TREBAMO LI JESTI KRUH?

Znam da će te ovo opširno poglavlje o kruhu najviše zaokupiti. "Zar ni povremeno komad tako ukusnog kruha od prekrupe?  To je  ipak pretjerano!" Ti ne moraš dakako činiti sve što ti kažem, ali tada moraš zadržati svoje stanje poluzdravlja ili računati s kasnijom teškom bolešću. Imaš punu slobodu da činiš sa svojim tijelom što želiš. Ovu si knjigu kupila međutim zato da upoznaš istinu na području prehrane i zdravlja. Ja ti ne mogu govoriti ono što bi željela čuti, kako bi mogla zadržati svoje nemarno vladanje. Kompromise moraš činiti sama i odgovarati za njih, ali kompromisna prehran a vodi preko kompromisnih bolesti u kompromisnu smrt!

Kriteriji  zdravlja!

"Biti zdrav znači ne  osjećati svoje  tijelo",  rekao je Are  Waerland. Ja ću ti međutim dati još  bolji savjet kako se može pouzdano saznati o svom zdravstvenom stanju.  Dakle, ako si  posve ili već velikim dijelom uspjela prijeći na zdravu prehranu, tada pokušaj kad te neko  pozove  k  sebi, jesti  samo  ponuđeno  kuhano povrće s pogrešnim, mrtvim mastima, začinima itd. Možeš li to povrće podnijeti bez negodovanja, tada još ni izdaleka nisi zdrava. Tvoje tijelo mora tako dobro raditi  da  odmah  ili  još  satima  kasnije  nelagodno reagira, pravim bolima, kolikama, nadimanjem itd.

Ako se to ne dogodi, tada još moraš prevaliti dugi put, tada si još poput starog, istrošenog traktora u koji se još može usipati sve moguće, dok ne prestane raditi. Tvoje se tijelo mora prisilno nekako uskladiti s tvojim "grijesima". Ja uspoređujem tu reakciju s jednom drugom. Kad dječak prvi put puši, mora tako dugo povraćati dok se tijelo ne prestane braniti. Tako se i tvoj organizam prestao braniti od tvoje "dobre stare" prehrane". On uspostavlja kakvu  takvu potrebnu ravnotežu, što tijelo uvijek pokušava! Tolerancija je međutim već bolest!

Ali što je posljedica stalnog kršenja prirodnog zakona? Prije il kasnije bit ćeš kronično bolesna. Ako si se približila prirodnoj hrani, tada budi sretna zbog činjenice da više ne možeš podnijeti onu pogrešnu, za čovjeka lošu hranu. Tako si najbolje naoružana protiv "svakodnevnih grijeha", mimo kojih moraš ići kao mimo pekarnice iz koje se šire tako ugodni, primamljivi mirisi!

Daljnji su kriteriji zdravlja: nikada više ne biti umoran - odmah pasti u duboki san - biti sve optimističniji - ići radostan na posao - žilava izdrživost - gipkost! Ništa se ne smije ukočiti!

Kakve štetne, neprobavljive dodatke uštediš sebi ako više ne jedeš kruh, maslac ili margarin, sir, kobasice, med, marmeladu! Oni su s kruhom teško probavljivi i ne pristaju jedan uz drugi. Želiš li dakle male krušne molekule obložene mašću, kako bi tvoje tijelo moralo probavljati još i masne kiseline? Ponavljam: u prirodi nema nijedne vrste masti (Ehret) one su ljudsko djelo!

Sir je već sam za sebe teško probavljiv, osobito ljepljivi kazein u njemu. Sir sadrži osim toga previše anorganske, mrtve soli. Nama su prijeko potrebne organske soli, a ne uobičajena stolna sol!

Pri kobasicama, raznim narescima i svim ostalim suhomesnatim proizvodima ne želim se uopće zadržavati. Šećer iz meda i marmelade dovode kruh pri temperaturi od 37% do sigurnog rakijskog vrenja. Ne trebaš dakle popiti nikakvo alkoholno piće da bi bila lagano omamljena!

Veoma mnogo naroda uopće ni ne poznaje kruh! Jedan     primjer:           nedavno         sam      bio             pozvan    na rođendansko slavlje svojoj šogorici koja je navršila 80 godina.  Bila je to prava gozba s mesnim roladama i kuhanim, dakle mrtvim povrćem. Moj je tanjur ostao prazan.  Poslije  nekog  sam  vremena  izašao  van  na svježi zrak i uzeo iz auta svoju bananu. Upravo sam je s užitkom jeo, kad je poslije jela izašao i mladi pastor koji je držao kratak govor. Obratio sam mu se: "Vidite, gospodine pastore,  ja jedem  samo jeftinu  bananu.       Ta vi znate:  ne smiješ ubiti,  ni čovjeka ni životinju.  Ja ne jedem  ni kruh."  "Da",  rekao je  on,  "već  sam  čuo  o tome.  Ja sam bio dulje  vrijeme u  Tanzaniji.  Tamo ni nema kruha. Rado bih jednom razgovarao s vama, ali sad moram na pogreb." On je  u međuvremenu dobio moj veliki članak o kruhu!

Ni veliko kinesko carstvo nije poznavalo kruh. Ne znam kako to danas tamo izgleda. Zna se da se glavna hrana Kineza u južnom dijelu sastojala od riže, a u sjevernom od prosa. U sjevernih je Kineza znatno manji broj oboljelih od raka!

Ako se uistinu dobije silna želja za nekom prijašnjom omiljenom hranom, treba popustiti, a ne se trapiti, to frustrira. Ali ubrzo ćeš primijetiti da ti taj nekadašnji "užitak" nije više ni ukusan ni probavljiv! Najbolje je da pojedeš velike količine te "grešne" hrane, da ti bude zlo. To će te brže proći želja za njom!

Neke će problem kruha veoma iznenaditi. Ali kao čovjek koji se nekoć uvelike prehranjivao žitaricama (po Waerlandu - Oshawi) moram ti prenijeli svoja iskustva i staviti na srce da na njima učiš! To što je danas nastalo od prehrane bijedno je ljudsko djelo! Ja se tu nalazim u najboljem društvu, jer ljudi koji brane prirodni zakon bili su uvijek na zlu glasu kao radikali i utopisti. "Ti su nazivi za mene iskazivanje časti", rekao je Dr. Shelton, kad su kompromisni ljudi govorili daje previše radikalan ! Tada moraš i prirodu nazvati radikalnom!

