Trinaesta tajna

ISTINSKI STE SLOBODNI KAD NISTE OSOBA

Prije nekoliko godina u malom selu pokraj New Delhija, u zagušljivoj sobici sjedio sam s vrlo starim čovjekom i s mladim svećenikom. Svećenik je sjedio na podu i ljuljao se naprijed-natrag izgovarajući riječi ispisane na komadima kora koji su se doimali vrlo staro. Slušao sam ga iako nisam imao pojma što govori. Bio je s dalekog juga, a njegov mi je tamilski jezik bio stran.

No, znao sam da mi pripovijeda priču mojega života, prošloga i budućega. Pitao sam se kako sam se našao u toj situaciji i počeo sam se meškoljiti.

Stari me je prijatelj u tu sobicu doveo svesrdnim nagovaranjem. "To nije samo đjotš, već nešto mnogo čudesnije", uvjeravao me je. Đjotiš je tisuće godina stara indijska astrologija. Posjeti obiteljskom astrologu uobičajeni su u cijeloj Indiji, gdje ljudi prema svojim astrološkim kartama planiraju vjenčanja, rođenja i čak rutinske poslovne transakcije (Indira Gandhi jedna je od slavnih osoba koje su slijedile đjotiš), no ta je tradicija u današnje vrijeme počela blijedjeti. Osobno sam, kao dijete suvremene Indije i kasnije liječnik na Zapadu, oduvijek izbjegavao sve dodire s đjotišem.

No, prijatelj me je uspio nagovoriti, a moram priznati i da me je zanimalo što će se dogoditi. Mladi svećenik odjeven u omotanu suknju, golih grudi i kose sjajne od kokosova ulja - što su oznake južnjaka - nije nacrtao moju natalnu kartu. Sve karte koje su mu bile potrebne nacrtane su prije nekoliko stotina godina. Drugim riječima, netko je prije mnogo naraštaja sjeo pod palmu, uzeo komad kore, poznat kao nadi, i na njemu ispisao moj život.

Nadiji su razbacani po cijeloj Indiji i doista je prava sreća nabasati na onaj koji se odnosi na vas. Moj je prijatelj godinama tražio svoj nadi, a svećenik je za mene imao cijeli svitak, čime je izazvao zaprepaštenost i oduševljenje mojega prijatelja. "Moraš doći na iščitavanje", nagovarao me je.

Starac je sjedio s druge strane stola i svećenikove riječi prevodio na hindski. Nadiji se mogu preklapati zbog preklapanja vremena rođenja i osobitosti kalendara u kontekstu stoljeća pa se prvih nekoliko listova nije odnosilo na mene. No, otprilike od trećeg lista mladi je svećenik pjevnim glasom čitao zapanjujuće točne činjenice: moj nadnevak rođenja, imena mojih roditelja, moje ime i ime moje supruge, koliko djece imamo, gdje ona danas žive, nadnevak i sat nedavne smrti mojeg oca, njegovo puno ime i puno ime moje majke.

Isprva sam zaključio da se provukla pogrješka: nadi je naveo pogrješno ime moje majke, Suchinta, iako joj je ime Pushpa. Ta me je pogrješka toliko mučila da sam uzeo stanku, prišao telefonu i nazvao je. Majka mi je, vrlo iznenađena, rekla da su joj po rođenju doista dali ime Suchinta, ali budući da se rimovalo s hinduskom riječju koja znači "tužna", jedan je stric u njezinoj trećoj godini predložio promjenu. Spustio sam slušalicu pitajući se koji je smisao toga doživljaja jer je mladi svećenik pročitao i da je jedan rođak potaknuo promjenu majčina imena. Nitko u obitelji nikada nije spomenuo taj događaj pa nije moguće da se mladi svećenik upustio u svojevrsno čitanje misli.

