Treća tajna

vaćanju postojanja jedne stvarnosti. Ako je i dalje smatrate nečijom zamišljenom teorijom, vaše se poimanje života neće promijeniti. Jedna stvarnost nije zamisao, već put u potpuno nov način življenja.

Zamislite putnika u zrakoplovu koji ne zna da let postoji. Pri uzlijetanju zrakoplova obuzme ga panika, a umom mu prođu misli poput "Što nas drži u zraku? Što ako je ovaj zrakoplov pretežak? Zrak nema težine, a ovaj je zrakoplov u cijelosti načinjen od čelika!" Sputan vlastitim poimanjem, izbezumljeni putnik u potpunosti gubi osjećaj nadzora; zarobljen je u doživljaju koji bi mogao završiti katastrofalno.

Pilot u pilotskoj kabini ima jači osjećaj nadzora jer je prošao pilotsku obuku. On poznaje zrakoplov; razumije kontrolne uređaje kojima upravlja. Stoga nema razloga za paniku iako je opasnost od mehaničkog kvara uvijek prisutna u nekom zakutku njegova uma. Katastrofa bi se mogla dogoditi, no to je izvan njegova nadzora.

Prijeđimo na konstruktora mlažnjaka koji, temeljem načela letenja, može načiniti kakav god zrakoplov želi. On posjeduje još veći nadzor od pilota jer ako nastavi iskušavati razne zamisli, mogao bi konstruirati zrakoplov koji se neće moći srušiti (možda svojevrsnu jedrilicu s dijelovima koji nikada neće ve daljnje duhovne tajne, dakle, velika većina njih ovise o vašemu prihvaćanju zatajiti bez obzira na kut obrušavanja).

Put od putnika do pilota i konstruktora simbolizira duhovno putovanje.

Putnik je zarobljen u svijetu pet osjetila. Za njega je let nemoguć jer uspoređuje čelik sa zrakom te zaključuje da može samo pasti kroz njega. Pilot poznaje načelo letenja; ono izlazi iz svijeta pet osjetila jer zadire dublje u prirodni zakon (Bernoullijevo načelo) koji govori da kretanje struje zraka preko zakrivljene površine stvara uzgon. Konstruktor odlazi još dalje jer zakone prirode usmjerava prema željenom učinku. Drugim riječima, on je najbliži izvoru stvarnosti jer nije žrtva svojih pet osjetila ili pasivni sudionik u prirodnom zakonu, već stvara zajedno s prirodom.

I vi možete poći na to putovanje. Ono nije sasvim simboličko jer je mozak, koji već stvara svaki doživljeni prizor, zvuk, dodir, okus i miris, kvantni stroj. Njegovi su atomi u izravnom dodiru sa zakonima prirode, a kad vi, čarolijom svoje svijesti, osjetite određenu želju, vaš mozak šalje signal samom izvoru prirodnog zakona.

Najjednostavnija definicija svijesti jest svjesnost; posrijedi su istoznačnice.

Jednom mi je u sklopu poslovnog sastanka prišao direktor koji je želio da mu pružim praktičnu i konkretnu definiciju svijesti. U prvom sam trenutku poželio odgovoriti da svijest nije moguće konkretno definirati, ali sam bubnuo: "Svijest je potencijal sveg stvaranja". Odjednom je shvatio i lice mu se ozarilo. Što više svijesti posjedujete, to posjedujete više potencijala za stvaranje. Budući da je u pozadini svega, čista svijest je čisti potencijal.

Trebali biste si postaviti sljedeće pitanje: želim li biti žrtva pet osjetila ili sustvaratelj? Na raspolaganju su vam sljedeće mogućnosti.

* Ovisnost o pet osjetila: razdvojenost, dvojnost, ego-utemeljenost, podložnost strahu, odvojenost od izvora, ograničenost u vremenu i prostoru.

* Ovisnost o prirodnom zakonu: nadzor, manja podložnost strahu, posezanje u prirodne izvore, domišljatost, razumijevanje, istraživanje opsega vremena i prostora.

* Ovisnost o svijesti: kreativnost, bliskost s prirodnim zakonom, blizina izvora, granice nestaju, nakane se pretvaraju u rezultate, prekoračenje vremena i prostora.