Već sam u svojoj knjizi "dick+krank oder schlank+gesund"1 , izišloj 1975., obrazložio  zašto kruh odnosno žitarice nisu prihvatljivi kao osnovna živežna namirnica za ljude. Ptijalin u slini što ga stvara  organizam  može  razgraditi  škrob.  Stvaranje ptijalina je ograničeno. On se u daljnjem probavnom procesu pojavljuje samo u još malim količinama u gušterači. Dakle, ono što se nije razgradilo u ustima, ostaje nerazgrađeno! To ne uspijeva ni  enzimu amilaza u pečenih i kuhanih proizvoda koji sadrže mnogo škroba. Ali o tome ćemo još govoriti. "Pas jede u nuždi i suhi kruh!" Ali prija li suhi kruh bez soli? Prija li kruh bez krušne peći? Tu se opet vraćamo na ono na čemu je osnovni naglasak u ovoj knjizi: kuhinjski lonac,... krušnu peć,... pećnicu. Je  li prijesno tijesto privlačno oku?

Čovjek po prirodi ne bi trebao jesti škrob, već pretežno voće. Naša je zaliha enzima taman dostatna za prijesnu hranu siromašnu škrobom, dakle za živu hranu, voće i povrće! Zrna žitarica nisu prirodna hrana za čovjeka. Zrela, tvrda zrna probavljiva su lek ako se prije dovedu do klijanja. Procesom klijanja uklanja se enzimski inhibitor koji postoji u zrnju, sjemenju i orasima; on se uništava i postupkom kuhanja. Taj je protuenzim bio otkriven tek 1942. godine; njime želi priroda spriječiti da se uništi sjeme koje treba služiti kao osnova za novu biljku. Ljubitelji "miisla" od prijesnih žitarica posve zanemaruju taj prirodni zakon. Prijesne su žitarice  neprobavljive. I naše je tijelo mali kuhinjski lonac (37°C).  Miješanjem žitarica i šećera dolazi odmah do vrenja. Posljedica: vlastita tvornica rakije, kao što je spomenuto na drugom mjestu ove knjige. Zato su zrna žitarica (i orasi) probavljivi samo za ptice, jer one imaju gušu u kojoj sjemenke ostaju do procesa klijanja; čak ih  i ptica može tek onda probaviti. Jesmo li mi međutim ptice, imamo li gušu kao one?

Je li to sve? Ne, žitarice jedva da se žvaču i ta se mješavina još  obilno  zalije  kavom  ili  čajem!  Tako uzimaš dakle  u sebe to škrobno  ljepilo koje ti tada samo otežava život. Prouči pažljivo ovo poglavlje o kruhu!  "Junački uživatelji punovrijedne hrane" jedu prema tome neprobavljivo ljepilo, ludilo! Ali tko jede te "musle" same za sebe? Budući da oni nisu ukusni, dodaje im se naribana jabuka. A tomu se još pridodaje i drugo voće, grožđice, med i mlijeko. Taje mješavina međutim opet teško probavljiva, jer kiselina iz voća odmah neutralizira bazični ptijalin. Sve to leži tada u želucu poput kamene gromade!  Med je čisti  šećer i ubrzava proces  vrenja.  Mlijeko  nije  hrana  za  ljude, kao što ćemo saznati na drugom mjestu. Je li takva teško probavljiva mješavina dovoljna za većinu ljudi? Ne,  ja  gledam  kako  oni  u  "kućama  punovrijedne prehrane" progutaju te "musle", da bi se zatim bacili na kruh i pecivo od prekrupe! A na to se opet obilato stavlja sir, zatim kao uvijek marmelada i pčelinji med za koji se govori kako je zdrav. Kasnije ćemo vidjeti daje pčelinji med još opasniji od čistog šećera! Takav je      doručak   pogrešno  dobio    naziv   punovrijedan. Neprobavljive  prijesne  žitarice  postaju  nepravilnim spajanjem  s   drugim   živežnim  namirnicama  teško probavljiva  mješavina!  Uz jelo  se  uopće  ne  treba piti.  Ni  biljni  čajevi  kao nadomjestak za kavu nisu međutim osobito podnosivi, jer većinom sadrže tanin. A tanin je otrov i po novijim istraživanjima poznat kao uzročnik raka! Iznimku čini samo čaj od lipovog cvijeta. Ali nije li biljni čaj kuhan, dakle mrtav? Najbolje je piće na svijetu čista voda! Još je zdravija ona iz voća bogatog tekućinom. Tko se hrani najboljom hranom na svijetu, voćem, taj ne treba ni piti.

Ljudi nisu herbivori, dakle biljojedi i travojedi; jer mi nemamo višestruke želuce kao krava ili žirafa. Čovjek je po povijesti evolucije čisti voćojed, što sam opširno obrazložio. Na jabuku se ne treba mazati ni senf ni marmelada! Ona je ukusna i vrijedna sama za sebe, bez ikakvih dodataka. Sve se mrtvo mora preparirati! Mi smo međutim živi stvorovi i trebamo živu hranu, baš kao naši rođaci u životinjskom carstvu!

Sve je  mudro  već  bilo  mišljeno.   Mora  se  samo pokušati još jednom        m is liti!

Goethe

Zašto žitarice nisu preporučive kao hrana za čovjeka? Žitarice su prije 6000-8000 godina bile uzgojene u Egiptu iz trava kojih danas više uopće nema. Ali ne u prehrambene svrhe, već za razbijanje kamenih blokova za izgradnju piramida. Sjeme je nađeno u grobnicama faraona, bilo je još sposobno za klijanje. Iz toga vidimo njegovu veliku otpornost. Ali upravo je u toj njegovoj otpornosti nevolja za  nas. Ono je namijenjeno za novi život i odatle njegova velika zaliha škroba. Mi ljudi teško probavljamo taj škrob. Sjeme žitarica ima vrijedne sastojke, kao što su vitamini B skupine i važni minerali. No čovjek ne živi od onoga što pojede, već od onih tvari koje njegov organizam može asimilirati, dakle upotrijebiti. Termičkom se obradom uništi 80% vitamina, a minerali postaju anorganskima, dakle mrtvima i neupotrebljivima, te kao takvi mogu još samo pridonijeti našem ovapnjenju! Mi možemo iskoristiti samo organske minerale, kakve ih biljka pomoću fotosinteze proizvodi iz anorganskih tvari.

Sve žitarice stvaraju kiselinu, što je dodatni problem za nas. Ljudi su već ionako prekiseljeni! Žitarice su nadalje siromašne kalcijem. To je osobito tragično. Veoma je dakako loš rezultat koji se dobiva ako se analiziraju kolači i torte što ih konzumiramo s golemim užitkom i neumjereno. Ovdje ću doslovno ponoviti iz svoje knjige objavljene 1975. godine: brašno, u spoju sa šećerom, pogrešnim mastima i drugim dodatcima (na primjer kemijskim praškom za pecivo) daju divan kolač smrti u raznim oblicima i raznim načinima pripremanja. Kako se kaže u knjigama kuhinjskih recepata: uzme se:

1/2 kg brašna (snježnobijelog ljepila) 1/2 kg bijelog šećera (neprijatelja br.  1)

1/2 kg margarina (umjetnog masnog proizvoda) 258

1 vrećica praška za pecivo (kemije) 6 jaja (jaja stvaraju gnoj)

Sve dobro izmiješati i pri temperaturi preko 100 °C dokraja ubiti, tome dodati voća po želji, a na vrhu ukrasiti tučenim slatkim vrhnjem (bogatim kole­ sterolom) ili preliti čokoladnom glazurom (kofein).

