Trudnoća,  rođenje  djeteta,  djetinjstvo

Ako  prosvijetljeni   ljudi   nemaju  djece,   a   neurotičan   su   nepogodni  za roditeljstvo, kad je onda pravo vrijeme za djecu?

Prosvijetljeni ljudi nemaju djece. Neurotičan ih ne bi trebali imati. Između njih postoji stanje mentalnoga zdravlja koje nije neuroza. Čovjek je ili prosvijetljen ili neurotičar, ili je jednostavno zdrav. To je upravo sredina, to je pravo vrijeme za roditeljstvo, pravi čas da postanete majka ili otac.

Problem je sljedeći: neurotičan su skloni da imaju mnogo djece. U svojoj neurozi, skloni su stvoriti oko sebe vrlo napučeni prostor. A ne bi to trebali raditi jer je to zaobilaženje stvarnosti. Trebali bi se suočiti s neurozom i uzdignuti se iznad nje.

Prosvijetljenom čovjeku ne trebaju djeca. On je rodio sebe i sad nema potrebe roditi nekoga drugog. On je sebi i otac i majka, postao je utroba sam sebi, on se ponovno rodio.

2 4

Ali između toga, kad neuroze nema, vi meditirate, postajete spremniji, svjesniji. Vaš život nije samo mrak. Svjetlost nije tako prodorna  kao  tada  kad  čovjek  postaje  prosvijetljen, ali dostupna je i mala svjetiljka. To  je pravo vrijeme  da imate djecu jer tada ćete moći svojoj djeci dati nešto od vaše svijesti. Sto ćete im drugo  darovati? Svoju neurozu!

Čuo sam ovu priču: Čovjek koji je imao osamnaestero  djece poveo ih je jednom na izložbu mljekarstva. Tu se nalazio i nagrađeni bik vrijedan osam tisuća funti. Morala se platiti dodatna ulaznica od pet rupija ako ga je posjetitelj želio vidjeti. Čovjek s djecom je mislio kako je ta cijena pretjerana, ali njegova su djeca željela vidjeti bika. Zato su se približili ograđenom prostoru gdje  su  čuvali bika.  Čuvar je  pitao: Jesu li sva ta djeca vaša, gospodine?"

"Da, zašto pitate?"

"Pričekajte minutu, dovest ću bika da vas vidi." Osamnaestero djece! Čak i bik će biti ljubomoran.

Vi nesvjesno nastavljate reproducirati vlastite duplikate. No najprije promislite: Jeste li u takvu stanju da ćete svijetu nešto darovati ako rodite dijete? Jeste li vi blagoslov svijetu, ili mu nosite prokletstvo? A tada pomislite i na to: jeste li spremni biti otac ili majka djetetu? Jeste li spremni dati mu bezuslovnu ljubav? Jer djeca dolaze kroz vas, ali vam ne pripadaju. Možete ih voljeti. Ali ne smijete na njih prenositi svoje ideje. Ne smijete im  davati  svoj  neurotični  stil.  Hoćete  li im  dopustiti  da  se

25

razvijaju sama? Hoćete li im dopustiti slobodu da budu ono što jesu? Ako ste na to spremni, onda je sve u redu. U protivnom, čekajte. Najprije se pripremite.

U svijet je s čovjekom ušao termin razvoj svijesti. Ne budite kao životinje koje se samo nesvjesno  reproduciraju. Pripremite se prije nego što ćete imati dijete. Postanite meditativniji, postanite mirniji i tiši. Oslobodite se svih neuroza u sebi. Čekajte onaj čas kad ste apsolutno čisti, tada rodite dijete. Tada dajte život djetetu, dajte mu ljubav. Time ćete pomoći stvarati bolji svijet.

Trudna sam i odlučila sam prekinuti trudnoću. Mislila sam da sam sretna ^bog te odluke, ali otada, kadgod pomislim na to, osjećam tugu.

