TRI NAJVIŠE FUNKCIJE

PREMA SAINT-YvESU, najviši poglavar Agarte nosi naslov Brahâtmâ (točnije bi bilo pisati Brahmâtmâ), “uporište dušā u Božjemu duhu”. Njegove dvije službe su Mahâtmâ, “predstavnik sveopće Duše” i Mâhânga, “simbol svih materijalnih organizacija kozmosa”:(0 to je hijerarhijska podjela koju zapadni nauci prikazuju trojstvom duha, duše i tijela koji se tu primjenjuju po osnovnoj analogiji makrokozmosa i mikrokozmosa. Va- žno je upozoriti da ti pojmovi na sanskrtu označavaju upravo načela te se na ljudska bića mogu primijeniti ukoliko ona i sama predstavljaju ta načela tako da se, čak i u ovom slučaju, bitno vežu uz funkcije, a ne na pojedince. Po g. Ossendowskom, Mahâtmâ “spoznaje događaje, budućnost”, a Mâhânga “upravlja uzrocima tih događaja”. Što se tiče Brahâtme, ona može “govoriti licem u lice s Bogom”,(9 stoga je lako razumjeti što to znači prisjetimo li se da ona zauzima središnje mjesto u uspostavljanju izravne komunikacije zemaljskoga svijeta s višim stanjima, a posredstvom njih s najvišim Načelom.40 Pokušamo li ga shvatiti u uskom smislu i samo u odnosu prema zemaljskome svijetu, izraz “Kralj svijeta” je veoma neprikladan. U određenom pogledu

na Brahâtmu bi točnije bilo primijeniti izraz “Gospodar triju svjetova”4! jer u svakoj pravoj hijerarhiji onaj tko posjeduje najviši stupanj time istodobno posjeduje i sve podređene stupnjeve, a ta “tri svijeta” iz hinuduističke predaje (koji čine iribhuvanu) su, kao što ćemo kasnije objasniti, područja od kojih svako za sebe odgovara tri- ma funkcijama koje smo maločas pobrojali.

“Kada izlazi iz hrama”, kaže g. Ossendowski, “Kralj svijeta zrači božansko svjetlo.” Židovska Biblija kaže isto za Mojsija kada je silazio sa Sinaja,42 a što se te uspo- redbe tiče valja upozoriti da islamska tradicija Mojsija promatra kao Pol (el-Qutb) svoga doba. Nije li to, izme- đu ostaloga, zato što ga je, kao što kaže kabala, podu- čavao sam Metatron? Ovdje bismo još trebali razlikovati razlikovati glavno duhovno središte našega svijeta i se- kundarna središta koja mu mogu biti podređena, a koja ga predstavljaju samo u odnosu na posebne tradicije, prilagođene određenim narodima. Da se ne vraćamo na to pitanje, upozoravamo da funkciju “zakonodavca” (na arapskom rasûl) koja pripada Mojsiju nužno podra- zumijeva prijenos moći koji opisuje ime Manu. S druge strane, jedno od značenja koje obuhvaća ime Manu uka- zuje upravo na odraz božanskoga svjetla.

“Kralj svijeta”, kaže jedan lama g. Ossendowskom, “u vezi je s mislima svih onih koji upravljaju sudbinom čovječanstva… On poznaje njihove namjere i ideje. Udovoljavaju li oni Bogu, Kralj svijeta će im se priklo- niti sa svojom nevidljivom pomoći, ne udovoljavaju li mu, Kralj će izazvati njihovu propast. Ta moć Agarti je

