UHVATITI PLAMEN

Voljeni Osho,

ti si stvani buntovnik, ti si novi čovjek i ti si Majstor koji pomaže da se ponovo rodimo. Dok se pravo buntovništvo ne rodi iz svjesnosti, ljubavi i meditacije, dok to ne postane alkemija, živa cjelina - kako će ovo buntovništvo zapaliti svijet kao divlja vatra?

Ovdje nije pitanje kako će ovo buntovništvo gorjeti nalik divljoj vatri, pitanje je kako ćeš ti uhvatiti taj plamen, kako ćeš ti postati buntovnik. Prestani brinuti kako će svijet uhvatit duh buntovnosti. Ti si svijet, svaka individua je svijet.

Dogodilo se da je Agbar, jedan od velikih careva Indije, napravio  predivni  ribnjak. On je  donio najljepše labudove iz visokih jezera Mansarovar u Himalajima gdje žive najljepši labudovi na svijetu. Napravio je tako prostrani ribnjak da su se labudovi u njemu mogli osjećati komotno. Taj ribnjak je bio skoro jezero, toliko veliko da su se labudovi osjećali sasvim slobodni. On bi stajao pored i promatrao cjelinu ribnjaka, a on je bio načinjen samo od čistog bijelog mramora.

Njegov ministar mu tada reče: “Dobili smo obavještenje da sutra stižu labudovi. Kao dobrodošlicu mi ćemo im ribnjak ispuniti ne vodom već mlijekom. Naravno, poslije ćemo napuniti vodu, ali za dobrodošlicu neka Buddhe mlijeko”.

Agbar je upitao: “Dobro, ali odakle ćete nabaviti toliko mlijeka”?

Ministar reče: “To je lako. Mi samo treba da obavijestimo građane da se gradi prelijepi ribnjak i da se dovode predivni labudovi iz Himalaja te za njihovu dobrodošlicu treba da napunimo ribnjak mlijekom. Stoga, svaki treba da donese vedricu mlijeka”.

Grad je bio velik i ako bi svako donio po vedricu mlijeka zasigurno bi se ribnjak napunio. A tko je taj koji se neće odazvati tom pozivu? Zapravo, to je bila i radost uveseliti cara sa dobrodošlicom labudima iz Himalaja. Bila bi to rijetka predstava.

Hindusi su uvijek vjerovali jednom predanju – iako je to možda i mit - da labud ima takva moćna

svojstva da ako se pomiješaju voda i mlijeko da on može samo da pije mlijeko a da potom ostane samo voda. Ako se voda i mlijeko pomiješaju nevjerojatno je da bi netko mogao da ih odvoji potom, no pričalo se da laudovi imaju ta svojstva. To mora da je bilo mitološko predanje ali je to ipak imalo velikog značaja. Značilo bi da onaj tko može da razdvoji nestvarno od stvarnog, smrtno od besmrtnog, svjetovno od drevnog, čovjek koji može da odvoji san od budnosti... on je također bio poznat pod imenom paramhansa - “veliki labud”.

Car je bio veoma sretan. Ali sutradan ih je čekalo veliko iznenađenje jer je ribnjak bio sasvim ispunjen vodom. Svi građani su ovako razmišljali: “Ako se uspe samo jedno vedro vode u ribnjaku mlijeka neće se primijetiti. Treba samo da pođem malo ranije dok je još mrak”. Tako su svi došli nešto ranije dok je još bio mrak i sasuli svoju vedricu vode misleći da sipaju u mlijeko. No, nijedan građanin nije sasuo vodu u mlijeko. Bila je to samo voda.

Ti treba samo da misliš o sebi - tvoja vedrica će biti puna mlijeka. Ne brini o drugima. Svako treba da misli samo o sebi. Ako on uspije da spasi svoju potpunu cjelinu, svoje jedinstvo njegovu radost bitisanja u svijetu, njegovu ekstazu svijesti, on će tako postati dio buntovništva o kojem ja govorim. Ovo buntovništvo je

na putu da postane religija budućnosti. Ali svako treba da ponese dio odgovornosti na vlastitim leđima.

Samo razmišljaj o sebi – to je dovoljno.

I ako postaneš plamen, ako ljudi u tebi vide i Zorbu i Budu ti tako možeš stvoriti veliki izazov oko sebe za druge. Ako budeš mogao postići da budeš veoma bogat iznutra i izvana, toliko bogat da imaš korijene

duboko u zemlji a krila visoko u nebu, tada ćeš moći upravljati i materijom i sviješću - to će onda biti i poziv i izazov i neodoljivo putovanje za sve one koji budu došli u kontakt sa tobom.

Buntovnik je uvijek izazovan, zarazan: to je divlja vatra. Ali ti moraš posjedovati plamen. Potom, bilo kuda da ideš ti pališ ljude tom vatrom - ljudi postaju buktinja novog svijetla, nove vizije, novih ideja i nove koncepcije za čovjeka i njegovu budućnost.

Jedan se astronaut spustio na Mars i ugledao prelijepu Marsijanku kako pristavlja lonac na vatru.

“Što to radiš?”, upita on.  “Pravim bebu.”, odgovori ona. “Mi to tako ne radimo na Zemlji”.

“A kako vi to radite tamo”, upita ona.

“Ta ću ti objasniti, ali mogu li ti pokazati, dopuštaš li”?

“Naravno”, odgovori ona i on potom započe da joj pokazuje kako oni to rade. Kada je bio gotov, ona ga upita: “A gdje su bebe”?

“Pa, one dolaze tek za devet mjeseci”.

“Tako, ona zaključi, pa zašto si prestao da skačeš po meni? Nastavi da skačeš, mi ne prestajemo dok beba ne dođe - nastavi da skačeš po meni”.

Ti me pitaš kako ova vatra može postati požar cijelim svijetom? Samo nastavi da skačeš.