Kako smo vidjeli u 6. poglavlju, psihijatar Ian Stevenson je dokumentirao velik broj slučajeva o sjećanjima na prošle živote, o kojima su spontano izvješćivala malodobna djeca. Od 895 slučajeva djece koja su tvrdila da se sjećaju svojih prošlih života, 309 djece je na svome tijelu imalo neobične madeže i/ili urođene fizičke nedostatke (Stevenson, 1993., str. 405). Ti madeži ili nedostaci izgledom i lokacijom odgovarali su ranama ili drugim ožiljcima preminule osobe, čijeg se života određeno dijete sjećalo.

Ožiljke na tijelu umrle osobe potvrdili su živi svjedoci koji su je poznavali.

Razmotrimo sada neke primjere neobičnih madeža povezanih s ranama zadobivenima u prošlom životu. Henry Demmert III rođen je s madežom koji je odgovarao rani od noža, kojoj je podlegao Henry Demmert, mlađi.

(Stevenson, 1997., str. 417-421). Henry Demmert, (mlađi) rođen je u Juneauu, Aljaska, 6. 12. 1929. Otac mu je bio Henry Demmert (stariji). i imao je ženu Muriel. Budući da su Henry i Muriel bili Indijanci iz plemena Tinglit, svojem su sinu nadjenuli plemensko ime Shtani. Muriel Demmert je umrla nedugo nakon poroda, a Henry Demmert, (stariji) se 1932., oženio drugom ženom, Gertrudom. Kada je Henry Demmert (mlađi) odrastao, radio je kao ribar u Juneauu. Jedne večeri, 6. 03. 1957., otišao je s prijateljima na zabavu na kojoj su obilato pili. Oko 5:30 ujutro izbila je tučnjava, u kojoj je Henry Demmert (mlađi) uboden nožem u srce. Umro je u bolnici u Juneauu u 6:45 ujutro. U potvrdi mrtvozornika navedeno je da je nož probio lijevo plućno krilo i srce.

Henry Demmert, (stariji) i njegova druga žena, Gertrude, imali su kći Carole, koja se udala za Cyrusa Robinsona, kojemu je rodila sina, Henryja.

Nedugo prije Henryjeva rođenja, Gertrude Demmert gaj e sanjala. U tom je snu dijete tražilo nju i Henryja Demmerta. Henry Robinson rodio se 5. 10. 1968. Kada su Henry Demmert (stariji) i Gertruda ugledali svog novorođenog unuka, uočili su na njegovu tijelu madež, koji se nalazio na istome mjestu na kojemu se nalazila rana od noža, kojoj je podlegao Henry Demmert (mlađi). Nedugo nakon Henryjeva rođenja, njegovi su se roditelji rastali, a Henryja su posvojili Henry Demmert (stariji) i Gertruda. Nadjenuli su mu ime Henry Demmert III., uvjereni da je on inkarnacija njihova sina Henryja Demmerta. Osim toga, nadjenuli su mu i isto plemensko ime (Shtani). Kada je Henry Demmert III. imao oko dvije godine, počeo je svome djedu govoriti nešto o svojoj rani. Stevenson je napisao (1997., str. 420): "Pokazujući na svoj madež, rekao je da se 'ondje ozlijedio'. Dodao je da mu se to dogodilo kada je 'bio velik'."

Ian Stevenson je 1978. pregledao Henryja Demmerta III. i fotografirao njegov madež. Izvijestio je (1997., str. 420): "madež je bio mali i nalazio se u blizini lijeve bradavice, otprilike na mjestu šestog rebra. Bio je ... dug otprilike 3 cm i širok 8 mm. Srednji dio madeža bio je nešto šiljatiji od bočnog dijela. Madež nije bio uzdignut, premda je možda bio dijelom utisnut u okolnu kožu." Dodao je (1997., str. 420): "nož uperen u prsa na mjestu madeža ili u njegovoj blizini, probio bi srce da je ušao okomito posred prsa. Ali, na tomu se mjestu na tijelu drugog člana obitelji nalazio madež." Madež je bio otprilike trokutastog oblika. Stevenson primjećuje (1997., str. 421): "činjenica da je madež otprilike trokutastog oblika upućuje na pretpostavku da je oružje, kojim je uboden Henry Demmet (mlađi), imao jednu oštricu, poput skakavca ili kuhinjskog noža, te da nije bila riječ o bodežu s dvije oštrice."