dana posredstvom tajne znanosti Oma, riječi kojom za- počinjemo sve naše molitve”. Odmah zatim slijedi ova rečenica koja će zaprepastiti sve one koji imaju makar nejasnu ideju o značenju jednosložne svete riječi Om: “Om je ime jednoga starog sveca, prvoga goroa (g. Os- sendowski piše goro umjesto guru) koji je živio prije tri- sto tisuća godina.” Rečenica postaje posve neshvatljiva ne prisjetimo li se da razdoblje o kojem je riječ, i o koje- mu veoma malo znamo, daleko prethodi trenutačnom razdobulju Manua. Adi-Manu ili prvi Manu naše kalpe (Vaivaswata je sedmi), s druge strane, zvao se Swâyamb- huva tj. potekao od Swâyambhûa, “Onoga koji postoji sam od sebe” ili vječnoga Logosa. Logos, dakle, ili onaj tko ga izravno predstavlja, može se doista označiti kao prvoga među guruima ili “duhovnim učiteljima”, a Om je zapravo ime za Logos.4(

Riječ Om, s druge strane, neposredno nudi ključ za hijerarhijsku raspodjelu funkcija između Brahâtme i nje- govih službenika koje smo već spomenuli. Po hinduisti- čkoj tradiciji tri elementa te svete jednosložne riječi sim- boliziraju zasebno “tri svijeta” o kojima ćemo odmah nešto reći. To su tri stanja Tribhuvane: Zemlja (Bhû), atmosfera (Bhuvas), nebo (Swar), drugim riječima, svijet tjelesnoga očitovanja, svijet istančanoga ili duševnoga očitovanja i nevidljivi svijet. Polazimo li odozdo prema gore, to su područja koja pripadaju Mahângi, Mahâtmi i Brahâtmi, kao što lako možemo vidjeti pogledamo li tumačenja njihovih maločas iznesenih naslova. To su i odnosi subordinacije koji postoje između tih različitih

područja koja, za Brahâtmu, opravdavaju naziv “Gospo- dara triju svjetova” koji smo maločas uporabili.44 “On je Gospodar svega, sveznajući (vidi neposredno sve poslje- dice u njihovim uzrocima), unutarnji upravitelj (boravi u središtu svijeta i upravlja iznutra, ravnajući njegovim kretanjem a da nije dio njega), izvor (svake prihvatljive moći), podrijetlo i svrha svih bića (cikličkoga očitova- nja čiji zakon predstavlja”.4, Da se poslužimo drugim, ne manje točnim simbolizmom, recimo da Mahânga predstavlja baza početnoga trokuta, a Brahâtma njegov vrh. Između njih dvoje Mahâtmâ utjelovljuje neku vrstu posredničkoga načela (kozmičku vitalnost, hermetičku Anima mundi), čije se djelovanje razvija u posredničkom prostoru”. Sve je to, međutim, veoma jasno prikazano likovima koji odgovaraju svetome alfabetu koji Saint- Yves naziva vattan, a g. Ossendowski vatannan, ili, što se svodi na isto, geometrijskim oblicima (pravac, spirala, točka) na koje se bitno svode tri mâtrâsa ili osnovna ele- menta Oma.

Pojasnimo još i slijedeće: Brahâtmi pripada punina dviju moći, svećenička i kraljevska, koje se smatraju prvotima i na neki način nerazlučivima. Te dvije moći razlikuju se potom kako bi se očitovale, Mahâtmâ pred- stavlja posebice svećeničku moć, a Mâhanga kraljevsku. Ta se razlika podudara s razlikom između brâhmana i kšatrija. Mahâtmâ i Mahânga, međutim i same po sebi imaju, uostalom, kao i Brahâtmâ, istodobo svećeničku i kraljevsku narav jer su “s onu stranu kastā”. U tome po- gledu pojasnit ćemo još nešto što se čini da nikada nije

bilo objašnjeno na zadovoljavajući način, a veoma je va- žno: prije smo spomenuli “kraljeve – mage” iz Evanđe- lja kao one koji u sebi sjedinjuju dvije moći, sada ćemo kazati da ti zagonetni likovi nisu ništa drugo do tri po- glavara Agarte.4/ Mahânga Kristu nudi zlato i pozdravlja ga kao “kralja”, Mahâtmâ mu nudi tamjan i pozdravlja ga kao “svećenika”, Brahâtmâ mu, konačno, nudi smirnu (balzam nepotkupljivosti, slika Amrite)47 i pozdravlja ga kao najvećega Proroka ili duhovnog Učitelja. Tako oda- na počast rođenom Kristu, u tri svijeta koja su njihova zasebna područja, i posredstvom autentičnih predsta- vnika glavne predaje, istodobno je, kao što vidimo, jam- stvo savršenoga pravovjerja kršćanstva u tom pogledu.