Svijest je jedino što se mijenja na putu od razdvojenosti do jedne stvarnosti. Ako ovisite o osjetilima, svjesni ste fizičkog svijeta kao osnovne stvarnosti. U takvom svijetu morate biti na drugom mjestu jer se doživljavate kao čvrsto tijelo sastavljeno od atoma i molekula. Jedina zadaća vaše svijesti jest promatranje "vanjskoga" svijeta.

Osjetila su iznimno varljiva. Govore nam da Sunce izlazi na istoku i zalazi na zapadu, da je zemlja ravna te da čelični predmet nipošto ne može ostati u zraku. Uspon na sljedeću razinu svijesti ovisi o zakonima prirode koje je osoba shvatila razmišljajući i izvodeći pokuse. Promatrač tada više nije žrtva obmane. Pomoću matematike i misaonih pokusa sposoban je shvatiti zakon gravitacije. (Newton nije morao sjediti ispod stabla i dočekati da mu jabuka padne na glavu - mogao je izvesti misaoni pokus pomoću predodžbi i brojeva koji odgovaraju tim predodžbama. On je slijedio taj put kao i Einstein koji je zamišljao kako djeluje relativnost.)

Dok ljudski mozak razmatra prirodne zakone, materijalni je svijet "vani" i valja ga istražiti. Tako je stekao veću moć nad prirodom, ali ako je ta razina svijesti najviša (a mnogi znanstvenici smatraju da jest), tehnološki trijumf je utopija.

Međutim, mozak ne može zauvijek zanemarivati sam sebe. Zakoni prirode koji drže zrakoplove u zraku vrijede i za svaki elektron u mozgu. Netko na posljetku mora upitati: "Tko sam ja koji razmišlja?" To je pitanje koje vodi čistoj svijesti. Jer, ako iz mozga uklonite sve misli (kao u meditativnom stanju), ispostavlja se da svijest nije prazna, pusta i pasivna. S onu stranu granica vremena i prostora događa se jedan - i samo jedan - proces. Stvoreno stvara sebe koristeći svijest kao glinu za modeliranje. Svijest se u objektivnom svijetu pretvara u stvari, a u subjektivnom se svijetu pretvara u doživljaje. Raščlanite li bilo koji doživljaj do njegove najosnovnije sastavnice, dobit ćete nevidljive valiće u kvantnom polju; raščlanite li bilo koji predmet do njegove najosnovnije sastavnice, također ćete dobiti valiće u kvantnom polju. Nema razlike, a zahvaljujući uzvišenoj čaroliji, čovjekov mozak ne mora biti isključen iz stvaralačkog procesa. Prekidač stvaranja uključujete samom pozornošću i željom, odnosno uključujete ga ako znate što činite. Žrtva pet osjetila (predznanstveni čovjek) i istraživač prirodnih zakona (znanstvenik i filozof) jednako su kreativni kao i osoba koja doživljava čistu svijest (mudrac, svetac, šaman, siddha, čarobnjak - kako god ih želite nazvati). No, oni vjeruju u samonametnuta ograničenja. I zbog toga ta ograničenja postaju stvarnost. Uzvišenost duhovnog putovanja jednaka je njegovoj paradoksalnosti: punu moć stječete tek kada shvatite da ste je cijelo vrijeme koristili u svrhu samoograničavanja. Vi ste potencijalni zatvorenik, čuvar zatvora i junak koji otvara vrata zatvora, sve u jednom.

Instinktivno smo to cijelo vrijeme znali. Žrtve i junaci u bajkama su povezani čarobnim vezama. Žaba zna da je princ, a potreban joj je samo čaroban dodir da bi se vratila u svoje istinsko stanje. U većini bajki žrtva se nađe u opasnosti te nije sposobna poništiti čaroliju sve dok je ne izbavi čarolija iz vanjskoga svijeta. Žabi je potreban poljubac, usnuloj princezi potreban je netko tko će se probiti kroz zidove trnja, Pepeljugi je potrebna dobra vila s čarobnim štapićem. Bajke simboliziraju vjerovanje u čaroliju koja izvire iz najstarijih dijelova našega mozga, ali istodobno jadikuju zbog toga što ljudi ne vladaju tom čarolijom.

