Tuga i ma vlastitu ljepotu

Osho,

da li je moguće slaviti tugu?

Ne poistovjećuj se sa tugom. Budi svjedok i doživi trenutak tuge jer tuga ima vlastitu ljepotu.

Ti nisi nikad promatrao. Uvijek si se sasvim poistovjećivao tako da nisi ni mogao dospjeti do trenutka kada tuga ima svoju ljepotu. Ukoliko budeš posmatrao bitćeš iznena- đen kakav si doživljaj propuštao. Pogledaj - kako nikada nisi tako duboko sretan kao kada si tužan. Tuga ima svoju dubinu, a sreća je površna. Samo posmatraj sretne ljude. Takozvani sretni ljudi, zabavljači i zabavljačice po klubovima, po hotelima gdje ih možeš naći,. pa i u kazalištima -, uvijek su nasmijani i žvaču sa veseljem. Ti ćeš ih uvijek zateći prizemne i površne, U njima nema nikakve dubine, Sreća je nalik valovima sa površine: ti

živiš površan život. Tuga ima dubinu u sebi, kada si tužan, tada nisi nalik valovima sa površine, to je nalik pravoj dubini Pacifika - milje i milje do toga.

Okreni se dubini i promatraj. Sreća je bučna, tuga ima tišinu u sebi. Sreća je možda nalik danu, tuga liči noći. Sreća je možda kao svjetlost, tuga je kao mrak. Svjetlost dođe i ode, a tuga ostaje - ona je vječna. Svjetlost se dogodi ponekad, a mrak je uvijek tu.

Ako bi se okrenuo tuzi, sve ove stvari bi doživio. Iznenada bi postao svjestan da je tuga, ta kao cilj - ti promatraš i svjedočiš - i iznenada postaješ sretan. Tako divna tuga - cvijet tame, cvijet beskrajne dubine. Kao neki ambis bez dna, tako tih, tako muzikalan - nema nikakve buke, ništa što remeti. Svako može padati i padati u taj beskraj i izaći iz nje- ga sasvim osvježen. To je počinak.

Sve zavisi od stava. Kada si tužan, ti misliš da ti se dogodilo nešto ružno. Postoji interpretacija da se tada nešto loše dogodilo i tada pokušavaš da pobjegneš od toga; ti nikada ne meditiraš na tome. Tada obično odlaziš na neki prijem, u klub, ili pak uključiš televizor, ili radio, ih uzmeš da čitaš novine - bilo što samo da zaboraviš to. To je veoma loš stav koji ti je dat - da je tuga nešto loše. Ništa nije loše u tome. To je samo druga strana života. .

Sreća je jedna strana, tuga je druga strana. Blaženstvo je jedna strana, jad je druga strana. Život se sastoji od oboje. Život samo od blaženstva, ima širinu ali nema dubinu. Život od tuge ima samo dubinu ali nema širinu. A život od oboje je multi-dimenzionalan, on se kreće u svim pravcima. Pogledaj statuu Buddhe ili pogledaj ponekad u moje oči i vidjet ćeš oboje - blaženstvo, mir i tugu, također. Ti ćeš naći u njima blaženstvo koje ima i tugu, jer im ta tuga daje dubinu. Pogledaj Budine statue: posjeduju blaženstvo, ali i tugu u njima. Pravo značenje riječi “tuga” daje ti pogrešno objašnjenje - da nešto nije u redu. To je samo tvoja interpretacija.

Po meni, život u njegovoj potpunosti je dobar. I kada shvatiš život u njegovoj potpunosti, tek tada ti možeš slaviti život, u protivnom ne. Slavlje znači: što god da se dogodi je beznačajno - ja ću slaviti. Slavlje nije uslovljeno određenim stvarima: Kada sam sretan, tada ću da slavim, ili, ako sam nesretan ja neću slaviti. Slavlje je bezuvjetno: ja slavim život. Život donese tugu - u redu, ja ću to slaviti. Donese život sreću - dobro, ja ću to slaviti. Slavlje je moj stav, neuslovljen onim što život donese.

No, problem nastane kada ja upotrijebim riječi koje stvore predodžbu u tvom umu. Kada ja kažem “slavite”, izmisliš da treba da budeš veseo, sretan. Jer, kako možeš slaviti ako si tužan? Ja ne kažem da treba da budete sretni da biste mogli da slavite. Slavlje je zahvalnost za sve što život donese, što god Bog donese. Slavlje je zahvalnost, ispunjenost žalošću. Rekao sam ti a ponovit ću i opet...

Sufi mistik je bio veoma siromašan, odbačen, umoran od putovanja. Stigao je u jedno selo noću i nisu ga prihvatili. Selo je pripadalo ortodoksnom narodu, a kada su ortodoksni muhamedanci tu, tada je veoma teško da ih nagovoriš. Oni čak nisu ni htjeli da mu pruže utočište u gradu.