Napomena skepticima: mladi je svećenik gotovo cijeli život proveo u hramu u južnoj Indiji te nije govorio engleski niti hindski. Ni on ni starac nisu znali tko sam. U svakom slučaju, u toj školi đjotiša astrolog ne bilježi vrijeme vašega rođenja i ne crta osobnu kartu koju potom tumači. Umjesto toga, osoba dolazi k čitaču nadija, čitač uzima otisak palca te na temelju njega nalazi odgovarajuće karte (uvijek valja imati na umu da nadiji mogu biti izgubljeni ili da su ih odnijeli vjetrovi.) Astrolog čita samo ono što je netko drugi zapisao prije možda tisuću godina. Cijela zagonetka ima još jednu začkoljicu: nadiji ne moraju opisivati živote svih osoba koje će ikada živjeti, već samo onih koje će se jednoga dana pojaviti na vratima astrologa i zatražiti iščitavanje!

Obuzet čuđenjem, još sam sat vremena sjedio i slušao tajanstvene podatke o prošlom životu koji sam proveo u hramu na jugu Indije i o tome kako su moji grijesi u tom životu doveli do bolnih teškoća u ovom. Nakon kratke stanke, tijekom koje me je čitač upitao želim li to doista doznati, saznao sam i o danu moje smrti. Taj je dan dovoljno daleko u budućnosti da bih mogao biti miran iako me je još više umirilo obećanje nadija da će moja supruga i djeca dugo živjeti te da će njihovi životi biti ispunjeni ljubavlju i postignućima.

Ostavio sam starca i mladoga svećenika te izašao na zasljepljujuću vrelinu Delhija gotovo ošamućen pitanjem kako će se moj život promijeniti s tim novim spoznajama. Pojedinosti nisu bile važne. Njih sam gotovo sve zaboravio, a tog se događaja sjetim samo kad mi pogled zapne za jedan od ulaštenih komada kore koji su danas uokvireni i zauzimaju počasno mjesto u mojemu domu. Mladi mi ih je svećenik prije rastanka predao uz jedva primjetan osmjeh. Jedina činjenica koja je snažno utjecala na mene bio je nadnevak moje smrti. Čim sam ga čuo, osjetio sam dubok mir i otrježnjenje koje otada polako mijenja moje prioritete.

Razmišljajući o tome, poželim da postoji neki  drugi naziv za astrologiju, primjerice, "nelokalna spoznaja". Osoba koja je živjela prije mnogo stoljeća poznavala me je bolje no što sam sebe poznajem. Vidjela me je kao ostvarenje određenog obrasca u univerzumu, slojevito povezanog s prijašnjim obrascima. Osjećao sam da sam s tim komadom kore primio izravan dokaz da nisam ograničen na tijelo, um ili na doživljaje koje nazivam "sobom".

Ako živite u središtu jedne stvarnosti, počinjete opažati promjene obrazaca. Isprva ih i dalje osjećate kao osobne. Vi ih stvarate i to u vama budi osjećaj vezanosti. No, slikari su poznati po tome da ne skupljaju vlastita djela; zadovoljstvo im donosi sâm čin stvaranja. U dovršenoj slici više nema života; sok je iscijeđen iz nje. Isto vrijedi i za obrasce koje stvaramo. Doživljaj gubi draž kada znate da ste ga sami stvorili.

Pojam nevezanosti, prisutan u svakoj istočnjačkoj duhovnoj tradiciji, muči mnoge koji ga poistovjećuju s pasivnošću i nezainteresiranošću. No, posrijedi je zapravo nevezanost koju svaki stvaratelj osjeti kad obavi posao. Kad stvori i proživi određeno iskustvo, čovjek uviđa da nevezanost dolazi sama po sebi. Međutim, ne događa se odjednom. Još dugo ostajemo zadivljeni igrom dvojnosti, odnosno njezinih neprestano suprotstavljenih suprotnosti.