To je trenutačna tuga. Želite li postati majka, to znači da se želite uplesti u dublje brige jer ne radi se o tome da se problemi mogu lako riješiti kad se jednom rodi dijete.

Majka se ne može razvijati, ona ne može raditi, mora se brinuti za dijete.  Tada nastaju komplikacije.

Kad jednom završite svoj rast, bit će sve savršeno dobro. Dijete morate imati u slobodno vrijeme, ono mora biti vaše konačno uživanje.  Tada  možete  sebe  smatrati  majkom,  inače će vam dijete stvarati probleme. Zato se odlučite. Nitko vas ne prisiljava, vi morate odlučiti. Ako želite postati majka, onda to i želite. Ali snosite posljedice toga.

Ljudi nisu svjesni što rade kad žele donijeti dijete na svijet. Inače bi im bilo žao, više nego kad prekinu trudnoću.

26

Samo pomislite na obje mogućnosti: što ćete dati djetetu? Što mu imate dati?

Vi ćete u njegovo biće usaditi svoje napetosti i ono će ponavljati istu vrstu života kakav je i vaš. Ići će psihologu i psihijatru i sav njegov život bit će problem - kao što je to slučaj sa svima. Kakvo pravo imate donijeti dušu na svijet ako mu ne možete pružiti cjelovit i zdrav život. To je zločin. No ljudi misle drukčije, Misle da je prekid trudnoće zločin. Ali dijete će naći neku drugu majku jer ništa ne umire. Ima mnogo žena koje će biti sretne da imaju dijete. Vi nećete biti odgovorni.

Ne kažem: nemojte postati majkom. Samo kažem: budite svjesni  da je postati majkom veliko umijeće, veliko dostignuće. Najprije stvorite tu kvalitetu, tu kreativnost u sebi, tu veličinu, a zatim pozovite dijete. Tada ćete imati dati nešto djetetu - dat ćete mu svoju veličinu, svoju pjesmu, svoj ples, a nećete stvoriti patološko biće. Svijet je prenatrpan patološkim bićima. Neka trpi neki drugi planet. Zašto bi trpjela ova Zemlja? Svijet gladuje, ljudi umiru a nema hrane, cijela ekologija je poremećena a život postaje sve ružniji, život postaje pakao. Nije pravo vrijeme za djecu.

Čak i ako mislite da je pravo vrijeme, da će se svijet pobrinuti za sebe, da će se pronaći neki način, vi ipak morate misliti na svoje dijete. Jeste li spremni biti majkom? U tome je stvar. Ako mislite da ste spremni, idite naprijed, imajte dijete. Kad ste spremni za dijete, bit ćete sretni kad ono dođe, a i dijete će biti sretno  što ima  sreću da ima majku poput vas. U  protivnom, pođite bilo  kojem psihijatru i pitajte ga kakvi

27

su problemi ljudi. Oni se mogu reducirati na jednu stvar: na majku jer majka nije mogla dati psihološku utrobu, ona nije bila sposobna dati duhovnu utrobu. Psihološki, ona je bila neurotična, duhovno je bila prazna i zato nije bilo duhovne hrane za dijete, nije bilo prehrane. Dijete dolazi na svijet kao fizičko biće, kao duša bez ikakva središta u sebi. Ni majka nije imala središte. Kako ga onda dijete može imati? Dijete je jednostavno nastavak majčina bića.

Kad bi ljudi vidjeli dublji smisao toga, manje ljudi bi se odlučilo da postanu očevi i majke. A svijet bi bio bolji kad bi manje ljudi odlučilo da postanu roditelji. Svijet bi bio manje pretrpan, manje neurotičan, manje patološki, svijet bi bio manje lud.

Još nemamo dijete, a ja nekako osjećam  da  ću  ga  dobiti.  Imam  trideset dvije godine i osjećam se spremnom  %a dijete,  ali ^eljela bih  vaš savjet.