Ta je dvojba mučila sve koji su pokušali prihvatiti jednu stvarnost. Čak i kad steknete mudrost te uvidite da vaš vlastiti mozak stvara sve što vas okružuje, prekidač stvaranja nije lako pronaći. No, postoji način. U pozadini svakog doživljaja jest onaj koji doživljava i koji zna što se događa. Kad uspijem zauzeti položaj onoga koji doživljava, bit ću na nepokretnoj točki oko koje se okreće cijeli svijet. Stizanje na to odredište jest proces koji započinje ovdje i sada. Svaki nam doživljaj pristiže jednim od četiri puta: kao osjećaj, misao, postupak ili jednostavno kao osjećaj bivanja. Onaj koji doživljava u neočekivanim je trenucima prisutniji u ta četiri događanja nego inače. Kad se to dogodi, osjetimo promjenu, osjećamo se malo drugačije no što se osjećamo u uobičajenoj stvarnosti. Slijedi popis suptilnih promjena iz bilježnice koju sam nekoliko tjedana nosio sa sobom:

OSJEĆAJI

Lakoća u tijelu.

Osjećaj strujanja ili kolanja u tijelu.

Osjećaj da je sve dobro, da sam dio ovoga svijeta.

Osjećaj potpune smirenosti.

Osjećaj smirivanja - kao da jureći automobil usporava i staje.

Osjećaj slijetanja na meku površinu na kojoj sam siguran.

Osjećaj da nisam ono što na izgled jesam, da sam igrao ulogu koja nije moje istinsko jastvo.

Osjećaj da se nešto nalazi iza neba ili iza ogledala.

MISLI

"Znam više no što mislim da znam."

"Moram otkriti što je stvarno."

"Moram otkriti tko doista jesam."

Um mi se smiruje, želi se smiriti.

Moji se unutarnji glasovi utišavaju.

Moj unutarnji dijalog odjednom prestaje.

POSTUPCI

Odjednom osjetim da moji postupci zapravonisu moji.

Osjećam da kroz mene djeluje viša moć.

Doima se da moji postupci simboliziraju tko sam i zašto sam ovdje.

Postupam dosljedno samome sebi.

Odustao sam od nadzora i lako dobio ono što sam želio.

Odustao sam od borbe, a situacija se nije pogoršala, već se popravila.

Moji su postupci dio plana koji tek nazirem, ali znam da mora postojati.

BIVANJE

Uviđam da sam zbrinut.

Uviđam da moj život ima svrhu, da imam svoju ulogu.

Naslućujem da slučajni događaji nisu slučajni, već da čine suptilne obrasce.

Uviđam da sam jedinstven.

Uviđam da se život može odvijati sam po sebi.

Osjećam da me privlače žarišta situacija.

Zadivljeno uviđam da je život beskrajno vrijedan.

Popis se može doimati vrlo apstraktnim jer je sve vezano za svijest. Nisam zabilježio tisuće drugih msli, osjećaja i postupaka vezanih za vanjsko.

Dakako da sam, kao i svi ostali, razmišljao o svojem sljedećem sastanku ili žurio na njega, da me je promet uzrujavao, da sam bio sretan ili neraspoložen, zbunjen ili siguran, usredotočen ili rastresen. Sve je to nalik sadržaju mentalnog kovčega. Ljudi u svoje kovčege trpaju tisuće stvari. No, svijest nije kovčeg, a nije ni njegov sadržaj, odnosno stvari koje trpate u njega.

Svijest jest ono što jest: čista, živa, budna, tiha i prepuna potencijala. Katkad se približite doživljaju toga čistog stanja, a tada na površinu izroni neki od nagovještaja s popisa ili nešto slično što je do tada izmicalo opažanju. Neki su nagovještaji vrlo jasni: pojavljuju se kao neporecivi osjeti u tijelu.

Drugi se pojavljuju na suptilnoj razini i teško ih je riječima opisati: treperenje nečega neočekivano vam privlači pozornost. Ako opazite i jedan takav nagovještaj, u rukama držite nit koja bi vas mogla povesti s onu stranu misli, osjećaja ili postupaka. Ako doista postoji samo jedna stvarnost, tada svaki putokaz na posljetku mora dovesti na isto mjesto na kojemu zakoni stvaranja djeluju nesputano, odnosno u samu svijest.