No, čovjek s vremenom postane spreman proživjeti iskustvo zvano metanoia - grčka riječ za obraćenje. Budući da se ta riječ pojavljuje na mnogim mjestima u Novom zavjetu, poprimila je više duhovno značenje. Označavala je predomišljanje u vezi grješnoga življenja, potom je poprimila konotaciju pokajanja i na posljetku je obuhvatila značenje vječnoga spasenja. No, ako iskoračite iz okvira teologije, metanoia je vrlo bliska onome što nazivamo preobrazbom. Vaše poimanje samoga sebe mijenja se iz lokalnog u nelokalno. Umjesto da doživljaje nazivate "svojima", uviđate da je svaki obrazac u univerzumu privremen. Univerzum od svoje osnovne tvari neprestano stvara nove oblike, a vi ste jedan od tih oblika neko vrijeme nazivali "sobom".

Mislim da je upravo metanoia tajna u pozadini nadija. Vidjelac se prije mnogo vremena zagledao u samoga sebe i uhvatio mreškanje svijesti kojemu je bilo pridruženo ime Deepak. On je to ime zapisao zajedno sa svim drugim pojedinostima koje su izronile u prostor-vrijeme. To podrazumijeva razinu svijesti koju bih i sam trebao biti sposoban doseći u sebi. Kad bih se mogao vidjeti kao mreškanje u polju svjetlosti (đjotiš na sanskrtu znači "svjetlost"), dosegnuo bih slobodu koju ne mogu doseći ako ostanem tko jesam unutar prihvaćenih granica. Ako su imena mojih roditelja bila poznata prije mojega rođenja i ako je vrijeme smrti mojega oca bilo poznato naraštajima prije no što se rodio, ti se preduvjeti ne mogu promijeniti.

Istinska je sloboda moguća samo u nelokalnoj svijesti.

Sposobnost zaokreta iz lokalne u nelokalnu svijest za mene je smisao otkupljenja ili spasenja. Odlazite na mjesto na kojemu duša živi bez nužnosti prethodne smrti. Umjesto da ponovno razmatram metafiziku toga pitanja, pojam nelokalnosti svest ću na ono čemu svi teže; sreću. Težnja sreći krajnje je osobna pa je stoga predajemo egu kojemu je jedini cilj usrećiti "mene". Ako se ispostavi da je sreća izvan "mene", u području nelokalne svijesti, to bi bio uvjerljiv argument za metanoiu.

Sreća je za ljudska bića vrlo složen pojam. Teško nam je doživjeti sreću, a da se pritom ne sjetimo onoga što bi je moglo razoriti. Nešto od toga nosimo iz prošlosti, u obliku traumatičnih rana; drugo su projekcije u budućnost u obliku zabrinutosti ili očekivanja katastrofe.

Nitko nije kriv za neuhvatljivost sreće. Igra suprotnosti je kozmička drama, a naši su umovi uvjetovani prilagoditi joj se. Sreća je, kao što svi znaju, predobra da bi potrajala. I to je točno dokle god je definirate kao "svoju" sreću; na taj ste se način vezali za kotač koji se mora okrenuti na drugu stranu. Metanoia ili nelokalna svijest taj problem rješava prekoračivanjem jer nema drugog načina. Sastavnice vašega života su u sukobu. Čak i kad biste svaku od njih mogli uvjetovati tako da neprestano vodi sreći, pojavljuje se prikriveni problem zamišljene patnje.

Psihoterapeuti godinama oslobađaju pacijente od svega što bi, prema njihovu mišljenju, moglo poći po zlu i što ni na koji način nije vezano za postojeće okolnosti.

To me podsjeća na iskustvo koje se prije mnogo godina, tijekom studija medicine, dogodilo mojemu kolegi. Imao je pacijenticu koja je patila od anksioznosti i svakih nekoliko mjeseci dolazila na sveobuhvatni pregled jer je strahovala da bi mogla oboljeti od raka. Nalazi rengenskog snimanja uvijek su bili negativni, ali se ona i dalje vraćala, svaki put jednako zabrinuta. Rentgenska je slika nakon mnogo godina na posljetku doista potvrdila malignost. Ona je s izrazom pobjednika na licu uzviknula: "Vidite, rekla sam vam!" Zamišljena je patnja jednako stvarna kao i svaka druga, a katkad se i stapaju.

