UVOD

U POČETKU BIJAŠE SJEĆANJE

Čovjek koji bi bio napisao ovakvu knjigu da nije prerano umro, bio je izvjesni dr. Walter Johannes Stein, znanstvenik rođen u Beču i doktor filozofije, koji je tijekom Drugoga svjetskog rata djelovao kao povjerljiv savjetnik Sir Winstona Churchilla, te ga savjetovao o namjerama i motivima Adolfa Hitlera i vodećih članova nacističke partije.

Na dr. Steina vršen je znatan pritisak kako ne bi otkrio tijekove misli koji sačinjavaju sadržaj te knjige, ali on pri konačnom objavljivanju nije popuštao nikakvim pritiscima, čak ni od strane samog Winstona Churchilla, koji je inzistirao na tom da se široj javnosti ni u kom slučaju ne otkriva okultizam nacističke partije.

Činjenica da nirnberškom sudu nije uspjelo razjasniti koje su sve zle sile djelovale iza vanjske fasade nacionalsocijalizma uvjerila ga je da mora proći još najmanje trideset godina prije nego što će dovoljno čitatelja biti sposobno shvatiti rituale inicijacije i metode crne magije koje je prakticirala jezgra vodećih nacista.

Sa zabrinutošću je uviđao da saveznički tužitelji u tom procesu za kažnjavanje zločina protiv čovječnosti ne raspolažu moralnom sposobnošću predočivanja kako bi shvatili apokaliptični karakter civilizacije nastale u Njemačkoj između dva svjetska rata - civilizacije zasnovane na magijskom svjetonazoru koja je križ zamijenila kukastim križem. Shvaćao je zbog čega su suci bili tako složni u namjeri da optužene tretiraju kao integralan dio humanističkog i kartezijanskog sustava zapadnoga svijeta.

Da su samo na trenutak priznali kako uistinu stoje stvari oko njihovih poraženih neprijatelja, da su razgrnuli zavjesu stvarnih motiva za tako iznenađujuće rušenje svih vrijednosti, možda bi milijune ljudi izložili opasnosti strahovite propasti.

Dr. Stein nimalo nije sumnjao da je na najvišoj političkoj razini odlučeno najodvratnije zločine protiv čovječnosti prikazati kao posljedicu duševne poremećenosti i sustavnog izopačenja nagona. Smatrano je svrsishodnijim da se pri istraživanju motiva zbog čega su milijuni ljudi zatvarani u plinske komore koristi suhoparnim psihoanalitičkim izrazima nego da se razotkrije da su takve metode bile sastavni dio revnog ophođenja sa zlim silama.

Pojava knjige Aldousa Huxleya The Doors of Perception (Vrata spoznaje) najavila je promjenu javnog mnijenja koju je dr. Stein već odavno predvidio, jer je napadala vladajuću skepsu prema okultnome i ukazivala na postojanje viših razina svijesti i drugih vremenskih dimenzija na području ljudskog razmišljanja. Huxleyjev sjajan prikaz o vlastitom doživljaju transcendentalne svjesnosti pod djelovanjem meskalina bacio je novo svjetlo na raščlanjenost unutarnjeg prostora i razvilo ideju da je čovjek most između dvaju svjetova, naime ovozemaljskog i nadnaravnog. On je također istaknuo, u to doba uglavnom zanemarivanu činjenicu, da mozak, živčani sustav i organi osjeta predstavljaju zaštitu protiv "totalne svijesti" koja bi nas inače preplavila i neku vrstu redukcijskog ventila koji nam "odmjerava bijedne kapi svjesnosti koje nam pomažu da se na površini ovog našeg planeta održimo na životu".

Iako dr. Stein više nije doživio provalu "psihodelične epohe", predvidio je da će se u SAD-u i Europi uvriježiti opća upotreba droga koje šire svijest i milijune mladih ljudi odvući na opasan i nedozvoljen put objave za što je velika većina potpuno nespremna. Vjerovao je da je želja za postizanje transcendentalne svijesti pomoću droga neizbježna reakcija na okamenjen religiozni dogmatizam samozadovoljnog materijalizma zapadnog establišmenta kojega nisu mogle razoriti čak ni katastrofe Hitlerova rata.