Ekouroume Uchendu bio je pripadnik nigerijskog plemena Igbo i, kako opisuje Stevenson (1997., str. 1652): "prakticirao je plemensku medicinu."

Imao je sestru Wankwo. Kada je Wankwo odrasla i udala se, posvadila se s muškarcem imena Kafor. Kafor je prijetio da će je ubiti, radi čega se Wankwo obratila za pomoć svom bratu Ekourourmeu Uchendu. Ekourourme je ubio Kafora vračanjem, a nedugo potom umrla je i Wankwo.

Ekouroume Uchendu je imao nekoliko žena. Godine 1946., jedna od njegovih glavnih žena, Onyenyerego, rodila mu je kći Nwanyi. Ekouroume Uchendu je saznao iz proročanstva da je Nwanyji inkarnacija njegove sestre Wankwo. Nwanyi je umrla kada je imala samo jednu godinu. Ekouroume je bio uvjeren da je njezina smrt bila hotimična. Stevenson je izjavio (1997., str. 1633): "smatrao je da je najmanje što je mogla učiniti - kao inkarnacija njegove sestre Wankwo - s obzirom na sve što je učinio kako bi ubio Kafora, to da ostane u obitelji duže od godinu dana. U naletu bijesa, kako se čini, odsjekao je nekoliko ručnih i nožnih prstiju s Nwanyjina trupla. Osim toga, užetom joj je svezao noge, čime ju je simbolično želio onemogućiti da više ikada hoda. Kako bi spriječio Wankwo/Nwanyji da se ikada više vrati, stavio je nekoliko njezinih prstiju koje joj je odsjekao, zajedno s nekim 'travama' u malu vreću koju je objesio u svojoj kući. Tim je obredom nastojao zauvijek istjerati Wankwo/Nwanyji i spriječiti je da se ponovno rodi u njegovoj obitelji."

Nakon toga je Ekourourme Uchendu uzeo još jednu ženu, Irodirionyerku, koja nije znala ništa o Nwanyji i obrednom unakaženju njezina tijela nakon smrti. Irodirionyerku je u razdoblju od 3 godine rodila troje djece.

Jednoga dana, dok je preuređivala unutrašnjost kuće, skinula je vrećicu u kojoj su se nalazili Nwanyiini prsti, ne znajući što je u njoj. Stevenson je rekao (1997., str. 1635-1636) da je Irodirionyerku tada bila trudna. Kći Cordelia, koju je 1958., rodila u selu Umokue u državi Imo, Nigerija, rodila se s fizičkim nedostacima. Stevenson ih je ovako opisao (1997., str. 1636): "Nekoliko prstiju svake ruke bilo je izrazito skraćeno, a na nekima nije bilo noktiju ... Donji dio lijeve noge iznad gležnja bio je izrazito stegnut (Tvrdilo se da je to brazda od užeta kojom je Ekouroume Uchendu svezao Nwanyjine noge.). I na desnoj nozi, otprilike na istome mjestu, nalazio se sličan, iako ne toliko izražen ožiljak ... Svi nožni prsti (osim palca na desnom stopalu) bili su skraćeni i ni najednom nije bilo noktiju... Ekouroume Uchendu je rekao da nije odsjekao sve prste na Nwanyjinu truplu, i da urođeni nedostaci Cordelijinih prstiju 'točno odgovaraju' ožiljcima koji su nastali nakon unakažnjenja Nwanyjeva trupla."

Irodirionyerku nije imala problema tijekom trudnoće, osim što se Cordelia rodila nešto kasnije od uobičajenog termina i porod je trajao nešto duže. Irodirionyerku je bila dobrog zdravlja i nije konzumirala alkohol ni droge. Njezina prethodna 3 djeteta, kao i dijete koje je rodila poslije Cordelije bila su normalna. Ali ona i njezin muž rekli su da nitko u njihovim obiteljima nije imao urođene fizičke mane (Stevenson, 1997., str. 1638).