Sve dok pomnije ne promotrite lokalnu svijest, prilično zbunjuje činjenica da se netko za nesreću može uhvatiti jednako čvrsto kao što se drugi hvataju za sreću. Lokalna je svijest zaglavljena na razmeđu ega i univerzuma. To je mjesto nemira. S jedne strane, ego djeluje kao da je sve pod njegovim nadzorom. Vi se kroz svijet krećete prema neizrečenoj pretpostavci da ste važni i da je ostvarenje vaših želja važno. A l i , univerzum je beskrajan, a prirodne sile neosobne. Ego-osjećaj nadzora i samovažnosti doima se kao potpuna iluzija kad pomislite da su ljudska bića tek točkice na kozmičkom slikarskom platnu. Osoba koja duboko u sebi osjeća da hini kako je u središtu svijeta ne može postići sigurnost - materijalni dokazi vaše nevažnosti i te kako su uvjerljivi.

No, je li doista moguće pobjeći? Ego u svojem području kaže da nije. Vaša je osobnost karmički obrazac koji se čvrsto drži samoga sebe. Međutim, kad se oslobodite lokalne svijesti, prestajete igrati igru ega, odnosno napuštate cijeli problem usrećivanja "mene". Univerzum ne može zgromiti pojedinca ako taj pojedinac ne postoji. Dokle god svoj identitet vežete za najmanji djelić svoje ego-osobnosti, sve ostalo dolazi samo po sebi. To je kao da uđete u kazalište i čujete kako glumac izgovara riječi: "Biti i l i ne biti". Odmah znate koji je lik posrijedi, poznata vam je njegova povijest i njegova tragična sudbina.

Da bi napustili jednu ulogu i preuzeli drugu, glumci ne moraju učiniti mnogo - dovoljno je kratko mentalno podešavanje. Prelazak iz Hamleta u Macbetha ne odvija se riječ po riječ. Jednostavno prizovete odgovarajući lik. Štoviše, kad zamijenite likove, nalazite se na novom mjestu - u Škotskoj umjesto u Danskoj, u vještičjem taboru pokraj druma umjesto u dvorcu pokraj Sjevernog mora.

Oslobađanje od lokalne svijesti može se postići i spoznajom da ste to već postigli. Kad se u vrijeme Dana zahvalnosti vratite kući, vjerojatno automatski preuzimate ulogu djeteta koje ste nekoć bili. Na radnom mjestu igrate ulogu koja se razlikuje od vaše uloge na godišnjem odmoru. Naš um toliko vješto pohranjuje potpuno suprotstavljene uloge da čak i mala djeca znaju glatko prijeći iz jedne u drugu. Kad se skrivene kamere postave tako da snimaju trogodišnjake koji se igraju bez nazočnosti odraslih osoba, roditelji su često zaprepašteni preobrazbom koju opaze: milo, poslušno i miroljubivo dijete kakvo poznaju kod kuće može se pretvoriti u mahnitog nasilnika. Neki stručnjaci za dječju psihologiju čak tvrde da odgoj igra zanemarivo malu ulogu u oblikovanju odrasle osobnosti. Dva djeteta, odgojena pod istim krovom i uz istu roditeljsku pozornost, mogu izvan kuće biti toliko različita da se u njima ne može prepoznati braću. No, točnije je reći da djeca tijekom odrastanja istodobno uče mnoge uloge, a uloga naučena kod kuće samo je jedna od mnogih - drugo i ne bismo smjeli očekivati.

Ako to opažate u sebi, tada vas od nelokalne svijesti dijeli samo jedan korak. Potrebno je samo uvidjeti da sve vaše uloge postoje istodobno. Kao i glumac, i vi svoje uloge čuvate na mjestu onkraj prostora i vremena. Macbeth i Hamlet se istodobno nalaze u pamćenju svakoga glumca. Za njihovo ostvarenje na pozornici potrebni su sati, ali u njihovu istinskom domu vrijeme ne prolazi. U svijesti cijela uloga postoji u tišini, ali je potpuna do najmanje pojedinosti.