Što misliš, kako se raduje tvoj probavni sustav kad ta krasna mješavina dospije u tvoj želudac! Oni tako ugodni sati uz kavicu i kolač zapravo su otrovni sati za srce i krvotok!

Njemački je liječnik Dr. med. Steintel u svojim novim pravilima prehrane, "Neue Ernahrungs- gesetze", NEG, opširno ukazao na opasnost prehrane žitaricama. On naziva zrno žitarice "malom atomskom bombom"! Žitarice smatra  odgovornima za ove bolesti: kronični upalni proces sluznice, vrenje, začepljenje, prekiseljenost, reumu, uloge, išijas, osipe po koži, dijabetes, tumore u želucu i crijevu, zloćudni razvoj.

Po pravilima nauka o prirodnom zdravlju svaka je bolest nagomilanost otpada i otrova u tijelu. A upravo su žitarice zbog teške probavljivosti odgovorne za jaku zatrovanost tijela štetnim talozima. Želi li se ozdraviti, tada taj nauk preporučuje post. Tijelo tako razgrađuje i izbacuje nagomilani otpad i nestaje bolest. Imamo li tada još i snagu volje da prijeđemo na lOOpostotnu prehranu svježim prijesnim voćem, još brže stabiliziramo svoje zdravlje.

Dr. Alvarez sa svjetski poznate klinike Mayo u Rochesteru (SAD) kaže o kruhu slijedeće:

"Kruh prođe Icroz čitavo  tanko crijevo, a đa se ne probavi u potpunosti. Osim toga pšenica, kao i sol, smeta primanju i iskorištavanju hrane u tijelu. Zdravstveni praktičari znaju da dugogodišnje konzumiranje neispravno sastavljane i još k tome pogrešne   hrane   umanjuje  sposobnost probavljanju."

I još jednom Dr. Alvarez: "Ako ljudi pojedu komad kruha, osjećaju se puni. Tada jedu manje  voća  i povrća, najboljih živežnih namirnica koje sadrže  i važne  vitamine  i minerale  u organskom  obliku."

A ovako je rekao J. I. Rodale u svojoj knjizi "Das vollstandige Buch i'iber Nahrung und Ernahrung" i 0 ° : "Sve one priče o kruhu kao tvari života uopće me se ne doimlju. Mislim da bi za ljude bilo bolje da kruh posve izostave iz prehrane!" Dalje: "Stoje najbolji  program za čovjeka koji želi živjeti do 120 godina? Ja kažem: ne jedi kruh! On je najgori od svih škrobnih proizvoda. To nije jestivi škrob!"

Engleski   nutricionist  Abel  Haywood  nazivao  je kruh i žitarice već 1845., dakle prije 147 godina "tvar smrti". Pritom tada još uopće nije bilo čistog, bijelog brašna, već je to bilo brašno od cjelovitog zrna, grubo mljeveno, koje se danas upotrebljava za tako zdravu punovrijednu kuhinju. Tu se treba napomenuti daj e bijeli kruh (bez kemikalija) lakše probaviti od onog s prekrupom.  Mr.  Haywood je  objasnio  da  zemljaste tvari  u  kruhu,  kao  i  bunarskoj  vodi  sadrže  toliko mnogo mrtvih minerala da se čovjek tijekom svog života pretvara iz gipkog, vitalnog stvora u ukočeno, pogrbljeno, okoštano i žaljenja vrijedno biće!

Uzrok je i ovdje uvijek iznova termička obrada naših živežnih namirnica. Tako se organske tvari pretvaraju u mrtve anorganske, vitamini se najvećim dijelom mijenjaju ili uništavaju! Na zemlji postoji oko 700000 životinjskih vrsta koje upotrebljavaju kao hranu izvorni proizvod prijesan i nepromijenjen i pritom su zdrave. Samo su čovjek i životinje ovisne o njemu tako glupi da vrijednu hranu prije upotrebe mijenjaju kuhanjem, pečenjem, prženjem itd.,  i time uništavaju za nas tako važan život u živežnim namirnicama. Posljedica: tisuće bolesti i prije­ vremeno starenje! Čovjek je jedino živo biće na zemlji koje kuha svoju hranu!  Tom  uništavanju svježih živežnih namirnica pomaže danas i mikrovalna pećnica, i to brzinom od nekoliko sekundi.

Kruh i žitarice nisu ukusni bez termičke obrade, a prijesni su veoma teško probavljivi! Uvijek im se moraju dodavati sol, masti, začini, dakle nadražitelji i otrovi. Posve je loše ako se žitarice jedu zajedno s bjelančevinama, dakle tako omiljeni kruh ili pecivo sa sirom! Živežne namirnice koje sadrže škrob trebaju bazičnu slinu za probavu, a bjelančevine kiselu želučanu solnu kiselinu. Po kemijskom se zakonu međutim baza i kiselina neutraliziraju, tako da se ni kruh ni sir ne mogu dobro probaviti. Ne kaže se bez razloga: "Sir zatvara želudac "! On zatvara cjelokupnu probavu! "Dobri sendvič sa sirom" leži isto tako u želucu poput olova. Zato se tako dugo osjećamo puni i siti. Ni krv se ne opskrbljuje s dovoljno hranjivih tvari. Sto je teža probava, to je gore tjelesno stanje, njegova  vitalnost!

Voće ulazi tako brzo u krvotok da je za njegovo probavljanje potrebno samo 10% energije, a 90% je za nekoliko minuta na raspolaganju kao hrana što daje snagu (voćni šećer), snagu za mišiće i mozak! Da, ni mozak ne treba gotovu bjelančevinu, već isto tako voćni šećer! Tako je dakle "vrijedna" riblja bjelančevina kao hrana za mozak zapravo čista bajka!

Da bi se probavilo meso, potrebno je 70% energije za njegovo probavljanje, tako da ostaje samo 30%, što znači dakle stalni gubitak snage (odatle prema tome i "uspješni" (ali štetni) rezultati pri kurama mršavljenja uz prehranu s mnogo bjelančevina!). Kakvo rasipanje skupo proizvedenih namirnica! Treći svijet mora gladovati i davati bogatim, prehranjenim narodima stočnu hranu koja je prijeko potrebna njima samima.

