TRENUTAK KOG TREBA PREŽIVJETI

Kad ljubav prođe, a oni koji su se voljeli odu svatko svojim putem, dođe vrijeme u kom se ponovo uči biti sam. Nije to lako, jer se prilagođavaš svijetu u kom si već jednom bio, ali sad je drugačiji, izmijenjen toliko da neke stvari treba učiti ispočetka .

Smjenjuju se loši i bolji dani, i nikad ne znaš kakav je upravo svanuo, jer se prognoza u trenu promijeni; neka sitnica ili vijest sunčano jutro začas pretvori u mračno i olujno. Ipak, biva lakše kako mjeseci prolaze, iako u ogledalu svakog jutra otkriješ jedno malo izmijenjeno lice. Ljubav je ucrtala svoje promjene, otisci onoga kog si ljubio ostali su, čak i kad ih ne želiš vidjeti, skriveni u boru oko usana, ili sjenu podočnjaka.

I tako, dan za danom do osjećaja da se možeš ponovo smijati se iz srca, dobro prospavati noć. Povjeruješ da si od stare ljubavi potpuno slobodan, da možeš započeti ispočetka.Je li zaista tako pokazat će trenutak koji može uništiti i iluzije i novosagrađeno samopouzdanje, i pokazati stvari kakve jesu, bez poštede i uljepšavanja.

Kad nakon rastanka ponovo sretneš svog bivšeg ili bivšu, i na njegovom licu i očima ugledaš sreću nove ljubavi, to zlatno svjetlo koje sve preobražava, ne može se sakriti ni zanijekati, a predugo ga ni u tragovima nije bilo na tom licu dok je bilo „tvoje“. No sad je tu, jasno upisano, govori samo za sebe, svijetli iznutra i briše i poništava sve što je ikada prije postojalo, kao da nikad nije ni bilo. E, taj trenutak treba preživjeti.

Edit Glavurtić