Pripadnici nekih zapadnoafričkih plemena obilježavala su tijela svoje mrtvorođenčadi njihovim unakažnjavanjem, tako da ih mogu prepoznati u slučaju da se ona reinkarniraju u istoj obitelji kao 'ponovljeno dijete' (Stevenson, 1997., str. 1626).

Sunita Khandelwal se rodila 19. rujna 1969., u gradiću Laxmangarhu pokraj grada Alwara u istočnom dijelu indijske pokrajine Rajasthan. Bila je šesto dijete trgovca žitom, Radhey Shyam Khandelwala i njegove žene Santare Bai. Sunita se rodila s velikim madežom na desnoj strani glave.

Kada je navršila dvije godine, Sunita je počela govoriti o svom prošlom životu. Prvo što je rekla bilo je: "Odvedite me u Kotu." Kota je grad u jugoistočnom dijelu Rajasthana, udaljen od 360 km od Laxmangarha. Kada ju je njezina obitelj pitala što se nalazi u Koti, odgovorila im je: "Imala sam dva brata. Ja sam bila jedina kćer. Imala sam mamicu i taticu. Imali smo trgovinu sa srebrom i trezor. Imali smo auto i motor. Moja je majka imala mnogo sarija." Neke njezine izjave o trgovini nisu bile toliko određene, jer je samo govorila da su u njoj bili srebrni novčići. Isto tako, rekla je da joj je stric bio stariji od oca. Pokazujući na madež na čelu, rekla je: "Pogledaj ovo, pala sam." (Stevenson, 1997., str. 468).

Kada je Sunita imala 3 godine, zahtijevala je da je odvedu u Kotu, odbijajući jesti sve dok joj nisu udovoljili. Njezini su je roditelji odveli u obližnji Jaipur, rekavši joj da je to Kota. Ali Sunita im je rekla: "To nije Kota.

To je Jaipur. Bit ćete kažnjeni jer lažete." (Stevenson, 1997., str. 468).

Nakon toga je Sunita pripovijedala još neke priče o svom životu u Koti.

Rekla je da joj je otac bio pripadnik trgovačke kaste banja, i da mu se trgovina nalazila na bazaru Chauth Mata, dok im se kuća nalazila u četvrti Brijrajpura. Otkrivši još neke pojedinosti o okolnostima svoje smrti, rekla je: "Bila sam djevojčica i umrla sam kada sam imala 8 godina", te: "Moja me sestrična gurnula niz stube jer sam tražila vode." (Stevenson, 1997., str. 469).

Istraživač reinkarnacije iz Jaipura, H. N. Banerjee, saznao je za Sunitin slučaj 1974., preko prijatelja iz obitelji Khandelwal. Iako prvotno nije vjerovao njezinoj priči, Khandelwali su mu dopustili da ih, zajedno s njihovom kćerkom odvede u Kotu. Ondje su najprije otišli u fotografsku trgovinu Pratapa Singha Chordije, koji je poznavao mnoge stanovnike Kote. Na temelju informacija koje su mu dali, Chordia je pretpostavio da je Sunitin otac iz njezina prošlog života možda bio Prabhu Dayal Maheshwari. Sunita je jednom prilikom kada je govorila o svom ocu, spomenula ime 'Prabhu'.

Osim toga, Prabhu Dayal je imao trgovinu s nakitom (srebrnim nakitom), koja se nalazila na bazaru Chauth Mata. Međutim, Chordia nije znala da je Prabhu Dayal imao kćer, koja je poginula pri padu sa stuba.