"Kruh za svijet" nije dakle rješenje za  milijune ljudi koji gladuju. Crkve koje žele pomoći, trebale bi te gladne poučiti kako se crpi voda, uzgaja voće i povrće i te osnovne prehrambene namirnice jede prijesne. Tada bi problem gladi bio veoma brzo i temeljito riješen! Izravnom prehranom preko biljke moglo bi se odmah prehraniti 7 do 10 puta više ljudi!

Kad će se ljudima prosvijetliti pamet?

Vratimo se ovdje još jednom na tako omiljene "miisle". Njih je smislio Dr. Bircher-Benner kao mješavinu žitarica (i ostalih dodataka) pod nazivom "Bircher-Musli". Poznati stručnjaci za prehranu Dr. Kollath, Dr. Bruker, Dr. Schnitzer brane te "miisle" od svježih žitarica kao životno važne. Kako su ljudi mogli milijunima godina preživljavati bez "mtisla"?

"Tko se želi  izdići iznad uobičajenog života, laj se kloni krvave hrane i ne bira smrt za  svog suradnika   u  prehrani!"

(Joseph  v.  Gorres,  katolički publicist)

Dr. Bruker je u svojoj knjizi "Schicksal aus der Kucne"101 rekao: "Nema  punovrijedne prehrane  bez kaše od svježih žitarica!" Ta je tvrdnja jednostavno pogrešna. Ti  su  "mlisli" naprotiv neprobavljivi i predstavljaju teško opterećenje za naš probavni sustav.

1.     Snažno žvači prijesno zobeno brašno i primijetit ćeš da ima lagano sladak okus. Enzim ptijalin iz sline koji rastvara škrob izvršio je djelomično tu svoju funkciju. Ipak ostaje "grumen škrobnog ljepila" kojega bi bilo najbolje ispljunuti. Tada bi ti dobio hranjive tvari  zobi,  ali  ne  i  one neprobavljive ostatke škroba u svom tijelu. Dosada si saznao da u tijelu nema neobrađenog škroba. On se mora ili izlučiti ili se taloži u tijelu. Sad žvači namočeno zobeno brašno kako to preporučuju za­ govornici "miisla". Čak i ako ga veoma dugo žvačeš, ono neće postati slatko! To znači da ptijalin iz sline ne može probaviti namočeno (ili i kuhano) zrno žitarice. Budeš li sada međutim namočene "miisle" jeo s mlijekom ili medom, tada je probava umnogostručeno nemoguća!

2.      Namočena žitarica (sama za sebe) ima dakako okus kao ljepilo za tapete. Zato se nastoji učiniti ukusnom; jer "jelo mora biti ukusno" (riječi Dr. Brukera). Ali kako se žitarice učine ukusnima? Dodavanjem svježeg voća, limu­ novog soka, 1 čajne žlice meda, 1 jušne žlice vrhnja i ribanih oraha! Posljedice sam već opisao! Svježe, zrelo voće uvijek je međutim veoma ukusno i bez ikakvih promjena ili dodataka! Evo primjerice kolača:  enzim ptijalin ne može ni nakon više minutnog žvakanja rastvoriti namočenu žitaricu. I voćna kiselina odmah uništi ptijalin! Posljedica: probava i iskorištenost hrane jednake su nuli! Zato su i voćne torte neprobavljive!

3.      Ribani orasi isto se tako rado dodaju "muslima". Ugljikohidrati s mnogo  škroba (kao    žitarice)     i    proizvodi     bogati     bjelančevinom, kao što su orasi, ne bi se trebali konzumirati zajedno. Bjelančevina treba želučanu solnu kiselinu i pepsin, a škrob bazičnu slinu. Kiseline i baze se poništavaju, tako da se uzajamno ometaju u probavi svojih hranjivih tvari! Svaka hrana sadrži proteine, ugljikohidrate, masti, vitamine, minerale  itd, ali dolazi do velikih smetnji u probavi ako se istodobno konzumiraju proizvodi koji sadrže mnogo škroba i oni koji su bogati bjelančevinom! Ne bi se trebale istovremeno unositi u tijelo ni dvije različite vrste proteina ili proizvoda s mnogo škroba!

4.      Jedna čajna žličica meda koji sadrži doduše udio lako probavljivog voćnog šećera, ali to ne mijenja ništa pri činjenici da je  djelovanje meda na tijelo jednako kao slatkog otrova šećera! Svi koncentrirani šećeri aktiviraju opasno variranje inzulina. Pčela osim toga izravno skuplja otrove iz okoliša. I pčelinja je kiselina otrov za naše tijelo! Sva ta mješavina od koje se sastoje "musli" može u našem vlastitom "kuhinjskom loncu", što ga predstavlja naše tijelo (37 °C), brzo prijeći u proces vrenja i naposljetku zbog dugog zadržavanja tih pogrešno sastavljenih "miisla" proizvesti odličnu rakiju. Ta poznat ti je postupak vrenja piva, zar ne? Ovdje se ne događa   ništa   drugo.   Dr.    Bruker   osporava dakako tu znanstveno besprijekornu činjenicu, jer mu je ta istina neugodna i ruši čitavu njegovu kuću od karata koju je preuzeo od Dr. Kollatha Borbenim se raspravama bori protiv te gole istine. Ali činjenica se ne može pobiti svađom ili sukobom! (Vidi poglavlje o CHO-alkoholnoj hrani!) svaki uživatelj "miisla" i kruha poznaje veoma dobro  taj proces vrenja  iz vlastitog iskustva. Njegovo je tijelo njegov učitelj. Oni koji konzumiraju mnogo kruha i žitarica imaju "nestabilan i nesiguran hod", jer su uvijek u stanju lagane omamljenosti!

5.      Dodatak vrhnje. Masni proizvod vrhnje sadrži mnogo kolesterola i  ometa probavu molekula žitarica. Umjesto 1 jušne žlice uzme se obično 3-4, jer je vrhnje tako ukusno. Pri originalnim se "Bircherovim miislima" upotrebljava čak kondenzirano mlijeko ili tučeno slatko vrhnje! Izolirane masti, koje ne postoje u prirodi, ne trebaju se nikamo dodavati, jer uvijek ometaju i usporavaju svaku probavu! Ovdje nećemo govoriti o kolesterolu kojega  ima  samo u životinjskim proizvodima. To ćemo učiniti na drugom mjestu. Ne bi li se konzumiranje životinjskih proizvoda (bogatih kolesterolom) trebalo nazivati "osvetom životinjskog svijeta", kad si čovjek njima priskrbi arteriosklerozu, iako   je    za    nju    dakako   još    odgovorniji anorganski kalcij. Biljke ne sadrže kolesterol; nije li to upozorenje prirode nama ljudima što ne bismo smjeli upotrebljavati u svojoj prehrani, a stoje za nas najprikladnije?

