18. Ugrožavanje postignutog
Sad već u pedesetoj godini, izumitelj je bio zgodniji i
uglađeniji nego ikada ranije, iako je njegov ugled
znanstvenika bio podvrgnut ozbiljnim napadima. Jo. je bio
vitak i mladolik, glatkog lica, a kose crne i guste kao nekad. I
nadalje se odijevao po posljednjoj modi, imao .irok krug
prijatelja, i uporno se dr.ao, makar i krhkom vezom, svog
omiljenog boravi.ta, hotela VValdorf--Astorije.
Zapravo, Teslina povezanost s hotelom mo.da je bila
najbli.e braku .to je ikada iskusio. .ivot koji se ne .ivi
kraljevski izgledao mu je jedva vrijednim .ivljenja. Oduvijek
sklon tome da svoja razočaranja zaliječi okru.ujući se rasko.i,
zadr.ao je izrazitu nadarenost da dostojanstveno prolebdi čak
kroz najgora vremena. Nije se pritom radilo o tome da ga
nikada nisu zabrinjavali postojeći dugovi, nego ih je njegov
um, neprestano zaokupljen raznim zamislima, bio u stanju
izbrisati tijekom podu.ih razdoblja. Tako je one koji su bili
slabije sreće, poput Scherffa i Johnsona, mogao kuditi zbog
njihove navodne malodu.nosti kad bi se suočili s problemima
financijske naravi. Ipak se činilo da je psihički značaj, koji je
izumitelj pridavao novcu, počeo rasti sa smanjivanjem
mogućnosti da ga namakne. To se mo.e jasno vidjeti iz
mnogih njegovih pisama upućenih Johnsonu, ScherfFu i
ostalima.
Iako se izgledom nije znatnije izmijenio te je nastavio sa
svojim ranijim načinom .ivota, Tesla se počeo mijenjati
iznutra. Njegova gorka razočaranja u ranim godinama
dvadesetog stoljeća odrazila su se svojim razarajućim i
trajnim učinkom na njegovu osobnost. Pi.ući Georgeu
Westinghouseu povodom njegova posljednjeg preustroja
tvrtke kojim je .elio osna.iti korporaciju,
260
Ugro.avanje postignutog
on ka.e: »Snaga čovjeka pokazuje se tek u nedaćama.« Na
.alost, nevolje također znaju iskazati i njegove slabosti.
Tesla se pretvorio u okorjelog pisca pisama raznim
novinama. I dok je u godinama svog uspjeha bio velikodu.an
pri ocjenjivanju postignuća, kako svojih prethodnika, tako i
suvremenika, te se rijetko trudio odgovoriti na osobnu kritiku,
sada je postao jedak i vrlo o.tar u samoobrani. Na brzinu bi
omalova.io svoje takmace, kako one slabije, tako i moćne, te
bi ustvrdio pravo prvenstva u vlastitu korist. Prečesto prevaren,
postao je jo. tajanstveniji kad se radilo o za.titi njegovih
patenata. Psihičke posljedice svega toga bile su duboke i
stvarne.
Tesla je imao sreće utoliko .to je u ranim godinama
dvadesetog stoljeća privukao dvije odane i pametne .ene.
Obje su radile kao njegove tajnice, a u kasnijim godinama
nastavile su uspje.no izgrađivati vlastite karijere. Nepotrebno
je naglasiti da su obje bile besprijekorno građene.
Muriel Arbus bila je privlačna plavu.a koja je Tesli
pomagala oko zahtjeva za patente, a nakon njegove smrti
osnovala je tvrtku Arbus MachineTool Sales u NewYorku - bila
je jedina .ena u Americi onoga doba koja je osnovala vlastitu
tvrdcu za kupoprodaju velikih alatnih strojeva. I u tome se
pokazala iznimno uspje.nom.
Dorothv Skerritt pridru.ila se Tesli 1912. godine, postala
je sudionicom mnogih izlaganja i prikaza njegovih izuma
odr.anih u laboratoriju u Zapadnoj 40. ulici na broju 8 te je
često posjećivala gradsku knji.nicu NewYorka, .to se nalazila
preko puta, gdje je za izumitelja obavljala istra.ivanja. Jedna
osoba, koja je imala priliku upoznati obje .ene, izjavila je da
je Dorothv bila »svjesnija motivacije raznih pojedinaca te
posljedica raznih okolnosti, ali bi o tome malo govorila. S
druge strane, Muriel je prihvaćala stvari onakvima kakve su
izgledale na prvi pogled i u.ivala govoriti o njima.«
Prije preuzimanja posla kod Tesle, kod kojega je ostala do
1922. godine, Skerrittova je bila zaposlena u odvjetničkoj tvrda
specijaliziranoj za patente. Arbusova je tijekom Drugog
svjetskog rata radila za ministarstvo industrije, u upravi za
ratnu proizvodnju, a
26
TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA
potom u financijskoj korporaciji za obnovu, da bi nakon toga
krenula u već Spomenuto razvijanje vlastite tvrtJce.
