TVORNIČKI ŠEĆER I PČELINJI MED

Sigurno ti je jasno moje gledanje na slatki šećer. Ja sam o tom tako opširno pisao u svojoj prvoj knjizi, tako da bih ovdje želio to kraće obrazložiti.

Ti znaš uostalom da sve tvorničke živežne namirnice više ne sadrže život. Stoga baš sve vrste šećera, koje se u tvornici proizvode, nisu za ljudsku potrošnju. Tvornički šećer i tvorničko brašno su najveći kradljivci kreča i vitamina. Pri čistoj prijesnoj hrani ti ne trebaš sve te šećerne dopune. Tvoja se potreba za slatkim bogato pokriva zrelim voćem a zimi sušenim plodovima kao datulje, smokve i grožđice (bez sumpora!), i "sladokuscima" bi trebale te prirodne slatke namirnice dostajati.

Pčelinji med uopće nije bolji nego čisti šećer, on je s iznimkom elemenata u tragovima čisti šećer! U nordijskim zemljama krade se pčelama ne samo njihov mukotrpno skupljeni med, ne, nego se pčele hrani škodljivim biljnim šećerom.

Dodatno djelovanje šećera je pčelinja kiselina, koja se nalazi u medu kao zaštita protiv insekata, za ljude je štetna! Dakle, zrele plodove ne trebaš ni posipati šećerom ni mazati medom! Prirodna je hrana uvijek u sebi savršena. Svaka živežna namirnica, koja se   oprema   šećerom,   vodi   proždrljivosti   i   time gojaznosti i bolesti! Ponavljam: kuhana, mrtva hrana potrebuje dopune šećernim tvarima, medom i marmeladom, osim toga solju i začinima.