Na Chordijin savjet, Banerjee i njezini roditelji su otišli na bazar Chauth Mata ne bi li ondje pronašli trgovinu Prabhu Dayala. Stevenson piše (1997., str. 470): "Kako tvrdi njezina majka, Sunita je prepoznala trgovinu i čovjeka koji je u njoj sjedio pišući. Rekla je da je to njezin otac. Bio je to Prabhu Dayal Maheshwari, koji je sjedio u svojoj trgovini s nakitom. Objasnili su mu o čemu je riječ... Prabhu Dayal je nakon toga pozvao Sunitu u svoju kuću. Sunita ih je vodila sve dok nisu stigli do Dayalove kuće. Ondje je prepoznala još neke stvari i rekla još neke pojedinosti o svom životu, kojih se prisjetila. Prabhu Dayal i njegova žena izgubili su kćer jedinicu u travnju 1968. Ta djevojčica, koja se zvala Shakuntala, pala je kroz nisku balkonsku ogradu, pri čemu je udarila glavom o betonski pod. Nekoliko sati poslije je umrla. Izuzev nekih iznimaka, sve što je Sunita rekla u Laxmangarhu o Shakuntalinu životu i smrti u Koti bilo je točno." Stevenson je naveo neke točne pojedinosti (1997., str. 487): "Bila je kćer jedinica; umrla je u dobi od osam godina; roditelji su joj bili živi; očeva majka je umrla, ali joj je djed bio živ; otac joj je imao jednog, starijeg brata; imala je dva brata i sestričnu." Stevenson je detaljno opisao i neke druge, mnogo osobnije Sunitine tvrdnje i ponašanja, kao što je njezina omiljena hrana i nadimci kojima je nazivala rođake, a koja su svojstva i ponašanje odgovarali Shakuntali.

Sunitina i Shakuntalina obitelj nikada se nisu upoznale. Međutim, Sunitin ujak, draguljar koji je živio u Delhiju, povremeno je susretao Prabhua Davala u Koti, ah njihovi su odnosi bili čisto trgovačke, a ne društvene prirode. Nikada nije bio u kući Prabhua Dayala i nije znao ništa o smrti njegove kćeri (Stevenson, 1997., str. 473-474). Stoga je malo vjerojatno da je Sunita saznala pojedinosti i Shakuntalinom životu i smrti od članova svoje obitelji.

Stevenson je otišao u Kotu i ondje provjerio sljedeće pojedinosti o Shakuntalinoj smrti. Kasno poslijepodne, 4. travnja 1968., Shakuntala se nalazila na balkonu u unutrašnjem dvorištu svoje kuće, gdje se igrala sa svojom mlađom rođakinjom. Balkon je bio ograđen niskom ogradom. Njezina majka, Krishna Devi, čula je kako joj je kći pala s balkona na betonski pod, s visine od oko 5 metara. Kada ju je ugledala, Shakuntala je bila u nesvijesti i krvarila je iz uha. Krishna Devi je pozvala svog supruga, koji je brzo stigao kući iz trgovine. Stevenson piše (1997., str. 474): "Prabhu Dayal je rekao da je, kad je došao kući, primijetio da je Shakuntala ozlijedila tjeme i da joj ta rana krvari." Nakon toga je odveo svoju kći u bolnicu u Koti.

Medicinska izvješća pokazuju da je Shakuntala bila primljena u bolnicu i da je umrla 9 sati poslije od ozljede glave (Stevenson, 1997., str. 475).

Sunita se rodila s velikim madežom na tjemenu, koji je tri dana krvario.

Stevenson je opisao taj madež koji je vidio na fotografiji snimljenoj 1979.:

"Madež je bio okrugao s nepravilnim rubovima i promjera oko 2,5 cm. Na njemu ... nije bilo dlaka ... i bio je blago izbočen i naboran." Jedan Sunitin rođak rekao je da nitko u njihovoj obitelji nema takav madež.

Prisjećajući se što se dogodilo u razdoblju od njezina kobnog pada do ponovnog rođenja, Sunita je rekla: "Otišla sam gore. Ondje se nalazio baba (svetac) s dugom bradom. Provjerili su moj život na zemlji i rekli: 'Pošaljite je natrag.' Ondje su i neke sobe. Vidjela sam Božju kuću. Veoma je lijepa.

Ne znate čega sve ondje ima." (Stevenson, 1997., str. 484).

Slijede kratki opisi drugih slučajeva koje je zabilježio Stevenson. Jedna žena u Tajlandu rodila se s 3 ravna ožiljka na sredini leđa. Kada je bila djevojčica, sjetila se svog prošlog života u kojemu je bila žena, koja je ubijena trima udarcima sjekirom po glavi (Stevenson, 1993., str. 140). Jedna Burmanka rođena je s dva okrugla madeža na prsima, koji su se međusobno preklapali, i svaki je bio veći od drugog. Kada je bila djevojčica, sjetila se da je u prošlom životu poginula nakon slučajnog ranjavanja puškom.

