Samim pokazivanjem svoga tijela, poticanjem, a uz to i uživanjem u izazvanoj spolnoj pažnji, ne ograničavate se u sposobnosti da sami definirate što vam ta moć znači. Vi ste ta koja kontrolira kako će se igra razvijati iako ste u ulozi spolnog objekta. U biti, izvođač je taj koji pokreće određene reakcije publike a zauzvrat u njima uživa ili ne. Pa tko će onda odrediti tko je tko u ovoj igri podizanja uzbuđenja? Tko je objekt? A subjekt? Sve to vrlo brzo postaje nevažno.

Tradicionalno, uloga striptizete je da se strogo drži gazdinih maštarija. Čak bi se i o tom položaju itekako moglo raspravljati jer na kraju dana novac poteče od gostiju prema plesačici, i tako ona dobija ono zbog čega je tu: egzibicionizam zajedno s financijskom zadovoljštinom. No nije svaki egzibicionizam zbog novca jer i samo eksperimentiranje s različitim ulogama može donijeti seksualnu moć i zadovoljstvo.

Ashley (22), iako nije profesionalna plesačica, sebe bez uvijanja naziva potpunom egzibicionistkinjom  i odbija interpretaciju da je zbog toga ona žrtva. Baš suprotno, na nju to djeluje oslobađajuće. Prvo, uživa kad ju se promatra, prosto i jednostavno. Ona je i egzibicionistkinja i voajerka i žena koja vjeruje u definiranje svojih maštarija prema vlastitim kriterijima, onako kako ona sama odluči. (I, usput, zašto strože osuđujemo žene koje odaberu svlačenje nego muškarce koji odaberu da ih promatraju?) Ponižavajuće je reći Ashley da muškarci koji je promatraju imaju svu moć a da je ona samo žrtva.

Drugo, ona je feministkinja koja određuje svoje izbore. S jedne se strane bori za ženino pravo na izbor istospolnog partnera, a s druge se ševi onako kako se njoj dopada. Kad Ashley za nekoga pleše, ona zahtijeva da je promatraju. Ona želi da je gledaju i da joj se dive. To nju pokreće. Ona stvara pravila. Ona je „objekt“, ali ona definira kako će plesati, što će odjenuti, koliko će za to naplatiti, kada će prekinuti, kada će ići dalje. De facto je prilično aktivni subjekt.

Kad izvodim ples u krilu, ja sam ambasadorica erotike. Ja sam jaka, neustrašiva, ja kontroliram, i tako sam prokleto seksi. Ja sam maštarija, mistična urbana nimfa. Svatko se može našminkati svjetlucavim make-upom, odjenuti se u provokativne vrpce i trakice i navući visoke čizme. Po čemu sam onda ja tako različita? Počela sam plesati u krilu jednoj privlačnoj ali stidljivoj ženi. „To još nikad nisam probala,“ rekla mi je, „ne znam što da ja sad radim.“ Rekla sam joj: „Samo se prepustite. Vjerujte svojim instinktima.“ Poslušala me je. Slijedila je moje pokrete i pala u trans. Obje smo uživale u plesu.  Ja sam super heroj seksualnosti. Vjerujem svojim instinktima. U provokativnim go-go čizmama i seksi rublju, pomažem ženama da imaju povjerenja u porive svoje utrobe i da iskuse žmarce i da im srsi prođu do kostiju…a samo jednim plesom u krilu.

- AMY, 29

Missi (21) draži je voajerizam pa je često u striptiz klubovima gdje posebno uživa i stoga što zna da je tamo obično jedina žena koja ne radi. Plesačice je redovito češće dotiču nego tipične muške mušterije i obično joj udijele poljubac na obraz ili vrat. Missi voli da joj u krilu sjedi lijepa polugola žena a pogotovo joj je drago kad zna da pleše samo za nju. Čak se i uzbudi jer je svjesna da se okolni muškarci ukrućuju za svojim stolovima i da će noćas kad se vrate kući masturbirati na sliku nje s plesačicom. Kad u klub povede i muža, brzo se uzbudi promatrajući ga dok prima ples – i zna da se on još jače uzbudi upravo stoga što ga ona promatra.