, u prvom redu ne poštuju sami sebe. Inače to ne bi dopuštali.

Mnogi od vas žive u sjeni krivnje. Uvijek se osjećate krivi, ili da ne radite pravu stvar, ili se neprestano za nešto ispričavate. Ne opraštate sebi nešto što ste učinili u prošlosti. Optužujete se za mnogo toga u svojem životu. Dopustite sjeni da se makne! Nema potrebe da i dalje tako živite.

Vi koji se osjećate krivi, možete sada naučiti reći ne i suprotstaviti se onima koji žele vama manipulirati. Ne kažem da se trebate ljutiti na njih, već da više nema potrebe igrati njihovu igru. Ako je reći ne za vas nešto novo, znajte da je to, zapravo, vrlo jednostavno. Recite: "Ne! Ne, ja to ne mogu." Ne oprav­ davajte se jer tada osoba koja vas iskorištava ima mnogo novih argumenata da raspravlja o vašoj odluci. Kada ljudi uvide da ne mogu vama manipulirati, prestat će to činiti. Ljudi vas kontroliraju samo ako im vi to dopustite. Možda ćete se osjećati krivi kada prvi puta kažete ne, ali vjerujte da je već idući ne mnogo lakše reći.

Jedna polaznica mojih predavanja imala je dijete rođeno s kongenitalnom bolesti srca. Osjećala se krivom jer je vjerovala da je to njezina greška, da je ona nešto učinila djetetu. Na nesreću, krivnja ne rješava ništa. U njezinom slučaju nitko nije ništa krivo učinio. Rekla sam joj da je to možda izbor djetetove duše i da je ovo lekcija za oboje: i za nju i za dijete. Prijedlog je bio da voli dijete, da voli sebe i da se prestane osjećati krivom. Ta vrst krivnje još nikome nije pomogla.

Ako ste učinili nešto zbog čega vam je žao, prestanite to raditi! Ako ste u prošlosti napravili nešto zbog čega još uvijek osjećate krivnju, oprostite si. Ako učinjeno možete ispraviti, postupite tako i ne ponavljajte grešku. Uvijek kad vas spopadne krivnja, upitajte se: "Što to ja još uvijek vjerujem o sebi? Koga ja to nastojim zadovoljiti?" Vjerojatno ćete opaziti kako se pojavljuje neko uv­ jerenje iz vašeg djetinjstva.

U ljudi koji dođu k meni nakon automobilske nesreće, obično ustanovim da postoji duboko potisnuta krivnja ili potreba za kažnjavanjem. Može postojati i potisnuto neprijateljstvo jer osjećaju da se nemaju pravo zauzeti za sebe. Krivnja traži kaznu, pa možemo doslovno postati vlastiti sudac, i porota, i krvnik, te osuditi sami sebe na tamnicu. Kažnjavamo sebe, a nema nikoga da nas brani ili spasi. Vrijeme je da si oprostimo i pustimo se na slobodu.

Ma jednom seminaru jedna starija gospođa osjetila je ogrom­ nu krivnju prema svome sinu srednjih godina. Bio je jedinac. Odrastao je kao vrlo povučena osoba. Osjećala se krivom jer je prema njemu, dok je odrastao, bila vrlo stroga. Objasnila sam joj da je učinila  najbolje što je tada  znala. Vjerujem da ju je on odabrao za majku prije inkarnacije u ovaj život i da, na spiritualnoj razini, zna i zašto. Rekla sam joj da gubi energiju osjećajući se krivom zbog nečega što ne može izmijeniti Duboko je uzdahnula. Rekla je: "Kakva sramota da je on takav! Žao mi je što sam tako loše postupala."

Uviđate da je to gubitak energije jer to ne može sada pomoći njezinom sinu, a sigurno ni njoj. Krivnja je vrlo težak teret, koji čini da se ljudi osjećaju manje vrijednima.

Rekla sam ovoj gospođi da svaki puta kada je obuzme osjećaj krivnje, može reći nešto poput: "Ne, ne želim se više osjećati krivom. Ja želim naučiti voljeti sebe. Prihvaćam svog sina takvog kakav jest!" Ako nastavi tako, model njezinog mišljenja počet će se mijenjati.

Čak i kada ne znamo kako da volimo sebe, sama činjenica da to želimo uvjetovat će promjenu. Jednostavno, nije vrijedno držati se starih modela. Lekcija je uvijek: voljeti sebe. Njena se lekcija ne sastoji u tome da izliječi sina, već da voli sebe. On je došao u ovaj život da nauči voljeti sebe. Ona to ne može učiniti umjesto njega, niti on to može učiniti umjesto nje.

Organizirane religije često mogu vrlo uspješno usaditi u ljude osjećaj krivnje. Mnoge religije uvjetuju način ponašanja, pogotovo za mlade ljude. Međutim, mi nismo više djeca i nema potrebe da nas tjeraju u red. Mi smo odrasli i možemo odlučiti u što ćemo vjerovati. Dijete u nama osjeća krivnju, ali mi imamo i odraslu osobu u sebi, koja dijete može podučiti drukčijem ponašanju.

Kada potiskujete emocije ili ih zadržavate u sebi, stvarate kaos u sebi. Volite sebe dovoljno da si dopustite da osjetite emocije. Dopustite svojim osjećajima da izađu na površinu. Možda ćete danima plakati ili biti vrlo ljuti. Možda ćete morati proraditi neke stare situacije. Predlažem vam neke afirmacije koje će vam olakšati proces i pomoći vam da se bolje osjećate.

* "Ja se sada s lakoćom oslobađam svih starih vjerovanja."

*  "Ugodno mi je mijenjati se."

*   "Moj je put sada ravan."

*   "Ja se oslobađam prošlosti."

Svojim emocijama nemojte dodavati prosuđivanje. To ih samo dublje potiskuje. Ako prolazite kroz velike dvojbe ili krize, izgovarajte afirmacije da ste sigurni i da ste voljni osjećati. Afirmacije tih pozitivnih osjećaja donijet će korisne promjene.