Noć je bila hladna, a on je bio gladan, umoran i nedovoljno obučen. Sjedio je ispred grada pod drvetom. I njegovi učenici su sjedili tu sa velikom tugom, depresivni čak i ljuti.

Tada se on počeo moliti i govoriti Bogu: “Ti si divan, Ti mi daješ uvijek što ja trebam.” To je bilo previše.

Jedan učenik reče: “Čekaj, ti ideš malo predaleko, pogotovu noćas. Te riječi su lažne. Mi smo gladni, umorni, neobučeni, a hladna noć se spuštala. Ima divljih zvijeri svuda okolo a mi smo istjerani iz grada, mi smo bez zaklona. Zašto ti daješ zahvalnost Bogu? Što ti misliš kada kažeš: “Ti mi uvijek daješ sve što trebam.”

Mistik tada reče: “Da, ja ću ponoviti to opet. Bog mi daje sve što trebam. Noćas ja trebam bijedu, noćas treba da budem odbačen, da budem gladan, da budem u opasnosti. Inače, zašto bi mi on to dao? To mora da je potreba. To mora da je potrebno i zato treba da sam zahvalan. On tako divno gleda na moje potrebe. Divan je.” Ovo je stav koji je neovisan od situacije. Situacija nije bitna za njega.

Slavite, bilo što da je uzrok. Ako si tužan tada slavi jer si tužan. Samo pruži tome priliku i biti ćeš iznenađen - to će se dogoditi. Ti si tužan? Počni plesati jer je tuga tako div-

na, kao tiho cvjetanje bića. Pleši, uživaj, i iznenada ćeš osjetiti da je tuga iščezla, stvorila se razdaljina. Malo po malo, ti ćeš zaboraviti tugu i ti ćeš moći slaviti. Tako ćeš preobraziti tu energiju.

Ovo je primjer alkemije: Transformirati obični metal u zlato. Tuga, ljutina, ljubomora - obični metal može biti preobražen u zlato jer je sačinjen od istih elemenata kao zlato. Ne postoji razlika između željeza i zlata jer oboje imaju iste sastojke, iste elektrone. Da li si ikada razmišljao o tome da su komad ugljena i najveći dijamant na svijetu sasvim isti? Oni nemaju nikakve razlike. Zapravo, ugljen tlačen zemljom miliun godina postaje dijamant. Samo je razlika u tom procesu, ali njih dvoje su isti karbon, oba su sastavljena od istih elemenata.

Obično se može promijeniti u više. Ništa nema lošeg u običnom. Samo je u pitanju preuređenje, ponovno slaganje je potrebno. To je sve što se podrazumijeva pod alkemijom. Kada si tužan, ti slavi, tada ćeš dati novu kompoziciju tuzi. Ti ćeš tako nešto dodati tuzi što će je transformirati Ti ćeš joj dati slavlje. Ljutit? Tada zapleši divan ples. U početku biće još ljutnje. Ti ćeš početi plesati i ples će biti ljutit, agresivan, nasilnički. Malo po malo, to će postajati mekše i mekše, i iznenada, ti ćeš sasvim zaboraviti ljutnju. Energija će se promijeniti u ples.

No, kada si ljut ti ne možeš misliti o plesu. Kada si tužan ne možeš misliti o pjesmi. Zašto ne načiniš svoju tugu pjesmom? Pjevaj, sviraj na svojoj flauti. U početku note će biti sjetne, ali ništa nema loše u sjetnim notama. Da li si nekada, poslije podne, kada je vrućina, kada gori od vrućine, kad je sve u vatri, odjednom čuo sa vrha mangoa kako kukavica počinje pjesmu. U početku tonovi su tužni. Ona doziva svog ljubavnika, njenog voljenog, u vrelo podne. Sve gori okolo i ona čezne za ljubavlju. Veoma sjetne note, ali predivne. Malo po malo, sjetne note se smjenjuju u vesele. Njen ljubavnik joj počinje odgovarati sa drugog vrha drveta. Tada više nije vrelo podne, sve se osvježi u srcu. Sada su note drugačije. Kada ljubavnik odgovori sve se promijeni. To je alkemijska. promjena..

Ti si tužan? - tada počni pjevati, moliti, plesati. Bilo što da možeš uraditi - uradi, i malo po malo, obični metal će se promijeniti u viši metal - zlato. Kada jednom otkriješ ključ tvoj život više nikada neće biti isti. Ti ćeš moći otključati svaka vrata.

A ovo je ključ za sve: slaviti sve.

Čuo sam jednu priču o trojci kineskih mistika. Nitko nije znao njihova imena. Oni su bili poznati samo pod imenom “Tri nasmijana sveca” jer nisu ništa drugo radili već su se samo smijali. Oni su išli iz grada u grad i smijali se . . . oni bi stali negdje na trgu i smijali se iz punih pluća... Sav narod sa trga bi se okupio oko njih. Svi bi došli, prodavaonice bi se zatvorile a kupci bi zaboravili zašto su tu. Ova tri čovjeka su bila stvarno divna - smijali bi se a trbusi bi im se talasali.