Kako se, primivši nagovještaj koji obećava, možete osloboditi stiska ega?

Ego žestoko brani svoj svjetonazor, a svi znamo koliko maglovit i neuhvatljiv može biti svaki doživljaj koji se ne uklapa u naš duboko ukorijenjeni sustav vjerovanja. Sir Kenneth Clark, glasoviti engleski povjesničar umjetnosti, u svojoj autobiografiji opisuje kako je u crkvi doživio otkrivenje kada je odjednom potpuno jasno shvatio da je ispunjen sveobuhvatnom prisutnošću.

Zakoračio je s onu stranu misli i osjetio uzvišenu, svetu stvarnost ispunjenu svjetlošću i ljubavlju.

U tom je trenutku mogao izabrati: istraživati tu transcendentalnu stvarnost i l i se vratiti umjetnosti. Odabrao je umjetnost, bez opravdavanja. Iako nije posjedovala uzvišenu stvarnost, umjetnost je bila Clarkova zemaljska ljubav. Izabrao je između dvije beskonačnosti - beskonačnosti lijepih predmeta i beskonačnosti nevidljive svijesti. (Jedna šaljiva ilustracija prikazuje putokaz na račvanju puta. Jedna strana pokazuje smjer "Bog", a druga "Rasprave o Bogu". U ovom bi slučaju natpisi na putokazu mogli glasiti "Bog" i "Slike Boga".) Mnogi su ljudi donijeli sličnu odluku. Nagovještaj se mora razviti da bi zamijenio fizički svijet kakav poznajete. Niti doživljaja moraju istkati nov uzorak jer su kao zasebne niti previše tanahne da bi se suprotstavile poznatoj drami ugode i boli koja nas sve drži u ropstvu.

Još jednom razmotrite popis. Granice između kategorija nisu sasvim jasne. Primjerice, osjećaj sigurnosti tek se neznatno razlikuje od spoznaje sigurnosti. Odatle mogu postupati kao da sam siguran sve dok, izvan svake sumnje, ne shvatim da je moj život siguran od samog rođenja: ja jesam siguran. To, u praktičnom smislu, znači istkati posve nov uzorak. Slične veze mogu istkati i s bilo kojim drugim navodom s popisa. Kad sjedinim misao, osjećaj, postupak i bivanje, onaj koji doživljava postaje stvarniji; učim zauzimati njegovo mjesto. Tada mogu iskušati tu novu stvarnost i ustanoviti je li dovoljno jaka da bi zamijenila staru, potrošenu predodžbu o samome sebi.Mogli biste na trenutak zastati i učiniti upravo to: izaberite navod koji vas privuče, osjećaj ili misao koju ste doživjeli, i povežite ga s preostale tri kategorije.

Recimo da ste izabrali "Uviđam da sam jedinstven". Jedinstvenost znači da ne postoji osoba koja vam je potpuno istovjetna. Koji bi osjećaj pratio tu spoznaju? Možda osjećaj snage i samopoštovanja ili osjećaj da ste poput cvijeta s vlastitim, jedinstvenim mirisom, oblikom i bojom? Mogao bi se pojaviti i osjećaj isticanja u mnoštvu te ponos zbog toga. Potom bi se mogla pojaviti misao: "Ne moram nikoga oponašati". Uz tu biste se misao mogli početi osjećati slobodno od onoga što drugi misle o vama. Iz toga se rađa želja za dosljednim postupanjem, želja da svijetu pokažete kako znate tko ste. I tako iz jednoga neznatnog osjeta proizlazi potpuno nov obrazac: pronašli ste put proširene svijesti. Ako krenete tragom trenutnog uvida u svijest, opazit ćete kako se brzo širi; jedna jedina nit vodi složenom tkanju. No, ta metafora ipak ne objašnjava kako je moguće promijeniti samu stvarnost. Da biste ovladali čistom sviješću, morate je naučiti živjeti.