Materijal o koplju namjeravao je objaviti u trenutku kada široka javnost bude uvjerena da uobičajeno stanje ograničene svijesti nije jedina svijest koja postoji. U ljeto 1957, tri dana nakon što je odlučio započeti pisanje knjige, srušio se u radnoj sobi svog londonskoga doma i kratko potom umro u bolnici.

Dr. Steina po prvi puta sam sreo kada sam otkrio jednu knjigu što ju je on napisao, Deveto stoljeće, po mome mišljenju nenadmašno djelo o povijesnoj pozadini srednjovjekovne priče o Svetom gralu. U toj je knjizi pokazao kako istraživanje legende o Svetom gralu zastire jedinstven zapadnjački pristup transcendentalnoj svijesti. Opčinjavalo me je otkriće da je uspio mnoge, navodno legendarne likove u toj priči o gralu, identificirati kao stvarno živuće, povijesne ličnosti toga razdoblja. Bilo mi jejasno da knjiga nije mogla biti napisana na temelju uobičajenog historicističkog načina promatranja ili uz pomoć postojećih srednjovjekovnih kronika. Ubrzo sam shvatio da je to bogatstvo povijesnog materijala dobiveno korištenjem sasvim nove tehnike istraživanja povijesti, koja se služila okultnim tehnikama nekom vrstom proširene svijesti. Bio sam odlučan podrobnije se posvetiti toj stvari, te sam ga bez prethodnog dogovora posjetio u njegovom domu u Kensingtonu.

Živo se prisjećam toga kako sam sjedio u predsoblju njegove velike kuće, znatiželjan da otkrijem kakav je čovjek autor tog neobičnog sveska o gralu. Prostorija u kojoj sam sjedio čekajući da on gore, u svojim uredskim prostorijama, okonča nekakav razgovor, više je nalikovala skladištu muzeja nego dnevnom boravku. Kao da je, od gomile u njoj smještenih knjiga i slika, pucala po svim šavovima. Pretpostavljao sam da je kuća u ratnim vremenima prvobitno služila kao privremeno rješenje i da su unutra bile natrpane, nekada elegantnije smještene knjige, slike, umjetnine i antikviteti. Ondje su se nalazile police s knjigama različite visine kako bi se između njih našlo mjesta za slike svih vrsta i veličina, od modernih impresionista do srednjovjekovnih i bizantskih djela. Svuda naokolo bile su knjige; čak su i odmorišta stubišta i dekorativni "nužnik" peterokatnice bili zatrpani hrpama knjiga koje su sezale sve do stropa.

Golema reprodukcija Michelangelova "Stvaranja Adama" prekrivala je cijele bočne stranice polica koje su vjerojatno sadržavale najopsežniju privatnu zbirku ezoterijskih knjiga koju sam ikada vidio. Na počasnom mjestu, iznad kamina, visjela je uvećana reprodukcija Rembrandtova "Crvenog viteza grala" koji je nosio Sveto koplje. Na okviru kamina nalazila se lijepa zlatna ikona okružena svakojakim predmetima od kristala i kvarca naguranim između fotografija poznatih britanskih i europskih ličnosti.

U prostoriju je ušao čovjek od, sudeći po izgledu, pedesetak godina i predstavio se. Na njemu uredno odijelo i zapravo, zanemarimo li zlatno uokvirene naočale koje su se njihale povrh revera sakoa, i nehotično podsjećajući na njemačkog profesora, ništa nije izravno ukazivalo na to da možda ne bi bio Englez. Dok me pozdravljao srdačnim stiskom ruke u kojem kao da su do izraza došli šarm i uglađenost proteklih vremena, ispod naborana čela budno i pažljivo promatrao me par svjetloplavih očiju.

Iza srdačnih riječi osjećao sam određenu otvorenost, koja me potaknula da mu bez okolišanja kažem zbog čega sam došao bez prethodnogdogovora ili najave. Govorio je mekanim austrijskim naglaskom, koji je na neki način djelovao simpatično, ali je usprkos impozantnom rječniku njegov izgovor kompliciranih engleskih riječi djelovao gotovo komično.