Sto se tiče njihova zajedničkog poslodavca, kako su godine
vi.e prolazile, Tesla bi svoje zamisli vezane za znanost
objavljivao sve nepromi.ljenije, raspravljajući o njima s
novinarima u trenutku kad bi mu pale napamet, bez ikakva
podvrgavanja svojih ideja eksperimentalnoj provjeri, ili čak
dubljim razmatranjima. Ponekad se činilo da je postao gotovo
megalomanski nastrojen. Neki od senzacionalističkih novinara
citirali bi ga bez suvi.nih pitanja. Ipak, oni kojima je stalo do
njega, poput O’Neilla i Swezeyja, nastojali su ga spasiti od
vlastitih izjava kada bi se za to ukazala potreba.
Stoga je Edison točno izrazio prepucavanje raznih
profesora, podbadajući: »Tesla je čovjek koji se uvijek sprema
ne.to učiniti.« No, ista bi se rečenica mogla primijeniti na
samog Edisona, ako se usporede njegova stvarna postignuća s
neostvarenim namjerama. I sam se umiljavao novinarima,
nepopravljivo im obećavajući vi.e nego .to je mogao ponuditi.
Profesor Joseph S. Ames sa Sveučili.ta Johns Hopkins
među prvima je napisao tipično akademski napad na Teslu, u
kojemu je usporedio radove Marconija, Pupina i Tesle, smjesti
v.i pritom na.eg junaka na bijedno treće mjesto: »Takozvani
Teslin motor i električni strojevi, koji su njegove modifikacije,
poznati su svijetu isto kao i Teslina zavojnica, koja predstavlja
jednostavno unapređenje Henrvjevih instrumenata. Ali dosad
ni jedan izum ne nosi njegovo [Teslino] ime...«1
Taj je napad bio potpuna zabluda, kao uostalom i ostali
slični njemu. Do kasnih 1920-ih godina u Tesline indukcijske
motore i sustave za prijenos energije ulo.it će se 50 milijardi
dolara .irom svijeta. On je bio »otac radija«, kao i
automatizacije. Većina sveučili.ta, uključujući i Johns
Hopkins, već se tada oslanjala na Tesline zavojnice u svojim
laboratorijskim istra.ivanjima. Osim toga, čitavi niz izvornih
izuma, mnoge od njih i prije 1900. godine, patentirao je čovjek
za kojega se Ames usudio napisati da »ni jedan izum ne nosi
njegovo ime.«
262
Ugro.avanje postignutog
No, također je bilo istinito da je Tesla če.će osmi.ljavao
.iroke koncepte nego zasebne izume. Njegova su predavanja
bila izvori.te i rasadnik ideja koje bi potom mnogi drugi
preuzeli u svoje ruke, praktično primijenili i zatim patentirali.
Zapravo, to je i bio jedan od razloga zbog kojih je počeo svoje
karte dr.ati bli.e grudima.
Ako je u isto vrijeme izgledalo da .eli senzacionalizirati
svoje nove projekte i teorije, bilo je to stoga .to je - radeći kao
samostalni poduzetnik - neprestano tragao za financijskom
podr.kom investitora i bogata.a pa bi pribjegavao svim
metodama koje su ih mogle privući. Prikazivanja odr.avana u
njegovu laboratoriju imala su za svrhu izmamiti novac od onih
ljudi koji mu, prema njegovoj prosudbi, tehnički nisu bih u
stanju »ukrasti« neku od ideja. Stoga je prirodno .to njegovi
znanstveni suvremenici, ljubomorni ali svjesni Teslinih
namjera, nisu bili zadovoljni.
Unatoč činjenici da je zamisli imao u jednakom izobilju
kao i prije, Tesla je ipak dosegao dob kad vi.e nije mogao
zatvarati oči pred vlastitom smrtno.ću. Prijatelji i znanci
počeli su se polagano prorjeđivati. Mark Tvvain umro je 1910.
godine, i taj je gubitak te.ko pogodio Teslu. Tri godine potom
vi.e nije bilo ni Morgana, jednako velikog sto.ernog
sudionika u dr.avnim poslovima, koliko i osobe značajne za
Teslinu karijeru.
Njegovom su psihom oduvijek miljele parade neuroza svih vrsta, ali čini se da je protjecanje vremena učinilo njegovo pona.anje jo. čudnijim.
Nitko ne zna kada je izumitelj počeo skupljati bolesne i ranjene golubove te ih dovlačiti u svoju hotelsku sobu. No, to je bila misija koju bi obično obavljao u predvečerje.
Čitav njegov .ivot odavao je navike »noćne ptice«, a moglo
bi se reći i Princa tame. Prema hotelskom osoblju znao je biti
kavalir, ili pak otresit, da bi ih već u sljedećem trenutku iznova
velikodu.no nagrađivao.