Uvijek se iznova spominju rimski legionari koji su navodno hraneći se zrnima pšenice uspijevali izdržati naporna pješačenja. Ti su vojnici imali mnogo vremena za žvakanje te žitarice. Oni su uistinu snažno žvakali, ali su ispljunuli štetnu sluz, nakon što su iz pšenice uzeli hranjive tvari. Tako su ostali dosta pošteđeni šteta izazvanih škrobnom hranom. Skrobno ljepilo ima prilično odvratan okus. Vidi moj primjer sa zobenim brašnom. To se može iskušati sa svakom drugom žitaricom!

Što preostaje dakle od "miisla" koje toliko mnogi stručnjaci  najtoplije  preporučaju?  Baš  ništa.  Štetna kaša   koja    bez    dodataka    nije    ukusna!    Ona   je opterećenje  za  naš  probavni  sustav  koji  je  ionako veoma  oslabljen  luksuznom  hranom  tijekom  više desetljeća!   Kupljeni  gotovi   "mlisli"  što  ih  enzim ptijalin  ne  može  u  tom  njihovom  stanju  rastvoriti, daruju            nam               svakodnevno              vrenje,      te   pojačano stvaranje  sluzi  u nosu,  ždrijelu  i  plućima,  želučane smetnje,  artritis, zubnu trulež.  Iz tog stalnog vrenja razvijaju                      se                    i          mnoge  druge          bolesti. Uživatelji "punovrijedne hrane" ne zadovoljavaju se međutim - kao stoje već spomenuto - samo tim "muslima", već još  dodaju  i  "divna"  peciva  i  kruh  od  prekrupe  s masnim namazima, sirevima, marmeladom itd. Kako sam  se  često  i  sam  uvjerio  u  tegobe  s  nadulim trbusima ljubitelja takve hrane!

Postoji veoma poznata kuharica punovrijedne hrane autorice koja je organizirala i nadzirala kuhinju najednom od putovanja brodom, tijekom kojih su se sudionici upoznavali s punovrijednom hranom. Ona nam je uvijek prije početka jela objasnila sastav obroka. Ako su međutim već prijesne, namočene žitarice zbog pogrešne kombinacije gotovo neprobavljive, tada sti one termički obrađene izravno štetne za zdravlje! Spomenuta kuharica punovrijedne hrane trebala bi se prema tome zvati kuharica punovrijedne uništavaj uće hrane! U svim je domovima punovrijedne prehrane glavna  hrana upravo ona koja se sastoji od kuhanih žitarica.

Još ću ti nabrojati i druge pogubne posljedice prehrane koja sadrži mnogo kruha i žitarica: poznati engleski istraživač na području prehrane i kirurg Dr. de Lacy Evans piše u svojoj knj izi izišloj 1910. godine o kobnim zemljastim tvarima koje su osobito obilno sadržane u žitaricama. On spominje uvijek iznova "Earthy Matters", otrovne zemljaste tvari koje čovjeka obdare prijevremenim okoštavanjem i starenjem. Od čega se sastoje te "Inorganic or Earthy Matters", anorganske ili zemljaste tvari"?:

a)          Phosphat of Lime (kalcijev  fosfat)

b)         Carbonat of Lime (kalcijev karbonat)

c)          Fluorid of Calcium (kalcijev fluorid) 268

d)         Phosphat of magnesia (magnezijev  fosfat)

e)          Soda and Chloride of  Sodium  (soda  i natrijev klorid).

A ovo je poredak živežnih namirnica po njihovoj vrijednosti, a kako ih vidi Dr. Evans:

1.  voće (!)

2.   riba

3. meso

4.   povrće

5.   žitarice

Nije li zastrašujuće da su danas tako omiljene žitarice na kraju ljestvice? Voće ima najniži udio zemljastih tvari i donosi po njegovim riječima život i zdravlje! Žitarice imaju dakle najviši udio i zato donose brže starenje i preranu smrt!

Mnogo hvaljena zob ima najštetnije djelovanje na zube. Pšenica najviše stvara kiselinu i najveći je otimač kalcija. Nikada prije u povijesti nisu se nakon nastanka mlinova 1879. godine konzumirali žitarice i brašno u tako golemim količinama kao danas. Veliki dio bolesti proizlazi stoga iz prevelikog konzumiranja žitarica! Zagovornici proizvoda od cjelovitog zrna žitarica vrše predobro svoj posao. Upravo su vegetarijanci obično veliki potrošači proizvoda od žitarica. Zato oni i mnogo više od mesojeda pate od bolesti izazvanih vrenjem!

Čak se povrće nalazi na predzadnjem mjestu. To se osobito  tiče  onog  povrća  ispod  zemlje.  Ja  nazivam zato povrće "Second-hand" - hranom. Prijesno povrće, osobito lisnato povrće tamnozelene boje, sadrži međutim znatne količine životno važnih vitamina i minerala; ali povrće  je općenito posve niskokalorično i ne može pri isključivoj prehrani njime dati dovoljno energije!

Istraživači na tom području ističu uvijek iznova potrebu za važnim mineralima, ali u Dr. Evansa vidimo da su oni u prevelikoj količini čak štetni, osobito ako se kuhanjem vraćaju anorgansko, mrtvo stanje, što je danas gotovo stopostotno slučaj s "dobrom starom" kuhanom hranom. A tko uopće jede prijesnu, prirodnu hranu, osim možda nekolicine vegetarijanaca (koji na žalost vole i kuhinjski lonac!)

Termičkom sc obradom vraćaju inače lako topljive mineralne soli natrag u anorgansko, beživotno stanje, tako da ih kao takve ne može više naše tijelo upotrijebiti, imati od njih koristi. Zato se one samo talože posvuda u tijelu! Ono ih mora taložiti u sebi, jer naši bubrezi i koža ne mogu izlučivati tako velike količine.

Jede li se meso, tada dr. Evans preporuča da se odbiju mesni sokovi kao otrovi, upravo onako kako to preporuča njemački liječnik Dr, med. Steintel, koga sam već više puta spomenuo. Dakle, oni koji vole meso trebali bi ga jesti bez njegovih sokova. Tako bi bili zdraviji. Knjiga Dr. Evansa nosi naslov "Wie verlangere ich das Leben?"9 9 On se u njoj intenzivno bavi mogućnostima produljenja života.

Zanimljivo je da izvješćuje o više od 2000 ljudi starih preko  100 godina koji su živjeli u prošlim stoljećima. Mnoge prikazuje navodeći  njihovo ime, doživljenu dob i opisujući njihov način života.  On time potvrđuje moja saznanja daje čovjek prijelazom na mrtvu hranu izgubio svoju zdravu dugovječnost i tek sada počinje polako opet postizati stariju dob, ali sa štakama koje ga kao invalida otpremaju u dom za stare ljude.