Jednako tako i vi svoje preklapajuće uloge čuvate na mjestu na kojemu se više osjećate kod kuće nego na pozornici na kojoj odigravate svoje drame. Ako te preklapajuće uloge pokušate razdvojiti, ustanovit ćete da ni jedna od njih nije ono što vi doista jeste. Vi ste onaj koji pritišće mentalne gumbiće kako bi određenoj ulozi udahnuo život. Iz svojeg bogatog repertoara odabirete situacije koje ostvaruju osobnu karmu, a svaka sastavnica savršeno sjeda na svoje mjesto kako bi stvorila iluziju individualnog ega.

Istinsko ja nije vezano ni za jednu ulogu, ni za jednu scenu, ni za jednu dramu. Rečeno duhovnim rječnikom: nevezanost nije sama sebi cilj, već se razvija u svojevrsno umijeće. Kad ovladate tim umijećem, sposobni ste načiniti zaokret u nelokalnu svijest kad god poželite. To je ono što Šiva sutre podrazumijevaju kada kažu da se pri korištenju sjećanja ne smije dopustiti da sjećanja koriste vas. Nevezanost ostvarujete kad iskoračite iz svoje upamćene uloge pa sa sobom više ne nosite karmu vezanu za pojedine uloge. Ako svoju karmu pokušate promijeniti dio po dio, mogli biste ostvariti ograničene rezultate, ali vaša poboljšana inačica neće biti slobodnija od prijašnje.

Ako doista postoji tajna sreće, moguće ju je pronaći samo na izvoru sreće, koji posjeduje sljedeće značajke:

IZVOR SREĆE JE..

- nelokalan

- nevezan

- neosoban

- univerzalan

- ne podliježe promjeni

- bitan

Ovaj popis raščlanjuje metanoiu na sastavne dijelove. Metanoia je prvotno označavala preobraćenje, a smatram da po tom pitanju vrijede iste sastavnice:

Nelokalnost. Prije preobraćenja morate iskoračiti iz sebe kako biste stekli širu perspektivu. Ego svaku situaciju nastoji svesti na pitanje "Što ja imam od toga?" Kad to pitanje izrazite u obliku "Što mi imamo od toga?" ili "Što svi imaju od toga?", vaše će se srce odmah osjećati manje sputano i ograničeno.

Nevezanost. Ako vam je određen ishod osobito važan, preobraćenje si ne možete priuštiti. Granice su određene i svi su odabrali stranu. Ego izričito govori da je presudno važno usredotočiti se na nagradu, odnosno na željeni rezultat. No, u stanju nevezanosti uviđate da mnogi ishodi mogu biti povoljni za vas. Stremite prema ishodu koji smatrate ispravnim, ali ostajete dovoljno nevezani da biste zaokrenuli kada vam srce to naloži.

Neosobnost. Doima se da se ljudima događaju situacije, no one zapravo proizlaze iz dubljih karmičkih uzroka. Ostvarujući sve uzroke koje je potrebno obuhvatiti, univerzum se razvija sam po sebi. Nemojte to shvaćati osobno. Izmjenjivanje uzroka i posljedice je vječno. Vi ste dio toga valovitog gibanja kojemu nema kraja, a od potapanja se možete osigurati samo ako zajašite val. Ego sve shvaća osobno pa ne ostavlja mjesta uzvišenom vodstvu ili svrsi. Uvidite, ako možete, da se kozmički plan odvija i divite se njegovu čudesnom tkanju, veličanstvenom uzorku kojemu nema premca.