Objasnio sam mu da je uzrok mog posjeta njegova knjiga o povijesnoj pozadini grala u devetom stoljeću, koju sam upravo bio pročitao. Ispričao sam mu da sam - iz razloga koje mu po želji mogu podrobnije razložiti - došao do zaključka kako je njegova knjiga napisana uz korištenje posebnih transcendentalnih sposobnosti, kakve su i Wolframa von Eschenbacha inspirirale za njegovu znamenitu priču o gralu, Parsifala.

Citirao sam mu retke reproducirane na početku te knjige.

"Nadodao bih nepoznate riječi ovoj priči za tebe, nastavio bih ovu avanturu za tebe. No, traži li netko od mene da to učinim neka ne smatra to knjigom. Ne znam niti jedno slovo abecede. Mnoštvo ljudi dobiva materijal ovim putem, ali ova se avantura odvija bez knjige. Da netko pomisli da je knjiga, sjedio bih gol bez ručnika, kako inače sjedim u kupaonici - da ne bih zaboravio svežanj pruća."

Potom sam ukratko objasnio kako tumačim te retke, s tim što sam ukazao na to da se riječ "svežanj pruća" često prevodi kao "smokvin list", simbol ljudi upućenih u okultne odnose. Za razliku od drugih Minnesängera trinaestoga stoljeća, kazao sam, Wolfgang von Eschenbach posve jasno daje na znanje da svoj materijal nije prikupio od suvremenika iz tradicionalnog folklora ili čitanjem postojećih kronika. Iz tog razloga je i naglasio da ne poznaje ni jedno jedino "buochstap"2 abecede; time je htio reći da takozvana priča o gralu nije obična knjiga, već "inicijacijski dokument" najvišega stupnja.

Svom sam sada pažljivom sugovorniku kazao kako su u cijeloj toj pjesmi sadržane spretno skrivene aluzije koje daju naslutiti stvaran izvor autorove inspiracije. Taj najveći trubadur svih vremena, primjerice, spominje kako je njegov učitelj pretražio sve kronike trinaestog stoljeća kako bi otkrio gdje je i kada postojao neki narod posvećen čistoći koji je bio dostojan brinuti o gralu. Pročitao je kronike Engleske, Francuske i Irske te je ono što je tražio pronašao u Anschauu.

Zahvalio sam dr. Steinu što je u svojoj knjizi Deveto stoljeće ukazao na to da Anschau, koji se nerijetko pogrešno javlja u obliku Anjou, nije

2 Buchstabe (m) - slovo.nikakav geografski pojam, već transcendentalno stanje svijesti. Ono što je Wolfram von Eschenbach svojim spominjanjem kronike Anschaua

htio reći bilo je da se pomoću viših sila ponovno mogu doseći povijesna događanja prošlosti. Opisao je kako je njegov učitelj u trinaestom stoljeću bio u stanju izravno oćutjeti događanja koja su se zbivala u devetom stoljeću, dostignuće ostvareno pomoću Clairvoyancea3, koji izvan snage stavlja vremenski tijek povijesnih zbivanja. Ukratko rečeno: Kronika Anschaua bila je neka vrsta Kozmičke kronike, u kojoj se prošlost, sadašnjost i budućnost ujedinjuju u jednu višu vremensku dimenziju. A da bi se ta vječna kronika mogla čitati, njegov je učitelj - kaže Wolfram von Eschenbach - "tek morao naučiti svoju abecedu bez umjetnosti crne magije".

Drugim riječima, morao je razviti neophodne sposobnosti ne posežući za magijskim vještinama.

Ispričao sam dr. Steinu kako sam mišljenja da je njegovo začuđujuće dobro fundirano djelo u povijesnoj pozadini grala u devetom stoljeću nastalo na temelju sličnih sposobnosti i da je on tek kasnije, osobnim istraživanjem povijesti i proučavanjem postojećih tekstova, tražio potvrdu svojih spoznaja.

Nije pokazao nikakvu vidljivu reakciju na ovu iskrenu i pomalo smionu opasku potpunoga neznanca, već je, bez ijedne jedine riječi jednostavno čekao, kao da od mene želi čuti nešto više. Počeo sam osjećati njegov intenzivan pogled, u kojem kao da je bilo mnogo neizgovorenih pitanja.