Razmislite samo jednu stvar. Kad god imate ljubavni odnos, neka se on dogodi poslije meditacije. Neka to bude nešto 0 čemu meditirate i samo kad je energija vrlo meditativna, samo onda se upustite u ljubavni odnos. Kad ste u dubokoj meditaciji 1 energija protječe, dobit ćete višu kvalitetu duše. Ovisi o stanju u kojem se nalazite, kakvu dušu ćete dobiti.

Gotovo uvijek se događa da ljudi imaju ljubavni odnos onda kad osjećaju seksualnost. Seksualnost je niži centar. Cesto se događa da ljudi imaju ljubavni odnos kad su ljuti i svađaju se. I to je nisko. Tako otvarate vrata mnogo nižoj duši. Naši

28

ljudi smatraju odnos rutinom, mehaničkom navikom, nečim što se mora obaviti svaki dan, ili dva puta tjedno ili u neko drugo vrijeme. Oni to obavljaju mehanički ili kao dio fizičke higijene, ali i tada je to vrlo mehanički. Tu nema ništa od vašeg srca, i tako dopuštate da u vas uđu vrlo niske duše.

Ljubav mora biti poput molitve jer ona je sveta, ona je nešto  najsvetije što postoji u čovjeku.

Zato se treba pripremiti za ljubav. Molite se, meditirajte i kad se napunite svim vrstama energije koje nemaju nikakve veze s fizičkim, to jest sa seksualnošću, tada ste otvoreni za višu kvalitetu duše. To tako mnogo ovisi o majci.

Ako niste spremni na to, zaplest ćete se s vrlo običnom dušom. Ljudi uglavnom nisu svjesni što rade. Cak i ako idete kupiti automobil, vi  mnogo mislite o njemu. Kupujete li namještaj za svoju sobu, imate tisuću i jednu  kombinaciju, mislite o ovom i onom, mislite koji će namještaj pristajati u vašu sobu. Ali što se tiče djece, nikad ne mislite kakvu vrstu djeteta želite, kakvu vrstu duše tražite i pozivate.

A postoji bezbroj alternativa — od Jude do Isusa, od najmračnije duše do najsvetije. Postoje milijuni alternativa, odlučit će vaše ponašanje. Kakav je vaš stav, takvoj vrsti duše postajete  dostupni.

Osjećam da sam trudna. Postoji li neka meditacija ili nešto slično što bih mogla  raditi  da pomognem  djetetu  ili  nama}

29

Ostanite samo sretni i ljubazni koliko god je to moguće. Izbjegavajte negativnosti — one uništavaju um djeteta. Kad se dijete oblikuje, ono ne samo da slijedi vaše tijelo, već i vaš um jer je tako zacrtano u planu. Dakle, ako ste negativni, ta negativnost počinje ulaziti u građu djeteta od samog početka. Nakon toga mu je potreban dug i strm put da se riješi ove negativnosti. Kad bi majke bile malo pažljivije, ne bi bio potreban prvi plač. Da su majke malo pažljivije, nestalo bi profesije psihijatara.

Psihijatri obavljaju velik posao samo zbog majke. Majka je doista vrlo važna jer devet mjeseci dijete živi u njezinoj mikro klimi.  Ono će upiti njezin um, njezin cijeli um.

Zato, nemojte biti negativni. Budite što više dobro raspoloženi — čak i onda kad to izgleda teško. Ali za dijete treba se žrtvovati. Ako zaista želite dijete koje će nešto vrijediti, koje će imati svoj integritet, svoju individualnost, ako želite sretno dijete, tu žrtvu je potrebno učiniti. Zato nemojte uopće imati negativnih osjećaja. Izbjegavajte sve što je negativno, a to su ljutnja, ljubomora, posesivnost, prigovaranje, svađanje, izbjegavajte sve to. To si ne možete priuštiti - vi stvarate novo biće! Taj posao je tako važan i čovjek ne bi smio biti nepromišljen i glup.