G. Ossendowski, naravno, nikako nije mogao uzeti u obzir razmišljanja te vrste, no da je shvatio neke stvari malo dublje, što je propustio, mogao bi barem upozoriti na veliku sličnost koja postoji između najvišega trojstva Agarte i lamaističkoga trojstva koje navodi: Dalai-lama “ostvaruje Buddhinu svetost” (ili njegovu čistu duho- vnost); Taši–lama, “ostvaruje njegov nauk” (ne magijski kao što se, izgleda, misli) i Bogho–khan, “predstavnik njegove materijalne i ratničke snage”. To je posve ista raspodjela na tri svijeta. Tu opasku je mogao iznijeti tim više što upućuje na to da se “glavni grad Agarte zove Lhasa, u kojemu se na vrhu planine nalazi dvorac Da- lai–lame, Potala, okružen hramovima i samostanima”. Takav način prikazivanja stvari pogrešan je uostalom zato što preokreće odnose, jer za sliku zapravo možemo kazati da priziva svojoj prototip, a ne obrnuto. Središte

lamaizma, dakle, može biti samo prava slika “središta svijeta”. Što se tiče položaja na kojima su postavljena, sva središta te vrste pokazuju neke zajedničke topo- grafske osobitosti, i one, daleko od toga da su neva- žne, imaju neospornu simboličku vrijednost te moraju štoviše biti u vezi sa zakonima prema kojima djeluju “duhovni uplivi”. Riječ je o pitanju koje otkriva upravo znanost o tradiciji koju bismo mogli nazvati “svetom geografijom”.

Postoji još jedna, ništa manje važna podudarnost: opisujući različite stupnjeve ili krugove inicijacijske hijerarhije koji su povezani s određenim simboličkim brojevima i pozivajući se osobito na podjele vremena, Saint-Yves završava govoreći da je “najviši krug i naj- bliži tajanstvenom središtu sačinjen od dvanaest dijelo- va koji predstavljaju najvišu inicijaciju i podudaraju se, između ostaloga, sa zodijačkim sustavom”. Taj se, da- kle, ustroj ponavlja u onome što nazivamo “okružnim vijećem” Dalai-lame sastavljenim od dvanaest velikih Nama Šana (ili Nomenkana). Isto to ustrojstvo nalazi- mo uostalom i u određenim zapadnjačkim tradicijama, poglavito u onima koje govore o “vitezovima okruglo- ga stola”. Napominjemo k tomu da dvanaest članova unutarnjega kruga Agarte, s točke gledišta kozmičkoga poretka ne predstavljaju naprosto dvanaest znakova zodijaka, nego također (u iskušenju smo da kežemo ‘radije’, premda se dva tumačenja ne isključuju) dva- naest Aditya koji su istodobno obličja sunca povezani sa samim zodijačkim znakovima40 i naravno, kao što se

Manu Vaiswata zove “sinom Sunca”, “Kralj svijeta” među svojim znacima također ima i sunce.49

Prvi zaključak koji se iz svega ovoga nameće jest da doista postoje uske veze između opisa koji se u svim ze- mljama odnose na manje ili više skrivena ili barem teže dostupna duhovna središta. Jedini prihvatljiv zaključak koji se može dati o tome jest da ako se ti opisi odnose na različita središta, kao što se u nekim slučajevima čini, ona nisu, da tako kažemo, do očitovanja jednoga i najvi- šega središta, kao što sve posebne tradicije nisu zapravo do prilagodbe velike primordijalne tradicije.