Univerzalnost. Dok sam se jednom zgodom svim silama trudio shvatiti budistički pojam smrti ega (koji mi se u to doba doimao vrlo hladnim i bezdušnim), netko mi je olakšao muke rekavši: "Time ne uništavaš ono što jesi. Svoje "ja" širiš toliko da više ne obuhvaća samo tvoj mali ego, već i kozmički ego." To je velika zadaća, no ta mi se inačica svidjela zbog toga što ništa nije isključeno. Svaku situaciju počinjete opažati kao da joj je mjesto u našem svijetu i premda taj osjećaj sveobuhvatnosti isprva može biti slab - moja obitelj, moja kuća, moje susjedstvo - s vremenom može spontano ojačati. Sama činjenica da ego smatra apsurdnim reći "moj svijet", "moja galaksija", "moj univerzum" podrazumijeva nužnost zaokreta koji ego sâm ne može izvesti. Koliko god vas ego sputava u bilo kojem trenutku, ključno je imati na umu da je svijest univerzalna.

Nepodložnost promjeni. Sreća na koju ste navikli dolazi i prolazi. Umjesto da to doživljavate kao sušenje vrela, zamislite atmosferu. U atmosferi uvijek ima vlage koja se s vremena na vrijeme oslobađa u obliku kiše. U danima bez kiše vlaga nije nestala: uvijek je prisutna u zraku i čeka promjenu uvjeta da bi se pretvorila u kišu. Na isti način možete promatrati i sreću koja je uvijek prisutna u svijesti iako se ne očituje u svakom trenutku, već se pokazuje kad se uvjeti promijene. Ljudi se razlikuju po svojim osnovnim emocijama pa neki doživljavaju više veselja, optimizma i zadovoljstva.

Ta je različitost odraz raznolikosti svijeta. Ne možete očekivati da će se pustinja i prašuma ponašati isto. No, te su razlike u osobnom ustrojstvu površne. Ista nepromjenjiva sreća dostupna je u svijesti svakog čovjeka. Uvidite istinitost te tvrdnje, a uspone i padove osobne sreće nemojte koristiti kao razlog da se ne uputite prema izvoru.

Bit. Sreća nije jedinstvena. Ona je tek jedan od mnogih okusa biti. Jedan se učenik požalio učitelju da mu vrijeme posvećeno duhovnom radu nije donijelo sreću. "Doživljavanje sreće trenutno nije tvoj zadatak", odvratio je učitelj. "Tvoj zadatak jest postati stvaran." Bit je stvarna, a kad je uhvatite, sreća slijedi sama po sebi kao i sve značajke biti. Težnja sreći koja je sama sebi cilj zapravo je ograničena; u tom ste slučaju sretni ako uspijete zadovoljiti uvjete koje ego postavlja sretnom životu. Ako se, posvetite potpunom zaokretu svijesti, sreća stiže kao dar koji vam svijest velikodušno pruža.

PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAĐIVANJA S TRINAESTOM TAJNOM

Trinaesta tajna govori o osobnoj slobodi. Istinska sloboda nije moguća ako je vaš odnos s univerzumom osoban zbog toga što je osobnost ograničena. Ako ostanete unutar tih granica, i vaša će svijest ostati ograničena. Danas se počnite ponašati kao da se vaš utjecaj proteže posvuda. Jedan od najčešćih prizora u Indiji, odnosno po cijelom Istoku, nekoć su bili redovnici u narančastim haljinama, u meditaciji prije zore. Mnogi drugi ljudi, uključujući moju baku i majku, ustaju jednako rano te odlaze moliti u hram. Svrha te prakse jest susret s danom prije njegova početka.

Susresti dan prije no što započne, znači da ste prisutni prije no što se rodi. Otvarate se za određenu mogućnost. Budući da se još ništa nije dogodilo, novorođeni je dan otvoren, čist i nov. Mogao bi se pretvoriti u bilo što. Redovnici koji meditiraju i ljudi koji mole žele u tom presudnom trenutku dodati svoj utjecaj svijesti, kao da su prisutni na početku života novorođenčeta.

I vi danas možete učiniti isto. Probudite se u vrijeme u koje se inače budite - ovu je vježbu najbolje izvoditi u svitanje, u sjedećem položaju, ali je možete izvesti i ležeći u krevetu, prije ustajanja - i dopustite da se vaš um veseli danu koji je pred njim. Isprva ćete vjerojatno primijetiti tragove navike. Zamišljat ćete uobičajenu poslovnu rutinu, svakidašnje obiteljske obveze i druge dužnosti. Potom ćete vjerojatno pomisliti na jučerašnje zaostatke: nedovršeni projekt, približavanje roka, nerazriješeni spor. Zatim će se vjerojatno vratiti brige, što god vam u tom trenu visi nad glavom.