Veselite se, molite se, plešite i pjevajte, slušajte lijepu glazbu, ne pop glazbu, već klasičnu glazbu koja je blaga i prodire duboku u podsvijest. Jer dijete  je  može  čuti samo  na taj  način.

Sjedite u tišini koliko god dulje možete, uživajte u prirodi. Osjetite drveće, ptice, budite sa životinjama jer one

30

su doista nedužne. One su još uvijek dio rajskoga vrta, samo su Adam i Eva bili protjerani iz njega. Čak i drvo znanja još je uvijek u rajskom vrtu. Zato budite što više s prirodom, opuštajte se kako bi dijete raslo u mirnoj utrobi, u bezvremenoj utrobi. Inače će dijete od samog početka postati neurotično.

Ocu: pomozite joj u onim danima kako bi mogla biti što pozitivnija. Nemojte u njoj izazivati negativnosti. Dajte joj više vremena da može mirno sjediti, da bude s drvećem, da sluša ptice i lijepu glazbu. Izbjegavajte svaku situaciju za koju mislite da može postati izazovna za nju i pokrenuti je prema negativnostima. Budite ljubazniji, uživajte više u zajedničkoj tišini jer vi oboje dajete život jednome božanskom biću. Svako dijete je božansko i kad će se nešto veliko dogoditi, kad ugledni gost dolazi u vaš dom, vi se ne svađate. A dijete je najveći gost koji će ikada doći kvarna, zato tih devet mjeseci budite pažljivi, oprezni i brižljivi.

Budite više ljubazni, a manje seksualni. Ako se seks i dogodi iz ljubavi, to je u redu — ali neka to ne bude samo zbog seksa. Od samoga početka to u dijete unosi duboko ukorijenjenu seksualnost. Seks je savršeno dobar u kontekstu ljubavi, kao dio ljubavi, kao kad se držite za ruke ili se grlite, dakle kad je seks dio ljubavi. Kad se volite i to je dio ljubavi, to nije seksualnost, već zajedništvo. Ako za tih devet mjeseci možete izbjeći seks kao seks, to će biti veliki dar djetetu. Tada njegov život neće biti tako obuzet seksom, kao što se to često događa kod ljudi.

31

Postoji li nešto  što  bi majka mogla učiniti kako  bi proces  rađanja  bio što lakši %a dijete?

Naravno, majka može mnogo učiniti — ali vi to možete učiniti samo ako ništa ne učinite. Zato se jednostavno opustite. Zapamtite, ne miješajte se u proces. A kad počnete osjećati bol, jednostavno mu se prepustite. Kad počnete osjećati pokrete u utrobi i kad se tijelo počne pripremati da bude spremno za rađanje, kad u sebi osjetite ritmičko pulsiranje .. .ljudi misle da će to biti bolno. Ali nije tako - bolnim ga čini naša pogrešna interpretacija.

Dakle, kad osjetite pulsiranje, jednostavno ga prihvatite, plovite s njim. Ono je poput udisanja i izdisanja - utroba i kanal za rađanje počinju se širiti i skupljati. To je način da se stvori prolaz za dijete. Ako osjećate da je to bolno, kad odlučite da je to bolno, vi se zapravo počinjete boriti s tim jer vrlo je teško ne boriti se s boli. Kad se tako počnete boriti, vi počinjete posredovati pri ritmu rađanja. To posredovanje je vrlo destruktivno za dijete. Ako majka jednostavno pomogne djetetu, ako majka, bilo što se dogodi, odgovara pulsiranju svojim tijelom - ako se širi i steže tijelom, ako dopušta pulsiranje i jednostavno uživa u njemu, rađanje je zaista pravi užitak. Ali ono ovisi o tomu kako ga prihvatite.