Kako tvrdi svjedok koji ju je poznavao, puška kojom je ubijena bila je nabijena dvjema različitim vrstama metaka (Stevenson, 1993., str. 410-411). Burmanska djevojčica rođena je s dugim, okomitim madežom koji joj se nalazio na sredini donjeg dijela prsiju, iznad trbuha. Tvrdila je da je u prošlom životu bila jedna od svojih strina, koja je umrla tijekom operacije srca. Stevenson je pribavio medicinska izvješća o njezinoj strini (1993., str. 41), i ustanovio da je ožiljak od operacije odgovarao djevojčinom madežu.

Dalje piše (1993., str. 411): "Dvije Burmanke, kada su bile djevojčice, sjetile su se života osoba koje su umrle nakon ugriza otrovnih zmija, a madež svake od njih odgovarao je ožiljcima od medicinskih liječenja, koji su ostali na mjestu zmijskih ugriza na tijelima osoba, čijih se života sjećaju."

Jedan dječak iz Turske rođen je s deformacijom desnog uha, a desna strana lica bila mu je nerazvijena. Dječak se sjećao svog prošlog života kao muškarca koji je umro nakon što ga je netko upucao puškom u glavu.

Nakon što je potvrdio da je taj čovjek doista postojao, Stevenson (1993., str. 411) je provjerio medicinska izvješća o njemu, i ustanovio da je umro u bolnici 6 dana nakon što mu je puška raznijela desnu stranu lubanje.

Dječak iz Indije, koji se rodio s nerazvijenim prstima jedne ruke sjećao se da je u prošlom životu bio dijete, koje je izgubilo prste nakon što je stavilo dlan u poljoprivredni stroj na farmi. Stevenson je rekao da u većini slučajeva brahidaktilije (skraćenih prstiju) u prstima još uvijek ima kostiju.

Obično je skraćen srednji prst ruke. Ali u ovom slučaju, dječakovi prsti bili su bez kostiju. Isto tako, rijetki su slučajevi u kojima su oštećeni samo prsti jedne ruke. Stevenson je rekao (1993., str. 411) da u medicinskoj literaturi nije mogao pronaći nijedan objavljen slučaj. Djevojčica iz Burme rođena je bez donjeg dijela desne noge. Stevenson izvješćuje (1993., str. 411-412): "Rekla je da se sjeća da je u prošlom životu bila djevojčica koju je pregazio vlak. Svjedoci su rekli da je vlak najprije prešao preko djevojčine desne noge, nakon čega ju je pregazio kamion."

Netko bi mogao reći da su djeca, koja su svjesna svojih madeža, možda izmislila svoje prošle živote s događajima koji odgovaraju njihovim madežima.

No, valja imati na umu da je Stevenson provjerio većinu slučajeva koje je proučavao, pri čemu je provjerio je li osoba iz prošlog života doista postojala, pregledao njezinu anamnezu kao i ranu ili ožiljak, koji je odgovarao madežu žive osobe.

Stevenson je ponudio svoje objašnjenje tih dokaza (1997., str. 2099-2100): "Vjerujem da slučajevi koje sam opisao u ovoj knjizi snažno upućuju ... na utjecaj preminule osobe na zametak osobe koja će biti poslije rođena, i (u većini slučajeva) posjedovat će sjećanja na događaje iz života te preminule osobe ... nadalje upućuju na interakciju uma i tijela tijekom života i na opstanak uma nakon smrti. Isto tako upućuju na to da oblik preminule osobe u takvom slučaju može utjecati na oblik osobe koja će se poslije roditi i koja će se sjećati života prve osobe. I naposljetku, upućuju na to da sjećanja o životu prve osobe postoje na nekom posrednom nositelju između smrti i pretpostavljenog ponovnog rođenja." Naime, Stevenson je zaključio (1997., str. 2102): "... mentalne slike u umu preminule osobe koja je preživjela smrt, katkad mogu utjecati na oblik zametka ili fetusa tako da uzrokuju nastanak madeža ili urođene tjelesne nedostatke."