Njegova izvješća pokazuju, nasuprot uobi­ čajenom mišljenju, da su ljudi i u prijašnjim stoljećima doživljavali veoma duboku starost. Iako se tako navodi da čovjek koji je u prošlom stoljeću doživio 70 godina, danas još jedva postigne tu dob. Poljska je vlada nedavno objavila daj e u toj zemlji već ustanovljen pad na 69 godina. Mogle bi se spomenuti još mnoge zanimljive pojedinosti iz te knjige Dr. Evansa koje bi međutim učinile preopširnim ovo poglavlje o kruhu.

Ipak bih još želio navesti jednu važnu točku koja pobija argumente protivnika voćne kiseline!  Dr. Evans spominje voćnu i limunsku kiselinu kao najbolje sredstvo da se otope već nataložene štetne zemljaste tvari.  Alkalične tvari otapaju kiselinske taloge, ali ne uništavaju kosti i zube kao što se to uvijek iznova pogrešno tvrdi. Drugo, fosforna je kiselina (bez fosfora nema sposobnosti mišljenja) isto tako tvar koja otapa taloge.

Dr. Evans spominje na 186. strani svoje knjige prof. Dr. Wilhelma Schmolea, profesora patalogije i istraživača na području djelovanja razne hrane na naš organizam. Dr. Schmdle tvrdi u "Daily Telegraphu" da je limunov sok Elixier Vitae, životni  eliksir! Doslovno: "On se s pouzdanjem nada da će u daljoj budućnosti u svojoj vlastitoj osobi dokazati budućim naraštajima da onaj koji samo jede dosta limuna, ne mora za dugo umrijeti!" O grofu VValdecku  koji je u Parizu doživio 120 godina, a svakog proljeća jeo velike količine hrena namočenog u limunov sok, rekao je da nije hren, već limunov sok bio taj koji mu je produljio život za mnogo godina!

Kakva   golema   suprotnost   od   onih   protivnika kiseline koji  uvijek iznova govore o štetnosti  voćne, osobito   limunske    kiseline,   zbog   koje   po   njima ispadaju zubi i omekšaju kosti! Jedna jabuk a očisti  zube bolje od svake kemijske paste za zube!  

A upravo žitariee, bile one prijesne ili termički obrađene, stvaraju uvijek kiselinu, siromašne su kalcijem i zato luže važni kalcij iz naših kostiju i zubi. Budući da se kruh i žitarice jedu danas u velikim količinama, događa se snažno propadanje koštane supstancije! To ne smeta međutim protivnike kiseline, oni imaju u svojim prehrambenim programima "zdrave" žitarice svake vrste, i nikada ne spominju stalno djelovanje kiseline iz te hrane koja obiluje škrobnim ljepilom! Upravo sam posljednjih godina nabavio  mnogo  knjiga  iz  prošlog  stoljeća.   Mi  se pravimo tako mudri, a naši su preci bili daleko ispred nas u svom viđenju tih stvari vezanih uz prehranu, čak su mogli i predvidjeti što će se događati na tom području u budućnosti. Odatle i moj citat Goethea na početku ovog poglavlja.

Britanski liječnik Dr. Densmore piše u svojoj knjizi "Wie die Natur heilt!"102 , izdanoj 1892. godine, koja ima kao podlogu jedno njegovo predavanje pred Londonskim liječničkim društvom 1876., sljedeće o žitaricama:

"Prehrana žitaricama vodi u preranu smrt! Tko uzima u sebe velike količine te opasne hrane, nagomilava najveće količine zemljastih elemenata i neprestano nanosi štetu svom organizmu! Ti taloži što se jasno vide u čajniku, nakupljaju se u čitavom tijelu, sljepljuju krv, začepljuju sustave za filtriranje, dovode do svih mogućih bolesti i do preranog kraja!  Teški ljudi slabe gipkosti, ukočenih i nespretnih pokreta, gotovo su uvijek veliki potrošači  kruha,  odnosno raznih žitarica i kolača svih vrsta. Koga muči osip po koži, loši zubi, gnojni čirevi, česte glavobolje  i prehlade, isto je tako  uživalelj  spomenute  hrane bogate  škrobom,  te  trpi  posljedice  njezinog djelovanja  na  organizam!"

Plutarh spominje u "Pinnocks Edition  of Goldsmith's History of England", da su Britanci bili tako umjereni u jelu da su staračke pojave počinjale tek oko 100.-120. godine života! Njihove su ruke, noge i bedra bili uvijek bez odjeće i mnogi su dijelovi kože bili modri. Njihova se hrana sastojala gotovo od: žireva, bobica i vode! Drugi povjesničari spominju ribu, perad, lišće i voće kao glavnu hranu, uz male količine korijenja iz šume. Ti proizvodi sadrže mnogo manje količine zemljastih tvari od žitarica. Upravo je nekonzumiranje žitarica dovelo do dugovječnosti  u tih naroda. Hrana koju su uživali dovodila je do visokog stupnja aktivnosti i snage!

Dr. Henry je ustanovio da su oni bili prilično atletske građe, velike snage i gipkosti. Natjecali su se u trčanju, plivanju, penjanju, hrvanju i bavili se svim mogućim vrstama tjelesnih aktivnosti. Strpljivo su podnosili boli, težak rad, studen, glad i sve vrste nevolja. Gazili su do grla kroz močvaru i danima živjeli bez hrane! Stanovnici Novog Zelanda i otočja Južnog mora živjeli su od slične hrane kao nekadašnji Britanci i bili zdravi i vitalni do preko 100 godina!

Herodot (najstariji povjesničar — oko 490. prije Krista) opisuje Etiopljane koji su zbog svoje dugovječnosti bili nazivani makrobiotima. Njihova se hrana sastojala isključivo od prženog mesa i mlijeka. To oboje sadrži samo malu količinu zemljastih tvari i oni su bili lijepog stasa, živjeli 120 godina, a mnogi još i dulje!

Herodot izvješćuje isto tako o posjetu perzijskih poslanika dugovječnim Etiopljanima. Ovi su pitali Perzijce što voli jesti njihov kralj i koliko dugo žive općenito Perzijci. Oni su tada pričali kako perzijski car  rado  jede   kruh,   pšenični   kruh,   a  najdulji  je očekivani životni vijek u njih 80 godina. Etiopljane to nije iznenadilo, jer su se Perzijanci prehranjivali "prljavim" kruhom i zato tako rano umirali.

Herodot je zapravo bio siguran  da  Perzijanci nisu mogli živjeti ni do 80. godine i da su to imali zahvaliti samo svom osvježavajućem  napitku  (grožđanom soku ili vinu). Zatim su Perzijanci pitali Etiopljane o njihovom životnom vijeku, a ovi su odgovorili kako ih većina doživi  120 godina, neki još više, pri čemu je

-   kao stoje gore spomenuto - prženo i kuhano meso bilo glavna hrana, a piće samo mlijeko.