Na primjer, sada, barem na Zapadu, ljudi imaju naprednije ideje o seksu. Kroz sva stoljeća u prošlosti prvo seksualno iskustvo žene bilo je bolno. Zato je ona drhtala, jer

32

još u djetinjstvu su je učili da je seks nešto ružno i animalno, stoga  se  tresla od  straha.  Medeni mjesec  bi  završio, a  ona  bi i dalje  drhtala. Morala je proći kroz  tu muku koja je bila vrlo bolna. Ali sada, barem na Zapadu, bol je iščeznula. Seks  je postao  lijepo iskustvo, pravi je  orgazam.

Posve je isto s rođenjem djeteta. Ono je veći orgazam od seksualnog orgazma. Jer u seksualnom orgazmu vaše tijelo ponavlja ritam, ono se širi i steže, širi i steže. Ali to nije ništa ako se usporedi s rođenjem djeteta. Roditi dijete je milijun puta veći orgazam. Ako ga doživite kao orgazam, ako ste sretni, radosni i uživate u njemu, tada dijete jednostavno iziđe kroz prolaz, a vi mu pomažete u tomu. No ako se majka bori - dijete želi izići, a majka se bori protiv toga i ne dopušta pokrete koji su za to potrebni, tada dijete zapne, glava mu zapne. Ako se to dogodi, dijete će patiti cijeloga života. Ono neće biti inteligentno kao što bi inače bilo jer je njegova glava još uvijek mekana, a mozak se još razvija. Samo neznatni šok, samo mali stisak i mozak nije više zdrav kao što bi morao biti.

Zato pomognite djetetu, uživajte u njemu. Smatrajte kao da se pokrećete u velikom orgazmu, ništa drugo. Djetetu ćete najviše pomoći ako se ne uplićete u porod. Tada dijete dolazi lako, opušteno, u trenu. I tada vaše dijete neće trebati prvu terapiju. Inače sva djeca trebaju tu terapiju jer su svi pretrpjeli traumu rođenja. A ona je tako bolna za dijete. To je samo prvo iskustvo, a prvo iskustvo je tako ružno, tako ga guši, gotovo ga ubija: prolaz je uzak, majka je napeta i dijete ne može izići kroz prolaz.

33

To je prvo iskustvo djeteta. Dakle, prvo iskustvo pakla i tada cijeli  život  postaje jadan. Neka  prvo iskustvo bude prekrasno strujanje i to će biti pravi temelj za dijete.

Kako  da  rođenje  djeteta prođe  što  lakše?

Kad dijete iziđe iz majčine utrobe, to je najveći užas u njegovu životu. Čak ni smrt neće biti tako strašna jer ona će doći bez upozorenja. Smrt će vjerojatno doći kad čovjek ne bude ni svjestan. Ali kad izlazi iz majčine utrobe, dijete je svjestno. Prekinut je njegov devetomjesečni san, miran san — i tada mu iznenada prerežete nit koja ga je vezala za majku.

U trenutku kad to učinite, stvorili ste uplašeno biće. To nije ispravno. Ali tako se to radi sve do danas. Dijete bi trebalo odvojiti od majke polako, postupno. Toga šoka ne bi trebalo biti — to bi se moglo srediti. Znanstveno je to moguće.

U sobi ne bi trebalo biti blještave svjetlosti jer je dijete devet mjeseci živjelo u potpunome mraku i ima vrlo osjetljive oči koje nisu nikad vidjele svjetlo. A u svim našim bolnicama svjetla blješte, tu je i neonska rasvjeta i dijete se iznenada suočava sa svjetlom.. .većina ljudi pati zbog slabog vida upravo zbog toga pa  kasnije  moraju  nositi naočale.  Nijedna  životinja ne treba naočale. Jeste li ikad vidjeli životinju s  naočalama kako čita novine? Njihove su oči zdrave cijeli život,  sve  do smrti, samo čovjek...  A  početak  njegova  slabog  vida  javlja se  već  na  samom  početku  života.  Dijete  bi  se  trebalo  roditi u  tami  ili  pri  vrlo  slabom  svjetlu,  možda  pri  svjetlu  svijeće.