Kad čovjek doživi snažno iskustvo koje ga potakne na promjenu životnog obrasca, to nazivamo probojem i l i otkrivenjem. Vrijednost otkrivenja nije samo u novoj ili uzbudljivoj spoznaji. Mogli biste hodati ulicom i proći pokraj nepoznate osobe. Pogledi vam se susreću i zbog nekog razloga osjetite povezanost. To nije seksualna ili romantična želja, pa čak ni pomisao da bi ta osoba mogla značiti nešto u vašem životu. Otkrivenje jest spoznaja da vi jeste ta nepoznata osoba - vaš "onaj koji doživljava" sjedinio se s njezinim. To možete nazvati mišlju ili osjećajem, nije važno kako - važno je trenutno širenje. Makar na trenutak, vinuli ste se izvan svojih uskih granica i to je jedino važno. Iskusili ste skrivenu dimenziju. U usporedbi sa skrivanjem iza zidina ega, ta nova dimenzija pruža vam osjećaj veće slobode i lakoće. Osjećate da vas vaše tijelo više ne može sputavati.

Drugi primjer: dok promatrate malo dijete koje se igra potpuno usredotočeno, ali je ipak potpuno bezbrižno, gotovo ne možete ne osjetiti privlačnost. Nije li djetetova igra u tom trenutku gotovo opipljiva? Osjećate li i sami isti užitak igre - ili želju da ga osjetite? Ne doima li se djetetovo tijelo krhkim poput mjehura od sapunice, ali ipak prepuno života, nečega bezgraničnog, vječnog, neuništivog?

Slična otkrivenja pronalazimo u zanimljivim stoljetnim indijskim spisima pod naslovom Šiva sutre. Svaka je iznenadan uvid u slobodu u kojoj je polazni doživljaj pojmljen izravno, bez drugih utjecaja.

Čovjek pogleda lijepu ženu i odjednom opaža samu ljepotu. Ili pogleda u nebo i odjednom opaža beskonačnost s onu stranu neba.

Ni jedna druga osoba, koliko god je voljeli i obožavali, ne opaža istinsku važnost vaših osobnih otkrivenja. Ta tajna pripada vama, mjesto joj je s vama, u vama.

U naslovu Šiva sutre riječ Šiva znači "Bog", a riječ sutra znači "nit" pa su čitatelju poprilično namišljeno pružene tanke niti koje vode do vječnog izvora.

Šiva sutre se mogu shvatiti u širem kontekstu, što iziskuje slijeđenje puta otvorenog otkrivenjem. Prema vedskom učenju svaki čovjek može izabrati četiri puta koji proizlaze iz osjećanja, razmišljanja, postupanja i bivanja.

Svaki se put naziva sanskrtskom riječju joga koja znači "jedinstvo" jer je sjedinjavanje, stapanje s jednom stvarnošću, bilo krajnji cilj. Četiri su joge tijekom stoljeća počele označavati specifične puteve koji odgovaraju temperamentu tragaoca iako zapravo možete slijediti više njih i l i sve odjednom:

Bhakti joga jedinstvu vodi putem ljubavi prema Bogu.

Karma joga jedinstvu vodi putem nesebičnog postupanja.

Gjana joga jedinstvu vodi putem znanja.

Rađ joga jedinstvu vodi putem meditacije i odricanja.

Doslovan prijevod četvrtoga puta, Rađ joge, znači "kraljevski put prema sjedinjenju". Kraljevskim ga čini vjerovanje da meditacija nadmašuje preostala tri puta. No, četvrti je put sveobuhvatan: slijedeći četvrti put, istodobno slijedite sva četiri puta. Meditacijom izravno ponirete do biti svojega bića. Ta je bit ono što nastojite postići ljubavlju prema Bogu, nesebičnim postupanjem i znanjem.

Četiri puta ne moramo nužno smatrati istočnjačkima. Joge su bile prvotne sjemenke, sredstva koja su nam približila jedinstvo. Svi osjećaju, a to znači da svi mogu slijediti put osjećaja. Isto vrijedi i za razmišljanje, postupanje i bivanje. Stoga joga jednostavno govori da je jedinstvo moguće za svakoga, neovisno o situaciji u kojoj se nalazi. Štoviše, jedinstvo je tajanstveno prisutno u svakom trenutku svakidašnjeg života. Ne može mi se dogoditi ništa što bi bilo izvan jedne stvarnosti; u kozmičkom planu ništa nije uzaludno ili slučajno.