U knjizi dr. Densmorea navodi se mnogo primjera daje voće najbolja, najizvornija i najprirodnija hrana za čovjeka, a kruh/žitarice najgora.

Gospodin i gospoda Densmore bili su oboje liječnici, najprije prakticirali u Londonu, kasnije u SAD-u. oni  su sve svoje pacijente odmah stavili na prehranu bez žitarica, pri čemu su davali prednost voću, a isprva su još dopuštali i nešto mesa; to je obično bio odrezak od junećeg mljevenog mesa, izvaljan gotovo na debljinu palačinke, zatim u tavi s malo masnoće lagano ispržen s obje strane. Kasnije su Densmoreovi izostavili i meso kao prijavu hranu, kako su ga nazivali. Njihovi su pacijenti odmah postizali veliki napredak u pravcu zdravlja kad su posve izbacili iz prehrane kruh/žitarice! Ovo su bili striktni  zahtjevi  Densmoreovih:

1.   izbaci  iz  prehrane  proizvode  od  kruha  i žitarica

2.  bazična su hrana voće i orasi

3.   isključivo konzumiranje nekuhane hrane

tada nema bolesti i nije potreban liječnik! Jer,... voće je najbolja hrana za ljude, ako želite dug život!

Kao što Dr. Evans spominje u svojoj knjizi njemačkog prof. Dr. Schmolea, tako  piše  Dr. Densmore o njemačkom liječniku Dr. Winckleru koji je pod pseudonimom Dr. Alanus pisao članke o vegetarijanstvu u listovima o zdravlju, poslije čega je s miješane prehrane prešao na vegetarijanstvo. U Dr. Winckleraje već u dobi od 40 godina došlo do velikog osvješćivanja kad je ustanovio da su mu radijalne arterije pokazivale znakove arterioskleroze. Nije to mogao sebi objasniti pri svojoj "zdravoj" vege­ tarijanskoj prehrani, ali su znakovi njegovog "ovapnjenja" bili posve jasni! Budući da je on bio osim toga nepušač, uznemirio gaje taj simptom.

Odjednom mu je međutim sinulo pri čitanju literature uglednog pariškog liječnika Dr. Monina da su kuhane i pečene žitarice, te općenito škrobna hrana pri njegovoj vegetarijanskoj prehrani pravi uzrok preranog  "ovapnjenja"!

Tvrdnje Dr. Monina temelje se na istraživanjima prof Gublera iz Pariza koji je bio spomenut već prije u knjizi Dr.  Densmorea.

Kuhana vegetarijanska hrana sa svojim visokim udjelom žitarica dovodi dakle do ranog ovapnjenja arterija i prerane smrti!

Dr. Winckler (Alanus) vratio se mliječnoj hrani, dakle onoj "dobroj staroj". Dr. Monin spominje i visok stupanj ovapnjenja u ljudi u Bomaju i Kalkuti, koji se gotovo isključivo hrane rižom!

Trebali bismo se uvijek sjetiti daj e ta knjiga bila napisana 1892., a temelji se najednom predavanju iz 1876. godine!

Tko čita tu knjigu, tko je ikada čuo za tu dvojicu liječnika, Dr. Schmolea i Dr. Wincklera'? Bio bih zahvalan za korisne informacije. O Dr. Gustavu Schlickeysenu čitao sam prije često u vegetarijanskim listovima, danas više ne. Šteta da su spoznaje i te dvojice njemačkih liječnika bile jednostavno zanemarivane. Današnje stalne pohvale "dobrom" cjelovitom zrnu žitarice zamagljuju  naše  viđenje prave istine.

Daljnje je zlo prehrane kruhom/žitaricama: pretilost! Glavni su uzrok danas tako raširene prekomjerne tjelesne težine, škrobom bogati kuhani i pečeni proizvodi od žitarica i dakako kruh! Oni su štetni za zdravlje - kao stoje već bilo spomenuto -Je r trajno i znatno poremete cjelokupni metabolizam, osobito metabolizam šećera!

Ja sam u svojoj knjizi "dick+krank oder schlank+gesund"1 opširno izvijestio o kruhu i pretilosti. Možeš tamo čitati o tome. Moji su prikazi iz 1975. još potkrepljeni rezultatima daljnjih proučavanja. Danas prije svega kudim nego ikada prije   termičku   obradu   naših   vrijednih   živežnih namirnica. Kakva korist od čitavog biološkog uzgoja ako tu dobru hranu zatim bacimo u kuhinjski lonac i posve uništimo!

Svaka pretila osoba može ustanoviti da se odmah vraća na zdravu normalnu težinu ako se hrani bez žitarica, osobito brzo ako preostalu hranu jede prijesnu, a ta se pretežno sastoji od voća, povrća i malo oraha!

Ni ja još nisam 1975. spoznao golemo značenje voća. Tko zamijeni dakle  žitarice  prijesnim  voćem, bit će bezuvjetno vitak i zdrav, čak i ako u prijelaznom razdoblju još zadrži svoju prijašnju uobičajenu harnu, pa bilo to i meso.

Prijelaz na isključivo prijesnu hranu je doduše jednostavan, ali neki dobivaju neugodne  simptome, jer naše tijelo želi otopiti i izbaciti nagomilane štetne taloge u organizmu, što mu nikad dosada nije uspjelo zbog stalnog daljnjeg unošenja pogrešnih tvari. Bilo bi najbolje da svi proizvodi od žitarica nestanu sa stola, a osobito iz prehrane dojenčadi! Djeca do 2 godine ne mogu još uopće probaviti škrob, jer je za njih po prirodi predviđeno do 3. godine majčino mlijeko kao jedina hrana!

Ti simptomi, kao glavobolje, umor, boli u udovima, svakako su neugodni, ali to su samo krize na putu ozdravljenja i nisu nikada štetni! Zdravlje i bolesti su isti novčić s dvije strane! Priroda nam ne želi bolestima naškoditi, već nas želi izliječiti! Opet jedan jednostavni zakon!

Pomoć: pokušaj prijelaz usporiti. Najbolje je ako se jutarnji obrok započne samo sočnim voćem. Ogladniš li oko podneva, pojedi opet voće koje sadrži mnogo vode. Ono će te istodobno opskrbiti najboljim pićem na svijetu (destiliranom vodom). Oko 4 sata ujutro počinje proces izlučivanja; podupri ga obilnim konzumiranjem svježeg voća. Postupaj tako mjesec dana, a zatim jedi i navečer samo voće, po mogućnosti prije 18 sati, inače moraš zbog velike navale mokraće češće ustajati iz kreveta. To je obilno izlučivanje mokraće uzrokovano poželjnim udjelom kalija u prijesnom voću koji istjeruje iz našeg tijela opasne (mrtve) količine soli. I to provodi mjesec dana!