34

Najbolji bi bio mrak, no ako je potrebno malo svjetla, svijeće bi bile dovoljne.

A što liječnici rade sve do sada? Oni ne daju ni malo vremena djetetu da se upozna s novom stvarnošću. Način na koji dočekuju dijete vrlo je ružan. Oni objese dijete naglavačke držeći ga za stopala i tada ga udare po stražnjici. Ideja koja stoji iza toga glupog rituala jest da će to pomoći djetetu da diše — jer u majčinoj utrobi ono nije samo disalo. Majka je disala za njega, jela je za njega, sve je radila za njega.

Biti dočekan na svijetu viseći prema dolje, s udarcem po stražnjici, to nije baš dobar početak.

No liječniku se žuri. Dijete bi i samo počelo disati. Trebalo bi ga ostaviti na majčinu trbuhu, ostaviti ga na vrhu njezina trbuha. Prije nego što se prereze pupčana vrpca, dijete bi trebalo počivati na majčinu trbuhu. Ono je bilo u trbuhu, bilo je unutra a sada je vani. To je velika promjena Majka je tu, dijete je još može dotaknuti, osjetiti je. Ono pozna njezinu vibraciju i posve je svjesno da je tu njegov dom. Ono je izišlo, ali tu je njegov dom. Dopustite mu da bude s majkom malo dulje kako bi se upoznalo s njom izvana. Iznutra je poznaje.

I ne režite nit koja ga povezuje s majkom.  Dok god dijete ne počne samo disati.

A što se danas radi? Prerežemo vrpcu i udaramo dijete kako bi počelo disati. No time ga samo prisiljavamo na nešto, to je nasilje, posve je neznanstveno i neprirodno.

Pustite da dijete počne samo disati. Trebat će mu za to nekoliko minuta. Nemojte se tako žuriti. U pitanju je cijeli

35

čovjekov život. Možete popušiti svoju cigaretu dvije ili tri minute kasnije, možete šapnuti slatke beznačajne riječi svojoj prijateljici nekoliko minuta kasnije. To neće nikomu štetiti. Zašto ta jurnjava? Ne možete li dati djetetu tri minute?  Ne treba mu više. Ostavljeno samo, nakon tri minute ono će početi disati. Kad počne disati, stječe povjerenje u sebe, da će moći živjeti vlastitim snagama. Tada možete prerezati vrpcu, prije je još prerano. Tada to dijete neće osjetiti kao šok.

I najvažnija je stvar, ne zamatajte ga u pokrivače, ne trpajte ga u krevet. Ne, devet mjeseci ono je bilo bez pokrivača, bilo je golo, bez jastuka i plahta, bez kreveta - nemojte tako brzo to mijenjati. Dijete treba malu kadu  s  istom  otopinom vode koja je bila i u majčinoj utrobi, a to je oceanska voda, istu količinu soli, isti omjer kemikalija, mora biti točno sve isto.

To je ponovno dokaz da se život pojavio najprije u oceanu.  Život se  još uvijek događa u vodi oceana.

Zato, kad je žena trudna, počinje jesti slane stvari, utroba upija sol - djetetu je potrebna točno ista  slana voda koja postoji u oceanu. Zato u malu kadu stavite istu vodu i neka dijete legne, osjećat će se savršeno. To je situacija koja mu je poznata.

U Japanu jedan je zen redovnik pokušao strašan pokus: pomogao je tromjesečnom djetetu da pliva. Polako ga je spuštao u vodu. Najprije je to pokušao učiniti s desetomjesečnim djetetom, tada sa šestomjesečnom djecom i napokon s tromjesečnom. Rekao sam mu da je još vrlo daleko. Čak i dijete koje je upravo rođeno sposobno je plivati jer je plivalo i u utrobi svoje majke.