Tada bi to bivala jedna vrsta infekcije tako da su se i drugi počinjali smijati. Sada se smijao sav trg. Oni bi tako promijenili atmosferu na trgu. I ako bi im netko rekao: “Kažite nam nešto?” Oni bi samo odmahnuli: “Mi nemamo što da govorimo. Mi se samo smijemo i tako vam mijenjamo kvaliteta života.” A svega nekoliko trenutaka ranije to je bilo dosta tužno mjesto gdje je svijet samo mislio o novcu - jurili svuda za novcem, pohlepni; novac je bio jedini milje naokolo. Iznenada, ta tri luckasta čovjeka su došla i počela su se smijati mijenjajući kvaliteta življenja čitavog grada.

Sada više nitko nije bio mušterija. Sada su oni zaboravili da su tu došli da kupuju robu. Nitko više nije mario za pohlepu. Oni su se samo smijali, plesali oko te trojice luđaka. Na par trenutaka novi svijet se ukazao.

Oni su putovali uzduž Kine, iz mjesta u mjesto, iz sela u selo, samo pomažući ljudima da se smiju. Tužni ljudi, ljutiti, pohlepni ljudi, ljubomorni ljudi: svi su se počeli smijati sa njima. Mnogi su našli ključ - tako se može preporoditi.

No, u jednom selu se dogodilo da je jedan od njih umro. Seljani su se okupili i rekli: “Sada će biti nevolje. Sada ćemo da vidimo kako će se smijati. Njihov prijatelj je umro: oni bi morali naricati.” Ali kada su došli, ona dvojica su plesali, smijali se i slavili smrt. Tada su seljani rekli: “Ovo je stvarno previše. Ovo je neučtivo. Kada čovjek umre neumjesno je smijati se i plesati.”

Na to su im oni odgovorili: “Vi ne znate što se dogodilo. Sva trojica smo mislili tko će prvi umrijeti. Ovaj čovjek je pobijedio; mi smo izgubili. Čitav život smo se smijali sa njime. Sada mu mi šaljemo posljednji pozdrav - a može li to biti nešto drugo? Mi se trebamo smijati, veseliti, mi trebamo slaviti. Ovo je jedini oproštaj od čovjeka koji se čitavog života smijao. I ako se mi ne bismo smijali, tada bi se on smijao nama i rekao: “Vi, budale, opet ste upali u zamku.” Mi i ne vidimo da je on mrtav. Kako može smijeh zamrijeti, kako život može umrijeti?”

Smijeh je vječan, život je vječan, slavlje se nastavlja. Glumac se mijenja, ali drama ostaje. Valovi se mijenjaju, ali ocean ostaje. Ti se smiješ, pa prestaneš, a potom se netko drugi smije - smijeh se nastavlja. Egzistencija se nastavlja, to je kontinuitet; ne postoji ni jednog trenutka prekida u tome. No, seljani to ne shvaćaju i ne mogu učestvovati u smijehu danas.

Tada i tijelo mora biti spaljeno i seljaci bi rekli: “Mi ćemo ga okupati u ime rituala.”

Ali su njegova dva prijatelja rekla: “Ne, naš prijatelj je rekao da se ne sprema nikakav ritual i da se ne kupa njegovo tijelo, te da ostane u istoj odjeći u kojoj je bio. Rekao je da ga samo spustimo u vatru ovakvog kakav je. Mi moramo slijediti njegove instrukcije.”

I tada se dogodi veliki događaj. Kada je tijelo stavljeno u plamen, taj starac je napravio posljednji trik. On je prije smrti sakrio ispod svojih haljina mnoge stvarčice koje izazivaju vatromet. Tako je iznenada stvorio diwali. Tada se sve selo počelo smijati. Njegova dva luckasta prijatelja su plesala, a potom je i cijelo selo prihvatilo ples. To nije bila smrt, to je bio novi život.

Nijedna smrt nije smrt jer svaka smrt otvara nova vrata - to je neki početak. Ne postoji kraja životu, uvijek je samo novi početak, uskrsnuće.

Ukoliko promijeniš svoju tugu u slavlje, tada ćeš isto biti u mogućnosti da promijeniš svoju smrt u uskrsnuće. Stoga uči tu umjetnost dok je još vrijeme za to. Ne dozvoli da smrt stigne dok još nisi naučio tajnu alkemije mijenjanja običnog metala u više. Jer, ako možeš promijeniti tugu, možeš promijeniti i smrt. Ukoliko možeš slaviti bezuvjetno kada stigne smrt tada ćeš se moći smijati i smrti, moći ćeš slaviti, otići ćeš sretan. I kada budeš mogao otići slaveći, tada te smrt neće moći ubiti. Naprotiv, ti ćeš ubiti smrt. Zato počni time, pokušaj. Nema što da se izgubi. Ali ljudi su toliko glupi, pa i kada nema što da se izgubi, oni ne žele da pokušaju. Što ima da se izgubi?