Razmotrimo načine življenja svakog pojedinog puta:

Osjećanje pokazuje put kad god osjećate i izražavate ljubav. Vaše se osobne emocije na tom putu razvijaju i postaju sveobuhvatne. Ljubav prema sebi i prema obitelji prerasta u ljubav prema čovječanstvu. Vaša je ljubav u svojem najuzvišenijem obliku toliko moćna da zaziva Boga da vam se pokaže. Srce ispunjeno žudnjom nalazi potpuni mir kad se sjedini sa srcem stvaranja.

Razmišljanje pokazuje put kad god se vaš um smiri i prestane umovati. Na tom putu utišavate svoj unutarnji dijalog kako biste dosegli jasnoću i spokoj. Vaš se um mora razbistriti kako bi uvidio da ne mora toliko mahnitati. Razmišljanje može prerasti u znanje, odnosno mudrost. Uz veću jasnoću vaš intelekt može pronaći rješenje svakog problema. S produbljivanjem znanja vaša osobna pitanja blijede. Ono što vaš um doista želi doznati jest tajna postojanja. Pitanja kucaju na vrata vječnosti, a tada na njih može odgovoriti samo Stvaratelj. Ispunjenje ovoga puta događa se kada se vaš um sjedini s umom Boga.

Postupanje pokazuje put kada se predate. Na ovom putu popuštate nadzor ega nad postupcima. Vaši postupci više nisu motivirani sebičnim prohtjevima i željama. Na početku ne možete izbjeći djelovanje za sebe jer ćete postizati osobno zadovoljenje čak i ako nastojite biti potpuno nesebični. Međutim, postupci se s vremenom udaljavaju od ega. Djelovanje postaje motivirano vanjskom silom. Ta se univerzalna sila na sanskrtu naziva dharma. Put postupaka sažet je u rečenici: karma uzmiče pred dharmom. Drugim riječima, osobna vezanost za vlastite postupke pretvara se u nevezanost putem izvođenja Božjih djela. Ovaj put dovodi do ispunjenja kada se predate toliko potpuno da Bog upravlja svime što činite.

Bivanje pokazuje put kad god razvijate jastvo neovisno o egu. Na početku je poimanje sebe vezano za djeliće vašeg istinskog identiteta. "Ja" je skup svega što vam se dogodilo otkad ste se rodili. Taj se plitak identitet razotkriva kao varka, krinka koja skriva mnogo veće "ja" prisutno u svima. Vaš istinski identitet jest osjećaj čistog i jednostavnog postojanja koje ćemo nazvati "ja jesam". Sva bića dijele isto "ja jesam", a ispunjenje se događa kada vaše bivanje obuhvati toliko mnogo da je i Bog uključen u vaš osjećaj življenja. Jedinstvo je stanje u kojemu ništa nije izostavljeno iz "ja jesam".

Joga se na Zapadu smatra putem odricanja, načinom života koji iziskuje napuštanje obitelji i imovine. Simboli takvoga života su jogini koji sa svojim prosjačkim zdjelicama lutaju u svakom selu u Indiji. No, izvanjsko ne predstavlja odricanje (koje se događa u unutarnjem svijetu) bez obzira na to koliko materijalnoga posjedujete. U unutarnjem se svijetu donosi presudna odluka: počinjem iz početka. Drugim riječima, ne odričete se svoje imovine, već svojih starih poimanja.

Kad vam srce prepukne zbog nasilja i podvojenosti u ovom svijetu, možete samo početi iz početka. Prestajete promatrati odraze i umjesto toga se okrećete izvoru. Univerzum je nepristran kao i svako drugo ogledalo. Odražava ono što je pred njim, bez prosuđivanja ili iskrivljavanja. Ako to možete prihvatiti kao istinito, načinili ste presudno važan korak odricanja.

Odrekli ste se vjerovanja da vanjski svijet ima moć nad vama. Kao i sve drugo na putu prema jedinstvu, ovu ćete istinu ostvariti ako je budete živjeli.

PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAĐIVANJA S TREĆOM TAJNOM

Da biste pronašli put povratka svojem izvoru, morate dopustiti da se život slegne onako kako želi. Svaki doživljaj ima grubu i suptilnu razinu, a suptilnije su razine osjetljivije, svjesnije i smislenije od grubih. Izvedite vježbu u sklopu koje ćete početi opažati suptilne razine u svojoj svijesti. Ustanovite kako ih osjećate u usporedbi s grubljim razinama. Primjerice:

Ljubav prema nekome suptilnija je od ljutnje ili odbacivanja.

Prihvatiti nekoga suptilnije je od kritiziranja.

Promicati mir suptilnije je od promicanja gnjeva i nasilja.

Promatrati nekoga bez osuđivanja suptilnije je od kritiziranja.

Ako si dopustite osjetiti je, suptilnija strana svakog doživljaja umiruje um, ublažuje stres, misli vam manje lutaju, a pritisak na emocionalnoj razini popušta. Suptilan je doživljaj miran i skladan. Osjećate se staloženo; ni s kim niste u sukobu. Nema preuveličane drame, pa čak ni potrebe za njom.

Kad upoznate suptilniju stranu svojega života, dajte joj prednost. Cijenite tu razinu svijesti jer se samo tako može razvijati. Ako prednost date grubljim razinama, svijet će vam odražavati vaše poimanje: uvijek će biti podvojen, nemiran, neugodan i prijeteći. Taj izbor morate sami donijeti na razini svijesti jer u beskonačnoj raznolikosti stvaranja svako opažanje rađa odraženim svijetom.

Druga vježba: meditacija

Meditacijom se može nazvati svaki doživljaj koji vas dovodi u vezu s tihom razinom svijesti. Možda ste spontano ustanovili rutinu koja vam omogućuje duboko smirenje uma. Ako još niste, mogli biste prihvatiti jedan od forrnamijih oblika meditacije prisutan u svakom duhovnom učenju.

"Najjednostavnija je vjerojatno meditacija disanja, a izvodi se na sljedeći način:

Zatvorenih očiju mirno sjedite u sobi u kojoj su svjetla prigušena i u kojoj vas neće ometati zvonjava telefona i l i kucanje na vrata. Zatvorite oči na nekoliko minuta te postanite svjesni svojega disanja. Neka vaša svijest slijedi disanje koje vas blago, prirodno uvlači unutra. Jednako i pri izdisaju. Ne pokušavajte disati određenim ritmom i nemojte nastojati disati duboko ili plitko.

Prateći dah, usklađujete se s povezanošću duha i tijela, s finom ravnotežom misli i prane, suptilne energije koju sadrži dah. Nekim je ljudima lakše zadržati usredotočenost na disanje ako ponavljaju određeni zvuk: jedan slog za izdisaj i jedan za udisaj. Tradicionalan zvuk pogodan za tu svrhu jest a-ham. (Možete izabrati i korijenske mantre i l i obredne zvukove opisane u svakom djelu o istočnjačkim duhovnim učenjima.)

Na taj način meditirajte dva puta dnevno po deset do dvadeset minuta.

Osjetit ćete kako vam se tijelo opušta. Budući da većina ljudi pohranjuje velike količine umora i stresa, možda ćete čak i zaspati. Ne brinite zbog toga niti zbog bilo kojeg osjeta ili misli koja se pojavi kad vam se um smiri. Oslonite se na prirodnu sklonost tijela oslobađanju stresa. Ovo je blaga meditacija bez negativnih nuspojava i potpuno bezopasna ako ste zdravi. (Bol ili opetovane nelagode mogu biti simptomi nedijagnosticirane bolesti; ako se ti osjeti ne povuku, posavjetujte se s liječnikom.)

Učinak opuštanja će se nastaviti, ali ćete osjetiti i da ste mnogo samosvjesniji.

Mogli biste doći do iznenadnog uvida ili osjetiti iznenadno nadahnuće.

Vjerojatno ćete se osjećati uravnoteženije, a moguća su i iznenadna pojačanja energije ili budnosti.

Posljedice se razlikuju od osobe do osobe pa budite otvoreni prema svemu što se dogodi. Međutim, posvemašnja svrha meditacije ista je za sve: učite povezivati se sa samom sviješću, s najčišćom razinom doživljaja.