Ovo je u mnogočemu čudesno razdoblje! U smislu prehrane i zdravlja, životnog standarda i uvjeta rada, političkih i gospodarskih sloboda, obrazovnih i komunikacijskih mogućnosti, živimo u nevjerojatnom, naprednom i kreativnome dobu. Lakoća kojom se krećemo i uživamo u slobodnom vremenu upravo zapanjuje. Dok razmatramo širi pogled na čovječanstvo i njegovu budućnost, možda i najviše radosti i nade pruža naš napredak na području sposobnosti da se međusobno slažemo. S tim je povezan i sve veći razvoj našeg duhovnog bogatstva. Na dokaze o ubrzanju tog procesa nailazimo na svakom koraku. Mogli bismo se upitati je li upravo kreativnost glavni pokretač tog napretka.

Razvoj prirode obuhvaća promjene. »Svijet se mijenja i dok njime prolazimo«, napisao je nuklearni fizičar Robert Oppenheimer, »tako da godine čovjekova života ne mjere nekakav maleni razvoj ili preraspodjelu ili umjereni napredak u odnosu na ono što je naučio u djetinjstvu, nego velike, revolucionarne promjene«. Danas je riječ o ni manje ni više početku prave nove ere u priči o svijetu, budući da smo zahvaljujući skorim promjenama počeli nadilaziti donedavno krajnje granice prirode i same zemlje.
Ranije su promjene bile rijetke i izolirane, te ograničene. Danas su sve prisutne i univerzalne.

U svojoj knjizi Ovladavanje promjenama Leon Martel opisuje kako sada imamo mogućnosti istodobnog komuniciranja sa

Budite dovoljno hrabri da živite kreativno. — Alan Alda

Bog se izražava stvaranjem. — Nepoznati autor

Kreativnost donosi takvo zadovoljstvo,
tako je važna, ne jer nešto stvara, nego
jer je riječ o kozmološkome procesu. — Matthew Fox 

U ljeto 1982. gotovo je polovica svjetskog stanovništva bila u mogućnosti gledati finale Svjetskog nogometnog prvenstva — u isto vrijeme. Netko je primijetio da je vijest o Kolumbovu putovanju do kraljice Izabele putovala pet mjeseci, da se u Europi za Lincolnovu smrt doznalo nakon dva tjedna, dok je Neil Armstrong za samo 1,3 sekunde izvijestio svijet da čovjek može hodati po mjesečevoj površini! Stara komunikacijska razdoblja završavaju, nova počinju.

Jesmo li mi plod nevjerojatno kreativnog procesa koji nas je zamislio? Jesmo li sputani u kreativnome razvoju zbog nespremnosti da u cijelosti istražimo čovjekov kreativni potencijal zahvaljujući empirijskim i statističkim istraživačkim metodama? Bi li bilo moguće u velikoj mjeri poboljšati funkcioniranje čovjekova mozga kada bismo došli do valjanih uvjeta za mobiliziranje preostalih živčanih veza? Podupiru li takvu teoriju i ograničeni podaci o takozvanim idiotskim učenjacima koji pokazuju neviđene sposobnosti na području matematike ili glazbe, iako su u svemu ostalome vrlo ograničeni? Znači li to da čovjekov mozak u određenim
okolnostima može obavljati nevjerojatne funkcije? Kako doći do tih uvjeta? Bi li se i duhovne karakteristike mogle bitno poboljšati marljivim istraživanjem, pa tako dovesti i do ubrzanog duhovnog razvoja čovječanstva?

Navike se riješih u cijelosti i zauvijek, i ponovno pred Prirodu stadoh, kao što stojim i sada, kao osjetljivo biće i kreativna duša. — William Wordsworth

Podaci iz istraživačkih programa koje financira zaklada Templeton ukazuju na to da su velike mentalne sposobnosti dostupne kada pomno i znanstveno istražimo metode. Iskustva koja donose prodorne spoznaje, iznenadna pojava rješenja naoko nemogućih znanstvenih problema, nevjerojatna kreativnost često povezana s glazbenim ili atematičarskim nadahnućem, te osjećaj nazočnosti zastrašujuće snažne sile često se opisuju kao ključni duhovni »događaji«. Tako o njima barem sude ljudi kojima se događaju takva iskustva. Kako ta duhovna iskustva, od neprocjenjive vrijednosti pojedincima koji su ih doživjeli, proširiti i na daleko širi društveni spektar?

Je li naš um u stanju pripomoći kreativnoj aktivnosti svemira kao i razvoju čovjekove duše? Uz ponizan pristup istraživanju, je li nam um maksimalno otvoren, jer nikada ne znamo kakve nas prilike očekuju? Bismo li trebali biti i mentalno čvrsto povezani sa svojom dušom, a naše duše povezane sa Stvoriteljem?
Može li na taj način kreativni proces kojem se posvećujemo od Božjeg uma poteći kroz našu dušu do našeg uma, gdje kreativno razmišljanje može donijeti kreativne rezultate u fizičkome svijetu?

Više sile unutarnjeg života, uma i duha, stalni unutarnji potencijal, stječu stvarnu vrijednost tek kada ih prepoznamo, spoznamo i upotrijebimo. — Ralph Waldo Trine

Zahvaljujući kreativnom razmišljanju vidimo ono božansko koje izaziva promjene u vidljivoj kulturi koju mi ljudi stvaramo u svojim domovima, obiteljima, školama, crkvama, tvrtkama i vladama.
Tako možemo biti svjesni i duhovne evolucije u vlastitoj ličnosti. Naš je um neizrecivo moćan. Um može izazvati fizičku bolest, ali i utjecati na brzinu oporavka! Ako naš um može tako djelovati u nama, možete li zamisliti što se sve svjesnim naporom može postići u svijetu koji nas okružuje?!

U pjesmi »Postignuće« Ella Wheeler Wilcox kaže: »Upotrijebi sve skrivene moći. Ne propusti smisao ovog života i ne čekaj da okolnosti oblikuju ili mijenjaju tvoju sudbinu!« U pjesmi »Nikad se ne zna« govori: Nikad se ne zna što će ti donijeti misli: mržnju ili ljubav, Jer misli su stvari; a njihova su krila Brža od golubljih. Pridržavaju se Svemirskog zakona, Sve mora stvarati nešto sebi slično, I jure da ti donesu što god ti je bilo u umu.

Da, odista postoji tijesna veza između onoga što osjećamo i što jesmo. Kreativni proces napreduje od misli do djela. Naše su riječi kristalizirane misli. Predmeti koje radimo i djela koja činimo proistječu iz naših misli i riječi. Još više zadivljuje činjenica da misli grade ne samo prema van, nego i prema unutra.

Taj je isti Duh u svim ljudima, a duh koji
je u vama duh je koji je u meni. Riječ je o jednom, samo jednom,
istom Duhu. — Ernest Holmes

Iz mirnih domova i prvog početka,

Do otkrivenih ciljeva,

Ništa nije vrjednije

napora pobjede,

Od smijeha i prijateljske ljubavi. — Hilaire Belloc

Kako nam to uspijeva? Što činimo kako bismo primijenili veliki zakon kreativnosti i izgradili koristan život? Što to može spojiti um, srce, duh i dušu tako da djeluju pozitivno i korisno, nadasve kreativno? Je li takvo što moguće postići primjenom drevnog i jednostavnog učenja: »Volite se među sobom«?