Ako se oba ta obroka sastoje od prijesnog voća, tada si već mnogo postigao na putu do zdrave vitkosti. Poznajem jednog poduzetnika koji je u nekoliko mjeseci izgubio 23 kilograma, iako je još zadržao (iz drugih razloga) svoj uobičajeni podnevni obrok.

Sve je  ono  veliko  i  dobro jednostavno,   ako  svoj mozak  oslobodiš  staroga  tereta!

A  sad  se   pozabavi   ručkom   koji   bi   se  trebao pretežno sastojati od prijesnog, svježeg povrća. Kao prijelaznu hranu možeš jesti krumpir kuhan u ljusci s hranjivim umakom od avokada, a dopušteno je i nešto kiselog  vrhnja,  mlaćenice  ili jogurta.   "Moraš proći kroz  tu  iglenu  ušicu",  piše prof.  Ehret  koji je  često klistirajući   se   provodio   čitavu   noć  na   zahodu   s proljevom, da bi ublažio nastala opterećenja. Ta i ti se želiš riješiti staroga smeća što se desetljećima nalazi u tvojim crijevima i tkivima, zar ne? Ehret  je bio međutim teško bolestan čovjek i liječnici su ga već smatrali izgubljenim slučajem. Svatko se od nas jednom pri čišćenju tijela vrati starim  grijesima, ali tada opet nastavi nepokolebivo taj prijelazni period. Naposljetku ćeš biti nagrađen kad budeš  mogao uživati u sjajnom zdravlju!

Pritom se ne uspoređuj s drugim ljudima koji unatoč posve pogrešnoj prehrani, unatoč rakiji, cigaretama i kavi djeluju kao da mogu sve podnijeti i čine se savršeno pokretnima. Ali onda se odjednom i neočekivano slome; zapravo se proces njihovog propadanja događa polako, ali sigurno. Ti bi ljudi trebali uvijek iznova zahvaljivati svojim precima da su po njima dobili tako dobre kromosome. Onom koji se prehranjuje svježom, prijesnom hranom brzo bi mrtva hrana sa solima i začinima naškodila, izbacila njegov organizam iz postojeće ravnoteže. Fini stroj odmah reagira!

Are Waerland kupio si je tijekom jednog posjeta SAD-u na nekoj tržnici "velike, divne kupine". U noći poslije toga osjećao se odjednom teško bolesnim i uistinu mislio da mu je došao kraj. A tada mu je palo na um da su te "umjetne" kupine bile "proizvedene" pomoću jakih otrova, kao što su insekticidi i otrovna sredstva za gnojenje. Nakon tog događaja odmah je otputovao natrag kući. To je bilo prije ca. 60 godina, a koliko   je    daljnjeg    onečišćenja    svijet    do   danas pretrpio!   Ja  mislim  međutim  da  je  ta  reakcija  u Waerlanda  prije  došla  od  njegovog  već  prikriveno bolesnog organizma, jer njegova je pogrešna prehrana žitaricama s previše krumpira, pretrpala sve probavne organe, tako da je još jedva bilo mjesta za zdravo voće i  povrće.  A  u  tom je  stanju  velika  količina  voćne kiseline  iz kupina silno uzbunila mješavinu žitarica koje su već bile u vrenju!  Waerland nije znao ništa o čistoj  prehrani  voćem  i  u  kakvoj  se  kombinaciji  s drugim   živežnim          namirnicama   može   voće upo­ trebljavati,           vidi              poglavlje  o   voću.     Pri  našim boravcima na Floridi svake godine ne primjećujemo pri  isključivoj  prehrani  voćem  i  povrćem baš  ništa zabrinjavajuće,          unatoč današnjem       mnogo većem onečišćenju!  Želiš  li  postati  vitak,  moraš se kloniti svih  žitarica,  isto  tako  i  skrivenog  brašna  koje  se veoma često upotrebljava pri umacima radi postizanja njihove gustoće. Tada nećeš pobijediti samo pretilost, već       i   hunjavice         koje       su   najčešće    uzrokovane konzumiranjem kruha i žitarica. Ta vidiš i sam kako ta kiselina stoje stvara kruh izlazi iz tvog nosa. To nema nikakve  veze  s  bezazlenim  vjetrom,  već  s  tvojim unutarnjim  onečišćenjem.  Kad  bi  uzrok  uistinu bili svježi zrak ili hladnoća, tada bi životinje morale biti stalno prehlađene!  Raduj  se dakle hunjavici koja te pročišćuje; toga više nema u oboljelih od raka!  Ima profesora  koji  poriču  postojanje  štetnog  otpada  u tijelu, jer  ga  ne  otkrivaju  u  mrtvim  stanicama  pod mikroskopom. Zar je za to potreban laboratorij, kad to smeće izlazi u velikim količinama iz nosa i ždrijela? Jadni teoretičari! O tome ću još opširno govoriti!

Sa žitaricama počinje pretilost i ona će te toliko dugo mučiti dok ne ukloniš uzrok: kruh pecivo, jutarnje žitne pahuljice, miisle, brašno i šećer! I svakako tako omiljeni krumpir, iako on nije toliko štetan kao žitarice. No i on stvara škrobno ljepilo, a osim toga se kuha, te je dakle mrtva hrana!

"Kad bi se  ljudi pravilno prehranjivali,   ne  bi  bile potrebne  operacije!"

pošteđen posljedica. Priroda se nikada ne može nadmudriti. Ona će prije ili kasnije tražiti svoj danak (što kasnije to će on biti teži!) Nikada ne zaboravi tu istinu!

"Bolji se i brži rezultati liječenja postižu postom. Sva ljekovita snaga čitave zemlje  nalazi  se  u samom tijelu. Lijekovi ne liječe! Lijekovi ne uklanjaju uzroke bolesti. Uzroci su međutim sami ljudi sa svojim višestoljetnim pogrešnim načinom života!"

(Prof. Hilton Hotema)

Profesor Hotema: "Stručnjaci koji temelje svoje tvrdnje na velikim vlastitim iskustvima, izvješćuju da žitarice, gomolji i mineralna voda  uništavaju  tijelo više od mesa!" To kažem i ja u ovoj knjizi  i uvijek ponavljam pri svojim predavanjima, da uživatelji prokuhanog mladog mesa (ali ne svinjskog) bez juhe trpe mnogo manje štete nego oni koji jedu žitarice, krumpir, šećer i med! Vidi i moju prvu knjigu  od 1975. "dick+krank"1 . pritom ne povlačim ništa što sam u ovoj knjizi rekao o mesu kao hrani!

Zamisli, posve budalasta voćna hrana (Stahlkopf) čini te bolesnim!  A degenerirana kuhana hrana s kavom, rakijom cigaretama čini te zdravim? Kakav je mozak mogao tako glupo misliti? Pri pogrešnom, nezdravom načinu  života  možeš  ostati  samo  kratko