Dopustite da sve to uđe u svijest i izađe iz nje kako želi. Jasno oblikujte nakanu rasplitanja te zbrke predodžbi i riječi. Vaš će se ego ionako pobrinuti za sva ta uobičajena pitanja. Ostanite usredotočeni na dan koji je pred vama, koji nije sastavljen od predodžbi i misli budući da se tek rađa. Osjetite ga; nastojte ga dočekati svojim bićem.

Za nekoliko trenutaka primijetit ćete da vam um više nije toliko sklon iskočiti iz kreveta. Tonut ćete u maglovitu svijest i izlaziti iz nje, što znači da ste zaronili malo dublje ispod površine mentalnog nemira. (No, nemojte si dopustiti da ponovno zaspite. Kad osjetite pospanost, vratite se nakani dočekivani a dana.)

U tom ćete trenutku ustanoviti da vam um više nije zaokupljen predodžbama, već se ustaljuje u ritmu osjećaja. To stanje, za razliku od predodžbi i glasova, nije tako lako opisati. Nalik je osjećaju kako će se situacija razvijati, odnosno osjećaju da ste spremni što god se dogodi. Ne tražite ništa dramatično. Ne govorim o predosjećaj ima i slutnjama. Doživljavate jednostavno iskustvo: vaše biće dočekuje dan na razini klijanja na kojoj su događaji sjemenke koje se pripremaju za nicanje. Vaša jedina svrha jest biti prisutan. Ne morate ništa mijenjati; ne morate se vezati za prosudbe ili mišljenja o tome što bi se toga dana trebalo dogoditi. Kada dočekate dan, u tišini mu dodajete utjecaj svoje svijesti.

A čemu sve to? Djelovanje se očituje na suptilnoj razini. To je kao da sjedite pokraj kreveta djeteta koje tone u san. Vaša je prisutnost dovoljna da umiri dijete, bez riječi i bez postupaka. Dan bi trebao započeti u staloženom stanju, neopterećen tragovima i vrtlozima jučerašnjih aktivnosti. No, dočekivanjem dana dodajete mu i suptilnu razinu nakane. Nakanili ste dopustiti da se život slobodno odvija. Izašli ste pred njega otvorena uma i srca.

Ovu sam vježbu potanko opisao kao način otvaranja puta kojim bi vaš um mogao krenuti. Vjerojatno nećete potpuno vjerno slijediti navedene stadije, ali ćete vježbu uspješno izvesti ako makar nakratko dodirnete bilo koje od sljedećih stanja svijesti:

* Osjećate se obnovljeno. Predstojeći dan bit će jedinstven.

* Osjećate se smireno. Predstojeći će dan riješiti određeno stresno pitanje.

* Osjećate se usklađeno. Predstojeći dan neće donijeti sukobe.

* Osjećate se kreativno. Predstojeći će vam dan otkriti nešto neviđeno.

* Osjećate ljubav. Predstojeći će dan izgladiti razlike i obuhvatiti one koji se osjećaju izostavljenima.

* Osjećate se potpuno. Predstojeći će dan teći savršeno.

Sada ste upoznati sa svijetom pred svitanje, u kojemu su sveci i mudraci djelovali tisućama godina. Ono što su oni činili i što vi počinjete činiti jest spuštanje stvarnosti na Zemlju. U svojoj svijesti otvarate kanal putem kojega će pritjecati obnavljanje, mir, sklad, kreativnost, ljubav i potpunost. Ako nitko ne dočeka dan, te značajke postoje samo u pojedincima - i l i uopće ne postoje. Kao i kiša koja pada iz vedra neba, vaš utjecaj potiče ostvarenje mogućnosti.