Kako bih prekinuo neugodnu šutnju, počeh prilično detaljno opisivati vlastita iskustva s višim stupnjevima svijesti tijekom rata u jednom od nacističkih koncentracijskih logora i kako me je priroda tih transcendentalnih doživljaja potaknula na proučavanje grala i povijesti Longinusova koplja i s njime povezane legende o sudbini svjetova.

Listao sam jedan primjerak njegove knjige što sam ga donio i otvorio je gdje se u riznici Habsburgovaca nalazila slika "Svetoga koplja", koje je navodno bilo istovjetno s kopljem što ga je rimski centurion navodno zabio u bok na križ razapetom Isusu. Pričao sam o svom posjetu Hofburgu u Beču gdje sam prije nekih šest tjedana vidio koplje i izrekao sam svoje mišljenje da je legenda povezana s talismanom inspirirana osobitim djelovanjem kojim je ubrzala objavu tajni samoga vremena, koje su kumovale i njegovoj knjizi.

3 Vidovitost, sposobnost predviđanjaDr. Stein je sada blistao od očiglednog zadovoljstva i užitka. "Morate ostati na ručku", rekao je, "kako bismo mogli nastaviti naše čavrljanje."

Bio je to početak jednog prijateljstva koje će potrajati deset godina. Tijekom tog vremena u njegovoj sam kući upoznao "abecedu grala bez magijskih vještina".

S dr. Steinom održavao sam blisku vezu sve do njegove smrti godine 1957. i često sam tjednima ostajao u njegovu domu u Kensingtonu. Usprkos tomu, potrajalo je više godina prije nego što sam uspio sastaviti sveobuhvatnu sliku njegova neobičnog života.

Nije volio govoriti o samom sebi i nije se upuštao u odgovaranje na izravna pitanja. U to sam doba vjerovao kako sam zaokupljen kompliciranom slagalicom, pritom nemajući pojma kakva će slika iz toga proizaći.

Pojedini dijelovi kao da ni uz najbolju volju nisu pripadali životu jednog te istog čovjeka.

Rođen je godine 1891. kao drugi sin dobrostojećeg i utjecajnog austrijskog odvjetnika i specijalista za međunarodno pravo. Iako je na Sveučilištu u Beču diplomirao prirodne znanosti, pisao je disertaciju o filozofskoj temi. To djelo, što se kasnije u obliku knjige pojavilo u Njemačkoj, u vezu je dovelo devet viših razina svijesti s fizičkim organima i biokemijom tijela preduhitrivši time za pola stoljeća istraživanja nedavno osnovanog instituta za psihofizička istraživanja u Oxfordu.

Njegovo zanimanje neko je vrijeme bilo usmjereno prvenstveno na odnos povijesti umjetnosti prema razvitku ljudske svijesti. Njegova istraživanja na tom području dovela su do aktivnog bavljenja arheologijom i interpretacije umjetnosti i arhitekture staroga vijeka. Na jednom podužem putovanju Malom Azijom u cilju održavanja predavanja bio je gost u palači Atatürka, turskog diktatora, i ondje je "Sivog vuka" uvjerio da restaurira bizantske freske u svim nekada kršćanskim katedralama, koje su nakon islamskog osvajanja Konstantinopola prije tisuću godina bile preuređene u džamije.

Dr. Stein je svoj znanstveni ugled u Njemačkoj stekao sveobuhvatnim radovima o povijesti Srednjega vijeka, no u Englesku je došao u svojstvu ekonomista, kada je godine 1936. pratio belgijskog kralja Leopolda prilikom njegova državničkog posjeta Londonu. U tom svojstvu pomogao je pri izradi znamenitog govora belgijskog kralja u Guidhallu, u kojem je po prvi puta spomenuta mogućnost zajedničkog europskog tržišta.

Iako je u Prvom svjetskom ratu zbog hrabrosti kao austrijski časnik odlikovan na ruskoj fronti, u Drugom svjetskom ratu aktivirao se kao pripadnik britanske obavještajne službe i sa sobom je donio planove o namjeravanoj invaziji nacista s kontinenta na Englesku, pod lozinkom "Operacija Morski lav".