Kao osoba koja .ivi noću, u ured bi stizao točno u podne, a
kao Princ tame zahtijevao bi da gospođica Arbus ili gospođica
Skerritt stoje točno uz dovratak kako bi preuzele njegov .e.ir,
.tap i rukavice. Zatim su morale zamračiti sve prozore, čime bi
se
TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA
usred bijela dana napravio mrak u kojem je bio
najproduktivniji. Zapravo, jedino doba kad bi se te.ke zavjese
smjele razmaknuti bilo je vrijeme ljetnih oluja koje su tutnjale
nad krovovima grada. Tada bi le.ao na crnoj bar.unastoj sofi i
promatrao sjeverni ili zapadni dio neba. Njegove su tajnice
izjavile da je i inače razgovarao sam sa sobom, no tijekom
ljetnih oluja prepunih sijevanja, bljeskova i munja, kada bi
redovito zatra.io od njih da ga ostave samog, mogle su čuti i
kroz zatvorena vrata kako je postao iznimno elokventan.
Usprkos svim stresovima i simptomima koji su odudarah
od normalnog pona.anja, Teslin je stvaralački genij ostao
jednako sna.an. Godine 1906., kad je proslavio svoj pedeseti
rođendan i kad su ga počele sustizati brojne nedaće, izgradio
je prvi model svoje nevjerojatne turbine. Nadahnuće za nju
prona.ao je vjerojatno jo. u svojim dječačkim nastojanjima da
izgradi vakuumski motor, kao i u planovima .to ih je osmislio
tijekom godine provedene u planinama svoje domovine, kad
je prekooceansku po.tu .elio oda.iljati podvodnim cijevima.
Mo.da se zamisao o bez-lopatičnoj turbini javila jo. i ranije -
u njegovim najranijim, dječjim izumima, kad je izgradio
malenu vodenicu bez lopatica koja se ipak okretala.
Koje god bilo porijeklo tog modela turbine, ona nije te.ila
ni punih 5 kilograma, a postizala je trideset konjskih snaga.
Kasnije je Tesla izgradio i mnogo veće turbine koje su
ostvarivale do 200 konjskih snaga. »Ono .to sam učinio«,
objasnio je Tesla, »bilo je da sam posve zanemario ideju kako
mora postojati čvrsta pregrada ispred pare te sam prvi put na
praktičan način primijenio dva svojstva za koja svaki fizičar
zna da su zajednička svim tekućinama, samo se dotad nisu
koristila. Bile su to adhezija i viskozitet.«2
Julius C. Czito, sin Teslina dugogodi.njeg strojara
Kolmana Czita, izgradio je nekoliko verzija turbina u svojoj
strojarskoj radionici u gradiću Astoria na Long Islandu. Rotor
te takozvane »elektrane u .e.iru« sastojao se.od jednog reda
vrlo tankih diskova, izrađenih od »njemačkog srebra«. Bili su
smje.teni na sredini osovine i zatvoreni u kući.te. »Kad bi
pristigla energija od bilo
264
Ugro.avanje postignutog
koje vrste tekućine«, razlagao je Tesla, »bila bi obuhvaćena
na periferiji i bje.ala bi prema sredi.tu. A kad se, naprotiv,
tekućina trebala pretvoriti u energiju, ulazila bi u sredi.tu, a
istjerivala se na periferiji. U oba je slučaja spiralno prelazila
međuprostor između diskova, pri čemu se energija dobivala
čistim molekularnim djelovanjem, bilo od njega, bilo
odvojeno od njega. Nov se način ogledao u tome da se
toplinska energija pare ili eksplozivne mje.avine mogu
transformirati uz visoki stupanj iskoristivosti...«3
Nije vidio granica takvoj uporabi. Uz odgovarajuće gorivo,
takva je turbina mogla pokretati automobile i zrakoplove. U
tri dana mogla je prekooceanske brodove prenijeti preko
Atlantika. Mogla se koristiti za vlakove, kamione, za
rashlađivanje i za hidrauličke uređaje, u poljoprivredi, za
navodnjavanje, u rudarstvu - a radila bi, kako na paru, tako i
na benzin. Čak je počeo dizajnirati i futurističke automobile
koji su kao pogon koristili njegovu turbinu. Iznad svega, bio
je uvjeren da bi ona bila mnogo jeftinija za proizvodnju od
tradicionalnih modela turbina.
Osjetio je sna.an duhovni poticaj kad je njegova turbina,
ili barem njezin koncept, bila dočekana s odu.evljenjem. Čak
su i časnici ministarstva obrane izjavili da »ona predstavlja
ne.to novo u svijetu« te da je »na njih ostavila dubok dojam«.
Činilo se razumnim očekivati da će čovjek, koji je osmislio
bolji rotacijski sustav, na račun toga steći pravo bogatstvo.
Tesla je počeo izranjati iz beskrajne traume poni.enja i
dugova. Jezive noćne more, u kojima bi se mije.ala davna
smrt njegova brata Dane, majčin kraj i uni.tenje
Wardenclyffea, počele su se prorjeđivati. Jedino .to mu je sad
trebalo bio je kapital i njegova će ga turbina iznova vratiti na
vrh. U glavi je počeo sastavljati popis mogućih investitora.