Pojedini dijelovi slagalice izronili su sasvim neočekivano tijekom jednog razgovora. Tako sam mu jednoga dana, primjerice, pričao o pokušaju ubojstva generala Rommela u Sjevernoj Africi, te sam spomenuo kako sam bio podređen dopukovniku Geoffreyju Keyesu, V. C, koji je tada vodio taj pothvat. Na svoje iznenađenje čuo sam da je dr. Stein bio osobni prijatelj Geoffreyjeva oca, Sir Rogera Keyesa, V. C, koji je početkom rata bio nadležan za takozvane "Kombinirane operacije". Na taj sam način saznao da je Sir Winston Churchill admiralu Keyesu naložio da tijekom rata, prilikom tajnog posjeta Bruxellesu, prati dr. Steina te nagovori belgijskoga kralja da svoju zemlju otvori savezničkim vojskama, kako bi se na taj način spriječilo zaobilaženje Maginotove linije, ukoliko bi Nijemci ignorirali belgijsku neutralnost.

Njegovim životom provlačila se jedna jedina tema koja je svim njegovim aktivnostima davala glavni smisao - duboko i ozbiljno zanimanje za okultizam. Još dok je studirao na bečkom Sveučilištu počeo se zanimati za misterije Svetoga grala i Longinusovo koplje. Izravna posljedica tih istraživanja bila je da je upoznao Adolfa Hitlera, koji je u to doba, bez redovnih primanja, živio u bečkom prihvatilištu za beskućnike. Jer, tijekom četiriju godina što su prethodile izbijanju Prvoga svjetskog rata Hitler je, naime, također otkrio tu za svjetsku povijest tako značajnu legendu, koja je bila povezana s kopljem u Habsburškoj riznici, i već je tada, još u ranim dvadesetim godinama, maštao o danu kada će na njega polagati pravo kao na talisman za osvajanje svijeta.

Do sada je, budući da za njega postoji još jedan jedini povjerenja dostojan svjedok, vrlo malo objavljeno o tom razdoblju života Adolfa Hitlera.

Svjedok je bio izvjesni August Kubizek, s kojim je budući Führer godine 1909. neko vrijeme dijelio stan, prije nego što je otišao čak se ni ne pozdravivši. Kubizek, koji je prije u Linzu bio Hitlerov školski kolega, na bečkoj je Glazbenoj akademiji diplomirao s odlikom i sljedeće četiri godine pokušavao ga je pronaći u Beču, ali bez uspjeha.

Svi Hitlerovi biografi polaze od toga da su godine između 1909. i 1913. bile najnegativnije i najznačajnije godine njegova života, u kojima je na rubu egzistencijalnog minimuma živio u nekom muškom domu ipokušavao preživljavati prodajom akvarela. Unatoč tomu, Hitler je kasnije u svojoj autobiografiji Mein Kampf tvrdio da su to bile najvažnije i razvojno najbremenitije godine njegova života tijekom kojih je naučio sve ono što mu je bilo važno da bi preuzeo vodstvo NSDAP-a.

Dr. Stein je mogao potvrditi da je upravo to objašnjenje u Mein Kampfu odgovaralo potpunoj istini, jer je on sam u to doba bio očevidac kako je Hitler pomoću droga dostizao više razine svijesti i bavio se temeljitim proučavanjem srednjovjekovnog okultizma i ritualnom magijom. Stein je s njim pretresao sveobuhvatnu političku, povijesnu i filozofsku literaturu pomoću koje je formulirao ono što će kasnije postati nacističkim svjetonazorom.

Veza dr. Steina s Adolfom Hitlerom nije završila u Beču. On je iz neposredne blizine promatrao osnivanje nacističke partije i povezivanje Adolfa Hitlera s trima zlokobnim ličnostima koje su mu pri njegovom meteorskom usponu na vlast pomogle da uskoči u sedlo - Dietrichom Eckartom, Houstonom Stuartom Chamberlainom i profesorom Karlom Haushoferom.

Kada je Reichsführer SS-a Heinrich Himmler 1933. u Stuttgartu naredio uhićenje dr. Steina kako bi ga prisilio na suradnju u Okultnom uredu SS-a, ovaj je pobjegao iz Njemačke i na taj je način svoje vrlo pouzdano znanje o okultizmu nacističke partije ponio sa sobom u Englesku.

Navoditi u ovom kratkom uvodu više o tome, značilo bi unaprijed ispripovjediti sadržaj ove knjige.